Advokat

Setenca: Klauzula „na vaš prvi zahtjev" ima značenje klauzule „na vaš prvi poziv", te se radi o garanciji „bez prigovora", prema kojoj banka ne može korisniku te garancije isticati prigovore koje nalogodavac kao dužnik može isticati prema korisniku po obezbijeđenoj obavezi.

 

BOSNA I HERCEGOVINA FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

VRHOVNI SUD

FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Broj:  65 0 Ps 848804 25 Rev Sarajevo, 16.09.2025. godine

 

Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu u vijeću sastavljenom od sudija: dr.  sc. Danice  Šain, kao predsjednice  vijeća, Slavice  Čindrak i Suada  Kurtovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protivtuženog STRABAG AG, sa sjedištem u ul. Ortenburgerstrasse br. 27, 9800 Spittal/Drau, Republika Austrija, koga zastupa punomoćnik Adis Gazibegović, advokat iz Sarajeva, protiv tuženog-protivtužitelja Privredna banka Sarajevo d.d. Sarajevo, sa sjedištem u ul. Obala Kulina bana br. 18, Sarajevo, koga zastupa Šušić Zijad, advokat iz Sarajeva, a u revizijskom postupku po zaposlenici tuženog A.Z. sa položenim pravosudnim ispitom, radi isplate duga, vrijednost predmeta spora 1.568.157,41

KM i protivtužbe tuženog protiv tužitelja, radi ništavosti i nadoknade štete, vs. 101.714,10

KM, odlučujući o reviziji tuženog protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj: 65 0

Ps  848804  24  Pž od  19.02.2025.  godine, u  sjednici  vijeća održanoj dana 16.09.2025. godine, donio je slijedeću:

 

P R E S U D U Revizija se odbija.

Zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava odgovora na reviziju se odbija.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Prvostepenom presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 848804 20 Ps od

17.11.2023.godine odlučeno je:

„Tuženi je dužan tužitelju isplatiti dug po osnovu izdate bankarske garancije u iznosu od

1.568.157,41 KM, sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos počev od dana

24.10.2018. godine pa do datuma plaćanja istog, kao i nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 33.288,86 KM, a sve u roku od 30 dana od dana prijema pismenog otpravka odluke pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

 

Odbija se protivtužbeni zahtjev tuženog kojim je tražio da se utvrdi da je Zahtjev za protest Garancije o dobrom izvršenju posla br.: 4296 od 22.12.2017.godine, podnesen od strane tužitelja/protivtuženog dana 25.10.2018.godine, ništav i da ne proizvodi pravno dejstvo.

 

Odbija se protivtužbeni zahtjev tuženog kojim je traženo da se tužitelj/protivtuženi obaveže

da tuženom/protivtužitelju nadoknadi nastalu materijalnu štetu u vidu izmakle koristi u iznosu  od  101.714,10  KM,  sa  zakonskom  zateznom  kamatom  počev  od  dana

25.11.2018.godine, pa sve do dana plaćanja, kao i da tuženom/protivtužitelju nadoknadi troškove ovog postupka, sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude, pod prijetnjom izvršenja.“

 

Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj: 65 0 Ps 848804 24 Pž od

19.02.2025. godine žalba tuženog je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.

Odbijen je zahtjev punomoćnika tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

 

Blagovremeno podnesenom revizijom, tužena pobija drugostepenu presudu iz razloga povreda odredaba parničnog  postupka iz člana 209. ZPP učinjenih pred prvostepenim sudom i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija usvoji, pobijana presuda preinači ili da se ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužitelj je dao odgovor na reviziju kojim je predložio da se revizija odbije kao neosnovana, uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju od 15.444,00 KM.

 

Ispitujući pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom, u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava, sve u smislu člana 241 st.(1) Zakona o parničnom postupku1 (dalje ZPP), revizijski sud je zaključio slijedeće:

Revizija nije osnovana.

Ocjenjujući prigovore povrede postupka revizijski sud konstatuje da revident u reviziji ukazuje na povrede postupka učinjene u postupku pred prvostepenim sudom, iako je, po članu 240. stav 1. tačka 1. ZPP, revizija dozvoljena samo zbog povreda postupka iz člana

209. ZPP učinjena pred drugostepenim sudom.

U vezi s tim, dakle, prigovori revizije ne mogu biti prihvaćeni jer se ne odnose na razloge

propisane navedenom odredbom.

 

Cijeneći prigovore pogrešne primjene materijalnog prava revizijski sud je imao u vidu činjenice utvrđene u toku postupka:

 

- dana 14.4.2014. godine tužitelj je kao glavni izvođač sa JP Ceste Federacije kao glavni investitor, zaključio ugovor o izvođenju radova na projektu BA/EIB/RMFBH/W/ICB/1/13, br.340-14/1075/625/14 - Construction Tunnel "KARAULA" at M-18 (dalje osnovni ugovor);

-dana  17.06.2014. godine (u  pobijanoj odluci pogrešno navedeno 17.6.2023. godine), tužitelj u svojstvu glavnog izvođača i ENTEA d.o.o. Sarajevo, u svojstvu podizvođača radova, su zaključili Ugovor o izvođenju radova na projektu osnovnog ugovora (dalje ugovor o bankarskoj garanciji) kojim je osim bankarske garancije za avans, ugovorena obaveza podizvođača da priloži garanciju za dobro izvršenje posla u korist izvođača, na iznos od 12,5% cijene radova, da treba biti neopoziva bankarska garancija plativa na prvi poziv i potpuno zadovoljavajuća za izvođača. Istim ugovorom je propisano pravo podizvođača nakon primopredaje radova, na isplatu garantovanog depozita u skladu sa procedurom iz Osnovnog ugovora, u roku od 5 dana od plaćanja Privremene situacije od glavnog investitora. Ugovorena je i Garancija za oslobađanje garantovanog depozita, koja treba glasiti na iznos druge polovine garantovanog depozita, a sve garancije preko BOR Banke, Nova banka ili druge banke i da treba biti neopoziva bankarska garancija plativa na prvi poziv i potpuno zadovoljavajuća za izvođača.

-na osnovu tog ugovora Bor banka d.d. je izdala bankarske garancije, među kojim je i garancija za dobro izvršenje posla br. 9990002602 od 24.6.2014 godine;

- potvrdu o uspješno izvedenim radovima, izdao je investitor JP Ceste Federacije od

14.11.2016. godine, glavnom izvođaču radova STRABAG.., za okončanje radova na izgradnji objekta „Tunel Karaula“, ukupne vrijednosti radova od 20.299.714,43 BAM, koji su trajali od 4.6.2014.godine do 27.9.2016. godine;

- tuženi je sa društvom Entea d.o.o. Sarajevo dana 22.12.2017.  godine zaključio novi

Ugovor br. 4296 o izdavanju bankarske garancije za dobro izvršenje posla, u iznosu od

1.568.157,41 KM i rokom važenja od 22.12.2017. godine do 25.10.2018. godine, kojim se tuženi obavezao da će izdati bankarsku garanciju za dobro izvršenje posla u korist društva STRABAG, a na osnovu Ugovora od 17.06.2014. godine, zaključenog između društva Strabag, kao izvodača i društva Entea d.o.o. Sarajevo kao podizvođača, da će banka izvršiti plaćanje po toj garanciji na pismeni zahtjev korisnika u garantnom roku, uz potpisanu izjavu i dokaz koji potvrđuje da tražilac nije izvršio obaveze po ugovoru  o izvođenju radova na projektu izgradnje Tunela "KARAULA" od 17.6.2014. godine. Istim ugovorom je dato odobrenje da izdavanjem nove garancije prestaje da važi garancija br. 999002602 od

25.6.2014. godine sa pripadajućim prolongacijama;

-na osnovu tog Ugovora po nalogu podizvođača kao nalogodavca, u korist tužitelja kao glavnog izvođača i korisnika garancije, istog dana 22.12.2017. godine, tužena je izdala Garanciju o dobrom izvršenju posla broj 4296 (dalje garancija 4296), kojom se banka obavezala platiti bilo koji iznos(e) koji ne prelazi 1.568.157,41 KM tj. iznos koji bude plativ u vrsti i omjeru valuta u kojima je plativa i cijena ugovora i to nakon što primi prvi zahtjev u pisanom obliku u kojem se  izjavljuje  da podizvođač  krši Ugovor – bez sitničavosti i argumenata ili potrebe da se dokazuju ili dostavljaju razlozi zahtjeva za potraživanje iznosa u navedenom zahtjevu. U toj garanciji je navedeno da podliježe Jedinstvenim pravilima za bankarske garancije, ICC Publikacija 758, osim ako paragraf (ii) tačka 20 8a) tim nije isključen;

- dana 25.10.2018. godine tužitelj je kao korisnik garancija 4296 izvršio protest, podnošenjem zahtjeva tuženom, navodeći da nalogodavac garancije nije postupio po ugovoru o izvođenju radova na izgradnji tunela Karaula, pa je na taj način prekršio čl. 7.,

8.,10. i 12. ugovora od 17.6.2014. godine, što je korisniku garancije prouzrokovalo štetne posljedice, prolongiranje završetka građevinskih radova prema investitoru i dodatne probleme u poslovanju korisnika garancije;

- dana 26.10.2018. godine nalogodavac je uložio prigovor na protest garancije od strane korisnika garancije-tužitelja;

- tužitelj je tražio izmjenu produženja isteka garancije o dobrom izvršenju posla br. 4296,

ali nalogodavac nije pristao na to;

Dakle, predmetna garancija o dobrom izvršenju posla br. 4296 od 22.12.2017. godine, je nova bankarska garancija za koju je podizvođač Entea d.o.o. naložila tuženom da izda, za korisnika Strabag, novu bankarsku garanciju o dobrom izvršenju posla, koji pokriva rok garancije izvedenih radova, nakon što je investitor izdao glavnom izvođaču potvrdu o uspješno izvedenim radovima. Treba naglasiti da su ranije izdate avansna bankarska garancija, garancija za oslobađanje garantovanog depozita i bankarska garancija za dobro izvedene radove br. 999002602 od 25.6.2014. godine koje su bile izdate od strane BOR banke prestale i nisu predmet ovog postupka.

 

Tužitelj je kao korisnik bankarske garancije br. 4296 dana 25.10.2018. godine podnio zahtjev za protest po garanciji za cijeli iznosa od 1.568.157,41 KM, koji je dostavljen nalogodavcu Entea d.o.o. na izjašnjenje, ali je nalogodavac uložio prigovor na protest korisnika garancije, navodeći da nisu ispunjeni uslovi za protest garancije, jer korisnik garancije u zahtjevu nije naveo u kojem pogledu nalogodavac garancije je kršio svoje ugovorene obaveze, već u zahtjevu  za protest ukazuje samo na povrede ugovora o izvođenju radova na projektu od 14.4.2014. godine iz čl. 7.,8.,10. i 12. U postupku se zatim ističu prigovori tuženog da je predmetna garancija „back to back“ garancija, tj. mogla se zahtijevati samo kada je investitor zahtijevao garanciju za dobro izvršenje posla od tužitelja kao glavnog izvođača, što nije učinjeno.

Odbijanjem protesta tužitelj je 5.6.2020. godine podnio predmetnu tužbu kojom je tražio da se tuženi obaveže na plaćanje cijelog iznosa iz garancije sa zakonskim zateznim kamatama od 24.10.2018. godine.

Osim prigovora da zahtjev za protest garancije za dobro izvršenje posla br. 4296 nije ispunjavao sve uslove, tužena je isticala i prigovore da je tužitelj na osnovu ugovora o izvođenju radova zaključenog sa podizvođačem zadržavao 10% garantovanog depozita od svake Privremene situacije, koje nije vratio podizvođaču nakon okončanja dobro izvedenih radova, zbog čega se dva puta naplaćuje od podizvođača, kao i da je naručilac (investitor) po osnovnom ugovoru preuzeo izgrađeni objekat tunel Karaula i izdao tužitelju potvrdu o dobro izvršenom poslu, nakon što su otklonjeni manji nedostatci, zbog čega tužena smatra da nisu ispunjeni uvjeti za naplatu bankarske garancije za dobro izvršenje posla br. 4296, kao i da tužitelj zloupotrebljava odredbe ZOO.

U vezi sa tim prigovorima tuženi je u postupku podnio protivtužbu kojom je u zahtjevima

tražio ništavost protesta po garanciji i nadoknadu štete u vidu izgubljene dobiti, jer u svom poslovanju nije mogao raspolagati deponovanim iznosom iz garancije, tj. nije mogao plasirati kredite, koji nakon vještačenja vještaka finansijske struke precizira na isplatu iznosa od 101.714,10 KM sa zakonskim zateznim kamatama od 25.11.2018. godine do isplate.

 

Prvostepeni sud kada usvaja tužbeni zahtjev tužitelja prihvata da se radi o garanciji „bez prigovora“, jer sadrži klauzulu „na prvi zahtjev“, pa kako je to jednostrano obavezujući ugovor, samostalan u odnosu na osnovni ugovor, dovoljno je da je korisnik garancije ovlašten i da je u roku važenja garancije podnio zahtjev banci za isplatu garantovanog iznosa, a banka je dužna da ispuni obavezu, bez mogućnosti da preispituje pravnu osnovanost postavljenog zahtjeva za isplatu, a eventualna neosnovanost zahtjeva tužitelja prema podizvođaču može biti predmetom drugog postupka.

Istom presudom prvostepenog suda zahtjevi protivtužbe su odbijeni, jer protest garancije nije bio suprotan zakonu, pa nije ništav, a i radnja tužitelja na podnošenju zahtjeva za protest garancije nije sadržavala ni jednu protupravnu radnju koja bi bila osnova za potraživanje nadoknade štete u vidu izgubljene dobiti.

Drugostepeni sud prihvata stav prvostepenog suda da se radi o garanciji „na prvi poziv“, kao i da su ispunjeni uslovi za protest, a da nema ni osnova za primjenu čl. 19. Jedinstvenih pravila za bankarske garancije ( ICC). Odbija i prigovore žalbe na odbijene protivtužbene zahtjeve iz istih razloga kao i prvostepeni sud.

 

Sporno pravno pitanje u odnosu na tužbeni zahtjev odnosi se na vrstu garancije za dobro izvršenje posla br. 4296, jer nižestepeni sudovi prihvataju da je to garancija „bez prigovora“  iz čl. 1087. ZOO,  a  tužena  tvrdi da  je  to garancija  sa dokumentarnom klauzulom, tj. da  je naplata  po garanciji bila  uvjetovana  određenim dokumentima o propustu nalogodavca da izvrši ugovor o izvođenju radova na projektu tunela „Karaula“ zaključenog sa tužiteljem.

 

Bankarska garancija je jednostrano obvezni ugovor kod kojeg banka ne ispunjava obveze glavnog dužnika iz osnovnog ugovora, već se njome banka obvezuje korisniku garancije da će     mu     u     granicama     iznosa     navedenog     u garanciji nadoknaditi     štetu     koju korisnik garancije trpi zbog izostanka dužne činidbe dužnika iz osnovnog ugovora. Prema tome,  u  slučaju  neispunjenja   obveze   nalogodavca   banka   ispunjava  svoju  obvezu korisniku garancije.

Kod bankarske garancije postoje tri pravna odnosa:

a) odnos između dužnika (nalogodavca za otvaranje bankarske garancije) i vjerovnika

(korisnika garancije) iz osnovnog ugovora,

b) odnos između dužnika (nalogodavca) i banke, te

c) odnos između banke koja izdaje garanciju i osobe u čiju se korist garancija izdaje

(korisnik garancije).

Odnos između dužnika kao nalogodavca i vjerovnika kao korisnika garancije nebitan je za samu bankarsku garanciju osim što se bankarska garancija izdaje kao sredstvo osiguranja potraživanja korisnika garancije prema njegovu dužniku (nalogodavcu).

Za bankarsku garanciju bitan je odnos između banke i nalogodavca budući da na temelju tog odnosa banka izdaje garanciju, te odnos između banke i korisnika garancije jer se banka korisniku garancije obvezuje ispuniti svoju novčanu obvezu.

Samostalna bankarska  garancija je takva garancija koja sadrži bezuvjetno obvezu isplate određene svote ako sadrži klauzulu „bez prigovora, na prvi zahtjev“ ili riječi koje imaju takvo značenje. Banka ne može isticati prema korisniku prigovore koje nalogodavac kao dužnik iz osnovnog ugovora može isticati prema korisniku, što znači da banka ne može odbiti isplatu ističući da korisnik nije ispunio svoju obvezu iz glavnog ugovora i slično. Isto tako, banka nema pravo prigovora odnosno ne može se uplitati u spor između strana glavnog  ugovora.  Banka  može  staviti  samo  one  prigovore  koji  proistječu  iz uvjeta garancije,    tj.    je    li    ispunjen    uvjet    sadržan    u garanciji.    Budući    da    je samostalna bankarska garancija apstraktna, banka se njome obvezuje platiti određenu svotu bez prigovora i bez obzira na valjanost i uvjete iz glavnog ugovora, pa je nalogodavac dužan platiti banci svaku svotu koju je ona platila korisniku na temelju garancije. Ako nalogodavatelj ima kakvih prigovora iz glavnih ugovora, može ih istaknuti u sporu iz glavnog ugovora,   pa ako   uspije, korisnik garancije mu   duguje svote primljene na temelju garancije.

 

U konkretnom predmetu Ugovorom br. 4296 o izdavanju bankarske garancije za dobro izvršenje posla zaista je bilo ugovoreno da će banka izvršiti plaćanje po toj garanciji na pismeni zahtjev korisnika u garantnom roku, uz potpisanu izjavu i dokaz koji potvrđuje da tražilac nije izvršio obaveze po osnovnom ugovoru od 17.6.2014. godine (čl. 4 ugovora). Predmetna garancija br. 4296 od 22.12.2017. godine koja je izdata od strane tuženog i predata tužitelju kao korisniku garancije, sadrži izjavu o neopozivoj obavezi plaćanja bilo kojeg iznosa koji ne prelazi 1.568.157,41 KM tj. iznos koji bude plativ u vrsti i omjeru valuta u kojima je plativa i cijena ugovora i to nakon što primi prvi zahtjev u pisanom obliku u kojem se izjavljuje da Podizvođač krši Ugovor – bez sitničavosti i argumenata ili potrebe da se dokazuju ili dostavljaju razlozi zahtjeva za potraživanje iznosa u navedenom zahtjevu. Ali osim tih uslova garancija sadrži i odredbu da „podliježe Jedinstvenim pravilima za bankarske garancije, ICC Publikacija 758, osim ako paragraf (ii) tačka 20. 8a) tim nije isključen“.

 

Članom 1087. ZOO propisana je garancija „bez prigovora“:

„ 1. Ako bankarska garancija sadrži klauzulu „bez prigovora“, na „prvi poziv“ ili sadrži riječi koje imaju isto značenje, banka ne može isticati prema korisniku prigovore koje nalogodavac kao dužnik može isticati prema korisniku prema obezbjeđenoj obavezi.

...“

 

S druge strane odredbom člana 1083. ZOO je propisano:

„1.Bankarskom garancijom se obavezuje banka prema primaocu garancije (korisniku) da će mu za slučaj da mu treće lice ne ispuni obavezu o dospjelosti izmiriti obavezu ako budu ispunjeni uslovi navedeni u garanciji.

...“

Tumačeći  sadržaj  garancija br. 4296  nižestepeni  sudovi  pravilno  zaključuju  da se ista

odnosi na garanciju „ na prvi poziv“ iz čl. 1087. st.1 ZOO.

Predmetna bankarsku garanciju sadrži klauzulu „nakon što primimo Vaš prvi zahtjev u pisanom obliku u kojem izjavljujete da podizvođač krši ugovor, bez sitničavosti i argumenata  ili  potrebe  da   dokazujete   ili  dostavljate   razloge   Vašeg  zahtjeva   za potraživanjem iznosa u njemu navedenog“.

U smislu čl. 99. ZOO pravilno je tumačenje odredbe navedene garancije, da klauzula „na vaš prvi zahtjev“ ima značenje klauzule „na vaš prvi poziv“, a time i pravilno utvrđenje da se ista odnosi na garanciju „bez prigovora“ propisanu čl. 1087. ZOO, prema kojoj banka ne može korisniku te garancije isticati prigovore koje nalogodavac kao dužnik može isticati prema korisniku po obezbjeđenoj obavezi.

I po čl. 15. Jedinstvenih pravila za bankarske garancije na zahtjev br. 758, (dalje

Jedinstvena pravila) usvojenih 2010. godine od strane Međunarodne trgovačke Komore

 

 

 

(ICC), radi ujednačavanja i olakšavanja primjene garancija koje se izdaju na prvi poziv u međunarodnoj i domaćoj trgovini, čija pravila su ugovorena predmetnom garancijom, je propisano da je u svakom slučaju obaveza u izjavi korisnika navesti u kojem pogledu nalogodavac krši svoje obaveze iz osnovnog odnosa. U konkretnom slučaju su navedena kršenja obaveza nalogodavca iz čl. 7.,8.,10. i 12. ugovora od 17.6.2014 godine, a kako u garanciji br. 4296 kao uslov naplate nije navedena i potreba dostavljanja dokumenata o kršenju obaveza nalogodavca iz osnovnog posla, već je navedeno da  nije potrebno dokazivanje ili dostavljanje razloga zahtjeva, proizilazi da u konkretnom slučaju nisu povrijeđene ni Jedinstvena pravila br.758, što drugostepeni sud pravilno konstatuje u svojoj odluci pozivom na čl. 19 tih Pravila.

Dakle, tuženi kao banka je trebala postupiti po bankarskoj garanciji kada je u roku podnesen zahtjev i protestirana od zakonitog imaoca, te isplatiti garantiranu sumu, jer je protestirana garancija s klauzulom „bez prigovora“ u smislu čl. 1087. st. 1. ZOO, a u vezi sa čl. 15 Jedinstvenih pravila br. 758. ICC, koji zahtjev je sadržavao izjavu da je nalogodavac kršio obaveze iz navedenih odredbi ugovora, što je bio ugovoreni uslov podnošenja zahtjeva za protest garancije.

 

U odnosu na odbijene protivtužbene zahtjeve revizija nije navela razloge pobijanja, pa je revizijski sud po službenoj dužnosti ispitao primjenu materijalnog prava i utvrdio da je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada su odbijeni protivtužbeni zahtjevi tuženog, jer nije dokazan  osnov tih zahtjeva iz čl.103 ZOO i čl. 154 st.1. u vezi sa čl. 189. ZOO.

 

Ostali prigovori koji se odnose na mogućnost da bi tužitelj  naplatom po bankarskoj garanciji dva puta naplatio iste nadoknade, predstavljaju prigovore koji se ne mogu isticati u ovoj parnici, što su sudovi pravilno ocijenili.

 

Slijedom navedenog revizijski sud je donio odluku kao u izreci ove presude primjenom

člana 248. ZPP.

 

Odluka o troškovima sastava odgovora na reviziju se temelji na čl. 387 st.(1) ZPP, za koje ovaj sud ocjenjuje da nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, pa je zahtjev odbijen, a kako revident nije ni postavio zahtjev za nadoknadu troškova revizije, o istim nije ni odlučivano.

 

Predsjednica vijeća

Dr. sc. Danica Šain, s.r.

Nazad na Stavovi sudske prakse BiH