Pravo advokata kada u istom postupku zastupa više stranaka
Punomoćniku tužitelja koji je u istom postupku zastupao šest stranaka, u skladu sa članom 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata pripada pravo uvećavanja za po 20% za svaku narednu stranku, ali najviše 100%.
Obrazloženje:
"Bez osnova su prigovori revidenta u odnosu na odluku o troškovima postupka, pozivanjem na odredbu iz čl. 31. st. 5. Zakon o advokaturi FBiH. Po ocjeni i ovog suda, pravilno je drugostepeni sud odbio žalbene navode tuženog, jer ta zakonska odredba propisuje: 'Nagrada advokatima za pruženu pravnu pomoć stranci na sudu u toku jedne rasprave ili jedne poduzete pravne radnje (pismena) u parničnom i vanparničnom postupku... ne može prelaziti jednomjeseni prosječni lični dohodak u FBiH', a odredba iz čl. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata propisuje prava advokata kad u istom postupku zastupa više osoba, a što je ovdje slučaj. Punomoćnik tužitelja zastupao je šest stranaka i u smislu odredbi iz čl. 27. pomenute Tarife pripada mu pravo uvećavanja za po 20% za svaku narednu stranku, ali najviše 100%, kako je to prvostupanjski sud pravilno primjenio, a osnovano prihvatio drugostepeni sud.
Čl. 31. st. 5. Zakona o advokaturi propisuje da se samo jednoj stranci, a ovdje je njih više (šest), ne može dosuditi iznos koji prelazi prosječnu jednomjesečnu plaću u FBiH za pojedinu radnju poduzetu u postupku.
Kako je prvostepeni sud, kad je donosio odluku o naknadi troškova postupka upravo tako i postupio i pri tome dao jasne, potpune i pravilne razloge u obrazloženju svoje presude u posljednjem pasusu kad je tuženog obvezao da tužiteljima naknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 9.640,00 KM, to prigovori revidenta o pogrešnoj primjeni materijalnog prava nisu pravno utemeljeni.
Budući da ne stoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je reviziju tuženog odbiti primjenom odredbe iz čl. 248. ZPP i odlučiti kao u prvom stavu izreke ove presude.
Neosnovan je zahtjev tuženog za naknadu troškova u povodu revizije (za sastav u iznosu od 805,00 KM sa PDV-om) jer u revizijskom postupku nije uspio, pa je primjenom odredbi iz čl. 397. st. 1. u vezi čl. 386. st. 1. i čl. 387. ZPP valjalo odlučiti kao u drugom stavu izreke ove presude."
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 63 0 P 004422 11 Rev od 19.3.2013. godine)
