Pravna posljedica aktiviranja bankarske garancije bez valjanog pravnog osnova

Tekst odluke

Nije sporno da je Okvirni sporazum raskinut 05.07.2022. godine pismenom tuženog, a da je nakon raskida tuženi aktivirao bankarsku garanciju i naplatio od tužitelja iznos od 449.947,38 KM.

Odredbom člana 1083. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da se bankarskom garancijom banka obavezuje prema primaocu garancije (korisniku) da će mu za slučaj da mu treće lice ne ispuni obavezu o dospjelosti izmiriti obavezu ako budu ispunjeni uvjeti navedeni u garanciji, dok je stavom 2. propisano da garancija mora biti izdata u pismenoj formi.

U pravnoj situaciji kakva je konkretna, nije došlo do započinjanja poslova po pojedinačnim ugovorima jer ugovori nisu ni zaključeni, niti iz podataka spisa proizilazi da je došlo do povrede ugovornih obaveza ranije okončanih pojedinačnih ugovora sa tehničkog aspekta kvaliteta postrojenja, o čemu su date potvrde o uredno realizovanim pojedinačnim ugovorima, jer se protest garancije može tražiti samo za neizvršavanje pojedinačnog ugovora koji je zaključen na osnovu pomenutog Okvirnog sporazuma.

Konkretna bankarska garancija izdata je za uredno izvršenje ugovora i služila je kao sredstvo obezbjeđenja plaćanja za dobro izvršenje posla, odnosno za kvalitet izvršenih usluga i za tehničku ispravnost i funkcionalnost postrojenja, koje usluge je tužitelj ispunio.

U takvoj situaciji, nakon isplate iznosa po bankarskoj garanciji, tužbeni zahtjev nalazi svoje materijalnopravno utemeljenje u odredbama člana 210. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, koji uređuje vraćanje onoga što je stečeno bez osnova.

Iz dokaza koje je pravilno cijenio i prvostepeni sud ne može se govoriti o povredi ugovorne obaveze odnosno Okvirnog sporazuma, te ne stoje osnovanim navodi žalbe da postoji odgovornost tužitelja za sedam djelimično izvršenih pojedinačnih ugovora sačinjenih na osnovu Okvirnog sporazuma.

Cijeneći da je Okvirni sporazum raskinut, a da nije došlo do započinjanja poslova po pojedinačnim ugovorima niti je došlo do povrede ugovornih obaveza po ranije okončanim pojedinačnim ugovorima, to je shodno dejstvu izjave o jednostranom raskidu ugovora ugovor prestao, a time su prestale obaveze na ispunjenje činidbe i prava na zahtijevanje te činidbe (član 132. Zakona o obligacionim odnosima).

Imajući u vidu pravnu prirodu bankarske garancije, koja je trebala da posluži kao sredstvo obezbjeđenja za dobro izvršenje posla, prvostepeni sud je pravilno zaključio da je tuženi bez valjanog pravnog osnova aktivirao bankarsku garanciju i po istoj se naplatio, te je naplatom tog iznosa na strani tuženog došlo do neosnovanog obogaćenja.

Kako je tužitelj u ovom postupku dokazao da je neosnovano obogaćenje tuženog imalo za posljedicu umanjenje njegove imovine, tužitelj ima pravo da zahtijeva vraćanje iznosa za koji mu je imovina umanjena.

Kada je u pitanju odnos Zakona o javnim nabavkama BiH prema Zakonu o obligacionim odnosima, odredba člana 118. Zakona o javnim nabavkama BiH propisuje da se na odgovornost ugovornih strana za ispunjavanje obaveza iz ugovora o javnoj nabavci primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obligacionim odnosima.