Odgovornost zdravstvene ustanove za štetu zbog propusta njenih ljekara

Tekst odluke

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za naknadu nematerijalne i materijalne štete zbog nesavjesnog liječenja od strane ljekara tuženog i zahtjev za naknadu troškova postupka.

U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude prvostepeni sud u bitnom utvrđuje: da je kod tužiteljice nakon dijagnostifikovanog mioma materice-benigni tumor, dana 22.01.2018 godine ljekarski tim Klinike za ginekologiju i akušerstvo UKC RS izvršio operaciju u vidu hirurškog odstranjivanja materice, jajnika i jajovoda obostrano; da je u otpusnom pismu navedeno da je operativni zahvat protekao uredno, da je ginekološki nalaz uredan, da odgovora operativnom zahvatu i da je nakon osam dana tužiteljica u dobrom opštem stanju otpuštena kući; da je prilikom kontrolnih pregleda dana 23.02. i 28.02.2018. godine, u klinici gdje je urađena operacija, navedeno postojanje bolova u trbuhu, učestalo mokrenje i da je uključena terapija i određena kontrola za 15 dana sa nalazima i UZ abdomena i male karlice; da se na kontrolnim nalazima koji su sačinjeni u Zdravstvenoj ustanovi … u Banjaluci, potpisani od strane dr.G.V., specijalista ginekologije i akušerstva od 18.04, 14.05. i 30.05.2018. godine navodi da je uočeno da se u forniksu vagine nalaze granulacije koje krvare i da je vidljiv strani materijal-gaza, te je preporučen prijem u bolnicu; da je prema otpusnom pismu Klinike za ginekologiju i akušerstvo UKC RS B. tužiteljica kod tuženog liječena od 31.05.2018. godine do 05.06.2018. godine a da je primljena radi odstranjivanja stranog tijela i bolova u trbuhu i da je dana 31.05.2018. godine od strane dr. A.B. odstranjeno strano tijelo kod tužiteljice; da je dana 01.06.2018. godine urađen CT abdomena i male karlice i da je nalaz pokazao da je okolno pelvično tkivo povišenog denzita u prilog fibroznih ili hroničnih inflamatornih promjena, a u slijepom završetku vagine vidi se punktiformni kalcifikat, a dana 04.06.2018. godine urađen UZV pregled koji je pokazao da je zid mokraćnog mjehura zadebljao, a u maloj karlici iznad forniksa desno jasno ograničena mješana tvorba promjera oko 40x20 mm i da je odstranjeno strano tijelo - izvađena gaza, kao i da su dalje prisutne tegobe u vidu bolova malog trbuha; da je dana 26.06.2018. godine na ginekološkom pregledu u MC Poliklinika, Odjeljenje za ginekologiju u N. S., utvrđeno da je desno uz vaginu i prema desnom bočnom dijelu bešike uočena palpabilna čvrsta lako neravna, ograničena pokretna rezistencija, izrazito bolno osjetljiva te je pregledana kompletna medicinska dokumentacija i predložen operativni zahvat zbog odstranjivanja opisane promjene koja je u tom momentu ukazivala da pripada stranom tijelu; da je dana 10.07.2018. godine u Opštoj bolnici u Z., urađen hirurški operativni zahvat kod tužiteljice u vidu relaparatomije (ponovnog otvaranja trbušne duplje) i vađenja pseudociste stranog tijela, uz odstranjenje sraslina i postavljanja šavova na zidu tankog crijeva, te šivanje forniksa vagine, a odstranjeni (izvađeni) materijal je poslat na patohistološku analizu, koja je pokazala da se radilo o komadićima raskidanog materijala u različitim fazama razgradnje i organizacije (u vidu širih vlakana ili homogenizovanog blijedog amfofilnog ili blijedog, bazofilno obojenog materijala) prožetog i okruženog samo nespecifičnim infiltratom, rahlim granulocitnim tkivom ili mladim celularnim vezivom sa difuzno prisutnom obilnom granulomatoznom reakcijom tipa oko stranog tijela, različito velikom kolekcijama makrofaga u čijoj se citoplazmi i džinovskih ćelija i makrofaga, nalazi opisani fagocitovani strani materijal; da je dana 06.09.2018. godine u Opštoj bolnici Z. urađen mali operativni zahvat u vidu odstranjivanja koloidnog ožiljka stvorenog na osnovu pomenutog granuloma u predjelu forniksa vagine (hirurški konci); te da je na kontrolnom pregledu dana 24.10.2018. godine na odjelenju za ginekologiju MC Poliklinike u N. S. ustanovljeno da je pod spekulima i palpatorno ginekološki nalaz uredan.

Prihvatajući nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke dr. M. S. specijaliste sudske medicine u Zavodu za sudsku medicinu Republike Srpske od 11.02.2022. godine prvostepeni sud je utvrdio da je dijagnostička procedura postavljanja dijagnoze mioma materice i sama tehnika operativnog zahvata u vidu odstranjivanja materice i jajnika i jajovoda obostrano kod tužiteljice bila u skladu sa pravilima struke i nauke; da je nakon odstranjivanja uterusa i adneksa i završene operativne faze revizije i ispiranja trbušne duplje, zbog površnosti i nepažnje učinjen propust u vidu zaostajanja stranog materijala (gaza-tampon) u trbušnoj duplji tužiteljice; da je zaostali strani materijal prolabirao u gornji desni svod vagine kroz operativnu ranu, pri čemu je jedan njegov dio zaostao u prostoru između mokraćne bešike i vagine, a drugi dio se našao u desnom vaginalnom forniksu; da je taj dio stranog materijala koji je zaostao u trbušnoj duplji načinio štetnu posljedicu u vidu organizacije i stvaranja tumorozne mase (pseudiciste) koja je srasla sa zidom tankog crijeva i dovela do oštećenja istog; da se zbog toga nakon odstranjivanja stranog materijala moralo šivati i tanko crijevo; da je kod tužiteljice kao štetna posljedica, pored samog stranog materijala, koje je uzrokovalo bol, stvorile priraslice, a došlo i do oštećenja zida tankog crijeva, a što nesumnjivo ukazuje da je štetna posljedica, zbog zaostajanja stranog materijala-gaza/tampon, stvorila realnu opasnost po život tužiteljice koja je otklonjena operativnim zahvatom u Opštoj bolnici Z., odstranjivanjem stranog materijala i postavljanjem hirurških šavova na vanjskom zidu tankog crijeva; da je zbog navedenog nastupila znatna posljedica na psiho-fizičko zdravlje tužiteljice, a koje je nesumnjivo u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, da je kod tužiteljice oslabljen trbušni zid zbog naknadne operacije i nastanka postoperativnog ožiljka u dužini od oko 25 cm, te je došlo do promjena u funkcionisanju crijeva i gastro-intestinalnog trakta u cjelini zbog oštećenja zida tankog crijeva i priraslica, te učestale infekcije mokraćnog mjehura i mokraćnih puteva, problema tj.bolova i ograničena pokretljivost slabinskog predjela kičme; da su navedeni problemi doveli u realnu opasnost život tužiteljice, što je prouzrokovalo i psihičke probleme u vidu teške stresne situacije, koja je vremenom dovela do depresivnog stanja, zbog čega je zatražila psihijatrijsku i psihološku pomoć, te da je tek nakon 8 mjeseci, nakon operacije u Z., uspjela djelimično da se spasi od teške depresije, a i danas uzima lijekove (lexilium, i sanadol), a po potrebi i analgetike, da je u strahu svaki put kada treba ići kod ljekara, jer još odlazak ljekaru predstavlja stresnu situaciju; da se vještak na glavnoj raspravi izjasnio da se ne radi o resorptivnoj gazi jer je prije operativnog zahvata u Z. izvršen i operativni zahvat UKC Banjaluka gdje je kroz rodnicu izvađen dio gaze što ukazuje da se radilo o gazi tamponu koja se ne može ukloniti dejstvom samog organizma već mora biti uklonjena operativnim putem, a da je i prilikom operacije u bolnici u Z. 10.07.2018 godine jasno navedeno nakon patohistološke analize da se radi o gazi tamponu, a ne resorptivnoj gazi.

Iz nalaza vještaka medicinske struke prvostepeni sud je utvrdio da je kod tužiteljice došlo do umanjenja životne aktivnosti od 20% trajno koje je u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, što se ogleda u smanjenoj sposobnosti i potrebe pojačanih napora za obavljanje svakodnevnih životnih aktivnosti kao što su: aktivnosti vezane za kućne poslove, usisavanje, peglanje, kačenje zavjesa, brisanje, ručno pranje i slično, te druge vrste težih i dužih fizičkih opterećenja, tako i poslova na radnom mjestu zbog otežanog sjedenja, te otežano uživanje u raznim vrstama društvenog života kao što su razne sportske i rekreativne aktivnosti, te da je narušena i psihofizička ravnoteža što se ogleda u poremećaju funkcionisanja vegetativnog nervnog sistema, emotivnoj nestabilnosti, promjeni raspoloženja i poremećaju socijalne komunikacije; da je tužiteljica mjesec dana nakon prve operacije trpila fizičke bolove koji su bili u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem te da su bolovi bili od srednjeg do jakog intenziteta, u kontinuitetu, sve do druge operacije u Opštoj bolnici u Z., tj. oko četiri mjeseca i deset dana, da je nakon druge operacije i odstranjivanja stranog materijala bol jakog intenziteta bio pet dana, srednjeg intenziteta oko četrdeset pet dana, a potom bol slabog intenziteta oko četiri mjeseca, kao i da povremene bolove slabog do srednjeg intenziteta osjeća i dalje u vrijeme promjene atmosferskog pritiska i temperaturnih razlika, te pri dužem sjedenju i težim i dužim fizičkim aktivnostima; da je tužiteljica kada je shvatila da njen oporavak ne ide u željenom pravcu osjećala opravdan strah i zabrinutost za vlastiti život, te da je strah srednjeg intenziteta bio prisutan oko četiri mjeseca, s tim da po saznanju da mora na ponovnu operaciju, a to je 26.06.2018. godine pa do same operacije 10.07.2018. godine strah je imao jak intenzitet, zatim strah srednjeg intenziteta nakon druge operacije je bio u trajanju oko dva mjeseca tj. sve do odstranjivanja hirurških konaca, te strah slabog intenziteta je bio prisutan narednih tri mjeseca tj. do kontrolnih nalaza i saznanja da oporavak ide u željenom pravcu; da je kod tužiteljice nakon druge operacije ostalo na donjoj trećini trbuha postoperativni poprečni ljubičasto sedefasti ožiljak kože, dužine oko 25 cm, sa izraženim naborima kože u okolini koji je vidljiv prilikom obnaživanja tog dijela tijela i da se radi o naruženosti srednjeg stepena.

Prihvatajući iskaz tužiteljice koji je dala u svojstvu parnične stranke, prvostepeni sud je utvrdio da je tužiteljica potvrdila navode iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke te da je izjavila da se nakon druge intervencije u bolnici u Z. osjećala znatno bolje, ali su joj i dalje pokreti i sjedenje bili dosta ograničeni kao i danas, ali da više nije bilo jakih bolova, te je morala da promijeni način ishrane i način života i uspjela je da koliko toliko smanji tegobe koje su i danas ostale prisutne što se tiče stolice i crijeva, da i danas ima ograničenost pokreta, da na promjenu vremena osjeti jači bol u predjelu stomaka, da se ne može savijati, kačiti zavjese, usisavati, a što je sve radila prije operacije, da je ranije putovala sa porodicom i društvom, a sada su joj putovanja ograničena i može samo putovati na kratke relacije zbog teškoće pri sjedenju, da se rekreativno bavila sportom, a poslije svih operacija više nije u mogućnosti da se time bavi; da je prije navedenih dešavanja bila jaka osoba i da je mogla da se nosi sa svim problemima, a da nakon toga nije u stanju da podnese ni najmanji problem; da su joj nakon druge operacije ostali ogromni ožiljci koji su jako ružni, zbog čega ne nosi kupaći kostim.

Prvostepeni sud je na osnovu avionskih karata Air... na relaciji Banjaluka-Beograd-Banjaluka, koje glase na ime tužiteljice od 08.09.2018 godine, od 03.09.2018 godine, od 15.08.2018 godine, od 10.08.2018. godine, od 18.07.2018. godine, od 16.07.2018 godine, od 08.07.2018 godine i od 29.06.2018 godine, utvrdio da je tužiteljica zbog odlaska u Srbiju radi liječenja imala troškove ukupno 358,00 KM.

Imajući u vidu navedena činjenična utvrđenja, prvostepeni sud je u bitnom zaključio da je od prve operacije koja je obavljena na UKC Republike Srpske 22.01.2018. do operacije u Opštoj bolnici Z. koja je obavljena 10.07.2018. godine prošao vremenski period od pet mjeseci i deset dana u kom periodu je tužiteljica zbog bolova i opravdanog straha za sopstveni život tražila pomoć ljekara ali bezuspješno sve do odlaska u PC N. S., tako da je pored propusta ljekara tuženog u vidu zaostajanja stranog tijela u trbuhu tužiteljice, propust istih bio i što se blagovremeno nije posumnjalo na mogućnost zaostajanja stranog tijela, a klinička slika je na tu mogućnost ukazivala pa je zbog svega tužiteljica duži vremenski period bila izložena fizičkim bolovima i strahu za sopstveni život, što je kod nje pored fizičkih oštećenja i bolova dovelo i do psihičkih problema u vidu teške stresne situacije sa znatnim posljedicama po psihičko zdravlje; da je šteta koju je pretrpjela tužiteljica izazvana površnošću i krajnje grubom nepažnjom radnika tuženog, te da postoji odgovornost zdravstvene ustanove zbog propusta njenih ljekara za naknadu štete tužiteljici zbog čega je primjenom odredbi člana 154. i 170. Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", broj: 29/78, 39/85, 45/86, 57/89 i "Službeni glasnik Republike Srpske", broj: 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04 - u daljem tekstu: ZOO), u vezi sa članom 32. stav 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj: 106/09), te člana 200. ZOO, člana 185, člana 186 i člana 277. istog zakona, odlučio na način kao u izreci prvostepene presude.

Odluku o troškovima postupka prvostepeni sud je zasnovao na odredbi člana 386. i 387. ZPP, te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 68/05), te je obavezao tuženog da tužiteljici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 6.766,60 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude dok je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka preko tog iznosa odbio kao neosnovan.

Pravilnost i zakonitost prvostepene presude u dijelu odluke o glavnoj stvari i dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka žalbom pobija tuženi, a u opširnim navodima žalbe u bitnom ističe da prvostepeni sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje, te da je pogrešno zaključio da postoji odgovornost tuženog za naknadu štete tužiteljici; da je pogrešno cijenio nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, kao i iskaz tužiteljice, jer isti nisu u saglasnosti sa medicinskom dokumentacijom o liječenju tužiteljice; da je nalaz i mišljenje vještaka paušalan i da nije utemeljen na medicinskoj dokumentaciji, te da se na osnovu takvog nalaza nije moglo zaključiti da postoji odgovornost tuženog za nastalu štetu tužiteljici; da je pogrešan zaključak vještaka da je nakon operacije u Opštoj bolnici Z. na patohistološkom nalazu utvrđeno da strani materijal predstavlja tampon gazu koja je zaostala u trbušnoj duplji jer je kod tužiteljice zaostali strani materijal odstranjen iz trbušne duplje kod tuženog, i nakon odstranjivanja tog materijala tužiteljica nije liječena kod tuženog putem operativnih zahvata, pa nema osnova da se tvrdi da je strani materijal zaostao u trbušnoj duplji tužiteljice više od 4 mjeseca od obavljenog operativnog zahvata; da vještak medicinske struke nije mogao sa sigurnošću zaključiti da se ne radi o resorptivnoj gazi, s obzirom da je takva vrsta gaze prema medicinskoj dokumentaciji postavljena nakon operativnog zahvata kod tužiteljice; a prvostepeni sud nije imao u vidu da je patohistološki nalaz koji je rađen u bolnici u Z. 17.07.2018. godine samo potvrdio da se radi o 5 bjeličastih, kidljivih nepravilnih i pljosnatih gaza i da je na nalazu naveden upitnik što znači da je naznačeno da se sumnja na gazu, a to ne znači da je sa sigurnošću potvrđeno da se radi o gazi; da se u navedenom nalazu nisu izjasnili o kojoj vrsti gaze se radi; te da je slijedom toga pogrešan zaključak prvostepenog suda da je patohistološkim nalazom utvrđeno da se radilo o tampon gazi; da je prvostepeni sud pogrešno cijenio iskaz svjedoka A.B. koji je izveo operativni zahvat kod tužiteljice 22.01.2018. godine koji je vodio postupak liječenja tužiteljice u periodu od 31.05. do 05.06.2018. godine, kada joj je odstranio komadić gaze veličine 1-2 cm, jer se svjedok nije izjasnio o kojoj vrsti gaze se radi; da prvostepeni sud nije cijenio da je odmah po uočavanju stranog tijela ljekar tuženog 30.05.2018. godine tužiteljici uklonio uočenu gazu i zbog dobrih laboratorijskih nalaza i dobrog opšteg stanja tužiteljice u tom trenutku se nije zahtijevalo da ista vrši dalje pretrage, a da je tužiteljica poslije toga zatražila pomoć u drugim zdravstvenim ustanovama; da je pogrešan zaključak prvostepenog suda da je postupanje radnika tuženog prilikom liječenja tužiteljice bilo površno sa krajnjom grubom nepažnjom, te da štetne posljedice koje trpi tužiteljica se ne mogu dovesti u uzročno-posljedičnu vezu sa postupanjem radnika tuženog; da visina dosuđene naknade nematerijalne štete nije pravilno utvrđena s obzirom na stepen umanjenja životne aktivnosti i intenzitet i dužinu trajanja fizičkih bolova i strana, kao i stepena naruženosti kod tužiteljice i da navedeni iznosi nisu u skladu sa Orijentacionim kriterijumima za utvrđivanje naknade nematerijalne štete; da je pogrešan zaključak prvostepenog suda da je osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu materijalne štete u iznosu od 358,00 KM, koja se odnosi na troškove odlaska na preglede i zakazane operacije u Republici Srbiji, da su takvi odlasci bili neophodni kako bi tužiteljica sebi spasila život, jer tužiteljica sa sigurnošću nije dokazala da je imala te troškove avionskog prevoza na relaciji Banjaluka - Beograd, jer se radi o avionskim kartama koje su izdate za 03.09.2018. 10.08.2018, 16.07.2018. i 29.06.2018. godine, jer navedeni datumi avionskih letova nisu popraćeni medicinskom dokumentacijom, te se navedene avionske karte ne mogu dovesti u vezu sa troškovima liječenja tužiteljice; da odluka o naknadi troškova postupka nije pravilna jer troškovi sastava vansudskog zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 750,00 KM koji je upućen tuženom nisu bili nužni troškovi radi vođenja ove parnice.

Prvostepena odluka je pravilna i zakonita.

Suprotno žalbenim prigovorima prvostepeni sud je ocijenio sve izvedene dokaze, pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, u skladu sa odredbom člana 8. ZPP.

Ovaj sud nalazi da utvrđenje prvostepenog suda odgovara sadržaju izvedenih dokaza i da su sve činjenice relevantne za odluku o tužbenom zahtjevu pravilno i potpuno utvrđene, da je na utvrđeno činjenično stanje prvostepeni sud pravilno primijenio materijalno pravo i za svoju odluku dao valjane i jasne razloge (član 191. stav 4. ZPP), te da nisu učinjene povrede parničnog postupka na koje žalba ukazuje.

Odredbom člana 154. ZOO je propisano da onaj ko drugom prouzrokuje štetu dužan mu je istu nadoknaditi, a odredbom člana 170. istog Zakona je propisano da za štetu koju radnik u radu ili u vezi sa radom prouzrokuje trećem licu, odgovara preduzeće u kojem je radnik radio u trenutku prouzrokovanja štete, osim ako dokaže da je radnik u datim okolnostima postupao onako kako je trebalo.

Odredbom člana 32. stav 1 Zakona o zdravstvenoj zaštiti Republike Srpske je propisano da pacijent koji zbog stručne greške zdravstvenog radnika odnosno zdravstvenog saradnika u ostvarivanju zaštite pretrpi štetu na svom tijelu ili se stručnom greškom prouzrokuje pogoršanje njegovog zdravstvenog stanja, ima pravo na naknadu štete u skladu sa zakonom.

Nasuprot žalbenim navodima pravilan je zaključak prvostepenog suda da je šteta koju je pretrpjela tužiteljica u uzročnoj vezi sa postupanjem ljekara tuženog prilikom operativnog zahvata kod tužiteljice koji je učinjen 22.01.2018. godine, kao i prilikom liječenja u periodu od 31.05. do 05.06.2018. godine, da postoji odgovornost tuženog za predmetnu štetu u smislu odredbe člana 170. ZOO, a u vezi sa odredbom člana 154. ZOO, a sve u vezi sa odredbom člana 32. stav 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti.

Prvostepeni sud je pravilno cijenio nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke M. S., specijaliste sudske medicine, te je dao valjane i logične razloge, zašto je navedenom nalazu i mišljenju poklonio punu vjeru. Tuženi u toku prvostepenog postupka nije argumentovano osporio nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, a ni navodi žalbe ne dovode u sumnju pravilnost navedenog nalaza.

Tuženi neosnovano žalbom ukazuje da nalaz i mišljenje vještaka nije u skladu sa medicinskom dokumentacijom o liječenju tužiteljice, jer se vještak u svom nalazu i mišljenju hronološki i decidno izjasnio o svim nalazima o liječenju tužiteljice, propustima koji su načinjeni, te je odgovorio na sva sporna pitanja vezana za liječenje tužiteljice, kao i postojanje uzročno-posljedične veze između zdravstvenih problema koje su se pojavili kod tužiteljice i načinu liječenja tužiteljice.

Žalbenim navodima tuženi pokušava dovesti u sumnju da zaostali materijal u trbušnoj duplji tužiteljice nije bila gaza koja nije izvađena prilikom operativnog zahvata koji je obavljen 22.01.2018. godine. Međutim, takve tvrdnje tuženog su bez osnova, jer je tužiteljica nakon otkrivanja da je kod nje u trbušnoj duplji ostala gaza, liječena kod tuženog u periodu od 31.05. do 05.06.2018. godine, te joj je ljekar tuženog A.B. odstranio dio zaostale gaze. Navedeni ljekar je prilikom saslušanja u svojstvu svjedoka potvrdio da je kod tužiteljice u tom periodu odstranjena zaostala gaza.

Pored toga, patohistološki nalaz koji je rađen u bolnici u Z. 17.07.2018. godine je potvrdio da se radi o 5 bjeličastih, kidljivih nepravilnih i pljosnatih gaza.

Naime, cijeneći sve navedeno ovaj sud nalazi da je pravilno prvostepeni sud utvrdio da je prilikom operativnog zahvata u trbušnoj duplji tužiteljice zaostao medicinski materijal-gaza, zbog ljekarske greške koju su učinili ljekari tuženog.

Imajući u vidu da ljekari tuženog prilikom operativnog zahvata kod tužiteljice nisu poduzeli sve radnje prema pravilima struke, jer su propustili da izvade gazu, nasuprot žalbenim navodima, radi se o ljekarskoj grešci koja je rezultat krajnje nepažnje zbog koje je došlo do nastupanja štetnih posljedica za tužiteljicu.

Ljekari tuženog su bili dužni operativni zahvat kod tužiteljice izvesti prema pravilima struke, a oni to nisu učinili, te je došlo do nedopustive greške što je imalo za posljedicu nastanak zdravstvenih problema kod tužiteljice, te se radi o riziku subjektivne prirode, a ne riziku objektivne prirode, jer štetne posljedice ne bi nastale da su ljekari postupali prema pravilima struke.

Nasuprot žalbenim navodima sadržaj medicinske dokumentacije o liječenju tužiteljice nije protivrječan nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke, koji je dao jasan i potpun nalaz na osnovu obimne medicinske dokumentacije. Dalje, iskaz tužiteljice je u potpunosti u saglasnosti sa sadržajem medicinske dokumentacije.