Zakon o postupku medijacije Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik BiH, br. 37/2004

Zakon o postupku medijacije Bosne i Hercegovine

Važeći tekst

("Službeni glasnik BiH", br. 37/2004)

Priredio: , advokat  ·  Ažurirano:  ·  Preuzmite PDF

Sažetak

Zakon o postupku medijacije BiH

Zakon uređuje postupak medijacije u Bosni i Hercegovini: pojam medijacije i medijatora, izbor medijatora sa liste Udruženja medijatora, principe dobrovoljnosti, povjerljivosti, ravnopravnosti i neutralnosti, pokretanje postupka ugovorom o medijaciji, odnos prema parnici koja je u toku, prekid postupka, sporazum o nagodbi koji ima snagu izvršne isprave, sukob interesa, troškove i uslove za bavljenje medijacijom. Zakon je objavljen u Službenom glasniku BiH, br. 37/2004, a svaki član ima vlastito sidro.

Ključne tačke

  • Pojam: medijacija je postupak u kojem treća neutralna osoba, medijator, pomaže strankama da postignu obostrano prihvatljivo rješenje spora, a medijator im rješenje ne može nametnuti (član 2).
  • Kada: stranke se mogu sporazumjeti o medijaciji prije ili nakon pokretanja sudskog postupka, do zaključenja glavne rasprave, a sudija im je može predložiti na pripremnom ročištu (član 4).
  • Izbor medijatora: stranke zajednički biraju medijatora sa liste koju utvrđuje Udruženje, a ako se ne dogovore, medijatora imenuje Udruženje (član 5).
  • Principi: dobrovoljnost, povjerljivost, jednaka prava stranaka i neutralnost medijatora (članovi 6 do 9).
  • Ugovor o medijaciji: postupak se pokreće pisanim ugovorom koji potpisuju stranke i medijator i koji sadrži podatke o strankama, opis spora, prihvatanje načela medijacije, mjesto održavanja i troškove (članovi 10 i 11).
  • Parnica u toku: stranke o medijaciji obavještavaju sudiju dostavljanjem kopije ugovora, a sud odgađa ročište na najduže 30 dana (članovi 13 i 14).
  • Lično prisustvo: stranke koje su fizičke osobe moraju prisustvovati postupku, a mogu ih zastupati zakonski zastupnici ili punomoćnici (član 15).
  • Prekid: svaka stranka može prekinuti medijaciju u bilo kojem trenutku, a medijator je prekida kada postupak nije svrsishodan ili kada ne može biti neutralan (član 19).
  • Sporazum o nagodbi: pisani sporazum koji stranke postignu uz pomoć medijatora potpisuje se odmah i ima snagu izvršne isprave (članovi 24 i 25).
  • Sukob interesa: medijator ne postupa kada ima lični, porodični ili poslovni odnos sa strankom ili je u predmetu ranije bio sudija, punomoćnik, zastupnik ili savjetnik stranke, osim ako stranke nakon obavještenja pristanu (članovi 28 i 29).
  • Troškovi: nagradu i troškove medijatora i druge troškove postupka stranke snose na jednake dijelove, ako ugovorom nije drugačije predviđeno (član 30).
  • Ko može biti medijator: osoba sa visokom stručnom spremom, završenom obukom po programu Udruženja i upisom u registar medijatora; strani medijator uz reciprocitet i saglasnost Ministarstva pravde i Udruženja (članovi 31 i 32).

Zakon u praksi: medijacija je najkorisnija u imovinskim, porodičnim i privrednim sporovima u kojima stranke žele brže i jeftinije rješenje od parnice, a sporazum o nagodbi postignut uz medijatora ima snagu izvršne isprave. Kancelarija savjetuje stranke o tome da li je medijacija svrsishodna, zastupa ih u postupku i priprema sporazum o nagodbi: medijator · parnični postupak, sudska praksa.

Kako se pokreće medijacija i šta ako je parnica već u toku?

Stranke se mogu sporazumjeti da spor riješe u postupku medijacije prije pokretanja sudskog postupka ili nakon toga, sve do zaključenja glavne rasprave, a ako to ranije nisu pokušale, sudija im medijaciju može predložiti na pripremnom ročištu (član 4). Medijatora biraju zajednički sa liste koju utvrđuje Udruženje medijatora, a ako se ne dogovore, imenuje ga Udruženje (član 5). Postupak se pokreće pisanim ugovorom o medijaciji koji potpisuju stranke i medijator (članovi 10 i 11).

Kada je parnica u toku, stranke o dogovoru obavještavaju sudiju dostavljanjem kopije ugovora o medijaciji, a sud odgađa ročište na najduže 30 dana (članovi 13 i 14). O ishodu medijacije stranke obavještavaju sud odmah, a najkasnije do tog ročišta, dostavljanjem sporazuma o nagodbi (član 26).

Sporazum o nagodbi koji stranke uz pomoć medijatora sačine u pisanoj formi i odmah potpišu ima snagu izvršne isprave (članovi 24 i 25). Ispod teksta su povezani propisi, izvori i odgovori na najčešća pitanja.

Sadržaj - Zakon o postupku medijacije BiH

  1. I - Opće odredbe (čl. 1-5)
  2. II - Principi postupka medijacije (čl. 6-9)
  3. III - Postupak medijacije (čl. 10-27)
  4. IV - Sukob interesa (čl. 28-29)
  5. V - Uslovi plaćanja troškova postupka medijacije (član 30)
  6. VI - Uslovi za bavljenje medijacijom (čl. 31-32)
  7. Završne odredbe (član 33)
  8. Povezani propisi i sudska praksa
  9. Izvori
  10. Česta pitanja

I - Opće odredbe (čl. 1-5)

Predmet zakona, pojam medijacije i medijatora, vrijeme za medijaciju prije i tokom sudskog postupka i izbor medijatora sa liste Udruženja.

Član 1.

Ovim zakonom uređuje se postupak medijacije na teritoriji Bosne i Hercegovine.

Poslovi medijacije posebnim zakonom prenose se na udruženje ili udruženja po proceduri utvrđenoj tim zakonom.

Član 2.

Medijacija, u smislu ovog zakona, postupak je u kojem treća neutralna osoba (medijator) pomaže strankama u nastojanju da postignu obostrano prihvatljivo rješenje spora.

Medijator ne može nametnuti strankama rješenje spora.

Član 3.

Postupak medijacije vodi medijator pojedinac osim ako se stranke dogovore da postupak vodi više medijatora.

Medijator je treća neutralna osoba koja posreduje u rješavanju spora između stranaka u skladu s principima medijacije.

Član 4.

Stranke u sporu mogu se sporazumjeti, prije i nakon pokretanja sudskog postupka do zaključenja glavne rasprave, da spor riješe u postupku medijacije.

Ako stranke prije pokretanja sudskog postupka nisu pokušale riješiti spor u postupku medijacije, sudija koji vodi sudski postupak može, ako ocijeni da je to svrsishodno, na pripremnom ročištu predložiti strankama da spor pokušaju riješiti u postupku medijacije.

Član 5.

Stranke zajednički biraju medijatora s liste medijatora koju utvrđuje Udruženje.

Ako se stranke ne mogu dogovoriti oko izbora medijatora, medijatora imenuje Udruženje.

Pisani akt-sporazum iz stava 1. ili akt Udruženja medijatora iz stava 2. ovog člana dostavlja se i ulaže u spis predmeta kod postupajućeg suda ukoliko je postupak medijacije pokrenut u toku ili nakon pokretanja sudskog postupka.

II - Principi postupka medijacije (čl. 6-9)

Dobrovoljnost, povjerljivost, jednaka prava stranaka i neutralnost medijatora.

Član 6.

Strane u sporu pokreću postupak medijacije i učestvuju u postizanju obostrano prihvatljivog sporazuma dobrovoljno.

Član 7.

Postupak medijacije povjerljive je prirode. Izjave stranaka iznesene u postupku medijacije ne mogu se bez odobrenja stranaka koristiti kao dokaz u bilo kojem drugom postupku.

Medijator će informacije koje mu budu dostavljene u toku odvojenih sastanaka sa svakom strankom posebno zadržati u tajnosti i neće o njima raspravljati s drugom stranom, ukoliko drugačije nije dogovoreno.

Član 8.

Stranke u postupku medijacije imaju jednaka prava.

Član 9.

Medijator će posredovati na neutralan način, bez ikakvih predrasuda u pogledu stranaka i predmeta spora.

III - Postupak medijacije (čl. 10-27)

Ugovor o medijaciji, odnos prema parnici koja je u toku, prisustvo stranaka i trećih osoba, tok postupka, prekid, sporazum o nagodbi kao izvršna isprava i odgovornost medijatora.

Član 10.

Postupak medijacije pokreće se pismenim ugovorom o medijaciji koji potpisuju stranke u sporu i medijator.

Član 11.

Ugovor o medijaciji mora sadržavati: podatke o ugovornim stranama, zakonskim zastupnicima ili punomoćnicima, predmet medijacije (opis spora), izjavu o prihvaćanju načela medijacije definiranih ovim zakonom, mjesto održavanja medijacije kao i odredbe o troškovima postupka, što uključuje i naknadu medijatoru.

Član 12.

Nakon potpisivanja ugovora o medijaciji, medijator u dogovoru sa strankama određuje vrijeme i bliže mjesto-prostoriju održavanja sastanka za medijaciju.

Član 13.

Ako je sudski postupak već u toku, stranke koje su se sporazumjele da spor riješe u postupku medijacije dužne su o tome obavijestiti sudiju koji vodi sudski postupak, dostavljanjem kopije ugovora o medijaciji.

Član 14.

Ako su se stranke u toku parničnog postupka, na vlastitu inicijativu ili na prijedlog sudije, sporazumjele da spor pokušaju riješiti u postupku medijacije, sud će odgoditi ročište na period od najduže 30 dana.

Član 15.

Ukoliko su stranke u sporu fizičke osobe, njihovo prisustvo postupku je obavezno.

Interese stranaka u postupku mogu zastupati njihovi zakonski zastupnici ili punomoćnici.

Radnje u postupku medijacije, uključujući i potpisivanje sporazuma o nagodbi, koje preduzima punomoćnik, imaju isto pravno djelovanje kao da ih je preduzela sama stranka.

Član 16.

Pored medijatora, stranaka, odnosno njihovih zastupnika, postupku mogu prisustvovati i treće osobe, uz saglasnost stranaka.

Sve treće osobe koje prisustvuju postupku medijacije moraju se u pismenoj formi obavezati da će poštovati princip povjerljivosti postupka medijacije.

Član 17.

Stranke moraju, blagovremeno, dostaviti medijatoru svu relevantnu dokumentaciju u vezi s predmetom spora.

Član 18.

Na početku postupka medijacije, medijator ukratko upoznaje stranke s ciljem medijacije, postupkom koji će biti proveden i ulogom medijatora, kao i stranaka u postupku.

Član 19.

Postupak medijacije može prekinuti svaka stranka u bilo kojem trenutku u toku postupka.

Medijator može prekinuti postupak medijacije ako ocijeni da dalje vođenje postupka nije svrsishodno.

Medijator će prekinuti postupak medijacije ako postoje ili se u toku postupka pojave razlozi koji ga sprečavaju da bude neutralan i nepristrasan.

Pisanu ili usmenu izjavu stranke o prekidu medijacije, odnosno ocjenu medijatora da je dalje vođenje postupka nesvrsishodno, medijator će konstatirati u formi posebnog akta, potpisati i dostaviti postupajućem sudu.

Član 20.

Medijator je dužan provesti postupak medijacije bez odugovlačenja.

Član 21.

U toku postupka medijacije, medijator može voditi i odvojene razgovore sa svakom strankom pojedinačno.

Član 22.

Medijator neće davati obećanja niti će garantirati određeni rezultat iz postupka medijacije.

Član 23.

Na zahtjev stranke, istaknut u odvojenom razgovoru, medijator može dati prijedlog opcija za rješavanje spora, ali ne i rješenje.

Član 24.

Kada stranke u postupku medijacije iznađu rješenje spora, uz pomoć medijatora, sačinit će pismeni sporazum o nagodbi i odmah ga potpisati.

Član 25.

Sporazum o nagodbi iz člana 24. ovog zakona ima snagu izvršne isprave.

Član 26.

Kada je parnica u toku, stranke su dužne obavijestiti sud o ishodu postupka medijacije odmah, a najkasnije do održavanja ročišta zakazanog u skladu s članom 14. ovog zakona, dostavljanjem sporazuma o nagodbi.

Član 27.

Medijator podliježe odgovornosti za štetu koju nanese stranci svojim nezakonitim postupanjem prema općim pravilima odgovornosti za štetu, te disciplinskoj odgovornosti u skladu s aktima Udruženja.

IV - Sukob interesa (čl. 28-29)

Okolnosti u kojima medijator ne može postupati i postupanje uz saglasnost stranaka.

Član 28.

Medijator ne može postupati u predmetima u kojima ima ili je imao, odnosno ukoliko se u međuvremenu pojavi lični interes, lični, porodični ili poslovni odnos sa strankom u sporu ili ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost.

Medijator neće postupati u predmetima u kojima je prethodno postupao kao sudija, bio punomoćnik, zakonski zastupnik ili savjetnik jedne od stranaka.

Član 29.

Medijator može voditi postupak medijacije i u slučajevima iz člana 28. ovog zakona, ukoliko su stranke, i nakon što su obaviještene o postojanju tih okolnosti, saglasne da on vodi postupak.

V - Uslovi plaćanja troškova postupka medijacije (član 30)

Nagrada i troškovi medijatora i drugi troškovi postupka medijacije.

Član 30.

Nagradu i naknadu troškova medijatora, u visini propisanoj aktom Udruženja kao i druge troškove neophodne za provođenje postupka medijacije, stranke snose na jednake dijelove osim ako ugovorom o medijaciji nije drugačije predviđeno.

VI - Uslovi za bavljenje medijacijom (čl. 31-32)

Uslovi za medijatora, obuka, registar medijatora i medijatori iz drugih država.

Član 31.

Medijator može biti osoba koja ispunjava opće uslove za zapošljavanje.

Pored uslova iz stava 1. ovog člana, medijator mora ispunjavati i sljedeće uslove:

a) visoka stručna sprema,

b) završena obuka prema programu Udruženja ili prema drugom programu obuke koji priznaje Udruženje,

c) upis u registar medijatora koji vodi Udruženje.

Osobi koja sa uspjehom završi obuku za medijatora izdat će se odgovarajući certifikat koji služi kao osnov za upis u registar medijatora.

Član 32.

Strani državljanin koji je ovlašten da obavlja poslove medijacije u drugoj državi može u pojedinačnim slučajevima, pod uslovom reciprociteta, voditi postupak medijacije u Bosni i Hercegovini, uz prethodnu saglasnost Ministarstva pravde i Udruženja medijatora u Bosni i Hercegovini.

Završne odredbe (član 33)

Stupanje zakona na snagu.

Član 33.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH" i službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta BiH.

Povezani propisi i sudska praksa

Zakon o postupku medijacije primjenjuje se uz zakone o parničnom postupku, koji sudu omogućavaju da strankama predloži medijaciju, a poslove medijacije obavlja Udruženje medijatora (članovi 1 i 4). Ovdje su okupljeni propisi i stranice sa sajta koji se najčešće koriste uz ovaj tekst.

Propisi koji se primjenjuju uz ovaj zakon

Medijacija i posredovanje u praksi

Izvori

Zakon o postupku medijacije, Službeni glasnik BiH, br. 37/2004, bez kasnijih izmjena u korištenim izvorima. Poslovi medijacije preneseni su na Udruženje medijatora posebnim Zakonom o prijenosu poslova medijacije na Udruženje medijatora (Službeni glasnik BiH, br. 52/2005).

Tekst na ovoj stranici je bosanska jezička verzija zakona, prenesena iz izdanja Vodič kroz medijaciju u Bosni i Hercegovini (na ovom sajtu kao PDF dokument) i upoređena, član po član, sa drugim izvorom: broj članova i stavova, rokovi i upućivanja se podudaraju.

Tekst zakona dostupan je i kao PDF dokument iz ranijeg izdanja. U tom dokumentu nedostaje drugi stav člana 28, a nekoliko rečenica ima greške u kucanju (članovi 1, 2, 4, 14, 19 i 32); mjerodavan je tekst na ovoj stranici.

Tekst na ovoj stranici priredila je Advokatska kancelarija Prnjavorac radi lakšeg pregleda. U slučaju razlike mjerodavan je tekst objavljen u službenom glasilu.

Često postavljana pitanja o Zakonu o postupku medijacije BiH

Odgovori su sažeti iz teksta zakona objavljenog na ovoj stranici; uz odgovore su navedeni članovi na koje se odnose.

Šta je medijacija?

Medijacija je postupak u kojem treća neutralna osoba, medijator, pomaže strankama u nastojanju da postignu obostrano prihvatljivo rješenje spora; medijator strankama ne može nametnuti rješenje (član 2). Postupak vodi jedan medijator, osim ako se stranke dogovore da ga vodi više medijatora (član 3). Medijator na zahtjev stranke u odvojenom razgovoru može predložiti opcije za rješavanje spora, ali ne i rješenje, i ne smije garantirati rezultat (članovi 22 i 23).

Kada se može pokrenuti medijacija?

Stranke se mogu sporazumjeti da spor riješe u postupku medijacije prije pokretanja sudskog postupka i nakon toga, sve do zaključenja glavne rasprave. Ako to nisu pokušale prije pokretanja postupka, sudija koji vodi postupak može im, ako ocijeni da je svrsishodno, medijaciju predložiti na pripremnom ročištu (član 4).

Kako se bira medijator?

Stranke zajednički biraju medijatora sa liste medijatora koju utvrđuje Udruženje, a ako se ne mogu dogovoriti, medijatora imenuje Udruženje. Sporazum stranaka ili akt Udruženja o izboru medijatora ulaže se u spis suda kada je medijacija pokrenuta u toku ili nakon pokretanja sudskog postupka (član 5).

Šta mora sadržavati ugovor o medijaciji?

Postupak se pokreće pisanim ugovorom o medijaciji koji potpisuju stranke i medijator (član 10). Ugovor sadrži podatke o ugovornim stranama, zakonskim zastupnicima ili punomoćnicima, opis spora, izjavu o prihvatanju načela medijacije, mjesto održavanja medijacije i odredbe o troškovima postupka, uključujući naknadu medijatoru (član 11). Nakon potpisivanja medijator sa strankama dogovara vrijeme i prostoriju za sastanak (član 12).

Da li je medijacija povjerljiva?

Jeste. Izjave stranaka iznesene u postupku medijacije ne mogu se bez njihovog odobrenja koristiti kao dokaz u bilo kojem drugom postupku, a informacije iz odvojenih sastanaka medijator ne otkriva drugoj strani, osim ako je drugačije dogovoreno (član 7). Treće osobe mogu prisustvovati samo uz saglasnost stranaka i uz pisanu obavezu da će poštovati povjerljivost (član 16).

Šta se dešava sa parnicom ako stranke pristanu na medijaciju?

Stranke su dužne obavijestiti sudiju dostavljanjem kopije ugovora o medijaciji (član 13), a sud odgađa ročište na period od najduže 30 dana (član 14). O ishodu medijacije stranke obavještavaju sud odmah, a najkasnije do održavanja tog ročišta, dostavljanjem sporazuma o nagodbi (član 26). Više o parnici: parnični postupak, sudska praksa.

Da li stranka mora lično prisustvovati medijaciji?

Ako su stranke fizičke osobe, njihovo prisustvo postupku je obavezno. Interese stranaka mogu zastupati zakonski zastupnici ili punomoćnici, a radnje punomoćnika, uključujući potpisivanje sporazuma o nagodbi, imaju isto pravno djelovanje kao da ih je preduzela sama stranka (član 15).

Može li se medijacija prekinuti?

Može. Svaka stranka može prekinuti postupak u bilo kojem trenutku, medijator ga može prekinuti ako ocijeni da dalje vođenje nije svrsishodno, a dužan je prekinuti ga ako postoje razlozi zbog kojih ne može biti neutralan i nepristrasan. Prekid medijator konstatira posebnim aktom koji dostavlja postupajućem sudu (član 19).

Može li se sporazum iz medijacije prinudno izvršiti?

Može. Kada stranke uz pomoć medijatora iznađu rješenje spora, sačinjavaju pismeni sporazum o nagodbi i odmah ga potpisuju (član 24), a taj sporazum ima snagu izvršne isprave (član 25), pa se na osnovu njega može tražiti izvršenje ako ga druga strana ne ispuni.

Ko plaća troškove medijacije?

Nagradu i naknadu troškova medijatora u visini propisanoj aktom Udruženja, kao i druge troškove neophodne za provođenje postupka, stranke snose na jednake dijelove, osim ako ugovorom o medijaciji nije drugačije predviđeno (član 30).

Ko može biti medijator?

Medijator može biti osoba koja ispunjava opće uslove za zapošljavanje, ima visoku stručnu spremu, završenu obuku po programu Udruženja ili drugom programu koji Udruženje priznaje i upisana je u registar medijatora koji vodi Udruženje (član 31). Strani državljanin ovlašten za medijaciju u drugoj državi može u pojedinačnim slučajevima voditi postupak u BiH pod uslovom reciprociteta i uz prethodnu saglasnost Ministarstva pravde i Udruženja medijatora (član 32).

Kada medijator ne može voditi postupak?

Medijator ne može postupati kada ima ili je imao lični interes ili lični, porodični ili poslovni odnos sa strankom ili postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost, niti u predmetima u kojima je ranije postupao kao sudija, punomoćnik, zakonski zastupnik ili savjetnik jedne od stranaka (član 28). Izuzetno, postupak može voditi ako su stranke, nakon što su obaviještene o tim okolnostima, saglasne da ga vodi (član 29).

Odgovara li medijator za štetu?

Odgovara. Medijator podliježe odgovornosti za štetu koju nanese stranci svojim nezakonitim postupanjem prema općim pravilima odgovornosti za štetu, kao i disciplinskoj odgovornosti u skladu sa aktima Udruženja (član 27). Dužan je voditi postupak bez odugovlačenja (član 20).