Prosuđivanje pravne valjanosti odnosno nevaljanosti raspolaganja zajedničkom imovinom supružnika u odnosu na treće lice
Za prosuđivanje pravne valjanosti
Za prosuđivanje pravne valjanosti odnosno nevaljanosti raspolaganja zajedničkom imovinom supružnika u odnosu na treće lice prvenstveno je bitna pretpostavka savjesnosti i poštenja trećeg lica, ali i ostalih učesnika u tom pravnom prometu, pa tako u situaciji kada iz provedenog postupka proizilazi da je treće lice postupalo nesavjesno, ne može se izvesti zaključak da je za zaključenje ugovora o prodaji nekretnina tužiteljica kao supruga prodavca dala prećutnu saglasnost, pa se usvaja njen tužbeni zahtjev za poništenje predmetnog ugovora u dijelu kojim je raspolagano suvlasničkim dijelom od ½ koji je ona stekla u braku sa prodavcem nekretnine.
Obrazloženje:
Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice: da se utvrdi da predmetne nekretnine predstavljaju zajednički stečenu imovinu u braku tužiteljice i sada pokojnog D.S.; da se utvrdi da je djelimično ništav kupoprodajni ugovor OPU broj … od 30.03.2011. godine, kojim je njen suprug predmetne nekretnine prodao prvotuženom; da se utvrdi da tužiteljici na tim nekretninama pripada pravo suposjeda od ½ dijela; da se tuženi obavežu da to priznaju i da trpe da se tužiteljica u javnim evidencijama na predmetnim nekretninama upiše sa ½ dijela posjeda.
Odlučujući o zahtjevu tužiteljice, po provedenom dokaznom postupku, prvostepeni sud je utvrdio: da su dana 11.05.2007. godine, O.R. i R.R., kao prodavci s jedne strane, i Z.B. i D.S., kao kupci s druge strane, zaključili ugovor o prodaji nekretnina označenih kao kč. br. …/3 (kč. br. …/6 stari premjer) i kč. br. …/5 (kč. br. …/2 stari premjer) upisane u PL br. … k.o. S. (po starom premjeru upisane u zk.ul. br. … k.o. S. i odgovaraju 1/48 idealna dijela); da su D.S., kao prodavac i prvotuženi, kao kupac, dana 30.03.2011. godine zaključili notarski obrađen ugovor broj OPU-… o prodaji predmetnih nekretnina, s tim da je notar M.Đ. stranke poučila i upozorila na odredbe Porodičnog zakona koji reguliše imovinu bračnih supružnika, na šta je prodavac izjavio da predmetne nekretnine predstavljaju zajedničku imovinu, koju je stekao 2008. godine, sredstvima stečenim u braku, te da je spreman pružiti kupcu punu zaštitu od evikcije u slučaju zahtjeva njegove supruge ili trećeg lica u pogledu ograničavanja prava na nekretninama koje su predmet prodaje, te je upozorila kupca na mogućnost djelimičnog poništavanja ugovora ukoliko nekretnine koje su predmet prodaje predstavljaju zajedničku imovinu stečenu u braku, na šta je kupac izjavio da je shvatio značaj upozorenja i da prihvata zaključenje ovog ugovora pod ovim uslovima prihvatajući rizike i posljedice takvog postupanja; da je, i pored upozorenja notara, ugovor sačinjen prema podacima iz katastarske evidencije, na izričito traženje ugovorača; da je tužiteljica sa D.S. zaključila brak 06.09.2003. godine, koji je prestao smrću D.S. dana 26.05.2015. godine; da je rješenjem prvostepenog suda broj … od 01.03.2016. godine, utvrđeno da iza pokojnog D.S., preminulog dana...2015. godine, u krug nasljednika ulaze supruga B.S., otac S.S. i majka V.S., te da se neće raspravljati zaostavština iza ostavioca, jer nema imovine koja bi bila predmet raspravljanja; da su predmetne parcele kč. br. …/1 i …/1 upisane u PL br. …/3 k.o. S. kao posjed prvotuženog.
Na temelju tih činjenica, utvrđujući da su predmetne nekretnine zajednička imovina stečena u braku tužiteljice i D.S., te da tužiteljica nije bila upoznata sa navedenim ugovorom i nije se saglasila sa njegovim zaključenjem, jer da nisu dokazani navodi prvotuženog da je bila prisutna isplati kupoprodajne cijene, prvostepeni sud je usvojio zahtjev tužiteljice i utvrdio da predmetne nekretnine čine zajedničku imovinu stečenu u braku, da je djelimično ništav osporeni ugovor i naložio je tuženima da trpe da se tužiteljica na tim nekretninama upiše sa ½ dijela posjeda u javnim evidencijama, sve pozivom na odredbe člana 270. stav 5, 271. stav 1. i 2. Porodičnog zakona ("Službeni glasnik Republike Srpske " br. 54/02, 41/08 i 63/14 - u daljem tekstu: PZ), člana 103. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/86, 57/89 i "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93 i 3/96, 39/03 i 75/04), te odredbu člana 75. Zakona o notarima ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 86/04 do 82/19). Prvostepeni sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da tužiteljici na tim nekretninama pripada pravo suposjeda od ½ dijela, nalazeći da je pitanje posjeda pitanje faktičke vlasti nad stvari i da sud u parničnom postupku ne može utvrđivati postojanje ili nepostojanje posjeda.
Odlučujući o žalbi prvotuženog, drugostepeni sud je u skladu sa odredbom člana 217. stav 2. ZPP otvorio raspravu na kojoj je izveo dokaze ponovnim saslušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke, dok se prvotuženi nije odazvao pozivu suda radi saslušanja, pa je ocjenom njenog iskaza kao i dokaza provedenih pred prvostepenim sudom, prihvatio utvrđenje prvostepenog suda da tužiteljica nije znala za zaključenje osporenog ugovora i da nije raspolagala kupoprodajnom cijenom, kao i da nisu dokazani navodi prvotuženog da je bila prisutna isplati kupoprodajne cijene, uz dopunu da je kod zaključenja navedenog ugovora prvotuženi postupao nesavjesno. Saglasno navedenom, drugostepeni sud je žalbu prvotuženog odbio i prvostepenu presudu, u osporenom usvajajućem dijelu, potvrdio.
Drugostepena presuda je pravilna i zakonita.
Prema stanju spisa predmeta, s obzirom da je raniju drugostepenu presudu broj … od 09.02.2021. godine (kojom je bila djelimično usvojena žalba prvotuženog i prvostepena presuda preinačena u dijelu utvrđenja djelimične ništavosti ugovora i uspostave ranijeg stanja posjeda tako što su ovi tužbeni zahtjevi odbijeni, dok je žalba odbijena u odnosu na utvrđenje da predmetne nekretnine predstavljaju zajedničku imovinu) u revizionom postupku protiv te presude pobijala samo tužiteljica (čija je revizija usvojena i označena drugostepena presuda ukinuta i predmet vraćen drugostepenom sudu na ponovno suđenje), proizlazi da je u ovom predmetu pravosnažno presuđeno da predmetne nekretnine predstavljaju zajedničku imovinu koju je tužiteljica stekla u braku sa sada pokojnim D.S., pa se u ovoj revizionoj odluci tim utvrđenjem ovaj sud neće ni baviti.
Prema činjeničnom utvrđenju nižestepenih sudova, tužiteljica i njen suprug su 2007. godine kupili zemljište na kojem su sagradili kuću, sa poslovnim prostorom (u kojem je obavljana trgovinska djelatnost sve do smrti D.S.), te su zasadili voćnjak. Tim nekretninama je raspolagano predmetnim ugovorom.
Prema navodima tužbe (ročište 05.07.2009. godine) suprug tužiteljice je izvršio samoubistvo 2015. godine i tužiteljica je tek u ostavinskom postupku saznala za sporno raspolaganje, odnosno da na njegovom imenu nema druge imovine. Prema tim navodima isti je bio sklon posuđivanju novca, upadao je u dugove kod više povjerilaca, a bio je dužan i prvotuženom.
Prema opštem načelu obligacionog prava niko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima. Međutim, i u tom slučaju prenos mora biti u skladu sa drugim opštim načelima u koja, svakako, spada i načelo savjesnosti i poštenja u pravnom prometu. Za prosuđivanje pravne valjanosti odnosno nevaljanosti raspolaganja zajedničkom imovinom u odnosu na treće lice prvenstveno je bitna pretpostavka savjesnosti i poštenja tog trećeg lica, ali i ostalih učesnika u tom pravnom prometu.
Prema tome, u konkretnom slučaju, utvrđivanje savjesnosti u pravnom prometu se tiče kako prvotuženog, tako i tužiteljice, koja polaže pravo na nekretnine koje su bile predmet raspolaganja spornim kupoprodajnim ugovorom. Samo u situaciji da je prvotuženi postupao savjesno, a da se tužiteljica u svemu pasivno odnosila prema svom pravu koje je stekla u braku sa D.S., pod uslovom da je imala mogućnost zaštite tog prava, takvo njeno ponašanje bi se moglo upodobiti sa prećutno datom saglasnošću za raspolaganje zajedničkom imovinom (odredba člana 271. stav 1. i 2. PZ).
Iz sadržaja osporenog ugovora, proizlazi da je kupoprodaja izvršena prema podacima iz katastarske evidencije, a ne prema zemljišnoj knjizi, tako da se kupac ne može pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige. Prema članu 2. ugovora notar M. Đ. je stranke poučila i upozorila na odredbe Porodičnog zakona koji reguliše imovinu bračnih supružnika, na šta je prodavac izjavio da predmetne nekretnine predstavljaju zajedničku imovinu, koju je stekao 2008. godine, sredstvima stečenim u braku, te da je spreman pružiti kupcu punu zaštitu od evikcije u slučaju zahtjeva njegove supruge ili trećeg lica u pogledu ograničavanja prava na nekretninama koje su predmet prodaje, te je upozorila kupca na mogućnost djelimičnog poništavanja ugovora ukoliko nekretnine koje su predmet prodaje predstavljaju zajedničku imovinu stečenu u braku, na šta je kupac izjavio da je shvatio značaj upozorenja i da prihvata zaključenje ovog ugovora pod ovim uslovima prihvatajući rizike i posljedice takvog postupanja. Prema članu 3. ugovora kupoprodajna cijena iznosi 15.000,00 KM, i prodavac izjavljuje da mu je isplaćen iznos kupoprodajne cijene, što potvrđuje svojim potpisom na ugovoru.
Između stranaka nije sporno da je po zaključenju predmetnog ugovora u posjedu predmetnih nekretnina ostao prodavac, a prvotuženi je pred prvostepenim sudom tvrdio da je to iz razloga što on sa suprugom živi i radi u A. Prema daljim njegovim navodima, kupoprodajna cijena je isplaćena u kući prodavca, a isplati cijene je bila prisutna i tužiteljica.
Pravilno nižestepeni sudovi utvrđuju da nisu dokazani navodi prvotuženog da je kupoprodajna cijena isplaćena (jer kupoprodajna cijena nije isplaćena pred notarom, o isplati iste ne postoji nikakva priznanica, a za prednji zaključak nije dovoljan iskaz prvotuženog i njegove supruge Lj. K., koja je saslušana u svojstvu svjedoka).
Na raspravi pred drugostepenim sudom, tužiteljica je dopunila svoj iskaz (čime su otklonjene manjkavosti njenog ranijeg iskaza i navoda tužbe, koji su bili šturi, na čemu prvotuženi u reviziji insistira) navodeći da je u početku njen brak bio skladan, sve dok se sada pokojni suprug nije odao kocki i zapao u velike dugove (pa je bio dužan i prvotuženom), koje su u početku uspijevali vraćati iz prihoda koji su ostvareni iz trgovinske djelatnosti, nakon čega su sve češće u njihovu kuću dolazili zelenaši tražeći pare. Navela je da to više nije mogla trpjeti i da je dvije godine prije njegovog samoubistva (što znači 2013. godine) napustila bračnu zajednicu. Navodi tužiteljice ne proturječe ostalim dokazima izvedenim u ovom predmetu (niti činjenici da je njen suprug 2015. godine izvršio samoubistvo), te je na temelju istih moguće zaključiti da su odnosi između tužiteljice i njenog supruga unazad nekoliko godina od njegove smrti bili poremećeni i da je time tužiteljici bila otežana i zaštita njenog prava u odnosu na predmetne nekretnine, odnosno da od strane supruga nije bila upoznata o činjenici zaključenja predmetnog ugovora.
Kad se ima u vidu navedeno, iskaz M.Đ. (notar koja je sačinila sporni ugovor), prema kojem je prvi put tužiteljicu upoznala nakon smrti D., kada je došla u njenu kancelariju i tražila prepis ugovora, te činjenica da je i nakon zaključenja ugovora prodavac ostao u posjedu, da nisu dokazani navodi prvotuženog o isplati kupoprodajne cijene, pravilno su nižestepeni sudovi prihvatili navode tužiteljice da je za osporeni ugovor saznala tek u ostavinskom postupku iza njenog pokojnog supruga.
S obzirom na konstatacije iz samog ugovora, te kod prednjih utvrđenja u pogledu isplate kupoprodajne cijene i stanja posjeda, pravilan je i zaključak iz pobijane presude da je u konkretnom slučaju prvotuženi postupao nesavjesno. Time se, suprotno revizionim navodima, ne može izvesti zaključak da je za zaključenje predmetnog ugovora tužiteljica dala prećutnu saglasnost, pa je pravilno usvojen njen tužbeni zahtjev za poništenje predmetnog ugovora u dijelu kojim je raspolagano suvlasničkim dijelom od ½, koji je tužiteljica stekla u braku sa D.S.
Suprotno revizionim navodima, prednji zaključci nisu u suprotnosti sa stavovima ovoga suda izraženim u odlukama koje su donesene u istovrsnim predmetima.
Iz datih razloga, primjenom odredbe člana 248. ZPP, izjavljena revizija je odbijena."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 71 0 P 264345 23 Rev 3 od 24.4.2023. godine)
