Početak roka zastare međusobnih potraživanja bivših bračnih supružnika

Obrazloženje

"Osnovano žalitelj navodi da je prvostepeni sud pogrešno cijenio početak toka zastare pa samim tim i pogrešno odlučio o protivtužbenom zahtjevu. Naime, prvostepeni sud je odbio protivtužbeni zahtjev jer je smatrao da je potraživanje tuženog koje se odnosi na ulaganje u nekretninu zastarjelo jer je ulaganje izvršeno 2003. godine, a tuženi protivtužbeni zahtjev postavio 12.01.2023. godine tj. po proteku više od pet godina, koliki je rok zastarjelosti i u konkretnom slučaju se računa od vremena kada je izvršio ulaganja 2003.-2004. godine. Ovakav stav prvostepenog suda je pogrešan. U konkretnom slučaju početak toka zastare ima računati od trenutka kada je tužiteljica podnijela tužbu za utvrđenje da je predmetna nekretnina bračna stečevina, jer tek od tada je tuženi imao pravo da zahtjeva isplatu za ulaganje jer je do tada bio savjestan posjednik i upisani posjednik sa 1/1 dijela na spornoj nekretnini. A od prestanka braka do podnošenja tužbe je proteklo gotovo 20 godina, u kojem periodu tužiteljica nije pretendovala nikakvo svoje pravo prema predmetnoj nekretnini. Isti stav je izražen i u odluci Vrhovnog suda FBiH broj... od 22.11.2017. godine. Kako od tužbe koja je podnesena 10.05.2022. godine do podnošenja protivtužbe dana 12.01.2023. godine nije protekao propisani rok od 5 godina iz člana 371. Zakona o obligacionim odnosima, a ni rok od 3 godine propisan odredbom čl. 129. Zakona o stvarnim pravima, to se potraživanje tuženog ne može smatrati zastarjelim. Dakle, najranije u trenutku kada je tužiteljica osporila isključivo vlasništvo i korištenje nekretnine tuženom, nastaju obligacionopravni odnosi pravno neosnovanog obogaćenja, na osnovu koga će tuženi imati pravo da od tužiteljice zahtjeva isplatu novčane protivvrijednosti na ime uvećanja vrijednosti nekretnine na osnovu odredbe člana 210. Zakona o obligacionim odnosima."