Osporavanje ugovora o arbitraži nakon okončanja arbitražnog postupka

Tekst odluke

P R E S U D U

Revizija se odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom Općinskog suda u Sarajevu broj: 65 0 Ps 871205 24 Ps 2 od 24.04.2025. godine odlučeno je:

„Odbacuje se kao nedozvoljen dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasa: Utvrđuje se da Ugovorom broj 6231 od 23.09.1427. hidžretske godine odnosno 16.09.2006. gregorijanske godine, koji je zaključen između prvotužitelja i drugotužitelja i tuženog, nije ugovorena nadležnost Arbitražnog suda pri Vanjskotrgovinskoj komori Bosne i Hercegovine.

Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi: Proglašava se prestanak važenja ugovora/klauzule o arbitraži iz čl. 10. Ugovora zaključenog između tužitelja i tuženog pod brojem 6231 od 23.09.1427. hidžretske godine odnosno 16.09.2006. gregorijanske godine.

Obavezuje se tužitelj da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.503,38 KM, u roku od 30 dana, pod prijetnjom izvršenja.

Odbija se tuženi sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6.385,07 KM, preko dosuđenih 4.503,38 KM, a do potraživanih 10.888,45 KM.“

Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj: 65 0 Ps 871205 25 Pž 2 od 29.10.2025. godine žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.

Zahtjev tuženog za naknadu troškova povodom odgovora na žalbu, odbijen je kao neosnovan.

Blagovremeno izjavljenom zajedničkom revizijom tužitelji pobijaju drugostepenu presudu iz razloga povreda člana 440. i 441. ZPP, s prijedlogom da se revizija usvoji, pobijana presuda preinači i u cijelosti udovolji tužbenom zahtjevu tužitelja, ili da se ista ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

Tuženi je podnio odgovor na reviziju s prijedlogom da se revizija odbije kao neosnovana i tužitelj obaveže tuženom nadoknaditi troškove parničnog postupka.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga iz revizije i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe člana 241. Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu ZPP-a), revizijski sud je odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi da Ugovorom br. 6231 zaključen 16.9.2006 godine između parničnih stranaka, nije ugovorena nadležnost Arbitražnog suda Vanjsko-trgovinske komore Bosne i Hercegovine (dalje VKT BiH), te da se proglasi prestanak važenja ugovorene arbitraže iz člana 10. predmetnog Ugovora.

Pravomoćnom presudom odbačen je dio tužbenog zahtjeva kojim je traženo da se utvrdi da nije ugovorena nadležnost Arbitražnog suda VKT BiH ugovorom broj 6231 i odbijen tužbeni zahtjev u preostalom dijelu kojim je traženo da se proglasi prestanak važenja ugovorene arbitraže iz člana 10. istog Ugovora.

Revizija osporava odluku drugostepenog suda kojom je odbijena njihova zajednička žalba smatrajući da obrazloženja nižestepenih sudova su nejasna i nekonzistentna, tvrdnjom da su i pred tim sudom povrijeđene odredbe čl. 440 i 441 ZPP, jer tužitelji nisu ni tražili utvrđenje nevaljanosti arbitražne klauzule iz člana 10. Ugovora broj 6231 ili da su iste ništave ili da se ponište, koje razloge za odbačaj tužbenog zahtjeva navodi drugostepeni sud prihvatajući iste pravilnim u odluci prvostepenog suda.

Međutim nasuprot navodima revizije, revizijski sud nije našao postojanje povreda postupka iz čl. 440 ZPP kada je pobijanom odlukom odbijena žalba i potvrđeno rješenje kojim je odbačen dio tužbe (pogrešno navedeno tužbenog zahtjeva), jer je ocjenjeno da je o istoj pravnoj stvari ugovorena nadležnost arbitražnog suda, što je utvrđeno u arbitražnom postupku, u kojem je donesena prva arbitražna presuda 01-6-01-6-26-178/20 od 30.11.2022. godine po arbitražnoj tužbi „BN Step“ d.o.o. protiv .„Al-Shiddi International“ d.o.o. Sarajevo i „Al-Shiddi Traiding CO LTD“ sa sjedištem u Rijadu, za isplatu naknade za 2017. godinu do 2020. godine podnesenu 3.1.2020. godine. Iako su tužitelji 4.1.2023. godine pokrenuli parnicu radi poništavanja donesene arbitražne presude iz razloga nenadležnosti tog arbitražnog suda, sa tvrdnjom da nije ugovorena nadležnost Arbitražnog suda VKT BIH, odnosno da nije precizirano koja arbitraža može rješavati spor, nižestepeni sudovi su prvo pravosnažno usvojili takav zahtjev, ali je Vrhovni sud Federacije rješavajući po reviziji tuženog u toj parnici svojom odlukom br. 65 0 Ps 1012588 25 Rev od 28.8.2025. godine reviziju usvojio i obje nižestepene presude preinačio na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

Budući da je zahtjev postavljen deklaratornom tužbom za utvrđenje da ugovorom br. 6231 od 23.9.1427. hidžretske godine odnosno 16.9.2006. gregorijanske godine između parničnih stranaka nije ugovorena nadležnost VKT BIH, proizilazi da je postavljen zahtjev za utvrđuje nepostojanja činjenice, za koji zahtjev tužitelj nije dokazao da je posebnim zakonom ili propisom predviđena mogućnost takvog utvrđenja, kako je propisano čl. 54. st.3. ZPP.

S druge strane, kako je po čl. 450 st.1. ZPP propisana mogućnost poništavanja presude arbitraže u kojem postupku se ispituje da li je sklopljen ugovor o arbitraži i da li je valjan, što je učinjeno u odnosu na arbitražnu presudu 01-6-01-6-26-178/20 od 30.11.2022. godine, donošenjem konačne sudske presude Vrhovnog suda Federacije br. 65 0 Ps 1012588 25 Rev od 28.8.2025. godine u kojoj je utvrđena činjenica da je ugovorena nadležnost Arbitražnog suda VKT BiH, zbog čega je pravilan stav drugostepenog suda da je zahtjev za činidbu iz istog odnosa dospio, te da nema pravnog interesa za deklaratornu presudu u smislu čl. 54 st.2 ZPP, pa je odbačaj tužbe u tom dijelu zasnovan na pravilnoj primjeni čl. 67. st.1 tč.7 ZPP, iz čega proizilazi da nisu osnovani prigovori povreda postupka na koje revizija u tom djelu ukazuje.

Nije povrijeđena ni odredba čl. 440 st.5 ZPP, kada su nižestepeni sudovi odbili tužbeni zahtjev kojim je tražen prestanak važenja ugovorene klauzule o arbitraži iz predmetnog ugovora br. 6231.

Odredba čl. 440 ZPP propisuje:

„(1) Ako arbitar ne bude na vrijeme postavljen, a iz ugovora ne proizilazi što drugo, arbitra će na prijedlog stranke postaviti sud.

(2) Ako se arbitri ne mogu složiti o izboru predsjednika, a iz ugovora ne proizilazi što drugo, predsjednika će na prijedlog svakog arbitra ili stranke, postaviti sud.

(3) Za postavljanje arbitra, odnosno predsjednika arbitraže, nadležan je sud koji bi za spor bio nadležan u prvom stepenu da nije sklopljen ugovor o arbitraži.

(4) Protiv rješenja suda nije dopuštena žalba.

(5) Stranka koja se ne želi koristiti ovlaštenjem iz stava 1. ili stava 2. ovog člana može tužbom zahtijevati da sud nadležan za postavljanje proglasi prestanak važenja ugovora o arbitraži.“

Tužitelj je tužbom od 29.10.2020. godine postavio zahtjev pred ovim sudom da se proglasi prestanak važenja ugovorene odredbe o arbitraži iz čl. 10 ugovora br. 6231, što je učinjeno nedugo nakon podnošenju arbitrarne tužbe (3.1.2020. godine) u predmetu Abitražnog suda VKT BIH br. 01-6-01-6-26-178/20.

U predmetnom parničnom postupku prvo je doneseno rješenje o odbačaju tužbe dana 30.12.2021. godine, koje je ukinuto rješenjem drugostepenog suda 13.9.2023. godine, jer nisu dati jasni razlozi zašto je odbačena tužba.

U međuvremenu je donesena arbitražna presuda po naprijed navedenoj arbitražnoj tužbi (01-6-01-6-26-178/20) dana 30.11.2022. godine koja je postala konačna i izvršna, a kojom su tuženi obavezani tužitelju za period od 2017. godine do 2020. godine, isplatiti naknadu u procentu od 7% od dobiti koju je ostvarilo društvo „Magros Veletrgovina“ d.o.o., tj. ukupno 2.060,593,86 KM i pripadajući PDV od 350.300,56 KM. Kako je naprijed navedeno tužitelji su tužbom u parničnom postupku 65 0 Ps 1012588 23 Ps tražili poništavanje navedene arbitražne odluke, koja je prvo prvostepenom presudom od 13.8.2024. godine, koja je potvrđena drugostepenom presudom od 26.2.2025. godine, poništena, ali je u postupku po reviziji preinačena i odbijen je taj tužbeni zahtjev.

U međuvremenu je dana 3.2.2023. godine podnesena nova arbitražna tužba za isplatu potraživanja od 10% dobiti koju je ostvarilo društvo „Magros Veletrgovina“ d.o.o. za period od 2021. do 2022. godine tj. isplate ukupnog iznosa od 921.594,96 KM sa PDV, a Arbitražni sud VTK BiH je pod br. 01-6-01-6-1 60102/23 donio drugu arbitražnu presudu dana 14.12.2023. godine kojom je udovoljeno zahtjevu arbitražne tužbe. Zatim je dana 23.2.2024. godine pokrenut novi parnični postupak za poništavanje i te presude Arbitražnog suda u parničnom postupku koji se vodi pod br. 65 0 Ps 1078368 24 Ps u kojem je dana 4.11.2025. godine donesena nepravosnažna presuda kojom se odbija tužbeni zahtjev, upravo na temelju sudske prakse iz presude ovog suda br. 65 0 Ps 1012588 25 Rev dana 28.8.2025. godine.

Osim toga u postupku je utvrđeno i da je Komisija za utvrđivanje postojanja ugovora o arbitraži Arbitražnog suda VKT BiH je dana 28.9.2020. godine, u postupku po prvoj arbitražnoj tužbi, a zatim i dana 19.4.2023. godine po drugoj arbitražnoj tužbi donijela Odluke kojim je utvrdila da je ugovorom br. 6231 od 23.9.1427. hidžretske godine, odnosno 16.9.2006. gregorijanske godine, zaključen između tužitelja i tuženih, postoji ugovor o arbitraži Arbitražnog suda VKT BiH.

Dakle, sporno u predmetnom postupku je postojanje osnova za proglašenje prestanka važenja ugovora o arbitraži, kod činjenice da je u vrijeme podnošenja tužbe već bila podnesena arbitražna tužba, na osnovu koje je, u toku predmetne parnice, donesena prva arbitražna presuda kojom je tužitelj obavezan da tuženom plati potraživanja za period od 2017. do 2020. godine, kako je naprijed navedeno.

Ono što ovaj sud smatra relevantnim u pogledu zahtjeva za proglašenje prestanka važenja arbitraže jeste činjenica koju sam revident u reviziji navodi, da su tužitelji i pored osporavanja nadležnosti Arbitražnog suda VKT BiH, ipak postavili svog arbitra prof. dr. M.P., koja je učestvovala u arbitražnom vijeću od troje arbitara, kao i u donošenju konačne arbitražne presude br. 01-6-01-6-26-178/20 od 30.11.2022. godine. Istina imenovani arbitar kojeg je postavio tužitelj je izdvojila svoj glas prilikom donošenja arbitražne presude, ali ta činjenica ne utječe na ishod ovog postupka. Dakle, tužitelj je preko svog arbitra učestvovao u postupku po prvoj arbitražnoj tužbi koja se odnosi na isplatu naknade za period od 2017. god. do 2020. god., koja presuda nije poništena u parničnom postupku jer je taj zahtjev, kako je naprijed navedeno, odbijen.

Revizija se poziva i na činjenicu da arbitar tužitelj nije dao saglasnost za izbor predsjednika arbitražnog vijeća, što za ovu parnicu nije odlučujuće, budući da je Arbitražni sud u takvoj situaciji primjenio čl. 27. st.3. Pravilnika o organizaciji i radu Arbitražnog suda prema kojoj odredbi kada se arbitri stranaka ne mogu usaglasit o izboru predsjednika arbitražnog vijeća, imenuje ga Predsjednik Arbitražnog suda, što je u konkretnom slučaju i urađeno.

Iz navedenog slijedi, da je revident kao stranka u arbitražnom postupku pred Arbitražnim sudom VKT BiH br. 01-6-01-6-26-178/20, po arbitražnoj tužbi tuženog za potraživanje isplate ugovorene naknade za period 2017. godina do 2020. godine, iskoristila zakonsku mogućnost postavljanja arbitra, kako je propisano čl. 439. ZPP, a činjenica da je osporavan izbor predsjednika Arbitražnog vijeća koji je postavljen po Pravilniku, nema osnova za proglašenje prestanka važenja ugovora o arbitraži, propisanog samo za slučajeve kada stranaka ne želi koristiti ovlaštenje postavljanja arbitra na vrijeme, kako je propisano čl. 449. st.5 ZPP. Stoga se tužba za proglašenje prestanka važenja ugovora o arbitraži, može podnijeti u slučajevima kada stranka ne želi koristiti ovlaštenje postavljanja arbitra na vrijeme ili da ga postavi sud ili se ne mogu arbitri složiti sa izborom predsjednika arbitražnog vijeća, ili da ga odredi sud (čl. 440.st.1. i 2. ZPP), ili se ne mogu složiti o izboru zajedničkog arbitra ili ugovoreni arbitar ne može ili neće da obavlja tu dužnost (čl. 441. st.1. ZPP), ali se takav zahtjev iz tužbe ne može osnovano postaviti i kada je stranka izabrala arbitra koji je do okončanja arbitražnog postupka učestvovao pred Arbitražnim sudom.

Predmetna tužba se odnosi samo na proglašenje prestanka arbitraže pred Arbitražnim sudom VKT BiH br. 01-6-01-6-26-178/20, što ne isključuje mogućnost podnošenja takvih tužbi u bilo kojem drugom arbitražnom postupku, jer se arbitraža provodi isključivo u skladu sa sporazumom stranaka.

Slijedeći sve naprijed navedeno, revizijski sud je reviziju tužitelja odbio, jer nije utvrđeno postojanje povreda postupka na koje revident ukazuje, pa je odluka donesena primjenom čl. 248. ZPP.

Stranke nisu tražile troškove revizijskog postupka pa o istim nije ni odlučivano.

Predsjednica vijeća Dr. sc. Danica Šain, s.r.