Sticanje bračne tekovine u široj porodičnoj zajednici

Obrazloženje

"Revizija insistira na tvrdnji da je prvotuženi dobio donatorska sredstva za izgradnju sprata predmetne kuće i da je sprat građen za tužiteljicu i prvotuženog kao bračne supružnike i slijedom toga ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Tužiteljica tvrdi da su predmetna kuća, sagrađena za vrijeme trajanja porodične i bračne zajednice i da su donatorska sredstva za izgradnju sprata dodijeljena njoj i prvotuženom i da je ona zajednički sa tuženima učestvovala u izgradnji kuće, kao i opremanju sprata kuće pokretnim stvarima, da je njen udio u sticanju zajedničke imovine u bračnoj i porodičnoj zajednici 1/4.

Nije sporno da je kuća sagrađena 2000. godine, na mjestu ranije postojeće kuće koju su gradili drugotuženi i umješač (roditelji prvotuženog), a koja je u toku ratnih dejstava porušena, i da je objekat sagrađen na zemljištu koje je u svojini drugotuženog.

S obzirom na to da je predmetna kuća sagrađena 2000. godine, za razrješenje ove pravne stvari, u smislu odredbe člana 344. stav 2. Zakona o stvarnim pravima (Službeni glasnik Republike Srpske, br. 124/08, 58/09, 95/11, 60/15, 18/16 i 107/19), relevantne su odredbe Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80 i 36/90, te "Službenik glasnik Republike Srpske" broj 38/03 - u daljem tekstu: ZOSPO).

Prema odredbi člana 18. ZOSPO u slučajevima i pod uslovima određenim zakonom može postojati pravo zajedničke svojine (stav 1.). Zajednička svojina je svojina više lica na nepodijeljenoj stvari kada su njihovi udjeli odredivi ali nisu unaprijed određeni (stav 2.).

Odredbom člana 20. ZOSPO propisano je da se pravo svojine stiče po samom zakonu, na osnovu pravnog posla i nasljeđivanjem (stav 1.).

Sticanje koje predstavlja bračnu tekovinu ostvaruje se ne samo u zajednici koju čine muž i žena, već i u široj porodičnoj zajednici, pri čemu je svaki supružnik ovlašten da prema ostalim članovima te šire zajednice štiti stečenu imovinu koja zajednički pripada supružnicima. U takvoj situaciji ukupni suvlasnički dio supružnika u odnosu na suvlasničke dijelove ostalih članova šire porodične zajednice ima se utvrditi prema kriterijima koji važe za sticanje suvlasništva (dokazani faktički doprinos), a zatim se tako utvrđeni suvlasnički dio ima podijeliti između supružnika po pravilima koji važe za diobu zajednički stečene imovine.

Članovi porodične zajednice mogu se sporazumjeti da zajedničkim radom stiču određene stvari u smislu odredbe člana 18. ZOSPO. Ako nisu drugačije ugovorili, pretpostavlja se da je njihova volja bila da zajedničkim radom pribave pravo susvojine na određenoj stvari, pa prema tome i na zgradi, srazmjemo svom doprinosu. Visina udjela svakog od članova porodične zajednice određuje se prema obimu njegovog doprinosa u izgradnji, računajući pri tome sve oblike tog doprinosa. Sporazum se može odnositi i na to da se nepokretnost odnosno njen dio stiče u korist određenih članova porodične zajednice.

Kada je zgrada podignuta za vrijeme trajanja porodične zajednice na osnovu sporazuma njenih članova sposobnih za privređivanje, onda takav sporazum, sa izraženom namjerom da se gradnja vrši za sve ili za određene članove porodične zajednice, predstavlja odlučnu činjenicu u pogledu sticanja svojine građenjem za članove te zajednice.

Za sticanje prava susvojine nadogradnjom sprata takođe je potreban sporazum, odnosno odobrenje vlasnika nepokretnosti (zemljišta i zgrade koja se nadograđuje).

Za svoje tvrdnje da se radi o građenju u porodičnoj zajednici tužiteljica je bila u obavezi, shodno raspravnom načelu iz odredbe člana 7. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09, 61/13 i 27/24 - u daljem tekstu: ZPP) i pravilu o subjektivnom teretu dokazivanja iz odredbe člana 123. stav 1. ZPP, da dokaže da su predmetne nekretnine stečene zajedničkim radom i sredstvima članova porodične zajednice, u namjeri da iste budu njihove, te da je bio postignut dogovor između članova porodične zajednice o takvom sticanju."