Smanjenje iznosa ugovorne kazne

Tekst odluke

Tužitelj je eventualnom kumulacijom tužbenih zahtjeva po odredbi člana 55. stav 4. Zakona o parničnom postupku osnovnim zahtjevom zatražio da se utvrdi ništavost ugovorne odredbe o ugovornoj kazni, a eventualnim zahtjevom da se smanji visina ugovorene kazne. Prvostepeni sud je pravilno postupio kada je, nakon što je odbio osnovni zahtjev kao neosnovan, raspravljao o osnovanosti eventualnog zahtjeva.

Prvostepeni sud je u postupku donošenja pobijanog dijela odluke pravilno cijenio član 274. Zakona o obligacionim odnosima, kojim je propisano da će sud na zahtjev dužnika smanjiti iznos ugovorne kazne ako nađe da je ona nesrazmjerno visoka s obzirom na vrijednost i značaj predmeta obaveze.

Ugovoreni penali po svojoj pravnoj prirodi predstavljaju ugovornu kaznu, koja je regulisana odredbom člana 270. Zakona o obligacionim odnosima. Navedenom odredbom je propisano da vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku novčanu svotu ili mu pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obavezu ili ako zakasni s njenim ispunjenjem.

Predmetna odredba Zakona o obligacionim odnosima izraz je pravila o akcesornosti ugovorne kazne prema osiguranoj obavezi, jer su okolnosti koje se vežu uz osiguranu obavezu od odlučnog uticaja na ocjenu srazmjernosti iznosa ugovorne kazne, a time i na njeno potencijalno smanjenje.

Odluka suda kojom se smanjuje ugovorna kazna konstitutivna je odluka, jer se tom odlukom ugovoreni i nerazmjeran iznos ugovorne kazne zamjenjuje novim razmjernim iznosom kazne sa ex tunc učinkom.

Pitanje smanjenja ugovorne kazne, zbog nesrazmjernosti između iznosa ugovorne kazne i vrijednosti predmeta obaveze, procjenjuje se po objektivnom mjerilu, te se ispituje u kojoj je mjeri dužnik ispunio svoju obavezu i koje je značenje njegove povrede. Kao mjerilo za utvrđivanje umjerene kazne uzimaju se odlučne činjenice koje ukazuju na prekomjernost ugovorene visine kazne u odnosu na vrijednost ugovorne obaveze i njeno značenje za ugovarače, te stepen pažnje u ispunjenju obaveze.

Izostanak štete govori u prilog smanjenju ugovorne kazne, što je u konkretnom slučaju prvostepeni sud pravilno cijenio, nalazeći da je tužitelj obavezu u cijelosti ispunio, a da je djelimično zakasnio sa određenim brojem pošiljki čija je ukupna vrijednost bila neznatna u odnosu na obračunatu ugovornu kaznu, što predstavlja nesrazmjer i kažnjavanje tužitelja kao dužnika.

Da takav obračun ugovorne kazne ne predstavlja ekvivalent u slučaju zakašnjenja u izvršenju usluga, kako to pravilno zaključuje prvostepeni sud, dokazuju i kasnije zaključeni ugovori između parničnih strana, gdje je utvrđeno da je ugovorna kazna ekvivalentna proizvodu dana kašnjenja i iznosa mjesečne fakture u mjesecu u kojem dođe do kašnjenja.

Suprotno žalbenim prigovorima, kod načina utvrđenja obračuna ugovorne kazne prvostepeni sud se rukovodio načelima poštenog prometa, vodeći računa naročito o cilju ugovora i normalnom riziku kod ugovora ove vrste, opštem interesu, kao i interesu obiju stranaka.

Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostepenog suda da su se stekli uslovi za smanjenje ugovorne kazne osnovom odredbe člana 274. Zakona o obligacionim odnosima.