Raskid ugovora o doživotnom izdržavanju od strane nadživjelog bračnog druga

Tekst odluke

Prema članu 152. stav 3. Zakona o nasljeđivanju u FBiH (dalje: ZON FBiH) svaka strana može tražiti raskid ugovora ako druga strana ne izvršava obaveze.

Nasuprot navodima revizije, stav drugostepenog suda o aktivnoj legitimaciji tužitelja je pravilan, jer prema važećoj sudskoj praksi, u pravilu, u slučaju kada su bračni drugovi kao primaoci izdržavanja zaključili ugovor o doživotnom izdržavanju pa tokom trajanja ugovora jedan od bračnih drugova umre, nadživjeli bračni drug ovlašten je zahtijevati raskid ugovora u cijelosti jer se radi o jedinstvenom pravnom poslu u kojem je obaveza izdržavanja ugovorena kao jedinstvena i nedjeljiva u odnosu na oba primaoca izdržavanja.

Kako je tužiteljica bila na strani primatelja izdržavanja, a tuženi na strani davatelja izdržavanja to je i njoj pripadalo pravo da traži raskid ugovora neovisno od činjenice što ona nije bila upisana kao vlasnik ili suvlasnik nekretnina koje su bile predmet davanja ugovora po doživotnom izdržavanju.

U tom smislu po ocjeni ovog suda nije odlučno da li je položaj tužiteljice kao primatelja izdržavanja bio iz osnova bračne stečevine sa drugim primateljem izdržavanja (po članu 252. stav 1. Porodičnog zakona FBiH) ili se radi o ugovoru u korist treće osobe (iz člana 146. stav 4. ZON FBiH) kojim je propisana mogućnost da se doživotno izdržavanje može ugovoriti i u korist treće osobe, jer i po članu 149. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (dalje ZOO) treći stiče sopstveno i neposredno pravo prema dužniku ako nije šta drugo ugovoreno ili ne proizlazi iz okolnosti posla.