Sudska praksa Bosne i Hercegovine

Mogućnost prodaje pokretne stvari bez ograničenja u pogledu iznosa njene cijene

Mogućnost suda da pokretnu stvar proda bez ograničenja u pogledu iznosa njene cijene upućuje na zaključak da sud u takvom slučaju, pri donošenju odluke da li će ponuđenu cijenu prihvatiti, mora da ima u vidu i druge okolnosti konkretnog izvršnog postupka, a koje se prevashodno tiču, kako pitanja visine predmetnog potraživanja tražioca izvršenja, tako i pitanja da li je tu cijenu ponudilo treće lice kao kupac ili pak tražilac izvršenja kao kupac, jer to nije ista situacija budući da se kod prodaje stvari trećem licu tražilac izvršenja namiruje iz cijene po kojoj je stvar prodata, dok kod prodaje stvari tražiocu izvršenja, on postaje vlasnik kupljene stvari, pa se stoga i namiruje u visini vrijednosti kupljene stvari.

Obrazloženje:

"Stavom prvim izreke prvostepenog rješenja odbijen je kao neosnovan prigovor punomoćnika tražiteljica izvršenja izjavljen protiv rješenja Općinskog suda Ž. broj:... od 02.09.2021. godine, te je isto rješenje u cijelosti održano na snazi kako je određeno.

Stavom drugim izreke prvostepenog rješenja odbijen je zahtjev punomoćnika tražiteljica izvršenja za naknadu troškova na ime sastava prigovora u iznosu od 360,00 KM.

Stavom trećim izreke prvostepenog rješenja odbijen je zahtjev punomoćnika izvršenika za naknadu troškova na ime sastava odgovora na prigovor u iznosu od 360,00 KM.

Protiv navedenog rješenja žale se tražiteljice izvršenja, osporavajaći žalbom odluke sadržane u stavu prvom i drugom izreke, te iz razloga iznesenih u žalbi predlažu da se u tom ožalbenom dijelu prvostepeno rješenje preinači tako da se usvoji prigovor tražiteljica izvršenja, druga javna prodaja proglasi uspjelom i dosude kupljene stvari tražiteljicama izvršenja, ili da se prvostepeno rješenje u tom ožalbenom dijelu ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak, postavljajući u žalbi i zahtjev za nanadu trokova žalbenog postupka, a koji se odnose na troškove za sastav žalbe u iznosu od 360,00 KM.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je osnovana....

Naime, tačno je da je odredbom člana 131. stav 4. ZIP propisano da sud na drugom ročištu za javno nadmetanje postupa u skladu sa stavom od 1. do 3. ovog člana, ali se pokretna stvar koja je predmet prodaje može prodati bez ograničenja u pogledu iznosa njene cijene. To znači i da se pri primjeni ove zakonske odredbe prije svega treba imati u vidu da se izvršni postupak provodi radi namirenja tražioca izvršenja, a ne radi bezrazložne prodaje stvari za iznos koji ne može namiriti niti manji dio njegovog potražavinja, ali se pri tome takođe mora imati u vidu i da sama okolnost da je ponuđena cijena za pokretnu stvar, koja je predmet prodaje putem javnog nadmetanja, preniska u odnosu na procijenjenu vrijednost te stvari, ne može biti odlučna za ocjenu suda da se radi o cijeni koja je protivna načelu savjesnosti i poštenja, te zabrani zloupotrebe prava, pa time i o neozbiljnoj i neprihvatljivoj cijeni. Ovo iz razloga što upravo propisana mogućnost suda da pokretnu stvar proda bez ograničenja u pogledu iznosa njene cijene upućuje na zaključak da sud u takvom slučaju, pri donošenju odluke da li će ponuđenu cijenu prihvatiti, mora da ima u vidu i druge okolnosti konkretnog izvršnog postupka, a koje se prevashodno tiču, kako pitanja visine predmetnog potraživanja tražioca izvršenja, tako i pitanja da li je tu cijenu ponudilo treće lice kao kupac ili je pak tu cijenu ponudio tražilac izvršenja kao kupac, jer nije ista situacija kada se u izvršnom postupku kao kupac pojavljuje treće lice i kada se u izvršnom postupku kao kupac pojavljuje tražilac izvršenja, obzirom da se kod prodaje stvari trećem licu tražilac izvršenja namiruje iz cijene po kojoj je stvar prodata, dok kod prodaje stvari tražiocu izvršenja, on postaje vlasnikom kupljene stvari, pa se stoga i namiruje u visini vrijednosti kupljene stvari, a na što je ukazano i u odlukama Ustavnog suda BiH broj U-3/16 i AP-3666/20."

(Rješenje Kantonalnog suda u Tuzli, 33 0 P 082561 23 Gži 2 od 15.12.2023. godine)

Nazad na Stavovi sudske prakse BiH