Zakon o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju u institucijama Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik BiH, br. 100/2013

Zakon o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju u institucijama Bosne i Hercegovine

Važeći tekst

("Službeni glasnik BiH", br. 100/2013)

Priredio: , advokat  ·  Ažurirano:  ·  Preuzmite PDF

Sažetak

Zakon o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju u institucijama Bosne i Hercegovine

Zakon uređuje status lica koja prijavljuju korupciju u institucijama Bosne i Hercegovine i u pravnim licima koja te institucije osnivaju, postupak prijavljivanja, obaveze institucija, postupak zaštite i sankcije za povrede zakona (član 1). Prijava se podnosi interno ili eksterno (članovi 4 do 6), a status uzbunjivača dodjeljuje Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije u roku od 30 dana, koja rukovodiocu institucije nalaže i otklanjanje štetne radnje (članovi 7 i 8). Tekst na ovoj stranici je izvorni tekst objavljen u br. 100/2013, a svaki član ima vlastito sidro.

Ključne tačke

  • Na koga se odnosi: zaštitu uživaju lica zaposlena u institucijama Bosne i Hercegovine i u pravnim licima koja te institucije osnivaju, kada prijave sumnju na korupciju (članovi 1 i 3).
  • Korupcija: korupcija je svaka zloupotreba povjerene moći koja može dovesti do privatne koristi, posebno zahtijevanje, nuđenje, davanje ili prihvatanje mita, a obuhvata i povrede propisa, nepravilnosti u radu i prevare koje ukazuju na korupciju (član 2).
  • Uzbunjivač i dobra vjera: uzbunjivač je zaposleni koji zbog opravdane sumnje ili okolnosti na postojanje korupcije u dobroj vjeri podnese prijavu, a dobra vjera je stav zasnovan na činjenicama o kojima ima vlastita saznanja i koje smatra istinitim (član 2).
  • Zaštićeno prijavljivanje: zaštićeni su prijava nadležnom autoritetu, prijava krivičnog djela korupcije, tužba, žalba ili prigovor, svjedočenje pred sudom ili organom uprave i saradnja u postupku koji vode istražni organi (član 2).
  • Interna prijava: prijava se podnosi nadređenom, rukovodiocu ili licu koje vrši nadzor ili reviziju, na način uređen internim aktom institucije, a neposredno rukovodiocu kada akt nije donesen, postupak nije poznat ili je ovlašteno lice povezano s koruptivnom radnjom (član 5).
  • Eksterna prijava: korupcija se može prijaviti izvan institucije kada interni postupak traje duže od 15 dana, kada je bio nepravilan ili kada su ovlašteno lice ili rukovodilac institucije povezani s koruptivnom radnjom (član 6).
  • Javno objavljivanje: informacije o korupciji mogu se učiniti javno dostupnim kada uzbunjivač sumnja na štetne mjere, prikrivanje dokaza ili izostanak adekvatne radnje, uz obavezu da prethodno razmotri štetu koja može nastati (član 2).
  • Status uzbunjivača: Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije dodjeljuje status u roku od 30 dana od obraćanja, i kada štetne mjere još nisu nastupile, a zaštićeno prijavljivanje teče od dana podnošenja prijave (član 7).
  • Poslovna tajna: uzbunjivač se ne smatra materijalno, krivično ni disciplinski odgovornim za otkrivanje poslovne tajne kada korupciju prijavi nadležnom autoritetu (član 7).
  • Štetne radnje: otkaz, suspenzija, postavljanje na niže radno mjesto, proglašavanje prekobrojnim, disciplinski postupak, negativna ocjena ili neprijateljsko radno okruženje zbog prijave smatraju se štetnim radnjama (član 2).
  • Korektivna mjera: po instrukciji Agencije rukovodilac institucije u roku od tri dana ukida štetnu mjeru i vraća stanje u prethodno, a ako tvrdi da bi ista radnja bila preduzeta i bez prijave, dužan je to dokazati (član 8).
  • Nadzor i kazne: nadzor vrše Upravna inspekcija Ministarstva pravde BiH i Agencija, a rukovodilac koji ne izvrši korektivnu mjeru ili ne donese interni akt kažnjava se novčanom kaznom od 10.000 do 20.000 KM (članovi 10 i 12).

Zakon u praksi: Zaštita se najčešće traži kada zaposleni u instituciji Bosne i Hercegovine nakon prijave sumnje na korupciju dobije otkaz, bude postavljen na niže radno mjesto, suspendovan ili se protiv njega pokrene disciplinski postupak. Status uzbunjivača može se tražiti od Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije i prije nego što štetne mjere nastupe (članovi 5 i 7), a Agencija nakon provjere izdaje rukovodiocu institucije instrukciju koju je on dužan izvršiti u roku od tri dana (član 8), pod prijetnjom novčane kazne od 10.000 do 20.000 KM (član 12).

Kako zaposleni u instituciji BiH dobija status uzbunjivača?

Zaposleni koji ima informacije ili materijalne dokaze o korupciji podnosi prijavu nadležnom autoritetu (član 3), u pravilu interno: nadređenom, rukovodiocu ili licu koje vrši nadzor ili reviziju, na način uređen internim aktom institucije (član 5). Ako interni postupak traje duže od 15 dana, ako je bio nepravilan ili ako je ovlašteno lice povezano s koruptivnom radnjom, prijava se može podnijeti eksterno (član 6).

Za dodjelu statusa uzbunjivač se obraća Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (član 5), koja na osnovu prijave podnesene u dobroj vjeri dodjeljuje status u roku od 30 dana od obraćanja, bez obzira da li su štetne mjere nastupile ili se samo sumnja da bi se mogle desiti, i o odluci obavještava uzbunjivača (član 7).

Ispod teksta su povezani propisi, izvori i odgovori na najčešća pitanja.

Sadržaj - Zakon o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju u institucijama BiH

  1. Dio prvi - Opće odredbe (čl. 1-2)
  2. Dio drugi - Postupak zaštite uzbunjivača (čl. 3-9)
  3. Dio treći - Nadzor nad provođenjem zakona (čl. 10-12)
  4. Dio četvrti - Prijelazne i završne odredbe (čl. 13-14)
  5. Povezani propisi i sudska praksa
  6. Izvori
  7. Česta pitanja

Dio prvi - Opće odredbe (čl. 1-2)

Opće odredbe: predmet zakona i značenje izraza korupcija, uzbunjivač, zaštićeno prijavljivanje, štetna radnja, korektivna mjera, nadležni autoritet i dobra vjera.

PredmetČlan 1.

Zakonom o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju u institucijama Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon) uređuju se: status lica koja prijavljuju korupciju u institucijama Bosne i Hercegovine i pravnim licima koja osnivaju institucije Bosne i Hercegovine, postupak prijavljivanja, obaveze institucija u vezi s prijavljivanjem korupcije, postupak zaštite lica koja prijavljuju korupciju te propisuje sankcije za povrede odredbi ovog zakona.

DefinicijeČlan 2.

Izrazi korišteni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:

a) korupcija je svaka zloupotreba moći povjerene državnom službeniku, zaposleniku, savjetniku, izabranom ili imenovanom zvaničniku koja može dovesti do privatne koristi tog lica, domaćeg ili stranog fizičkog ili pravnog lica. Korupcija posebno može uključivati direktno ili indirektno zahtijevanje, nuđenje, davanje ili prihvatanje mita ili neke druge nedopuštene prednosti ili njenu mogućnost, čime se narušava odgovarajuće obavljanje bilo kakve dužnosti ili ponašanje očekivano od primaoca mita. Korupcija je i povreda zakona, drugog propisa, kao i nepravilnosti u radu i prevare koje ukazuju na postojanje korupcije.

b) uzbunjivač je lice koje je zaposleno u institucijama Bosne i Hercegovine i pravnim licima koja osnivaju institucije Bosne i Hercegovine, koje zbog opravdane sumnje ili okolnosti na postojanje korupcije u bilo kojoj instituciji Bosne i Hercegovine u dobroj vjeri podnese prijavu odgovornim licima ili institucijama u skladu s ovim zakonom.

c) zaštićeno prijavljivanje je:

1) prijavljivanje informacija nadležnom autoritetu za koje zaposleni razumno vjeruje da predstavljaju korupciju u smislu tačke a) ovog člana;

2) prijavljivanje krivičnog djela korupcije protiv odgovornog lica u institucijama iz člana 1. ovog zakona;

3) podnošenje tužbe, žalbe ili prigovora u vezi s korupcijom protiv odgovornog lica u institucijama iz člana 1. ovog zakona;

4) svjedočenje na sudu ili pred organom uprave u postupku protiv odgovornog lica u institucijama iz člana 1. ovog zakona;

5) sarađivanje u postupku koji vode istražni organi.

d) poseban oblik zaštićenog prijavljivanja je javno objavljivanje ili na drugi način činjenje javno dostupnim informacija koje ukazuju na korupciju, pod uslovom da uzbunjivač sumnja:

1) da će biti izložen štetnim mjerama od određenog lica, ili

2) da, u slučaju zaštićenog prijavljivanja subjektima iz tačke c) ovog člana, neće biti preduzeta adekvatna radnja, ili da će dokazi i informacije biti prikriveni ili uništeni, ili

3) da je ista informacija prijavljena subjektima iz tačke c) ovog člana, a u zakonskom roku nije preduzeta adekvatna mjera, pri čemu je, prije nego što izvrši poseban oblik zaštićenog prijavljivanja, uzbunjivač dužan razmotriti eventualnu štetu koja može nastati njegovim prijavljivanjem.

e) štetna radnja je radnja kojom poslodavac nanosi štetu zaposlenom donošenjem rješenja o prestanku radnog odnosa, otkazom ugovora o radu, suspenzijom s radnog mjesta, postavljanjem na niže radno mjesto, proglašavanjem prekobrojnim, pokretanjem disciplinskog postupka, ucjenjivanjem ili davanjem negativne ocjene, stvaranjem neprijateljskog radnog okruženja, izostankom poslovnog angažmana, a sve kako bi zaposlenog odvratio od zaštićenog prijavljivanja ili koja predstavlja čin odmazde protiv zaposlenog koji je prijavio sumnju na korupciju.

f) korektivna mjera je svaka radnja kojom se zabranjuju, ublažavaju ili uklanjaju uzroci ili posljedice štetnih radnji prema uzbunjivaču u vezi s prijavljenim slučajem korupcije, a koja naročito obuhvata mjere osiguranja i nadoknadu štete.

g) nadležni autoritet je nadređeno ili drugo lice u instituciji Bosne i Hercegovine i pravnom licu koje osniva institucija Bosne i Hercegovine u kojoj je uzbunjivač zaposlen, a koje je zaduženo za nadzor nad zakonitošću rada u toj instituciji; lice ili organ upravljanja ili rukovođenja; lice ili organ koji obavlja poslove nadzora ili revizije u institucijama Bosne i Hercegovine; organ nadležan za provođenje krivične istrage i gonjenje počinilaca krivičnih djela; Institucija ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine; Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije.

h) dobra vjera je stav uzbunjivača koji se zasniva na činjenicama i okolnostima o kojima on ima vlastita saznanja i koji smatra istinitim.

Dio drugi - Postupak zaštite uzbunjivača (čl. 3-9)

Postupak zaštite uzbunjivača: podnošenje prijave, interno i eksterno prijavljivanje, dodjela statusa uzbunjivača, otklanjanje štetne radnje i prestanak pružanja zaštite.

Podnošenje prijaveČlan 3.

(1) Ako ima informacije i/ili materijalne dokaze o postojanju korupcije, svako lice zaposleno u institucijama iz člana 1. ovog zakona može nadležnom autoritetu podnijeti prijavu zbog sumnje ili okolnosti na postojanje korupcije.

(2) Zloupotreba prava prijavljivanja iz stava (1) ovog člana predstavlja tešku povredu radne dužnosti.

Vrste zaštićenog prijavljivanjaČlan 4.

Zaštićeno prijavljivanje može biti:

a) interno i

b) eksterno.

Interno prijavljivanjeČlan 5.

(1) Svako lice zaposleno u institucijama Bosne i Hercegovine iz člana 1. ovog zakona podnosi prijavu iz člana 3. stav (1) ovog zakona:

a) nadređenom ili drugom licu u instituciji u kojoj je zaposleno, a koje je po ovlaštenjima odgovorno za zakonit rad institucije; ili

b) licu ili rukovodiocu institucije koji je odgovoran za zakonit rad institucije; ili

c) licu ili organu koji obavlja poslove nadzora ili revizije u institucijama Bosne i Hercegovine iz člana 1. ovog zakona.

(2) Interno prijavljivanje vrši se na način uređen internim aktom institucije o prijavi iz člana 3. stav (1) ovog zakona i zaštiti uzbunjivača.

(3) Izuzetno od odredbi st. (1) i (2) ovog člana, prijava se može podnijeti neposredno rukovodiocu institucije u slučaju da:

a) rukovodilac institucije nije donio interni akt iz stava (2) ovog člana; ili

b) postupak internog prijavljivanja nije poznat, odnosno ako u prostorijama i na internetskoj stranici institucije nije jasno i na vidnom mjestu istaknuto obavještenje o nadležnoj službi, tijelu ili licu za prijem i razmatranje prijave iz člana 3. stav (1) ovog zakona; ili

c) uzbunjivač ima razloga da vjeruje da se ovlašteno lice kojem se prema internom aktu podnosi prijava direktno ili indirektno dovodi u vezu s koruptivnom radnjom.

(4) Lica iz st. (1) i (3) ovog člana mogu se obratiti Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije za dodjeljivanje statusa uzbunjivača u skladu s članom 7. ovog zakona.

Eksterno prijavljivanjeČlan 6.

(1) Eksternim prijavljivanjem smatra se prijavljivanje:

a) organu nadležnom za provođenje krivične istrage i gonjenje počinilaca krivičnih djela; ili

b) Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije; i

c) javnosti, u skladu s članom 2. tačka d) ovog zakona.

(2) Eksterno prijavljivanje vrši se u slučaju da:

a) postupak po internom prijavljivanju iz člana 5. ovog zakona traje duže od 15 dana; ili

b) uzbunjivač smatra da je interni postupak po prijavi iz člana 5. ovog zakona bio nepravilan; ili

c) uzbunjivač ima razloga da vjeruje da se ovlašteno lice kojem se prema internom aktu podnosi prijava iz člana 5. ovog zakona, ili rukovodilac institucije, direktno ili indirektno dovode u vezu s koruptivnom radnjom.

Dodjeljivanje statusa uzbunjivačaČlan 7.

(1) Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije će, na osnovu prijave uzbunjivača podnesene u dobroj vjeri, dodijeliti status uzbunjivača licu u roku od 30 dana od dana obraćanja Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije za dodjelu statusa uzbunjivača, bez obzira da li su štetne mjere nastupile ili se samo sumnja da bi se one mogle desiti.

(2) Zaštićeno prijavljivanje teče od dana podnošenja prijave iz člana 3. ovog zakona.

(3) Uzbunjivač se neće smatrati materijalno, krivično ili disciplinski odgovornim za otkrivanje poslovne tajne u slučaju prijavljivanja korupcije nadležnom autoritetu.

(4) Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije obavještava uzbunjivača o odluci za dodjeljivanje statusa uzbunjivača.

Otklanjanje štetne radnjeČlan 8.

(1) U slučaju da uzbunjivač obavijesti Agenciju za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije da je prema njemu preduzeta neka od štetnih radnji iz člana 2. stav (1) tačka e) ovog zakona, Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije dužna je zatražiti od institucije relevantnu dokumentaciju i/ili zatražiti od Upravne inspekcije Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine da ispita navode i utvrdi činjenice, te preduzme zakonom predviđene mjere a zapisnik dostavi Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije.

(2) Ako, na osnovu dokumentacije dobivene od institucije i/ili zapisnika iz stava (1) ovog člana, utvrdi da je prema uzbunjivaču preduzeta neka od štetnih radnji, a koja je u vezi s podnošenjem prijave iz člana 3. stav (1) ovog zakona, Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije donosi instrukciju rukovodiocu institucije kako bi se otklonila posljedica nanesena uzbunjivaču štetnom radnjom.

(3) Ako rukovodilac institucije tvrdi da bi ista štetna radnja bila preduzeta prema uzbunjivaču i u slučaju da nije podnio prijavu iz člana 3. stav (1) ovog zakona, dužan je to dokazati.

(4) Rukovodilac institucije dužan je izvršiti korektivnu mjeru s ciljem otklanjanja učinjene štetne radnje u roku od tri dana od dana zaprimanja instrukcije od Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije.

(5) Korektivna mjera mora biti ukidanje štetne mjere i vraćanje u prethodno stanje, a koja može biti ukinuta pravosnažnom presudom nadležnog suda u radnom sporu.

(6) Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije svake godine objavljuje posebnu godišnju listu sa spiskom institucija u kojima je prijavljena korupcija, uz navođenje vrste nanesene štetne radnje i informacije da li je izvršena korektivna mjera naložena instrukcijom iz stava (2) ovog člana.

Prestanak pružanja zaštiteČlan 9.

(1) U slučaju da se u toku postupka dokaže da uzbunjivač, prilikom podnošenja prijave iz člana 3. stav (1) ovog zakona, nije postupao u dobroj vjeri, Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije obustavit će pružanje zaštite uzbunjivaču.

(2) Odluku o obustavi pružanja zaštite uzbunjivaču Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije dužna je dostaviti uzbunjivaču i rukovodiocu institucije u kojoj je uzbunjivač zaposlen.

(3) Ako se tokom ispitivanja otkrije da uzbunjivač nije postupao u dobroj vjeri, odnosno da je svjesno podnio lažnu prijavu iz člana 3. stav (1) ovog zakona, Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije će, ako utvrdi da ova radnja sadrži elemente krivičnog djela, podnijeti krivičnu prijavu protiv ovog lica.

Dio treći - Nadzor nad provođenjem zakona (čl. 10-12)

Nadzor nad provođenjem zakona, izdavanje prekršajnog naloga i novčane kazne za prekršaje.

Nadzor nad provođenjem zakonaČlan 10.

Nadzor nad provođenjem ovog zakona obavljaju Upravna inspekcija Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine i Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije, svako iz svoje nadležnosti.

Izdavanje prekršajnog nalogaČlan 11.

Ako upravni inspektor prilikom inspekcijskog nadzora utvrdi postojanje prekršaja iz člana 12. ovog zakona, izdaje prekršajni nalog u skladu sa Zakonom o prekršajima Bosne i Hercegovine.

Novčane kazne za prekršajeČlan 12.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000 do 20.000 KM kaznit će se za prekršaj rukovodilac institucije ako ne postupi prema instrukciji Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije i ne izvrši korektivnu mjeru u skladu s članom 8. stav (2) ovog zakona.

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000 do 20.000 KM kaznit će se za prekršaj rukovodilac institucije ako ne donese interne akte iz člana 5. stav (2) ovog zakona, a u skladu s članom 13. ovog zakona.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000 do 10.000 KM kaznit će se za prekršaj lice iz člana 3. ovog zakona, koje svjesno lažno prijavi korupciju.

Dio četvrti - Prijelazne i završne odredbe (čl. 13-14)

Prelazne i završne odredbe: rok od 90 dana za donošenje internih akata i stupanje zakona na snagu.

Donošenje podzakonskih propisaČlan 13.

Sve institucije na koje se odnosi primjena ovog zakona dužne su u roku od 90 dana donijeti interne akte iz člana 5. stav (2) ovog zakona.

Stupanje na snaguČlan 14.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH".

Povezani propisi i sudska praksa

Nadzor nad provođenjem zakona vrše Upravna inspekcija Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine i Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (član 10), a prekršajni nalog izdaje se u skladu sa Zakonom o prekršajima Bosne i Hercegovine (član 11). Ovdje su okupljeni propisi i stranice sa sajta koji se najčešće koriste uz ovaj tekst.

Korupcija i zaštita prava

Upravni postupak i upravni spor

Izvori

Zakon o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju u institucijama Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik BiH, br. 100/2013. Zakon je usvojen na sjednici Predstavničkog doma 7. oktobra 2013. i sjednici Doma naroda 16. decembra 2013. godine, a stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Službenom glasniku BiH (član 14). Tekst na ovoj stranici je izvorni tekst zakona, bez izmjena i dopuna.

Tekst na ovoj stranici je bosanska jezička verzija zakona, prenesena iz PDF dokumenta na ovom sajtu, i upoređena član po član sa tekstom iz pravne baze, koja ovaj zakon navodi kao važeći, bez izmjena i dopuna (srpska jezička verzija, stanje 30.09.2026): sadržaj svih 14 članova se podudara, kao i raspored stavova i tačaka i svi brojevi (rokovi, iznosi i upućivanja). Razlike su samo u izrazima dviju jezičkih verzija (npr. "provođenje" i "sprovođenje", "mjere osiguranja" i "mjere obezbjeđenja", "kaznit će se" i "kazniće se") i u redoslijedu riječi u nekoliko rečenica, osim dvije očigledne greške u tekstu pravne baze (u članu 2 "adekvatna reakcija mjera" umjesto "adekvatna mjera" i u članu 5 izostavljena riječ "je").

Tekst zakona dostupan je i kao PDF dokument.

Tekst na ovoj stranici priredila je Advokatska kancelarija Prnjavorac radi lakšeg pregleda. U slučaju razlike mjerodavan je tekst objavljen u službenom glasilu.

Često postavljana pitanja o Zakonu o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju u institucijama BiH

Odgovori su sažeti iz teksta zakona objavljenog na ovoj stranici; uz odgovore su navedeni članovi na koje se odnose.

Ko se smatra uzbunjivačem?

Lice zaposleno u instituciji Bosne i Hercegovine ili u pravnom licu koje osniva institucija Bosne i Hercegovine, koje zbog opravdane sumnje ili okolnosti na postojanje korupcije u dobroj vjeri podnese prijavu odgovornim licima ili institucijama. Dobra vjera je stav zasnovan na činjenicama i okolnostima o kojima uzbunjivač ima vlastita saznanja i koje smatra istinitim (član 2).

Na koje institucije se zakon primjenjuje?

Na institucije Bosne i Hercegovine i pravna lica koja osnivaju institucije Bosne i Hercegovine (član 1). Prijavu po ovom zakonu može podnijeti svako lice zaposleno u tim institucijama koje ima informacije i/ili materijalne dokaze o postojanju korupcije (član 3).

Šta se smatra korupcijom?

Svaka zloupotreba moći povjerene državnom službeniku, zaposleniku, savjetniku, izabranom ili imenovanom zvaničniku koja može dovesti do privatne koristi tog lica ili drugog domaćeg ili stranog fizičkog ili pravnog lica, a posebno zahtijevanje, nuđenje, davanje ili prihvatanje mita ili druge nedopuštene prednosti. Korupcijom se smatraju i povrede zakona i drugih propisa, nepravilnosti u radu i prevare koje ukazuju na postojanje korupcije (član 2).

Kome se podnosi interna prijava?

Nadređenom ili drugom licu u instituciji koje je odgovorno za zakonit rad institucije, rukovodiocu institucije ili licu, odnosno organu koji obavlja poslove nadzora ili revizije, na način uređen internim aktom institucije. Neposredno rukovodiocu prijava se podnosi ako interni akt nije donesen, ako postupak nije poznat ili ako je ovlašteno lice povezano s koruptivnom radnjom (član 5).

Kada se korupcija može prijaviti izvan institucije?

Kada postupak po internoj prijavi traje duže od 15 dana, kada uzbunjivač smatra da je interni postupak bio nepravilan ili kada ima razloga da vjeruje da su ovlašteno lice ili rukovodilac institucije povezani s koruptivnom radnjom. Eksterna prijava podnosi se organu nadležnom za provođenje krivične istrage i gonjenje ili Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije, a javnosti pod uslovima iz člana 2 tačka d) (članovi 2 i 6).

Smije li uzbunjivač informacije o korupciji objaviti javno?

Da, kao poseban oblik zaštićenog prijavljivanja, ako sumnja da će biti izložen štetnim mjerama, da neće biti preduzeta adekvatna radnja ili da će dokazi biti prikriveni ili uništeni, ili ako po ranijoj prijavi u zakonskom roku nije preduzeta adekvatna mjera. Prije objavljivanja dužan je razmotriti štetu koja može nastati njegovim prijavljivanjem (član 2).

Ko dodjeljuje status uzbunjivača i u kojem roku?

Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije, na osnovu prijave podnesene u dobroj vjeri, u roku od 30 dana od dana obraćanja, bez obzira da li su štetne mjere nastupile ili se samo sumnja da bi se mogle desiti. O odluci Agencija obavještava uzbunjivača, a zaštićeno prijavljivanje teče od dana podnošenja prijave (član 7).

Šta su štetne radnje?

Radnje kojima poslodavac nanosi štetu zaposlenom kako bi ga odvratio od zaštićenog prijavljivanja ili koje predstavljaju odmazdu zbog prijave, kao što su prestanak radnog odnosa, otkaz ugovora o radu, suspenzija, postavljanje na niže radno mjesto, proglašavanje prekobrojnim, pokretanje disciplinskog postupka, ucjenjivanje, negativna ocjena, stvaranje neprijateljskog radnog okruženja i izostanak poslovnog angažmana (član 2).

Kako se otklanja štetna radnja?

Kada uzbunjivač obavijesti Agenciju o štetnoj radnji, Agencija traži dokumentaciju od institucije i/ili ispitivanje od Upravne inspekcije Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine, a kada utvrdi da je radnja u vezi s prijavom, izdaje rukovodiocu instrukciju. Rukovodilac je dužan u roku od tri dana od prijema instrukcije ukinuti štetnu mjeru i vratiti stanje u prethodno, a ako tvrdi da bi ista radnja bila preduzeta i bez prijave, mora to dokazati (član 8).

Odgovara li uzbunjivač za otkrivanje poslovne tajne?

Ne. Uzbunjivač se ne smatra materijalno, krivično ili disciplinski odgovornim za otkrivanje poslovne tajne kada korupciju prijavi nadležnom autoritetu (član 7). Nadležni autoritet su, između ostalih, nadređeni i rukovodioci, organi nadzora i revizije, organi nadležni za krivičnu istragu i gonjenje, Institucija ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine i Agencija (član 2).

Šta ako prijava nije podnesena u dobroj vjeri?

Agencija obustavlja pružanje zaštite i odluku dostavlja uzbunjivaču i rukovodiocu institucije, a za svjesno lažnu prijavu koja sadrži elemente krivičnog djela podnosi krivičnu prijavu (član 9). Zloupotreba prava prijavljivanja je teška povreda radne dužnosti (član 3), a za svjesno lažno prijavljivanje korupcije propisana je novčana kazna od 1.000 do 10.000 KM (član 12).

Koje su obaveze i kazne za rukovodioca institucije?

Sve institucije na koje se zakon odnosi dužne su u roku od 90 dana donijeti interne akte o prijavi korupcije i zaštiti uzbunjivača (član 13). Rukovodilac koji ne donese interni akt ili ne postupi po instrukciji Agencije i ne izvrši korektivnu mjeru kažnjava se za prekršaj novčanom kaznom od 10.000 do 20.000 KM, a prekršajni nalog izdaje upravni inspektor (članovi 11 i 12).