Zakon o upravi

POGLAVLJE I - OPĆE ODREDBE (čl. 1-9)

Opće odredbe: predmet zakona, organi uprave i institucije s javnim ovlaštenjima, osnivanje organa uprave, službeni jezici i pisma, javnost rada, nacionalna zastupljenost, odgovornost za štetu i sredstva za rad.

Član 1.

Ovim zakonom uređuje se organizacija uprave institucija Bosne i Hercegovine u pogledu položaja, uloge, ustrojstva, ovlaštenja i obaveza organa uprave i druga pitanja od značaja za organizaciju i rad tih organa u vršenju poslova uprave.

Član 2.

Poslove uprave iz nadležnosti Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH) obavljaju ministarstva i upravne organizacije kao samostalne upravne organizacije, upravne organizacije u sastavu ministarstava (u daljnjem tekstu: organi uprave), kao i druge institucije Bosne i Hercegovine osnovane posebnim zakonom ili kojima je posebnim zakonom povjereno obavljanje poslova uprave.

Određene poslove uprave mogu obavljati preduzeća, ustanove i druga pravna lica, kad im je zakonom povjereno vršenje javnih ovlaštenja (u daljnjem tekstu: institucije s javnim ovlaštenjima).

Organi uprave obavljaju poslove iz svoje nadležnosti samostalno, u skladu sa zakonom i drugim propisima.

Član 3.

Organe uprave osniva Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Parlamentarna skupština) na prijedlog Vijeća ministara Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vijeće ministara) u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine.

Član 4.

Organi uprave, u okviru svoje nadležnosti, osiguravaju efikasno i potpuno ostvarivanje prava, sloboda građana predviđenih u Ustavu BiH (u daljem tekstu: Ustav) kao i u aktima navedenim u Aneksu I Ustava.

Organi uprave, u okviru svoje nadležnosti, sarađivat će sa svim međunarodnim mehanizmima za nadgledanje ljudskih prava ustanovljenim za Bosnu i Hercegovinu i nadzornim tijelima ustanovljenim bilo kojim od međunarodnih sporazuma navedenim u Aneksu I. Ustava.

Član 5.

U organima uprave u ravnopravnoj upotrebi kao službeni jezici su bosanski, hrvatski i srpski jezik.

U postupcima pred organima uprave stranke se mogu koristiti i drugim jezikom ako taj jezik nije jedan od službenih jezika i to o trošku organa uprave pred kojim se vodi postupak.

Službena pisma u organima uprave su ćirilica i latinica.

Član 6.

Rad organa uprave dostupan je javnosti.

Javnost rada organa uprave može se ograničiti ili isključiti samo u slučajevima utvrđenim zakonom.

Član 7.

U organima uprave osigurava se odgovarajuća nacionalna zastupljenost državnih službenika i zaposlenika u skladu s nacionalnom strukturom stanovništva, a prema posljednjem popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini.

Član 8.

Bosna i Hercegovina, u skladu sa zakonom, odgovara za štetu koju organ uprave nanese fizičkom ili pravnom licu nezakonitim radom.

Bosna i Hercegovina ima pravo od državnih službenika ili zaposlenika zahtijevati naknadu iznosa koji je isplatila zbog njihovog nezakonitog rada na ime naknade štete, u roku od šest mjeseci od dana kada je nadoknadila štetu, ako je šteta nastala namjerno ili krajnjom nepažnjom državnih službenika, odnosno zaposlenika.

Član 9.

Sredstva za rad organa uprave obezbjeđuju se u Budžetu institucija BiH i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Budžet).

Sredstva za obavljanje poslova uprave koji se zakonom prenesu na institucije s javnim ovlaštenjima obezbjeđuju se u Budžetu.

Prihodi koji se ostvare u obavljanju javnih ovlaštenja čine sredstva Budžeta, u skladu sa Zakonom o trezoru institucija Bosne i Hercegovine.

POGLAVLJE II - POSLOVI UPRAVE (čl. 10-21)

Poslovi uprave: provođenje politike razvoja i izvršavanje zakona, upravni i inspekcijski nadzor, provedbeni propisi, predlaganje propisa i javne konsultacije, odgovori na pitanja zakonodavne i izvršne vlasti i drugi stručni poslovi.

1. Zajedničke odredbe

Član 10.

Organi uprave u okviru svoje nadležnosti vrše sljedeće poslove:

1) vode politike razvoja i izvršavaju zakone i druge propise;

2) vrše upravni nadzor nad provođenjem zakona i drugih propisa;

3) donose propise za provođenje zakona i drugih propisa;

4) predlažu i daju preporuke iz oblasti zakonodavstva;

5) daju odgovore na pitanja organa zakonodavne i izvršne vlasti koja se odnose na njihovu nadležnost;

6) obavljaju druge upravne i stručne poslove određene zakonom i drugim propisima.

2. Provođenje politike razvoja i izvršavanje zakona i drugih propisa

Član 11.

Organi uprave u okviru svojih nadležnosti vode politiku razvoja koja obuhvata utvrđivanje razvojnih strategija i podsticanje privrednog, socijalnog, kulturnog, sportskog, ekološkog i ukupnog društvenog razvoja.

Organi uprave izvršavaju zakone i druge propise neposredno njihovom primjenom, rješavanjem upravnih stvari u upravnom postupku, donošenjem i izvršavanjem rješenja i drugih pojedinačnih akata, preduzimanjem upravnih mjera i upravnih radnji, praćenjem njihovog izvršavanja, davanjem obavještenja, izdavanjem stručnih uputstava i instrukcija za rad, pružanjem stručne pomoći, obavljanjem upravnog nadzora i obavljanjem drugih upravnih poslova iz oblasti svoje nadležnosti.

3. Obavljanje upravnog nadzora

Član 12.

U obavljanju upravnog nadzora organi uprave nadziru provođenje zakona i drugih propisa, kao i zakonitost u radu i postupanju organa uprave i institucija BiH s javnim ovlaštenjima.

Upravni nadzor iz stava 1. ovog člana obuhvata:

1) nadzor nad zakonitošću akata kojima se rješava u upravnim stvarima;

2) nadzor nad zakonitošću rada institucija s javnim ovlaštenjima;

3) inspekcijski nadzor.

Član 13.

Organi uprave u obavljanju upravnog nadzora, kada su zato ovlašteni zakonom, nadziru zakonitost rada organa uprave i institucija BiH s javnim ovlaštenjima, a posebno upravnih akata kojima se rješava u upravnim stvarima, i u vezi s tim preduzimaju mjere za koje su ovlašteni zakonom.

Član 13a.

Nadzor nad zakonitošću rada institucija koje imaju javna ovlaštenja organi uprave provode rješavanjem u postupku po žalbama, kao i kontrolom ostvarivanja prava i obaveza koji su u skladu sa zakonom preneseni na institucije koje imaju javna ovlaštenja.

Član 14.

Organi uprave u obavljanju inspekcijskog nadzora iz okvira svoje nadležnosti ostvaruju neposredan uvid u zakonitost rada, poslovanja i postupanja organa uprave, preduzeća, ustanova i drugih pravnih i fizičkih lica u vezi s provođenjem zakona i drugih propisa, te preduzimaju upravne i druge mjere za koje su ovlašteni zakonom, radi usklađivanja utvrđenog stanja s propisom.

Član 15.

Vršenje određenih poslova inspekcijskog nadzora (ekspertize, ispitivanja i sl.) može se zakonom, odnosno podzakonskim aktom povjeriti specijaliziranom pravnom licu, ako su za njihovo obavljanje potrebna posebna stručna znanja (tehničke i druge struke) ili primjena naučnih ili posebnih metoda, koje se mogu osigurati samo posebnom opremom (laboratorije i dr.), a za koje ne postoje kadrovske, tehničke i druge mogućnosti da se vrše u organu uprave.

4. Donošenje provedbenih propisa

Član 16.

Rukovodioci organa uprave donose propise s ciljem omogućavanja izvršavanja zakona i drugih propisa iz nadležnosti organa uprave kojim rukovode, kada su za to zakonom ovlašteni.

5. Predlaganje i davanje preporuka u pogledu zakona i drugih propisa

Član 17.

Rukovodioci organa uprave predlažu i daju preporuke u vezi s propisima iz okvira nadležnosti organa uprave kojim rukovode ili prema zaključku Vijeća ministara.

Član 18.

Organi uprave u pripremi nacrta i prijedloga zakona i prijedloga drugih propisa iz svoje nadležnosti dužni su pribaviti mišljenja nadležnih organa uprave, stalnih tijela Vijeća ministara i stručnih institucija i provesti postupak javnih konsultacija, ako je to značajno za definiranje određenih pitanja.

Organi uprave su dužni da u obrazloženju nacrta propisa navedu razloge zbog kojih određeni prijedlozi i sugestije organa i pravnih lica iz stava 1. ovog člana nisu prihvaćeni.

6. Odgovaranje na pitanja organa zakonodavne i izvršne vlasti

Član 19.

Organi uprave obavezni su pripremati i davati odgovore na pitanja Parlamentarne skupštine, Predsjedništva i Vijeća ministara u vezi sa izvršavanjem zakona i drugih propisa iz svoje nadležnosti kao i o stanju i problemima u oblasti za koju su ti organi osnovani.

7. Obavljanje drugih upravnih i stručnih poslova

Član 20.

Organi uprave prate stanje u oblastima za koje su obrazovani, a naročito provođenje politike razvoja i izvršavanje zakona i drugih propisa, preduzimaju mjere za koje su ovlašteni ili daju preporuke nadležnim organima u cilju izvršavanja zakona i drugih propisa.

Organi uprave prate stanje u oblastima za koje su obrazovani na osnovu podataka koje sami prikupljaju kada su za to ovlašteni zakonom, kao i podataka koje prikupljaju, obrađuju i dostavljaju drugi organi i pravna lica, na zahtjev organa uprave.

Na osnovu podataka iz stava 2. ovog člana organi uprave izrađuju analitičke, informativne i druge materijale, a prilikom izrade tih materijala organi uprave sarađuju međusobno, a po potrebi i sa stručnim i naučnim institucijama.

Član 21.

Ako se zakonima i drugim propisima koji se predlažu ili prijedlozima koji su sadržani u analitičkim, informativnim ili drugim materijalima koje pripremaju organi uprave, zahtijevaju materijalni izdaci, organi uprave obavezni su da u obrazloženju tih propisa, kao i analitičkim, informativnim i drugim materijalima iskažu sredstva koja su potrebna za provođenje tih propisa i materijala i odrede izvore iz kojih treba osigurati ta sredstva.

POGLAVLJE III - POVJERAVANJE JAVNIH OVLAŠTENJA (čl. 22-26)

Povjeravanje javnih ovlaštenja i upravni nadzor nad radom institucija s javnim ovlaštenjima.

Član 22.

Institucijama s javnim ovlaštenjima može se zakonom povjeriti obavljanje određenih upravnih i stručnih poslova iz nadležnosti organa uprave. U okviru povjerene nadležnosti institucije s javnim ovlaštenjima odlučuju u pojedinačnim stvarima o određenim pravima i obavezama građana, preduzeća, ustanova i drugih pravnih lica.

Institucijama s javnim ovlaštenjima ne mogu se povjeravati poslovi inspekcijskog nadzora osim stručnih poslova koji su od značaja za vršenje inspekcijskog nadzora (ekspertize, tehnička ispitivanja i sl.) ako za vršenje tih poslova organi uprave nemaju tehničke i druge uslove.

Član 23.

Na institucije s javnim ovlaštenjima shodno se primjenjuju načela ovog zakona koja se odnose na samostalnost u radu organa uprave, zakonitost njihovog rada, javnost rada organa uprave, upotrebu službenih i ostalih jezika i pisma i druga načela utvrđena u čl. 4., 5., 6., 7. i 8. ovog zakona.

Član 24.

Ako institucija s javnim ovlaštenjima ne vrši povjerene poslove u skladu sa zakonom i drugim propisom, organ uprave koji vrši upravni nadzor obavezan je pismeno upozoriti ovlašteni organ te institucije i predložiti mu mjere za rješavanje tog pitanja, a prema potrebi, obavezan je preduzeti i druge mjere u okviru svojih prava i dužnosti kako bi se javna ovlaštenja obavljala u skladu sa zakonom i drugim propisima.

Član 25.

Upravni nadzor nad radom institucija s javnim ovlaštenjima u obavljanju poslova uprave koji su preneseni na te institucije vrše organi uprave iz upravne oblasti za koju su ti organi obrazovani, u skladu s ovim i drugim zakonom.

Član 26.

U vršenju upravnog nadzora nad radom institucija s javnim ovlaštenjima nadležni organ uprave ima pravo i dužnost naročito da:

1) provodi inspekcijski nadzor i u okviru svoje nadležnosti osigurava zakonito i blagovremeno obavljanje poslova;

2) rješava po žalbama protiv donesenih upravnih akata u vršenju povjerenih javnih ovlaštenja, kada je to utvrđeno zakonom;

3) daje stručna uputstva i objašnjenja za primjenu zakona i drugih propisa koji se odnose na vršenje povjerenih javnih ovlaštenja;

4) preduzima i druge mjere i vrši druga prava koja po zakonu ima drugostepeni organ uprave u upravnom postupku.

Institucija s javnim ovlaštenjima dužna je nadležnom organu uprave koji vrši upravni nadzor nad njenim radom najmanje jedanput godišnje podnijeti izvještaj o vršenju povjerenih javnih ovlaštenja i na traženje organa uprave dostavljati određene podatke i dokumenta koji su od značaja za vršenje nadzora.

POGLAVLJE IV - ODNOS ORGANA UPRAVE PREMA PARLAMENTARNOJ SKUPŠTINI, PREDSJEDNIŠTVU I VIJEĆU MINISTARA, MEĐUSOBNI ODNOSI ORGANA UPRAVE, ODNOSI ORGANA UPRAVE PREMA IZVRŠNIM ORGANIMA I ORGANIMA UPRAVE ENTITETA I BRČKO DISTRIKTA BOSNE I HERCEGOVINE, ODNOSI ORGANA UPRAVE PREMA OMBUDSMENU ZA LJUDSKA PRAVA BOSNE I HERCEGOVINE (čl. 27-36)

Odnosi organa uprave prema Parlamentarnoj skupštini, Predsjedništvu i Vijeću ministara, međusobni odnosi organa uprave i odnosi prema organima entiteta i Brčko Distrikta i prema ombudsmenu za ljudska prava.

1. Odnos organa uprave prema Parlamentarnoj skupštini

Član 27.

Organi uprave odgovorni su Parlamentarnoj skupštini za zakonito, potpuno, efikasno i profesionalno obavljanje poslova iz svoje nadležnosti.

Organi uprave imaju ovlaštenja i obaveze da Parlamentarnoj skupštini radi razmatranja iznose pojedina značajnija pitanja iz svoje nadležnosti i da daju preporuke u vezi s provođenjem i izvršavanjem zakona i drugih propisa.

Organi uprave obavezni su na zahtjev Parlamentarne skupštine podnositi izvještaje o svom radu, o stanju u oblasti za koju su obrazovani, o izvršavanju zakona i drugih propisa, i o provođenju politike razvoja odgovarati na pitanja poslanika - delegata Parlamentarne skupštine i u skladu s programom rada, odnosno na zahtjev Parlamentarne skupštine, pripremiti prijedloge zakona i druge propise, analitičke, informativne i druge materijale.

Organi uprave obavezni su na zahtjev Parlamentarne skupštine preduzeti odgovarajuće organizacione, kadrovske i druge mjere kojima se osigurava efikasno izvršavanje poslova.

2. Odnos organa uprave prema Predsjedništvu i Vijeću ministara

Član 28.

S ciljem osiguranja izvršavanja zakona i drugih propisa Parlamentarna skupština, Predsjedništvo i Vijeće ministara, u okviru svojih nadležnosti, mogu prema organima uprave:

- utvrditi uputstva i smjernice o načinu izvršavanja zakona i drugih propisa,

- naložiti da u određenom roku donesu propise ili preduzmu mjere za koje su ovlašteni i utvrde rokove za izvršavanje pojedinih zadataka,

- naložiti organima uprave da ispitaju stanje u oblastima iz svoje nadležnosti i da podnesu Predsjedništvu i Vijeću ministara izvještaj s odgovarajućim prijedlozima.

Član 29.

Radi ostvarivanja odgovornosti organa uprave prema Predsjedništvu i Vijeću ministara, Predsjedništvo i Vijeće ministara mogu, u okviru svojih nadležnosti, otvoriti raspravu o radu i odgovornosti organa uprave i utvrditi način ispitivanja stanja u oblasti iz njihove nadležnosti i pokrenuti postupak za smjenjivanje rukovodioca i zamjenika rukovodioca organa uprave.

Član 30.

Organi uprave Predsjedništvu i Vijeću ministara u okviru njihove nadležnosti obavezni su dostavljati izvještaje o radu kao i o stanju u oblastima za koje su nadležni, te informacije, objašnjenja, podatke, spise i drugu dokumentaciju potrebnu za rad Predsjedništva i Vijeća ministara.

Organi uprave mogu od Predsjedništva i Vijeća ministara u okviru njihove nadležnosti tražiti uputstva i smjernice o određenim pitanjima izvršavanja zakona i drugih propisa. Predsjedništvo i Vijeće ministara u okviru nadležnosti obavezni su odgovarati na traženje organa uprave.

Organi uprave mogu Predsjedništvu i Vijeću ministara u okviru njihove nadležnosti predlagati razmatranje određenih pitanja za koja su nadležni i davati prijedloge za preduzimanje potrebnih mjera.

3. Međusobni odnosi organa uprave

Član 31.

Međusobni odnosi organa uprave zasnivaju se na ovlaštenjima utvrđenim Ustavom i zakonom, kao i na saradnji, međusobnom informisanju i dogovaranju.

U ostvarivanju međusobne saradnje organi uprave obavezni su jedni drugima dostavljati podatke i informacije potrebne za obavljanje poslova, razmjenjivati informacije i iskustva i osnivati zajedničke stručne komisije i druga radna tijela, i ostvarivati druge oblike međusobne saradnje.

Član 31a.

Organi uprave nadležni za poslove inspekcijskog nadzora, osim saradnje iz člana 31. ovog zakona, u provođenju inspekcijskog nadzora sarađuju s nadležnim sudovima, tužilaštvima, organima uprave i drugim organima.

4. Odnos organa uprave prema izvršnim organima i organima uprave entiteta i Brčko Distrikta BiH

Član 32.

Odnosi organa uprave prema izvršnim organima i organima uprave entiteta i Brčko Distrikta BiH zasnivaju se na ovlaštenjima utvrđenim Ustavom i zakonom, kao i na saradnji, međusobnom informisanju i dogovaranju.

Član 33.

Organi uprave imaju pravo od izvršnih organa, organa uprave i drugih organa entiteta i Brčko Distrikta BiH tražiti podatke, izvještaje i ostalu dokumentaciju neophodnu za vršenje svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom i zakonom.

Organi uprave dužni su izvršnim organima, organima uprave i drugim organima entiteta i Brčko Distrikta BiH dostaviti neophodne podatke potrebne za funkcionisanje tih organa.

5. Odnosi organa uprave prema ombudsmenu za ljudska prava Bosne i Hercegovine

Član 34.

Odnos organa uprave prema ombudsmenu za ljudska prava BiH (u daljem tekstu: ombudsmen) zasniva se na obavezama organa uprave, utvrđenim Ustavom i zakonom, kao i na međusobnoj saradnji, informisanju i dogovaranju.

Član 35.

Organi uprave obavezni su omogućiti ombudsmenu na njegov zahtjev nesmetano ispitivanje njihove djelatnosti, odnosno rada državnih službenika u organu uprave.

Organi uprave obavezni su ombudsmenu osigurati sva službena dokumenta, uključujući i tajna, kao i upravne spise i osigurati saradnju svakog državnog službenika posebno, u pribavljanju potrebnih informacija, dokumenata i spisa.

Organi uprave obavezni su ombudsmenu, na njegov zahtjev, osigurati i prisustvo pri rješavanju upravnih stvari.

Član 36.

Ako organ uprave ne postupi po zahtjevu ombudsmena iz člana 35. ovog zakona, ombudsmen može od Vijeća ministara zatražiti da preduzme potrebne mjere prema rukovodiocu organa uprave.

POGLAVLJE V - ODNOSI ORGANA UPRAVE PREMA PREDUZEĆIMA, USTANOVAMA I DRUGIM PRAVNIM LICIMA I STRANKAMA (čl. 37-44)

Odnosi organa uprave prema preduzećima, ustanovama i drugim pravnim licima i prema strankama: rokovi, pritužbe, pribavljanje isprava po službenoj dužnosti i naknada troškova.

1. Odnosi organa uprave prema preduzećima, ustanovama i drugim pravnim licima

Član 37.

Organi uprave u okviru svojih nadležnosti imaju prema preduzećima, ustanovama i drugim pravnim licima ovlaštenja i obaveze predviđene zakonom.

Član 38.

Organi uprave sarađuju s preduzećima, ustanovama i drugim pravnim licima koja su od značaja za rad organa uprave ili su od interesa za rad navedenih organa.

Preduzeća, ustanove i druga pravna lica obavezna su na zahtjev organa uprave dostavljati podatke i informacije iz svoje nadležnosti.

Postupak podnošenja zahtjeva, kojim organi uprave traže pristup određenim informacijama od pravnih lica iz člana 37. ovog zakona, kao i utvrđivanje izuzetaka kod objavljivanja tražene informacije, vrši se po odredbama Zakona o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini.

2. Odnos organa uprave prema strankama

Član 39.

Organi uprave obavezni su zahtjeve stranaka rješavati u propisanim rokovima.

Organi uprave obavezni su razmatrati i dati odgovore na predstavke i prijedloge koje im podnose stranke.

Član 40.

Organi uprave ostvaruju neposredne kontakte sa strankama i obavezni su organizirati obavljanje poslova od značaja za ostvarivanje prava stranaka na način i pod uslovima kojima se strankama omogućuje da što jednostavnije, brže i efikasnije ostvaruju prava i izvršavaju obaveze kod tih organa.

Član 41.

Rukovodilac organa uprave obavezan je bez odgađanja razmotriti podnijete predstavke, i prijedloge i pritužbe stranaka na nepravilan odnos državnih službenika u organu uprave prema njima kada se obraćaju tim organima u cilju ostvarivanja prava, odnosno izvršavanja svojih obaveza.

Rukovodilac organa uprave obavezan je ispitati podnesene predstavke, prijedloge i pritužbe ako ih ocijeni osnovanim, preduzeti zakonom predviđene mjere prema državnom službeniku na čiji se rad predstavka odnosi.

Rukovodilac organa uprave obavezan je u roku od 8 (osam) dana od dana prijema predstavke, prijedloga odnosno pritužbe stranci dati pismeni odgovor o preduzetim mjerama u vezi s njihovom predstavkom, prijedlogom, odnosno pritužbom.

Član 42.

Organi uprave u rješavanju upravnih stvari ne smiju od stranaka zahtijevati da pribavljaju uvjerenja i druge javne isprave o činjenicama o kojima organi uprave ili institucije s javnim ovlaštenjima vode službene evidencije.

Uvjerenja i isprave iz stava 1. ovog člana, organ uprave, odnosno institucija s javnim ovlaštenjima obavezno pribavlja po službenoj dužnosti.

Član 43.

Kad se u upravnom postupku stranka odazove pozivu, a bez njene krivice službena radnja radi koje je pozvana nije obavljena, ima pravo zahtijevati naknadu nastalih troškova.

O zahtjevu odlučuje rukovodilac organa uprave zaključkom u skladu s propisima kojim se uređuje naknada troškova svjedocima u upravnom postupku.

Protiv zaključka iz stava 1. ovog člana stranka može pokrenuti upravni spor kod Suda Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Sud).

Troškovi iz stava 1. ovog člana isplaćuju se na teret sredstava za rad organa uprave pred kojim je vođen upravni postupak.

Član 44.

Odredbe čl. 39. do 43. ovog zakona shodno se primjenjuju i na rad institucija s javnim ovlaštenjima kada u obavljanju javnih ovlaštenja rješavaju o pravima i obavezama građana, javnih korporacija, komora, javnih preduzeća (društava), agencija i drugih pravnih lica.

POGLAVLJE VI - NAČELA ORGANIZACIJE ORGANA UPRAVE (čl. 45-60)

Načela organizacije organa uprave: osnivanje ministarstava i upravnih organizacija, unutrašnja organizacija, radni odnosi, rukovođenje i vršioci dužnosti.

1. Načela organizacije organa uprave

Član 45.

Unutrašnja organizacija organa uprave zasniva se na načelu racionalnog i efikasnog rada organa uprave i načelu osiguranja ekspertnog rada organa uprave, što uključuje i korištenje ekspertne i tehničke podrške postojećih institucija.

U cilju realizacije ovih načela, unutrašnjom organizacijom organa uprave osigurava se:

- racionalna organizacija rada,

- efikasno obavljanje poslova i uspješno rukovođenje organom uprave,

- grupisanje poslova u skladu s njihovom prirodom i načinom njihovog obavljanja,

- potpunije objedinjavanje zajedničkih i općih poslova radi njihovog racionalnog obavljanja i korištenja usluga zajedničkih službi osnovanih za potrebe svih ili pojedinih organa uprave,

- ostvarivanje pune saradnje organa uprave s drugim organima, a naročito s onim organima i institucijama koje su ustanovljene za pružanje ekspertne i tehničke pomoći.

2. Osnivanje organa uprave

Član 46.

Organi uprave su ministarstva i upravne organizacije.

Član 47.

Organi uprave osnivaju se i njihova nadležnost utvrđuje se zakonom koji donosi Parlamentarna skupština, na prijedlog Vijeća ministara.

Organi uprave iz stava 1. ovog člana osnivaju se na način koji osigurava potpuno i racionalno obavljanje poslova uprave iz okvira nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine, odnosno efikasno ostvarivanje prava i izvršavanje obaveza građana, preduzeća, ustanova i drugih pravnih lica.

Organi uprave osnivaju se u skladu s obimom poslova i načelima grupisanja poslova prema vrsti, srodnosti i međusobnoj povezanosti i s potrebama efikasnog rukovođenja radom i osiguravanja samostalnosti u radu.

Član 48.

Ministarstvo se osniva za obavljanje upravnih i stručnih poslova iz nadležnosti BiH u oblastima u kojima organi uprave u cjelini ili u većem obimu, neposredno osiguravaju izvršavanje zakona i drugih propisa i odgovaraju za njihovo izvršavanje.

Upravne organizacije osnivaju se za obavljanje upravnih i stručnih poslova čija priroda i način izvršavanja zahtijevaju posebnu organizovanost i samostalnost u radu.

Član 49.

Za obavljanje stručnih, tehničkih i drugih poslova za potrebe Predsjedništva, Parlamentarne skupštine, Vijeća ministara i organa uprave mogu se osnovati određene stručne, tehničke i druge službe, kao zajedničke ili samostalne službe.

Organi iz stava 1. ovog člana, radi obavljanja stručnih, tehničkih i drugih poslova, mogu osnivati i druga tijela kao i tijela za saradnju s međunarodnim organizacijama u skladu s obavezama preuzetim međunarodnim ugovorima.

O osnivanju službi iz stava 1. ovog člana za potrebe Predsjedništva odlučuje Predsjedništvo, za potrebe Parlamentarne skupštine odlučuje Parlamentarna skupština a za potrebe Vijeća ministara i organa uprave odlučuje Vijeće ministara.

Službe iz stava 1. ovog člana odlukom osnivaju organi iz stava 2. ovog člana kojom se može, ako to priroda posla zahtijeva, odrediti da služba ima svojstvo pravnog lica.

Odlukom o osnivanju službe iz stava 4. ovog člana utvrdit će se postupak i ovlaštenje za donošenje pravilnika o unutrašnjoj organizaciji službe.

Član 50.

Upravne organizacije mogu se osnivati kao samostalne upravne organizacije i kao upravne organizacije u sastavu ministarstva.

Upravne organizacije osnivaju se u obliku uprava, agencija, zavoda, direkcija, instituta, centara ili ureda.

Član 51.

Uprava se osniva za obavljanje upravnih, stručnih i drugih poslova iz svoje nadležnosti i to kod pitanja koja zahtijevaju primjenu posebnih načina rada, a koje je neophodno obavljati u okviru organa uprave, odnosno za rješavanje u upravnim stvarima kad je za to izričito zakonom ovlaštena, za provođenje upravnih, odnosno inspekcijskih nadzora i za pripremanje nacrta zakona i prijedloga drugih propisa.

Agencija se osniva za obavljanje određenih stručnih i drugih poslova iz okvira nadležnosti BiH koji pretežno zahtijevaju primjenu stručnih i naučnih metoda rada i s njima povezanih upravnih poslova.

Zavod se osniva za vršenje određenih stručnih i drugih poslova koji pretežno zahtijevaju primjenu stručnih i naučnih metoda rada i s njima povezanih upravnih poslova čija priroda i način izvršavanja zahtijevaju posebno organiziranje i samostalnost u radu.

Direkcija se osniva za vršenje određenih stručnih poslova pretežno privrednog karaktera i s njima povezanih upravnih poslova čija priroda i način izvršavanja zahtijevaju posebno organiziranje i samostalnost u radu.

Institut se osniva izuzetno kad to odgovara prirodi posla ili kad se finansiranje vrši, osim iz državnog budžeta, i iz drugih izvora.

Centar se osniva za prikupljanje, sređivanje i razvrstavanje podataka od interesa za djelatnost za koju je osnovan, ostvarivanje saradnje s organima uprave kao i drugim pravnim licima, odlučivanje u upravnim stvarima za koje je osnovan i za obavljanje i drugih poslova utvrđenih zakonom.

Ured se osniva za obavljanje upravnih i stručnih poslova čija priroda i način izvršavanja zahtijevaju posebnu organiziranost i samostalnost u radu.

Upravne organizacije mogu se osnivati u sastavu ministarstva ako je to potrebno zbog međusobne povezanosti poslova iz nadležnosti ministarstva i uprave i kad je, pored određenog stepena samostalnosti u vršenju poslova iz nadležnosti uprave, potrebno osigurati usmjeravanje i nadzor u obavljanju poslova tih upravnih organizacija od ministarstva.

3. Unutrašnja organizacija organa uprave, stručnih, tehničkih i drugih službi

Član 52.

Unutrašnja organizacija organa uprave utvrđuje se pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji.

Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji ministarstva donosi ministar, uz saglasnost Vijeća ministara.

Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji samostalne upravne organizacije donosi rukovodilac samostalne upravne organizacije, uz saglasnost Vijeća ministara.

Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji upravne organizacije u sastavu ministarstva donosi ministar na prijedlog rukovodioca upravne organizacije u sastavu ministarstva, uz saglasnost Vijeća ministara.

U postupku donošenja pravilnika o unutrašnjoj organizaciji organa uprave, institucija Bosne i Hercegovine, drugih pravnih lica iz člana 2. ovog zakona i službi iz člana 49. stav 1. ovog zakona, donosilac pravilnika dužan je prethodno pribaviti mišljenja Ministarstva pravde, Ministarstva finansija i trezora i Ureda za zakonodavstvo Vijeća ministara.

Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji organa uprave i službi iz člana 49. stav 1. ovog zakona mora biti usklađen s nadležnostima propisanim zakonom, kao i s principima o unutrašnjoj organizaciji organa uprave, koje odlukom propisuje Vijeće ministara.

Član 53.

Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji organa uprave utvrđuju se:

- organizacione jedinice i njihova nadležnost;

- način rukovođenja;

- programiranje i izvršavanje poslova;

- ovlaštenja i odgovornosti državnih službenika u obavljanju poslova;

- ukupan broj državnih službenika i zaposlenika za obavljanje poslova;

- naziv i raspored poslova po organizacionim jedinicama, s opisom poslova za svakog državnog službenika i zaposlenika ili grupu državnih službenika i zaposlenika s potrebnim uslovima u pogledu stručne spreme i drugih uslova za rad na određenim poslovima;

- broj pripravnika koji se primaju u radni odnos i uslovi za njihov prijem.

Poslovi organa uprave u Pravilniku o unutrašnjoj organizaciji grupišu se prema njihovoj vrsti, srodnosti, obimu i stepenu složenosti, odgovornosti i drugim uslovima za njihovo obavljanje.

4. Radni odnosi u organima uprave

Član 54.

Radni odnosi u organima uprave državnih službenika, zaposlenika i ostalih zaposlenih uređuju se Zakonom o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine, Zakonom o radu u institucijama Bosne i Hercegovine i drugim posebnim zakonima.

5. Rukovođenje organima uprave

Član 55.

Radom ministarstva rukovodi ministar, a radom upravne organizacije rukovodi direktor, odnosno rukovodilac čiji je naziv određen zakonom o osnivanju upravne organizacije.

Ministar ima zamjenika koji se imenuje na isti način kao i ministar, s tim da ne može biti iz istog konstitutivnog naroda iz kojeg je imenovan ministar.

Direktor, odnosno rukovodilac samostalne upravne organizacije ima zamjenika, koji ne može biti iz istog konstitutivnog naroda iz kojeg je imenovan direktor, odnosno rukovodilac.

Član 55a.

Nakon isteka mandata ministra i zamjenika ministra, rukovodioca i zamjenika rukovodioca samostalne upravne organizacije, rukovodioca i zamjenika rukovodioca upravne organizacije u sastavu ministarstva i rukovodilaca i zamjenika rukovodilaca drugih institucija Bosne i Hercegovine osnovanih posebnim zakonom ili kojima je posebnim zakonom povjereno obavljanje poslova uprave, njihova prava, obaveze i ovlaštenja ostaju na snazi do novog imenovanja na tu funkciju.

Organ nadležan za imenovanje rukovodioca samostalne upravne organizacije, upravne organizacije u sastavu ministarstva i rukovodilaca drugih institucija Bosne i Hercegovine osnovanih posebnim zakonom ili kojima je posebnim zakonom povjereno obavljanje poslova uprave u slučaju prestanka mandata imenovanih rukovodilaca, iz razloga koji nije istek vremena na koje je imenovano, imenovat će vršioca dužnosti radi osiguranja nesmetanog funkcioniranja institucije samo ako je zamjenik rukovodioca spriječen da obavlja svoju dužnost.

Vršilac dužnosti može biti imenovan na period koji ne može biti duži od tri mjeseca.

Izuzetno, a radi sprečavanja nastanka štetnih posljedica za rad i funkcioniranje institucije, organ nadležan za imenovanje rukovodioca i zamjenika rukovodioca iz stava 1. ovog člana može donijeti rješenje o imenovanju vršioca dužnosti rukovodioca na još jedan period od tri mjeseca u naročito opravdanim slučajevima, kao što je slučaj kada postupak imenovanja rukovodioca i zamjenika rukovodioca nije okončan i slično.

Vršilac dužnosti ima sva prava, obaveze i ovlaštenja rukovodioca, odnosno zamjenika rukovodioca za vrijeme obavljanja te dužnosti.

Član 56.

Direktora, odnosno rukovodioca i zamjenika direktora samostalne upravne organizacije imenuje Vijeće ministara na prijedlog predsjedavajućeg Vijeća ministara, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

Direktora odnosno rukovodioca upravne organizacije u sastavu ministarstva imenuje Vijeće ministara na prijedlog ministra.

Posebne uslove za imenovanje rukovodioca i zamjenika rukovodioca iz st. 1. i 2. ovog člana utvrdit će Vijeće ministara posebnim aktom, ako ti uslovi nisu propisani posebnim zakonom, na prijedlog Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo pravde).

Ministarstvo pravde će obavezno prilikom sačinjavanja prijedloga akta iz stava 3. ovog člana konsultirati organ uprave za koji se utvrđuju posebni uslovi.

Član 57.

U rukovođenju pojedinim područjima rada ministru pomažu rukovodeći državni službenici i savjetnici ministra i zamjenika ministra.

U ministarstvu se postavljaju sekretar, pomoćnik ministra i glavni inspektor.

U samostalnoj upravnoj organizaciji i upravnoj organizaciji u sastavu ministarstva mogu se postavljati pomoćnici direktora.

Rukovodeći državni službenici za svoj rad odgovaraju ministru, odnosno direktoru upravne organizacije.

Član 58.

Pomoćnik ministra rukovodi osnovnom organizacionom jedinicom (Sektorom) i odgovoran je za korištenje finansijskih, materijalnih i ljudskih potencijala dodijeljenih osnovnoj organizacionoj jedinici.

Pomoćnik direktora samostalne upravne organizacije rukovodi određenim područjem rada ili osnovnom organizacionom jedinicom i vrši druge poslove iz određene oblasti koje mu odredi direktor.

Glavni inspektor neposredno organizira i rukovodi radom inspektora u određenoj oblasti inspekcijskog nadzora.

Savjetnik ministra, zamjenika ministra i savjetnik direktora upravne organizacije u sastavu ministarstva vrše poslove iz određene oblasti rada koji podrazumijevaju odgovornost, visok stepen stručnosti i nezavisnosti u određenim oblastima rada u okviru organizacionih jedinica.

Član 59.

Način postavljenja i razrješenja rukovodećih državnih službenika iz člana 57. ovog zakona, uređuje se odredbama Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine.

Organ nadležan za imenovanje rješenjem imenuje rukovodioca i zamjenika rukovodioca samostalne upravne organizacije, rukovodioca i zamjenika rukovodioca upravne organizacije u sastavu ministarstva i rukovodioce i zamjenike rukovodilaca drugih institucija Bosne i Hercegovine utemeljenih posebnim zakonom ili kojima je posebnim zakonom povjereno obavljanje poslova uprave.

Organ nadležan za imenovanje rukovodioca i zamjenika rukovodioca iz stava 2. ovog člana prije imenovanja rukovodioca i zamjenika rukovodioca dužan je donijeti i rješenje o razrješenju rukovodioca i zamjenika rukovodioca, koji su do momenta imenovanja obavljali dužnost rukovodioca i zamjenika rukovodioca, osim ako posebnim zakonom nije drugačije propisano.

Ako organ iz stava 2. ovog člana ne donese i rješenje o razrješenju iz stava 3. ovog člana, danom stupanja na snagu rješenja iz stava 2. ovog člana po sili zakona prestaje mandat licu koje je ranije obavljalo tu dužnost.

Ako lice, kojem je mandat prestao u skladu s odredbama stava 4. ovog člana, smatra da su mu po osnovu prestanka mandata povrijeđena prava iz radnog odnosa, može zatražiti zaštitu tog prava pred Sudom u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu rješenja o imenovanju rukovodioca i zamjenika rukovodioca iz stava 2. ovog člana.

Član 60.

Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji ministarstva, odnosno upravne organizacije utvrđuju se radna mjesta rukovodećih državnih službenika, poslovi koje oni obavljaju i njihova ovlaštenja u vršenju državne službe.

Rukovodeći državni službenici ostvaruju svoja prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa shodno propisima koji se primjenjuju na državne službenike u organima uprave, ako zakonom nije drugačije određeno.

POGLAVLJE VII - OVLAŠTENJA, OBAVEZE I ODGOVORNOSTI RUKOVODIOCA ORGANA UPRAVE (čl. 61-68)

Ovlaštenja, obaveze i odgovornosti rukovodioca organa uprave i njegovog zamjenika: imenovanje, sukob interesa, razrješenje i ostavka.

1. Rukovodilac organa uprave, njegov zamjenik, rukovodeći službenici i službenici s posebnim ovlaštenjima

Član 61.

Organom uprave rukovodi rukovodilac.

Rukovodilac organa uprave predstavlja organ uprave, organizuje i osigurava zakonito i efikasno obavljanje poslova, donosi propise i izdaje druge akte za koje je ovlašten i preduzima druge mjere iz nadležnosti organa uprave, te odlučuje u skladu sa zakonom o pravima, obavezama i odgovornostima državnih službenika i zaposlenika u vršenju službe.

Rukovodioca organa uprave imenuje i razrješava organ određen Ustavom i zakonom.

Rukovodilac organa uprave obavezan je da na osnovu i u okviru Ustava, zakona, drugih propisa i smjernica Vijeća ministara savjesno vrši povjerenu mu funkciju i lično je odgovoran za njeno vršenje, kao i za rad organa kojim rukovodi.

Član 62.

Rukovodilac organa uprave ima zamjenika koji ga zamjenjuje ukoliko on nije u mogućnosti obavljati svoja ovlaštenja i obaveze.

Zamjenika rukovodioca organa uprave imenuje i razrješava organ koji imenuje rukovodioca, ako Ustavom i zakonom nije drugačije određeno.

O broju zamjenika rukovodioca organa uprave odlučuje se propisom o osnivanju organa uprave.

Član 63.

Rukovodiocu organa uprave u rukovođenju pojedinim područjima rada pomažu rukovodeći državni službenici.

Rukovodećeg državnog službenika imenuje nadležna institucija, u skladu sa Zakonom o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine.

Član 64.

Poslove inspekcijskog nadzora i druge značajnije upravne i stručne poslove obavljaju državni službenici s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima (u daljem tekstu: državni službenici s posebnim ovlaštenjima), koje postavlja i razrješava rukovodilac organa uprave, ako zakonom nije drugačije određeno.

Državni službenici s posebnim ovlaštenjima postavljaju se na radna mjesta prema Pravilniku o unutrašnjoj organizaciji organa uprave.

Član 65.

Rukovodilac organa uprave, njegov zamjenik i savjetnik ne smiju obavljati dužnost ili biti na poziciji koja dovodi do sukoba interesa kako je to regulirano Zakonom o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine, a rukovodeći državni službenici ne smiju obavljati dužnost ili biti na poziciji koja dovodi do sukoba interesa kako je to regulirano Zakonom o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine.

2. Odgovornost rukovodioca organa uprave i njegovog zamjenika

Član 66.

Rukovodilac organa uprave i njegov zamjenik odgovorni su ako se u izvršavanju svojih ovlaštenja i obaveza ne pridržavaju zakona, smjernica Parlamentarne skupštine, Predsjedništva i Vijeća ministara.

U slučaju postojanja odgovornosti iz stava 1. ovog člana rukovodilac organa uprave i njegov zamjenik razrješavaju se s funkcije, a razrješavanje ne isključuje krivično gonjenje niti odgovornost za naknadu štete, ako Ustavom ili zakonom nije drugačije određeno.

Prijedlog za razrješavanje rukovodioca organa uprave i njegovog zamjenika podnosi organ određen Ustavom i zakonom.

Član 67.

U postupku razrješavanja osigurat će se rukovodiocu organa uprave, odnosno njegovom zamjeniku, da se izjasni o činjenicama zbog kojih je pokrenut postupak razrješavanja kao i da daje obavještenja i potrebne podatke od značaja za utvrđivanje te odgovornosti.

Organ nadležan za razrješavanje povodom prijedloga za razrješavanje donosi odluku kojom se utvrđuje postojanje razloga za razrješavanje ili odluku kojom se odbija prijedlog za razrješavanje.

Povodom prijedloga za razrješavanje organ nadležan za razrješavanje može, i kada nema osnova za donošenje odluke o razrješavanju, ukazati na nepravilnosti u radu rukovodioca i njegovog zamjenika.

Organ nadležan za razrješavanje može, dok traje postupak razrješavanja, udaljiti od obavljanja ovlaštenja i obaveza rukovodioca organa uprave, odnosno njegovog zamjenika.

Protiv odluke o prijedlogu za razrješavanje rukovodioca organa uprave i njegovog zamjenika, kao i odluke o udaljenju od obavljanja funkcije dok se vodi postupak za razrješenje, ne mogu se koristiti pravna sredstva.

Član 68.

Rukovodilac organa uprave, odnosno njegov zamjenik, ako smatra da nije u mogućnosti uspješno obavljati povjerena ovlaštenja i obaveze i ne može preuzeti odgovornost za njihovo vršenje, ima pravo podnijeti ostavku.

Rukovodilac, odnosno njegov zamjenik ostaju na dužnosti do roka određenog zakonom ili roka koji odredi organ nadležan za odlučivanje o ostavci.

Podnesena ostavka ne isključuje vođenje postupka smjenjivanja iz razloga predviđenih u članu 66. ovog zakona.

POGLAVLJE VIII - DRŽAVNI SLUŽBENICI, POLICIJSKI SLUŽBENICI, OSTALI SLUŽBENICI I ZAPOSLENICI (čl. 69-70)

Državni službenici, policijski službenici, ostali službenici i zaposlenici u organima uprave.

Član 69.

Poslove uprave u organima uprave obavljaju državni službenici, policijski i ostali.

Pomoćne i tehničke poslove za potrebe organa uprave obavljaju zaposlenici.

Član 70.

Prijem državnih, policijskih, ostalih službenika i zaposlenika u radni odnos u organe uprave i institucije s javnim ovlaštenjima kao i ostvarivanje prava, obaveza i odgovornosti po osnovu rada uređuje se Zakonom o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine, Zakonom o radu u institucijama Bosne i Hercegovine i drugim posebnim zakonima ili propisima koje donosi Vijeće ministara, shodno ovlaštenjima utvrđenim zakonom.

POGLAVLJE IX - INSPEKCIJSKI NADZOR (čl. 71-89)

Inspekcijski nadzor: zajedničke odredbe, inicijativa za nadzor, mjere i rješenja inspektora, žalba i upravna inspekcija.

1. Zajedničke odredbe o inspekcijskom nadzoru

Član 71.

Poslove inspekcijskog nadzora vrše organi uprave u skladu sa zakonom.

Poslove inspekcijskog nadzora obavljaju inspektori, kao državni službenici s posebnim ovlaštenjima koji su samostalni u svom radu u granicama ovlaštenja utvrđenih zakonom.

Inspektori su dužni da se stručno obrazuju i usavršavaju za obavljanje inspekcijskih poslova, na osnovu programa općeg stručnog usavršavanja inspektora koji donosi Agencija za državnu službu Bosne i Hercegovine, na prijedlog Ministarstva pravde. Program posebnog obrazovanja i usavršavanja inspektora u organima koji vrše inspekcijski nadzor donosi rukovodilac organa, na osnovu utvrđene potrebe za takvim obrazovanjem i usavršavanjem.

Kad to potreba službe zahtijeva, rukovodilac organa uprave može ovlastiti i drugog državnog službenika organa uprave koji ima odgovarajuću stručnu spremu da izvrši određene poslove inspekcijskog nadzora, odnosno da inspektoru pomaže u obavljanju nadzora, o čemu se donosi rješenje.

Član 72.

Inspektor ima iskaznicu kojom dokazuje svoje službeno svojstvo, identitet i ovlaštenja predviđena zakonom.

Ministar pravde propisuje oblik i sadržaj iskaznice, a iskaznicu inspektoru izdaje rukovodilac organa uprave u kome taj inspektor radi.

Član 73.

Postupak inspekcijskog nadzora pokreće i vodi inspektor po službenoj dužnosti.

Svako fizičko i pravno lice ima pravo podnijeti inicijativu za vršenje inspekcijskog nadzora i preduzimanje upravnih mjera za koje je inspektor ovlašten zakonom.

Ako inspektor ocijeni da su navodi izneseni u inicijativi utemeljeni, dužan je zatražiti izjašnjenje od organa na čiji se rad navodi u inicijativi odnose ili izvršiti neposredan inspekcijski nadzor.

Ako ne dobije traženo izjašnjenje iz stava 3. ovog člana u ostavljenom roku ili ako su traženo izjašnjenje i dostavljeni dokazi nedovoljni za nesporno utvrđivanje činjeničnog stanja u pogledu provjere utemeljenosti navoda iz podnesene inicijative, inspektor će izvršiti neposredan inspekcijski nadzor.

Inspektor će inicijatora obavijestiti o ishodu postupanja po navedenom zahtjevu u roku od 30 dana od dana prijema inicijative.

Svaki organ čiji rad podliježe inspekcijskom nadzoru dužan je inspektoru omogućiti obavljanje nadzora i davati mu potrebna obavještenja i podatke od značaja za obavljanje nadzora.

Za tačnost i vjerodostojnost obavještenja i podataka iz stava 6. ovog člana odgovoran je rukovodilac organa uprave čiji rad podliježe inspekcijskom nadzoru.

Član 74.

U obavljanju inspekcijskog nadzora inspektor ima pravo i obavezu neposredno pregledati poslovne prostorije i druge objekte, proces rada, proizvode i drugu robu, isprave i druge dokumente, kao i obavljati druge radnje u skladu sa svrhom inspekcijskog nadzora (utvrđivanje identiteta osoba, saslušavanje, uzimanje uzoraka radi analize i sl.).

Ako se inspektoru u obavljanju inspekcijskog nadzora onemogućava vršenje pregleda ili pruži fizički otpor ili ako taj otpor osnovano očekuje, inspektor može zatražiti pomoć nadležne policije koja je obavezna pružiti potrebnu zaštitu i omogućiti inspektoru da izvrši inspekcijski nadzor.

Član 74a.

Inspekcijski nadzor se provodi kao:

1) neposredni inspekcijski nadzor i

2) posredni inspekcijski nadzor.

Neposredni inspekcijski nadzor vrši se neposrednim uvidom u opće i pojedinačne akte, uslove i način rada, proces rada, proizvode i drugu robu, isprave i druge dokumente, kao i obavljanjem drugih radnji u skladu sa svrhom inspekcijskog nadzora u organu čiji rad podliježe inspekcijskom nadzoru.

Posredni inspekcijski nadzor vrši se uvidom u dostavljene akte, podatke i drugu dokumentaciju organa čiji rad podliježe inspekcijskom nadzoru, ako se na taj način može nesporno utvrditi činjenično stanje.

Vršenje posrednog inspekcijskog nadzora ne isključuje mogućnost naknadnog vršenja neposrednog inspekcijskog nadzora.

Član 75.

U obavljanju inspekcijskog nadzora inspektor je obavezan postupati tako da se ne ugrozi zakonom i drugim propisom određena službena tajna.

O svakom neposrednom inspekcijskom nadzoru inspektor je obavezan sačiniti zapisnik i u njemu navesti činjenično stanje utvrđeno inspekcijskim nadzorom.

Zapisnik se sačinjava po pravilima upravnog postupka, a dostavlja se rukovodiocu organa čiji rad podliježe inspekcijskom nadzoru.

Član 76.

Kada u obavljanju inspekcijskog nadzora utvrdi da je povrijeđen zakon ili drugi propis čije izvršenje nadzire, inspektor ima ovlaštenja i obavezu da naloži sljedeće mjere:

1) narediti da se utvrđeni nedostaci i nepravilnosti otklone u određenom roku;

2) narediti preduzimanje odgovarajućih upravnih radnji koje je pravno lice, organ uprave i institucija s javnim ovlaštenjima obavezan da preduzme;

3) zabraniti preduzimanje radnji koje smatra da su u suprotnosti sa zakonom ili drugim propisom nad čijim provođenjem vrši nadzor;

4) izreći i naplatiti novčanu kaznu na licu mjesta, ako je za to zakonom ovlašten;

5) preduzeti druge upravne mjere i radnje za koje je zakonom i drugim propisom ovlašten.

Član 77.

Ako inspektor utvrdi da je povredom zakona ili drugog propisa učinjena povreda radne dužnosti, prekršaj ili krivično djelo, dužan je, bez odgađanja:

1) u slučaju povrede radne dužnosti - pismeno upoznati rukovodioca organa s učinjenom povredom radne dužnosti,

2) u slučaju počinjenog prekršaja - izdati prekršajni nalog ili nadležnom sudu podnijeti zahtjev za utvrđivanje odgovornosti zbog počinjenog prekršaja,

3) u slučaju krivičnog djela - nadležnom tužilaštvu podnijeti prijavu zbog počinjenog krivičnog djela.

Član 78.

O preduzimanju upravnih mjera iz člana 76. stav 1. tač. 1), 2) i 3) ovog zakona inspektor obavezno donosi rješenje. Osnov za donošenje rješenja predstavlja činjenično stanje utvrđeno u provedenom inspekcijskom nadzoru.

Na rješenje iz stava 1. ovog člana ovlaštena osoba ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu u roku od osam dana od dana prijema rješenja.

Rješenje po žalbi mora se donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema žalbe.

Protiv rješenja donesenog po žalbi iz stava 3. ovog člana može se pokrenuti upravni spor kod Suda.

Član 79.

O izvršenom inspekcijskom nadzoru i preduzetim upravnim mjerama iz člana 76. ovog zakona inspektor vodi evidenciju. Sadržaj i način vođenja evidencije propisuje Ministar pravde.

Član 80.

Inspektor može privremeno oduzeti dokumente i predmete koji u prekršajnom ili sudskom postupku mogu poslužiti kao dokaz, o čemu je dužan izdati potvrdu.

Član 81.

Inspektor je obavezan pratiti provođenje upravnih mjera naloženih rješenjem iz člana 78. ovog zakona i u granicama svojih ovlaštenja osigurati njihovo provođenje.

Ako inspektor ne može osigurati provođenje upravnih mjera na način i u roku kako je rješenjem određeno, dužan je obavijestiti o tome bez odgađanja rukovodioca organa uprave koji je obavezan preduzeti mjere radi osiguranja provođenja naloženih mjera.

Član 82.

Inspektor može preduzimati i odgovarajuće preventivne aktivnosti u cilju sprečavanja nastupanja štetnih posljedica zbog nedostataka i nepravilnosti u provedbi zakona i drugih propisa čije izvršenje nadzire kao što su: upozorenje fizičkim i pravnim licima na obaveze iz propisa, ukazivanje na štetne posljedice, predlaganje mjera za otklanjanje njihovih uzroka i slično.

Organi uprave, institucije s javnim ovlaštenjima, druga pravna i fizička lica, kojima su rješenjem iz člana 78. ovog zakona naložene mjere, obavezni su postupati po navedenom rješenju.

2. Upravna inspekcija

Član 83.

Poslove upravne inspekcije nad izvršavanjem ovog zakona, zakona koji se odnose na državne službenike i zaposlenike organa uprave, upravni postupak i posebne upravne postupke, kao i kancelarijsko poslovanje u organima uprave vrši Ministarstvo pravde.

Poslovi upravne inspekcije obavljaju se i u drugim područjima u kojima je posebnim zakonom utvrđena nadležnost za obavljanje poslova upravne inspekcije.

Poslove upravne inspekcije iz stava 1. i 2. ovog člana neposredno vrše upravni inspektori.

Upravni inspektor je diplomirani pravnik VII. stepena stručne spreme, odnosno nosilac kvalifikacije visokog obrazovanja prvog, drugog ili trećeg ciklusa Bolonjskog sistema studiranja vrednovanog s najmanje 240 ECTS bodova, s položenim stručnim upravnim ispitom za državne službenike organa uprave, najmanje četiri godine radnog iskustva na upravnim poslovima, koji ispunjava i druge uslove propisane za rad državnih službenika.

Član 84.

Upravni inspektor u vršenju inspekcijskog nadzora nad izvršavanjem zakona i drugih propisa vrši nadzor naročito u pogledu:

- ostvarivanja prava i pravnih interesa i izvršavanja obaveza građana, javnih korporacija, komora, javnih preduzeća (društava), agencija i drugih pravnih lica u upravnom postupku;

- primjene propisa koji se odnose na organizaciju i način rada organa uprave;

- radnih odnosa u organima uprave i institucijama s javnim ovlaštenjima, te ispunjavanja uslova lica koja rade na poslovima upravnog rješavanja;

- rješavanja upravnih stvari u propisanim rokovima;

- pravilnosti primjene propisa u upravnom postupku;

- načina prikupljanja dokaza u upravnom postupku, a posebno dokaza koji se pribavljaju po službenoj dužnosti;

- provođenja izvršenja rješenja;

- pružanja pravne pomoći građanima, javnim korporacijama, komorama, javnim preduzećima (društvima), agencijama i drugim pravnim licima u upravnom postupku;

- vođenja evidencije o upravnim predmetima;

- primjene propisa o kancelarijskom poslovanju.

Član 85.

Ako upravni inspektor utvrdi da utvrđene nepravilnosti i nedostaci u radu proizilaze iz razloga nestručnosti državnog službenika za obavljanje poslova na koji je raspoređen, predložit će rukovodiocu organa uprave da tog državnog službenika rasporedi na druge poslove.

Član 86.

U vršenju neposrednog inspekcijskog nadzora upravni inspektor sastavlja zapisnik o izvršenom inspekcijskom nadzoru, koji naročito sadrži utvrđeno činjenično stanje i nepravilnosti i nedostatke u radu, te primjerak zapisnika dostavlja rukovodiocu organa uprave ili ustanove a po potrebi i Vijeću ministara.

Član 87.

Ako upravni inspektor u vršenju inspekcijskog nadzora utvrdi da je povrijeđen zakon ili drugi propis, dužan je donijeti rješenje i njime naložiti mjere iz člana 76. ovog zakona.

Rješenje iz stava 1. ovog člana upravni inspektor donijet će u roku od 15 dana od dana izvršenog neposrednog inspekcijskog nadzora, odnosno kod posrednog inspekcijskog nadzora u roku od 15 dana od dana prijema u rad dostavljenih akata, podataka i druge dokumentacije organa čiji rad podliježe inspekcijskom nadzoru, ako se na taj način može nesporno utvrditi činjenično stanje.

Protiv rješenja iz stava 1. člana 78. ovog zakona rukovodilac organa uprave i institucije s javnim ovlaštenjima može u roku od osam dana od dana prijema rješenja izjaviti žalbu Ministru pravde.

Žalba na rješenje iz stava 1. ovog člana odgađa izvršenje rješenja.

Protiv rješenja Ministra pravde može se pokrenuti upravni spor kod Suda.

Član 88.

Ako upravni inspektor utvrdi da se povredama zakona i drugih propisa građanima, javnim korporacijama, komorama, javnim preduzećima (društvima), agencijama i drugim pravnim licima onemogućava ostvarivanje njihovih prava i pravnih interesa u propisanim rokovima, ili na drugi način, obavezan je, o tome, bez odgađanja, pismeno upoznati Vijeće ministara, ukazati na posljedice koje su iz takvog stanja nastupile ili bi mogle nastupiti i predložiti preduzimanje odgovarajućih mjera.

Član 89.

Građani, javne korporacije, komore, javna preduzeća (društva), agencije i druga pravna lica imaju pravo da se, radi zaštite svojih prava utvrđenih ovim zakonom i drugim propisima, obraćaju usmeno ili pismeno upravnom inspektoru u svim slučajevima kad im se na bilo koji način otežava da brzo i jednostavno ostvaruju svoja prava i pravne interese ili izvršavaju svoje obaveze kod organa uprave, agencije ili institucije s javnim ovlaštenjima, a naročito:

1) ako im se u zakonom propisanom roku ne rješavaju zahtjevi i žalbe u upravnom postupku;

2) ako se od njih traži da u upravnom postupku dokazuju činjenice uvjerenjima i drugim javnim ispravama koje je po službenoj dužnosti obavezan da pribavlja državni službenik koji vodi upravni postupak;

3) ako im se ne izvršavaju upravni akti doneseni radi ostvarivanja prava i pravnih interesa u upravnom postupku;

4) ako im se ne pruža pravna pomoć u ostvarivanju prava i pravnih interesa i u izvršavanju obaveza u upravnom postupku.

Upravni inspektor obavezan je odmah postupiti po zahtjevu iz stava 1. ovog člana na način utvrđen odredbama člana 73. stav 3. ovog zakona.

POGLAVLJE X - SREDSTVA ZA RAD ORGANA UPRAVE (čl. 90-97)

Sredstva za rad organa uprave: plaće, materijal i usluge, programi posebne namjene i kapitalni izdaci.

Član 90.

Sredstva za rad organa uprave iskazuju se u Budžetu koji donosi Parlamentarna skupština, na prijedlog Predsjedništva, a na preporuku Vijeća ministara.

Sredstva za rad organa uprave čine: sredstva za plaće i naknade, sredstva za materijal i usluge, kapitalni izdaci i programi posebne namjene.

Prihodi koje organi uprave ostvare svojom djelatnošću čine budžetska sredstva.

Sredstva za plaće

Član 91.

Organi uprave stiču sredstva za plaće državnih službenika i zaposlenika, u skladu s Pravilnikom o sistematizaciji poslova i zadataka kao i zavisno od broja i strukture zaposlenih.

Plaće državnih službenika i zaposlenika u organima uprave uređuju se posebnim propisom donesenim na osnovu zakona.

Sredstva za materijal i usluge

Član 92.

Sredstva za materijal i usluge služe za:

- nabavku potrošnog materijala, sitnog inventara i isplatu troškova grijanja;

- isplatu troškova za električnu energiju i održavanje čistoće u radnim prostorijama;

- isplatu troškova za poštansko-telefonske usluge, zakup i redovno održavanje prostorija;

- nabavku stručnih publikacija, literature i štampanje službenih materijala;

- isplatu putnih i drugih troškova koji predstavljaju lična primanja a koji se po posebnim propisima priznaju organima uprave;

- isplatu drugih troškova potrebnih za vršenje djelatnosti organa uprave;

- isplatu naknade za pokriće izdataka za ishranu državnih službenika i zaposlenika u toku rada, naknade za prijevoz državnih službenika i zaposlenika na posao i s posla, naknade za korištenje godišnjeg odmora i drugo;

- isplatu troškova osiguranja i drugih kapitalnih izdataka.

Član 93.

Sredstva za materijal i usluge koji su zajednički za dva ili više organa uprave (grijanje, električna energija, održavanje radnih prostorija i sl.) dodjeljuju se, po pravilu, organu ili službi u čijem je djelokrugu vršenje poslova koji čine zajedničke troškove, o čemu odlučuje Vijeće ministara na prijedlog ministra finansija i trezora.

Programi posebne namjene

Član 94.

Programi posebne namjene služe za podmirenje određenih posebnih potreba u vezi s radom organa uprave.

Sredstva za Programe iz posebne namjene mogu se koristiti neposredno iz Budžeta ili prenijeti na poseban račun organa uprave.

Kapitalni izdaci

Član 95.

Kapitalni izdaci za:

- inventar i druge pokretne stvari;

- izdaci namijenjeni za nabavku opreme.

Član 96.

Organ uprave može sredstva za kapitalne izdatke koristiti zajedno s drugim organima uprave i drugim institucijama.

Vijeće ministara može utvrditi da se pojedina sredstva iz stava 1. ovog člana obavezno zajednički koriste za sve organe uprave ili za dva ili više organa uprave i odrediti način zajedničkog korištenja tih sredstava.

Član 97.

Ministarstvo finansija i trezora donosi propise i opće akte o materijalno-finansijskom poslovanju organa uprave.

POGLAVLJE XI - PROPISI I DRUGI AKTI ORGANA UPRAVE (čl. 98-99)

Propisi i drugi akti organa uprave: pravilnici, uputstva, naredbe i instrukcije i njihovo objavljivanje.

Član 98.

Organi uprave donose opće akte iz svoje nadležnosti u cilju omogućavanja izvršavanja zakona, te donose pojedinačne akte.

Organi uprave mogu donositi akte iz stava 1. ovog člana, samo kad su za to izričito ovlašteni zakonom.

Član 99.

U skladu s ovim zakonom, opći podzakonski pravni akti su: pravilnici, uputstva, naredbe i instrukcije.

Pravilnik je provedbeni propis, kojim se razrađuju pojedine odredbe zakona ili propisa koje donosi Vijeće ministara, radi osiguranja pravilne primjene tih zakona ili propisa.

Uputstvom se određuje način na koji organi uprave i institucije s javnim ovlaštenjima izvršavaju pojedine odredbe zakona ili drugog propisa.

Naredbom se naređuje ili zabranjuje neko postupanje u konkretnoj situaciji, koja ima opći značaj.

Instrukcijom se usmjerava organizacija poslova i način rada zaposlenih u organima uprave i institucijama s javnim ovlaštenjima na provođenju pojedinih odredbi zakona ili propisa koje donosi Vijeće ministara.

Opći akti iz st. 2., 3., 4. i 5. ovog člana objavljuju se u "Službenom glasniku BiH".

Rukovodilac organa uprave i institucije s javnim ovlaštenjima može odlučiti da se pojedini opći podzakonski pravni akti iz ovog člana, doneseni za internu upotrebu, ne objavljuju u "Službenom glasniku BiH", s tim da se oni obavezno objavljuju na internetskoj stranici i na oglasnoj ploči organa uprave i institucije s javnim ovlaštenjima.

POGLAVLJE XII - NADZOR NAD PROVOĐENJEM ZAKONA (član 100)

Nadzor nad provođenjem zakona, koji vrši Ministarstvo pravde putem upravne inspekcije.

Član 100.

Nadzor nad provođenjem ovog zakona vrši Ministarstvo pravde, putem upravne inspekcije.

O načinu vršenja nadzora iz stava 1. ovog člana primjenjuju se odredbe od čl. 83. do 89. ovog zakona.

POGLAVLJE XIII - PRIMJENJIVANJE ODREDBI OVOG ZAKONA NA INSTITUCIJE BOSNE I HERCEGOVINE (član 101)

Primjena odredbi o sredstvima za rad i o rukovodiocima na druge institucije Bosne i Hercegovine i stručne službe.

Član 101.

Odredbe ovog Zakona o sredstvima za rad organa uprave primjenjuju se na institucije Bosne i Hercegovine koje se finansiraju iz budžeta institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine, ako za pojedine institucije zakonom nije drugačije određeno.

Odredbe ovog zakona o rukovodiocima organa uprave, njihovim zamjenicima i rukovodećim državnim službenicima shodno se primjenjuju na rukovodioce, njihove zamjenike i rukovodeće državne službenike u stručnim službama organa uprave i drugih organa, ako zakonom nije drugačije određeno.

POGLAVLJE XIV - KAZNENE ODREDBE (čl. 102-106)

Kaznene odredbe: novčane kazne za institucije s javnim ovlaštenjima, odgovorna lica i upravne inspektore.

Član 102.

Novčanom kaznom od 2.000 KM do 8.000 KM kaznit će se za prekršaj institucije s javnim ovlaštenjima:

- ako na zahtjev organa uprave ne dostavi izvještaj, podatke i informacije iz oblasti svoje djelatnosti (član 26. stav 2. i član 38. stav 2.);

- ako zahtjev stranaka ne rješavaju u propisanim rokovima (član 39);

- ako ne postupe po podnesenoj predstavci, prijedlogu ili pritužbi stranke i u propisanom roku ne daju pismeni odgovor (član 41.);

- ako po službenoj dužnosti ne pribavljaju uvjerenja i druge javne isprave o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija ili ako zahtijevaju da stranke pribavljaju ta uvjerenja i javne isprave (član 42.);

- ako inspektoru onemogućavaju vršenje inspekcijskog nadzora i ne daju mu potrebne podatke i obavještenja (član 74. stav 3.);

- ako ne postupe po preventivnim mjerama inspektora ili po rješenju inspektora (čl. 76. i 78.);

- ako se građanima i institucijama s javnim ovlaštenjima onemogućava ili otežava ostvarivanje njihovih prava i pravnih interesa (član 89. stav 1. ovog zakona).

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se novčanom kaznom od 200 KM do 1.000 KM i odgovorno lice u organu uprave, agenciji ili instituciji sa javnim ovlaštenjima.

Novčanom kaznom od 200 KM do 1.000 KM kaznit će se upravni inspektor ako ne postupi po zahtjevu iz člana 89. stav 2. ovog zakona.

Član 103.

Novčanom kaznom od 1.000 KM do 4.000 KM kaznit će se za prekršaj institucije s javnim ovlaštenjima, ako organu uprave ne dostavi u propisanom roku tražene podatke ili akte u vezi s postupanjem u upravnom postupku, vršenju upravnog nadzora ili praćenjem stanja u određenoj oblasti.

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se novčanom kaznom od 200 do 800 KM i odgovorno lice u instituciji s javnim ovlaštenjima.

Član 104.

Novčanom kaznom od 150 KM do 500 KM kaznit će se za prekršaj odgovorno lice u organu uprave ako ne postupi po odredbama čl. 11., 35., 39., 41., 42., 43., 70., 79., 81. i članu 89. ovog zakona.

Član 105.

Odgovornim licem u organu uprave u smislu člana 102. do 104. ovog zakona smatra se rukovodilac organa uprave, inspektor, kao i državni službenik koji je zadužen da neposredno izvrši određeni posao, a nije izvršio taj posao ili je izvršio radnju suprotno datoj obavezi.

Član 106.

Postupak za prekršaje po odredbama ovog zakona provodi institucija određena zakonom.

Sredstva koja organi iz stava 1. ovog člana naplate izricanjem novčanih kazni u prekršajnom postupku, koji provedu na osnovu ovog zakona ili drugog zakona, prihod su Budžeta.

POGLAVLJE XV - ZAVRŠNE ODREDBE (čl. 107-109)

Završne odredbe: rokovi za podzakonske akte, prestanak primjene ranijeg zakona, službeni prečišćeni tekst i stupanje na snagu.

Član 107.

Vijeće ministara propisat će načela za utvrđivanje unutrašnje organizacije organa uprave, kao i kancelarijsko poslovanje u organima uprave u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Ministar pravde donijet će Pravilnik o obliku i sadržaju iskaznice inspektora organa uprave Bosne i Hercegovine i sadržaju i načinu vođenja evidencije o izvršenim inspekcijskim pregledima u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Rukovodioci organa uprave koji su u skladu s odredbama člana 61. ovog zakona ovlašteni za donošenje propisa za provođenje pojedinih odredbi ovog zakona donijet će te propise u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 108.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje se primjenjivati Zakon o državnoj upravi u Republici Bosni i Hercegovini ("Službeni list RBiH", broj 26/93, prečišćen tekst).

Član 108a.

Ovlašćuje se Ustavnopravna komisija Predstavničkog doma da, u saradnji sa Ustavnopravnom komisijom Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, pripremi prijedlog službenog prečišćenog teksta Zakona o upravi i dostavi ga domovima Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine radi utvrđivanja službenog prečišćenog teksta zakona u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 109.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH", a objavit će se i u "Službenim novinama Federacije BiH" i u "Službenom glasniku Republike Srpske".

Samostalni članovi zakona o izmjenama

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravi
("Službeni glasnik BiH", broj 102/09)

Član 52.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH".

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravi
("Službeni glasnik BiH", broj 72/17)

Član 25.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH".