Pravna posljedica postojanja arbitražne klauzule u ugovoru

Tekst odluke

Tuženi je istakao prigovor nenadležnosti suda, jer su parnične stranke isključile nadležnost suda u odnosu na bilo koji spor koji se između njih može pojaviti, te je izričito ugovorena nadležnost arbitraže.

Uvidom u ugovor koji su zaključile parnične stranke sud je utvrdio da je predmet ugovora pružanje usluga neophodnih za efikasnu implementaciju projekta, te da je ugovoreno da se svaki spor između ugovornih strana koji proistekne iz ugovora, a koji se ne može riješiti mirnim putem, upućuje na rješavanje međunarodnom arbitražnom sudu kako je navedeno u Dodatku I, i da će odluka koja proizađe kao rezultat tog spora biti konačna i obavezujuća.

Dodatkom I ugovoreno je da se svaki spor ili zahtjev koji proizlazi iz ugovora ili se odnosi na njega, ili na kršenje, prekid ili ništavost ugovora, ili na bilo koju vanugovornu obavezu koja proizlazi iz ugovora ili u vezi s njim, a koji se ne može riješiti mirnim putem, rješava putem arbitražnog postupka u skladu sa Arbitražnim pravilima UNCITRAL koja su na snazi na dan sklapanja ugovora, uz jednog arbitra, sa LCIA kao organom za imenovanje, te sa sjedištem i mjestom arbitraže u Londonu i engleskim kao jezikom postupka.

S obzirom da se predmetni spor odnosi na eventualne propuste u vezi sa izvršenjem ugovornih obaveza, a koji propusti se po tvrdnji tužbe ogledaju u tome da tuženi kao nadzorni organ nije provodio nadzor i da je na taj način omogućio ugradnju neispravnih vodomjera, prvostepeni sud nalazi da je predmetni spor vezan za ugovorni odnos tužitelja i tuženog.

Odredbe o arbitraži sadržane su u članovima 434. do 453. Zakona o parničnom postupku. Prema navedenim zakonskim odredbama, ugovor o arbitraži mora biti zaključen u pismenom obliku i moraju ga potpisati sve stranke, a isti se može zaključiti u pogledu određenog spora i u pogledu budućih sporova koji mogu proizaći iz određenog pravnog odnosa, te se može dokazivati samo ispravama (član 435. Zakona o parničnom postupku).

Ako su stranke za rješavanje određenog spora ugovorile nadležnost arbitraže, sud kojem je podnesena tužba u istom sporu i među istim strankama, na prigovor tuženog oglasit će se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu (član 438. Zakona o parničnom postupku).

Prema tome, kod činjenice da ugovor koji je zaključen u pisanoj formi i potpisan od strane obje ugovorne strane i ovjeren njihovim pečatima sadrži jasnu i nedvosmislenu arbitražnu klauzulu, nesporno se da zaključiti da su parnične stranke ugovorile nadležnost arbitraže za rješavanje njihovih sporova koji proisteknu iz ugovora i na taj način derogirale nadležnost redovnog, državnog suda koji bi bio nadležan za taj spor da nema arbitražnog sporazuma.

Ne može se prihvatiti osnovanim žalbeni navod tužitelja da se tuženi prema ugovoru morao pridržavati svih važećih zakona i propisa u BiH, a iz čega bi proizlazilo da su za ovu vrstu sporova nadležni redovni sudovi u BiH. Ovo iz razloga što iz arbitražne odredbe ugovora nedvojbeno proizilazi da je arbitraža ugovorena za sve sporove koji proisteknu iz ugovora, pa je više nego jasno da je ugovorna volja obje strane bila da se svi sporovi rješavaju arbitražom, a ne pred redovnim sudovima u BiH.