Sudska praksa Bosne i Hercegovine

Pojam bračne tekovine

Porodični zakon Republike Srpske: član 270 stav 5

Da bi određena imovina bila bračna tekovina, pored toga da je stečena za vrijeme trajanja braka bračnih supružnika, neophodno je dokazati i da je stečena njihovim zajedničkim radom.

Obrazloženje:

"Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je sa ocem tuženih T. D. tokom trajanja bračne zajednice stekla sporno zemljište, porodičnu kuću i objekte u privredi, bliže označene u izreci prvostepene presude, da je njen udio u sticanju tih nekretnina ½ dijela, a što su tužene dužni priznati i trpjeti da se tužiteljica upiše u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi na navedenim nekretninama sa ½ dijela, te da se izvrši fizička dioba navedenih nepokretnosti, a u nemogućnosti iste, da se izvrši civilna dioba po pravilima izvršnog postupka.

Tokom postupka kod prvostepenog suda utvrđeno je slijedeće činjenično stanje: da je tužiteljica sa prednikom tuženih D.T. zaključila brak...1982. godine, da je njihova bračna zajednica faktički prestala...2011. godine i da brak nije formalno razveden; da je u toku trajanja braka tužiteljice sa prednikom tuženih rođeno troje djece i to O.D.D., A.I. rođ. D. i I. D. (u daljem tekstu: ostale tužene) i da je prvotužena kćerka pokojnog D.T. iz prvog braka; da je prednik tužiteljice i tuženih preminuo dana...2013. godine, da je ostavinski postupak iza njega prekinut, da su tužiteljica i ostale tužene upućene na parnicu protiv prvotužene D.T., radi utvrđenja da nije punovažan i istinit testament ostavioca od 05.09.2013. godine; da je za vrijeme trajanja bračne zajednice između tužiteljice i oca tuženih, tužiteljica bila zaposlena u SDK, da se prednik tuženih nakon rada u KP R. bavio proizvodnjom konzumnih jaja i koka nosilja; da iz ZK izvatka broj... K.O. SP D. i broj... K.O. SP D. od 26.01.2015. godine proizlazi da je prednik tuženih D.T. upisan kao vlasnik nekretnine označene kao k.č. 5/2 površine 722 m2, livada kraj potoka, na osnovu kupoprodajnog ugovora od 01.09.1987. godine, broj OV:..., da je suvlasnik nekretnina označenih kao 26/4 dvorište površine 177 m2 i 26/3 dvorište površine 2122 m2, u omjeru od 3/140, koje pravo vlasništva je uknjiženo na osnovu rješenja o izvršenju OS II u Sarajevu broj... od 27.03.1989. godine i presude... od 07.06.1988. godine, a da u odnosu na ostale nekretnine obuhvaćene tužbenim zahtjevom označene kao k.č. 7/1, 7/2, 7/3, 7/4, 7/5, 12/1, 12/2, 13/1, i 13/2, upisane u ZK.UL broj... K.O. D., koje odgovaraju nekretninama upisanim u posjedovni list... K.O. M., tužiteljica nije dokazala da je prednik tuženih vlasnik tih nekretnina već je upisan kao njihov posjednik sa 1/1 dijela; da je vještačenjem po vještaku geodetske struke utvrđeno da su te nekretnine upisane ZK UL... K.O. D. kao državno vlasništvo s pravom raspolaganja Ž.trgovine žitaricama mlinske prerađevine i stočne hrane sa 1/1 dijela, a nekretnina označena kao k.č. 5/1, K.O.D. po kulturi livada površine 2974 m2, upisana je u ZK.UL broj..., K.O. D. kao suvlasništvo D.C.1 i D. C.2. sa po ½ dijela.

Polazeći od naprijed utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da je k.č. 5/2, livada kraj potoka, površine 722 m2 upisana u ZK.UL...., K.O. SP D., na kojoj je prednik parničnih stranaka upisan sa pravom vlasništva 1/1 dijela na osnovu kupoprodajnog ugovora od 01.09.1987 godine, stečena zajedničkim radom u toku trajanja bračne zajednice tužiteljice i prednika tuženih, pa da predmetna nekretnina predstavlja njihovu bračnu tekovinu i ovaj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice usvojio primjenom odredbi člana 270. stav 5. i člana 272. stav 1. Porodičnog zakona ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 54/02, 41/08 i 63/14, u daljem tekstu: PZ). U odnosu na ostale nekretnine, bliže označene u stavu 2. dispozitiva presude, odbio je tužbeni zahtjev, nalazeći da je prednik parničnih stranaka navedene nekretnine stekao za vrijeme trajanja bračne zajednice, ali ne zajedničkim radom i ulaganjem sa tužiteljicom, kako to ona tvrdi, jer iz provedenih dokaza taj sud za te nekretnine nije mogao sa sigurnošću utvrditi da su stečene zajedničkim radom tužiteljice i prednika tuženih, odnosno da iste predstavljaju bračnu tekovinu, jer tužiteljica nije ponudila relevantne dokaze kada je i na koji način stečeno vanknjižno vlasništvo predmetnih nekretnina kako bi se moglo utvrditi da iste predstavljaju imovinu stečenu zajedničkim radom bračnih supružnika za vrijeme trajanja braka.

Drugostepeni sud je, odlučujući o žalbama tužiteljice i prvotužene, prihvatio kao pravilna činjenična utvrđenja i pravni stav prvostepenog suda, pa je žalbe odbio i potvrdio prvostepenu presudu.

Drugostepena odluka je, u pobijanom odbijajućem dijelu, pravilna i zakonita iz slijedećih razloga:

Odredbom člana 270. stav 5. PZ propisano je da imovina koju su bračni supružnici stekli radom tokom trajanja bračne zajednice, kao i prihodi od te imovine, čine zajedničku imovinu, a prema odredbi člana 272. stav 1. istog zakona u pravilu svakome od njih pripada po jedna polovina zajedničke imovine. Da bi određena imovina bila bračna tekovina, prema navedenim zakonskim odredbama, pored toga da je stečena za vrijeme trajanja braka bračnih supružnika, neophodno je dokazati i da je stečena njihovim zajedničkim radom.

Iz utvrđenog činjeničnog stanja u predmetnoj pravnoj stvari, koje ne može biti predmet pobijanja u revizionom postupku, prema izričitoj zabrani propisanoj odredbom člana 240. stav 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 58/03 do 27/24, u daljem tekstu: ZPP), proizlazi da je tužiteljica sa prednikom tuženih D.T. zaključila brak...1982. godine, da je njihova bračna zajednica faktički prestala...2011. godine i da brak nije formalno razveden, da su u toku trajanja braka tužiteljice sa prednikom tuženih rođene ostale tužene, a da je prvotužena kćerka pokojnog D.T. iz prvog braka, da je prednik tužiteljice i tuženih preminuo dana...2013. godine, da su nekretnine koje su predmet spora stečene u toku trajanja bračne zajednice tužiteljice i prednika tuženih, ali da tužiteljica izvedenim dokazima nije dokazala da su nekretnine za koje je odbijen tužbeni zahtjev stečene zajedničkim radom i ulaganjem sa tužiteljicom.

(...)

Kod takvog stanja stvari, suprotno revizionoj tvrdnji tužiteljice, nižestepeni sudovi su pravilno cijenili, da sporne nekretnine nisu zajednička bračna tekovina nje i pravnog prednika parničnih stranaka. Naime, iz odredbe člana 270. stav 5. PZ proizlazi da je za sticanje zajedničke imovine bračnih supružnika neophodno ispunjenje određenih uslova propisanih tom zakonskom odredbom. Prvi uslov je da je ona stečena u bračnoj zajednici, a drugi da su stečene zajedničkim radom bračnih supružnika, a drugi uslov nije ispunjen u konkretnom slučaju.

Ovo pogotovo imajući u vidu činjenicu da iz nalaza vještaka geometra proizlazi da je dio spornih nekretnina u zemljišnoj knjizi upisano kao državno vlasništvo s pravom raspolaganja Ž. trgovine žitaricama mlinske prerađevine i stočne hrane, a dio kao suvlasništvo D.C.1 i D.C.2.

Stoga je neutemeljena reviziona tvrdnja da je odluka o odbijanju tužbenog zahtjeva za utvrđenje da su sporne nekretnine zajednička imovina tužiteljice i prvotužene, donesena suprotno relevantnim odredbama PZ koje regulišu sticanje bračne imovine.

Slijedom navedenog, drugostepeni sud je, suprotno revizionoj tvrdnji, pravilno zaključio da tužiteljica izvedenim dokazima nije dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva za utvrđenje suvlasničkog dijela po osnovu sticanja u braku sa prednikom parničnih stranaka u tom dijelu, a slijedom toga i u dijelu kojim se traži da se upiše u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi na navedenim nekretninama sa ½ dijela, te da se izvrši fizička dioba navedenih nepokretnosti, a u nemogućnosti iste, da se izvrši civilna dioba po pravilima izvršnog postupka, pa su neosnovani svi revizioni navodi da je prilikom donošenja pobijane odluke o odbijanju tužbenog zahtjeva pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Razloge drugostepenog suda za odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva, u potpunosti kao pravilne prihvata i ovaj sud, pa su neosnovani i ostali revizioni navodi kojima se osporava pravilnost drugostepene presude tvrdnjom da sudovi nisu cijenili doprinos tužiteljice u sticanju sporne imovine.

Imajući u vidu naprijed navedeno neosnovano je pozivanje revidentice da je pobijana odluka zahvaćena povredama odredaba parničnog postupka iz člana 8. ZPP, budući da iz sadržaja obrazloženja drugostepene odluke proizlazi da nije zahvaćena povredom odredaba postupka iz člana 191. stav 4. ZPP, koja bi bile od uticaja na njenu pravilnost i zakonitost.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci na osnovu odredbe člana 248. ZPP.

Prvotuženoj nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na reviziju budući da oni u konkretnom slučaju nisu bili potrebni za vođenje parnice (član 387. stav 1. ZPP)."

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 89 1 P 030646 24 Rev od 30.7.2024. godine)

Nazad na Stavovi sudske prakse BiH