Sudska praksa Bosne i Hercegovine

Stav sudske prakse

Obligaciono pravo · BiH

Naručilac koji samovoljno uvede drugog izvođača kriv je za raskid ugovora o građenju

  • SudVrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine
  • OdlukaPresuda broj 32 0 Ps 213921 26 Rev 2
  • Datum odluke
  • Ažurirano

Pravna oblast

Sentenca

Naručilac koji samovoljno uvede drugog izvođača kriv je za raskid ugovora o građenju

Kriv je za raskid ugovora naručilac koji je samovoljno i bez znanja tuženog izvođača uveo u gradilište drugog izvođača radi izvođenja istih radova ugovorenih sa tuženim, iako mu prethodno nije dopustio da otkloni eventualni nedostatak radova i za to mu odredi primjeren rok, niti je dokazao da izvršeni posao ima nedostatak zbog koga je djelo neupotrebljivo. Stoga u tom slučaju naručilac ne može osnovano zahtijevati da mu izvođač plati razliku u visini cijene radova izvedenih od strane drugog izvođača nakon raskida ugovora, kao i da mu plati iznos u visini vrijednosti radova radi otklanjanja nedostatka posla.

Rad kancelarije: Advokatska kancelarija Prnjavorac iz Tuzle zastupa stranke u obligacionim odnosima pred sudovima u cijeloj Bosni i Hercegovini: naplata dugova, raskid i pobijanje ugovora, ugovorna i vanugovorna odgovornost, zatezne kamate i zastara. Pregled usluga: naplata potraživanja · advokat za sporove i parnice · ugovori i kupoprodaja · pravna analiza predmeta.

O čemu je sud odlučivao

Investitor i izvođač zaključili su 2011. godine ugovor o izvođenju građevinskih radova na stambeno-poslovnom objektu, a kasnije i četiri aneksa. Posljednjim aneksom iz oktobra 2013. godine rok za zidarske radove produžen je do 01.02.2014. godine. Nekoliko dana prije tog aneksa investitor je iste radove ugovorio sa drugim izvođačem i 07.10.2013. godine ga, bez znanja prvog izvođača, uveo na gradilište. Prvi izvođač je 23.10.2013. godine napustio gradilište, a investitor je to proglasio jednostranim raskidom ugovora.

Vještak je utvrdio da su sva ranija kašnjenja izvođača bila opravdana, jer su ih uzrokovali zahtjevi investitora za naknadnim i nepredviđenim radovima i stalne izmjene projektnih rješenja, te da bi izvođač preostale zidarske radove završio u ugovorenom roku. U ponovljenom postupku investitor je tražio 237.434,30 KM na ime razlike u cijeni kod novih izvođača i troškova otklanjanja nedostataka. Zahtjev je odbijen u prvom i drugom stepenu, a izvođaču je dosuđena izgubljena korist za ugovoreni, a neizvedeni dio radova. Vrhovni sud Federacije BiH odbio je reviziju investitora protiv odluke o tužbi, a reviziju protiv odluke o protivtužbi odbacio je kao nedozvoljenu.

Iz obrazloženja odluke

„Pravilno su sudovi nižeg stepena izveli pravni zaključak da iz ponašanja stranaka proizilazi da su one predmetni Ugovor raskinule 23.10.2013. godine, kada je tuženi, kao izvođač radova, napustio gradilište i dalje izvođenje radova, a tužitelj, kao investitor, svojim dopisom od 05.11.2013. godine saopštio tuženom da taj njegov postupak smatra jednostranim raskidom ugovora (član 124. ZOO).

Pravo na naknadu štete, kao jedna od mogućih posljedica raskida ugovora (član 124. u vezi sa članom 132. ZOO) usko je povezano sa pitanjem krivice za raskid ugovora.

Razmatrajući pitanje krivice za raskid predmetnog ugovora, sudovi nižeg stepena su zaključili da je predmetni ugovor raskinut krivicom tužitelja. Pri tome su sudovi nižeg stepena imali u vidu okolnosti da je sam tužilac ponudio, a tuženi prihvatio zaključenje Aneksa IV i prolongiranje roka završetka zidarskih radova; da povodom eventualnog kašnjenja tuženog u izvođenju zidarskih radova ili zbog njihovog nekvalitetnog izvođenja tužitelj nije koristio pravo na raskid ugovora; da tužitelj nije dokazao da je nakon zaključenja Aneksa broj IV imao opravdane prigovore na blagovremenost i kvalitet zidarskih radova predviđenih tim Aneksom; da je, i za slučaj da su postojali propusti u radu tuženog, tužitelj bio dužan postupiti u skladu sa odredbom člana 620. stav 1. i 2. ZOO i dopustiti tuženom da otkloni nedostatke u primjerenom roku; da je, suprotno tome, tužitelj jednostrano uveo u gradilište drugog izvođača radi izvođenja radova koji su već ugovoreni sa tuženim, omogućivši mu da koristi gradilišnu infrastrukturu i radne mašine, čime je tuženi faktički isključen iz radova.

(...)

Kada izvršeni posao ima nedostatak zbog koga djelo nije neupotrebljivo, odnosno kad posao nije izvršen u suprotnosti sa izričitim uslovima ugovora, naručilac je dužan dopustiti posleniku da nedostatak otkloni (član 620. stav 1. ZOO). Naručilac može odrediti posleniku primjeren rok za otklanjanje nedostatka (član 620. stav 2. ZOO), a ako poslenik ne otkloni nedostatak do isteka tog roka, naručilac može, po svom izboru, izvršiti otklanjanje nedostatka na račun poslenika, ili sniziti naknadu, ili raskinuti ugovor (član 620. stav 3. ZOO).

Iz utvrđenja sudova nižeg stepena proizilazi da je tuženi, nakon zaključenja Aneksa IV Ugovora, radio očekivanim i pojačanim intenzitetom i da bi ugovorene radove izvršio do ugovorenog roka. Tužitelj je, nekoliko dana prije zaključenja Aneksa IV sa tuženim, za iste poslove zaključio ugovor sa drugim izvođačem (OR (...), čiji je vlasnik brat vlasnika tužitelja). Dakle, tužitelj je unaprijed planirao uvođenje drugog izvođača u posao ugovoren sa tuženim, čije izvođenje je od strane tuženog bilo u toku, te tog drugog izvođača svojevoljno i bez najave uveo u gradilište. Dakle, postojala je nesporna volja tuženog da on završi posao ugovoren Aneksom IV, a tužitelj, prije uvođenja drugog izvođača u posao, nije zahtijevao od tuženog da neki eventualni nedostatak otkloni, niti je dokazao da je obavljeni posao imao nedostatak koji ga čini neupotrebljivim. Sve naprijed navedeno, i po ocjeni ovog revizijskog suda, opravdava zaključak sudova nižeg stepena da je tužitelj prekršio odredbe Ugovora i faktički spriječio tuženog da izvrši preuzete obaveze, postupajući na taj način suprotno načelu savjesnosti i poštenja (član 12. ZOO), načelu zabrane prouzrokovanja štete (član 16. ZOO) i uzdržavanju od postupka kojim bi se otežalo izvršenje obaveze drugog učesnika u obligacionom odnosu (član 18. stav 3. ZOO).

Stoga u konkretnom slučaju tužitelj-naručilac, koji je kriv za raskid ugovora, nema pravo zahtijevati da mu tuženi izvođač plati razliku u visini cijene radova izvedenih od strane drugog izvođača nakon raskida ugovora, niti da mu plati iznos u visini vrijednosti radova radi otklanjanja nedostatka posla.

(...)

Prema odredbi člana 237. stav 2. ZPP revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM.

Kada uz tužbeni zahtjev postoji i protivtužbeni zahtjev, dopustivost revizije se procjenjuje po vrijednosti svakog od tih zahtjeva, a ne po njihovom ukupnom zbiru (član 318. ZPP).“

Šta ovaj stav znači u praksi

Kada izvršeni posao ima nedostatak zbog koga djelo nije neupotrebljivo, naručilac mora izvođaču dopustiti da nedostatak otkloni i može mu za to odrediti primjeren rok (član 620. stav 1. i 2. ZOO). Tek ako izvođač to ne učini, naručilac može po svom izboru nedostatak otkloniti na račun izvođača, sniziti naknadu ili raskinuti ugovor. Naručilac koji taj redoslijed preskoči i na gradilište dovede drugog izvođača ne može kasnije trošak tih radova prebaciti na prvog izvođača.

Vrhovni sud je postupanje investitora ocijenio kao povredu načela savjesnosti i poštenja, zabrane prouzrokovanja štete i dužnosti da se ne otežava ispunjenje obaveze druge strane (čl. 12., 16. i 18. stav 3. ZOO). Pravo na naknadu štete nakon raskida (član 124. u vezi sa članom 132. ZOO) usko je povezano s pitanjem ko je kriv za raskid. Ovdje je to bio naručilac, pa nije imao pravo ni na razliku u cijeni kod novih izvođača ni na troškove otklanjanja nedostataka, dok je izvođaču dosuđena naknada izgubljene koristi za neizvedeni dio radova.

Presuda sadrži i procesno pravilo: kada u istom postupku postoje tužba i protivtužba, dopuštenost revizije cijeni se posebno za svaki zahtjev (član 318. ZPP FBiH), pa u privrednom sporu revizija protiv odluke o protivtužbi vrijednosti do 50.000,00 KM nije dozvoljena. Dopuštenost takve revizije po članu 237. stav 3. do 5. ZPP FBiH ovdje se nije mogla ni razmatrati, jer se revident na te odredbe nije pozvao niti je u reviziji naznačio pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Za srodne situacije vidi stavove Pravna posljedica neizvršenja ugovorne obaveze i Forma ugovora o djelu, a za posljedice raskida skrivljenog od jedne strane i stav Pravo da se zadrži kapara.

Izvor odluke

Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine Presuda broj 32 0 Ps 213921 26 Rev 2 od godine

Citat za podnesak

Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, Presuda broj 32 0 Ps 213921 26 Rev 2 od 21.07.2026. godine, objavljeno na: advokat-prnjavorac.com

Ključne riječi

  • ugovor o građenju
  • raskid ugovora o građenju
  • krivica za raskid ugovora
  • drugi izvođač na gradilištu
  • otklanjanje nedostataka
  • član 620. ZOO
  • naknada štete zbog raskida
  • izgubljena korist izvođača
  • revizija protiv odluke o protivtužbi
  • Vrhovni sud FBiH

Bilteni Vrhovnog suda: 6.314 odluka Vrhovnog suda BiH i FBiH iz 66 svezaka biltena (1984. do 2026.), sa pretragom po pojmu, propisu i članu i pregledom vanrednih revizija iz 2026. Za ovu temu: odluke Vrhovnog suda: ugovor o građenju · Sudska praksa uz ZOO, imenovani ugovori (čl. 454. do 644.) · Sudska praksa uz ZOO, raskid ugovora (čl. 110. do 153.) · registar propisa po članu.

Imate spor iz ugovora o građenju ili oko kvaliteta i rokova izvedenih radova? Advokatska kancelarija Prnjavorac zastupa investitore i izvođače pred sudovima u BiH.

Najbliže ovom stavu

Ostale oblasti rada kancelarije

Pravni stav potiče iz navedene sudske odluke; nositelj autorstva pravnog shvatanja je donosilac odluke. Lični podaci stranaka i drugih učesnika u postupku su anonimizirani. Stav obradio, klasifikovao i za objavu priredio: .  Posljednje ažuriranje:

Napomena: Prikaz služi u informativne i edukativne svrhe i ne predstavlja pravni savjet niti zamjenu za stručnu pravnu pomoć u konkretnom predmetu. Citirani propisi i brojevi članova odnose se na vrijeme donošenja odluka.

Nazad na Stavove sudske prakse BiH