Pravo srodnika poginulog putnika na naknadu štete od osiguranja

Tekst pravnog shvatanja

Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, odlučujući o zahtjevu Općinskog suda u Bosanskoj Krupi za rješavanje spornog pravnog pitanja od 23.06.2026. godine, kojeg je ovaj sud primio 25.06.2026. godine, na osnovu odredbi člana 61. Zakona o parničnom postupku, te odredbe člana 18. Pravilnika o unutrašnjem sudskom poslovanju Federacije Bosne i Hercegovine i Brčko Distrikta, na sjednici Građanskog odjeljenja održanoj dana 15.07.2026. godine, donio je

O D L U K U

Usvaja se zahtjev Općinskog suda u Bosanskoj Krupi za rješavanje spornog pravnog pitanja pa Građansko odjeljenje Vrhovnog suda Federacije BiH izražava slijedeće:

PRAVNO SHVATANJE

„Odredba člana 24. stav 2 tačka d) Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine Federacije BiH broj: 57/20 i 103/21) se ne odnosi na treća lica - srodnike poginulog putnika (roditelje, braću i sestre) koja imaju pravo na naknadu štete po osnovu osiguranja od autoodgovornosti pod uslovima utvrđenim u članu 201. Zakona o obligacionim odnosima.“

O b r a z l o ž e nj e

Dana 25.06.2026. godine ovaj sud je primio zahtjev Općinskog suda u Bosanskoj Krupi podnesen po službenoj dužnosti na osnovu odredbe čl. 61.a) i 61.b), a koji predlaže rješavanje spornog pravnog pitanja u predmetu broj: 18 0 P 062848 26 P.

U kratkom prikazu utvrđenog stanja, Općinski sud u Bosanskoj Krupi je naveo da su tužitelji dana 22.01.2026. godine tom sudu podnijeli tužbu protiv tuženih (Grawe osiguranje i vozača vozila M.S.) radi naknade materijalne i nematerijalne štete, da su u tužbi naveli da su pretrpjeli štetu iz štetnog događaja, koji se dogodio dana 20.04.2025. godine na regionalnom putu ... u mjestu J.K. u kome je učestvovalo vozilo marke VW B. reg. oznaka .... u vlasništvu Ć.S., kojim je upravljao drugotuženi M.S. iz B.O., a koje je bilo osigurano kod prvotuženog Grawe osiguranje d.d. Sarajevo po polici broj ..., da je u toj saobraćajnoj nesreći poginuo njihov sin, odnosno brat A., koji je bio saputnik u vozilu i da su u štetnom događaju tužitelji pretrpili nematerijalnu štetu u vidu duševnih bolova zbog smrti bliskog srodnika i materijalnu štetu u vidu troškova sahrane. U zahtjevu se navodi da se pred prvostepenim sudom vodi dva predmeta koja proizilaze iz istog štetnog događaja, pa se dakle radi o većem broju predmeta u kojima postoji potreba da se zauzme stav o spornom pravnom pitanju.

Sporno je da li se srodnici poginulog putnika smatraju trećim licima?

Općinski sud je dao i sopstveno tumačenje po kome u situaciji kada naknadu štete zbog smrti putnika traže treća lica, nisu odlučne činjenice da li je alkoholiziranost vozača trebala biti poznata putniku. Sud je stava da u konkretnoj situaciji nema mjesta primjeni odredbe člana 24. stav 2 tačka d) Zakona te da nije isključeno pravo trećih lica za naknadu štete po osnovu osiguranja od autoodgovornosti i da nije odlučna činjenica znanje srodnika putnika o alkoholiziranosti vozača.

Prijedlog je dopušten i osnovan.

Sporno pravno pitanje predstavlja pitanje o pravom značenju pravne norme, materijalne ili procesne, koju treba primijeniti na utvrđeno činjenično stanje. Putem instituta rješavanja spornog pravnog pitanja Vrhovni sud treba da riješi interpretativnu dilemu o domašaju neke pravne norme ili instituta, odnosno da protumači nejasne, neodređene i neprecizne pravne norme ili popuni pravnu prazninu.

Odredbom člana 61.a ZPP je regulisano da ako u postupku pred prvostepenim sudom u većem broju predmeta postoji potreba da se zauzme stav o spornom pravnom pitanju koje je od značaja za odlučivanje o predmetu postupka pred prvostepenim sudovima, prvostepeni sud je ovlašten i po službenoj dužnosti pokrenuti navedeni postupak.

Vrhovni sud Federacije BiH cijeni da je naznačeno sporno pravno pitanje postavljeno od strane Općinskog suda u Bosanskoj Krupi od značaja za odlučivanje u većem broju predmeta pred prvostepenim sudovima, što opravdava zahtjev za njegovo razmatranje i zauzimanje pravnog shvatanja u smislu odredbe čl. 61a. - 61e. Zakona o parničnom postupku, u svrhu osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Odredbom člana 24. stav 2 tačka d) Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju Federacije Bosne i Hercegovine je propisano da pravo na naknadu štete po osnovu osiguranja od autoodgovornosti nema putnik koji je dobrovoljno ušao u vozilo kojim je prouzrokovana šteta, a kojim je upravljao neovlašteni vozač ili vozač pod uticajem alkohola ili opojnih droga, ako odgovorno društvo za osiguranje dokaže da je ta okolnost putniku trebala biti poznata.

Iz citirane zakonske odredbe slijedi da je naše zakonodavstvo prihvatilo negativno određenje kruga trećih lica koja nemaju pravo neposrednog potraživanja naknade štete od osiguravatelja. Treća lica, odnosno srodnici putnika nisu navedeni kao lica kojima ne pripada pravo na naknadu štete po odredbi člana 24. stav 2 tačka d) Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju Federacije Bosne i Hercegovine, kao što su, nasuprot tome, srodnici vozača u tč. c) istog člana isključeni iz osiguravajućeg pokrića, tzv. srodnička klauzula. Pri tome, treba reći da treća lica svoje pravo na naknadu štete iz osnova osiguranja od autoodgovornosti ne zasnivaju na ugovoru o osiguranju, već direktno na zakonu.

Istovjetno zakonsko rješenje sadržano je u odredbi člana 27. stav 2. Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ broj 82/2015, 78/2020 i 1/24), na osnovu koga je Vrhovni sud Republike Srpske u predmetu broj: 87 0 P 034511 23 Rev od 04.04.2024. godine zauzeo shvatanje da „tužioci (srodnici poginulog putnika) u smislu odredbe člana 21. ZOOS imaju svojstvo trećih lica i pravo na naknadu predmetne materijalne i nematerijalne štete saglasno odredbama člana 193. i člana 201. ZOO“.

Republika Hrvatska i Republika Slovenija su svoje propise uskladile sa propisima Evropske unije.

Naime, u državama članicama EU Šestom direktivom (2009/103/EZ Evropskog parlamenta i Vijeća od 16.9.2009., izmjene 2021/2118) u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obaveze osiguranja od takve odgovornosti je zabranjeno da vrše takva isključenja (trećih lica ili posredno oštećenih) iz razloga, koji su dati u smislu da „saputnik obično nije u stanju da pravilno ocijeni stepen omamljenosti vozača, niti bi njegovo znanje o tome moglo uticati na ponašanje vozača. Stoga su države članice obavezane da poduzmu sve odgovarajuće mjere kako bi osigurale da se zakonske odredbe ili ugovorne odredbe sadržane u polici osiguranja smatraju nevažećim ukoliko bi se njima navedena lica ostavila bez prava na naknadu nastale štete...“, kao i da se „cilj odvraćanja ljudi od vožnje pod utjecajem opojnih sredstava ne postiže smanjivanjem osiguravateljnog pokrića za putnike koji su žrtve prometnih nezgoda...“

Što se tiče naše države, budući da nismo članica EU, obaveza naših sudova da domaći pravni okvir tumače u skladu sa evropskim pravom, odnosno direktivama EU, proizilazi iz tzv. „harmonizacijske klauzule“ sadržane u članu 70. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju potpisanog 16.07.2008. godine između EU i BiH, koji je stupio na snagu 01.06.2015. godine. Nedoumice ili nedostatke koje je eventualno uzrokovao domaći zakonodavac treba otkloniti tako da se odredbe domaćeg prava tumače u skladu sa odredbama direktiva EU, ostajući pri tome „unutar najšireg mogućeg jezičkog tumačenja“, ali ne suprotno odredbama direktiva. Ovo iz razloga što za države kandidatkinje ne postoji obaveza direktne primjene direktiva EU.

U konkretnom slučaju, kao što je to već rečeno, jezičko tumačenje odredbe člana 24. stav 2. tačka d) Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju Federacije Bosne i Hercegovine omogućava zaključak da ista ne sadrži ograničenje prava srodnika poginulog vozača, kao što je to ograničenje zakonodavac izričito propisao u tč. c) istog zakonskog člana.

Slijedom navedenog, Građansko odjeljenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj dana 15.07.2026. godine, primjenom čl. 61.d) st. 1. ZPP zauzelo je pravno shvatanje kao u izreci ove odluke.

Predsjednik Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda Federacije BiH, Radenko Blagojević