Sudska praksa uz Zakon o krivičnom postupku Federacije BiH: opšte odredbe, istraga i glavni pretres, članovi 141 do 299

Sentenca

Izričita naznaka da se osumnjičenom odnosno optuženom određuje jamstvo te novčanog iznosa na koji glasi jamstvo su nužni elementi rješenja o određivanju jamstva kao mjere za osiguranje prisustva osumnjičenog/optuženog u krivičnom postupku i uspješno vođenje krivičnog postupka i, u slučaju njihovog izostanka, izreka takvog rješenja je nerazumljiva što predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 312. stav 1. tačka k) ZKP FBiH.

Sentenca

Na osnovu člana 145. stav 3. ZKP FBiH obaveza je suda da po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranaka i branitelja, zbog promjene situacije odnosno prestanka razloga za pritvor donese rješenje o njegovom ukidanju. Radi toga, prema osumnjičenom kome je produžen pritvor u smislu člana 146. stav 1. tačka c. ZKP FBiH zbog postojanja naročitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo, nije moguće ukinuti pritvor zbog toga što je određeno psihijatrijsko vještačenje osumnjičenog u medicinskoj ustanovi. Ovo zbog toga, jer je postojanje navedenih razloga za pritvor neovisno od postojanja razloga za psihijatrijsko vještačenje u medicinskoj ustanovi, pa dosljedno tome proizilazi da nisu prestali razlozi zbog kojih je prema osumnjičenom pritvor produžen.

Sentenca

Iako tužitelj nakon što je od njega zatraženo da dopuni prijedlog za produženje pritvora kako bi se po njemu moglo postupati, nije podnio dopunjeni podnesak najmanje pet dana prije isteka vremena trajanja pritvora po prethodnom rješenju, to ne može biti osnov za odbacivanje tog prijedloga kao neblagovremenog. Ovo zbog toga jer je pomenuti rok u smislu člana 145. stav 3. ZKP FBiH samo instruktivni rok i za njegovo nepoštivanje nisu predviđene procesne posljedice.

Sentenca

Pošto tužitelj u prijedlogu za produženje pritvora nije naveo konkretne činjenice i dokaze iz kojih bi proizilazilo da su ispunjeni svi zakonom kumulativno propisani uvjeti za produženje pritvora po osnovu člana 146. stav 1. tačka d) ZKP FBiH, sud je pravilno postupio kada je pobijanim rješenjem odbio prijedlog tužitelja za produženje pritvora.

Sentenca

Budući da je pritvor izuzetna mjera koja se može odrediti samo pod uvjetima propisanim zakonom i u skladu sa propisanim postupkom (član 5. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i član 145. stav 1. ZKP FBiH), rješenje o određivanju odnosno produženju pritvora mora da sadrži potpune i određene razloge na osnovu kojih je sud utvrdio da su ispunjeni upravo oni uvjeti koje je zakon propisao za određivanje odnosno produženje pritvora.

Sentenca

Nakon što je osumnjičenom i njegovom branitelju data mogućnost da se, u skladu sa članom 145. stav 2. ZKP FBiH, izjasne o okolnostima razloga zbog kojih je predloženo produženje pritvora što su oni i iskoristili na održanom ročištu, te se izjasnili o tim okolnostima nakon čega je prvostepeni sud donio rješenje o produženju pritvora, koje je ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje, onda povodom istog prijedloga tužitelja za produženje pritvora nije potrebno ponovno održavanje sjednice, te izjašnjenje osumnjičenog i njegovog branitelja o okolnostima razloga za produženje pritvora, jer su se već o njemu izjasnili.

Sentenca

Smisao odredbe člana 145. stav 2. ZKP FBiH kojom je propisano da se pritvor određuje i produžuje rješenjem suda na prijedlog tužitelja a nakon što sud prethodno sasluša optuženog na okolnosti razloga zbog kojih se pritvor predlaže (osim u slučaju podnošenja prijedloga za određivanje odnosno produženje pritvora na osnovu člana 146. stav 1. tačka a) tog zakona) je da se odbrani omogući osporavanje postojanja osnova za određivanje odnosno produženje pritvora, pa to pravo odbrane podrazumijeva obavezu suda da ocijeni osnovanost tih prigovora odbrane.

Sentenca

S obzirom da je rok iz člana 145. stav 3. ZKP FBiH u kojem je tužitelj dužan da podnese prijedlog za produženje pritvora - instruktivan rok, tužitelj može dopuniti prijedlog za produženje pritvora do donošenja odluke suda o prijedlogu pod uvjetom da se time ne onemogućava djelotvorno izjašnjenje osumnjičenog odnosno optuženog o okolnostima razloga zbog kojih se pritvor predlaže.

Sentenca

Budući da je temeljni uvjet za određivanje pritvora postojanje osnovane sumnje da je osumnjičeni učinio krivično djelo i da ta osnovana sumnja mora postojati ne samo prilikom određivanja pritvora nego i za svo vrijeme trajanja pritvora, sud je dužan pri ispitivanju prijedloga za produženje pritvora u toku istrage cijeniti postojanje tog uvjeta za pritvor i to ne samo na temelju dokaza i podataka koji su postojali u vrijeme određivanja pritvora nego i onih koji su pribavljeni tokom istrage.

Sentenca

Okolnosti koje je u svom prijedlogu za produženje pritvora naveo glavni tužitelj - da osumnjičeni trenutno boravi na području Republike Srpske i da od ličnih dokumenata posjeduje samo vozačku dozvolu, same po sebi ne ukazuju na opasnost od bjegstva kao osnova za određivanje pritvora po članu 146. stav 1. tačka a. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine.

Sentenca

146. stav 1. tačka b. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, mora biti konkretiziran navođenjem činjenica, koje pokazuju da je osumnjičena osobno pokušala utjecati na nekog svjedoka ili saučesnika odnosno da je takvo utjecanje pokušala izvršiti preko druge osobe. Prema tome, produženje pritvora u smislu navedene zakonske odredbe je opravdano samo ako je činjenično verifikovan neposredan ili posredan pokušaj osumnjičene da utječe na svjedoke ili saučesnike, a ne da se može samo pretpostaviti da je preduzimanje takvih radnji moguće, jer bi u tom slučaju ovaj po prirodi fakultativan pritvor protivno zakonu postao obligatoran.

Sentenca

146. stav 1. tačka c. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, može postojati i u slučaju kada je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da je mldb. osumnjičeni učinio isto ili istovrsno krivično djelo prije učinjenja krivičnog djela povodom kojeg mu je određen pritvor. Radi toga, pomenuti zaključak nije moguće izvesti kao u pobijanom rješenju na temelju okolnosti da je mldb. osumnjičeni kod policije evidentiran kao mogući učinitelj više krivičnih djela.

Sentenca

Ako su optužnicom obuhvaćena krivična djela učinjena u stjecaju, onda je za određivanje pritvora optuženom u smislu odredbe člana 146. stav 1. tačka d. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine potrebno, da su u odnosu na krivično djelo zbog kojeg je tužitelj podnio prijedlog za produženje pritvora ispunjeni svi propisani uvjeti u navedenoj zakonskoj odredbi, pa nije moguće uzimanje u obzir činjenica i okolnosti koje se odnose na druga krivična djela za koja se ne može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna, bez obzira što su ispunjeni ostali traženi uvjeti (postoji osnovana sumnja da je optuženi učinio ta krivična djela i da je usljed načina ili posljedica krivičnih djela određivanje pritvora neophodno za sigurnost građana ili imovine).

Sentenca

Opća komponenta u vidu ugroženosti i sigurnosti građana, koja je između ostalog potrebna za produženje pritvora prema osumnjičenom u smislu člana 146. stav 1. tačka d) ZKP FBiH, postoji i u slučaju ako je ugrožena sigurnost samo troje građana.

Sentenca

U prijedlogu za produženje pritvora, tužitelj ima pravo da predlaže produženje pritvora iz onih zakonskih osnova u pogledu kojih smatra, da postoje odgovarajući razlozi za pritvor. Ukoliko sud ocijeni, da zaista postoje činjenice i okolnosti koje predstavljaju razloge za produženje pritvora u smislu predloženih zakonskih osnova, onda treba prema osumnjičenom produžiti pritvor, a ovo i u slučaju, ako ranijim pravomoćnim rješenjem o određivanju ili produženju pritvora iz tih zakonskih osnova pritvor nije bio određen ili produžen.

Sentenca

Ako je osumnjičeni u periodu od nepune tri godine, tri puta pravomoćno osuđen i to, jedanput zbog krivičnog djela teške tjelesne povrede iz člana 177. stav 1. ranijeg KZ FBiH, dakle, zbog krivičnog djela koje se nalazi u grupi krivičnih djela protiv života i tijela, te dvaput zbog krivičnog djela napada na službenu osobu u obavljanju poslova sigurnosti iz člana 359. stav 2. KZ FBiH, koje krivično djelo se nalazi u grupi krivičnih djela protiv javnog reda i pravnog prometa, a koja u svom biću takođe podrazumijevaju upotrebu nasilja, onda sve to zajedno sa krivičnim djelom ubistva u pokušaju iz člana 166. stav 1. u vezi sa članom 28. KZ FBiH za koje se protiv osumnjičenog vodi istraga i za koje se može izreći kazna zatvora najmanje pet godina ili teža kazna, opravdava zaključak da bi osumnjičeni mogao ponoviti krivično djelo i da su time ispunjeni uvjeti da se prema njemu produži pritvor iz osnova člana 146. stav 1. tačka c) ZKP FBiH.

Sentenca

Ne može se žalbom branitelja uspješno dovesti u pitanje postojanje osnova za pritvor propisanog u članu 146. stav 1. tačka a) ZKP FBiH samo osporavanjem utvrđene okolnosti da osumnjičeni nije predao osobnu iskaznicu Republike Hrvatske iz razloga što je kako se to navodi nema, imajući u vidu da je prema obrazloženju pobijanog rješenja zaključak o postojanju opasnosti od bjekstva osumnjičenog prvostepeni sud zasnovao i na nizu drugih činjenica indicija, a to je da on nema stalno zaposlenje u Bosni i Hercegovini, zatim da često putuje u Republiku Hrvatsku, a što se vidi iz izvještaja postaje granične policije Maljevac, te da je u Republici Hrvatskoj ostvario poslovne veze sa ljudima koji tamo žive.

Sentenca

Pošto je iz obrazloženja pobijanog rješenja vidljivo, da pritvor optuženom nije produžen zbog opasnosti od ponavljanja krivičnog djela spolni odnošaj sa djetetom iz člana 207. stav 5. u vezi sa stavom 2. KZ FBiH prema istovjetnim oštećenima, nego općenito zbog opasnosti od ponavljanja takvog krivičnog djela za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna, onda se pravilnost takvog zaključka prvostepenog suda ne može dovesti u pitanje žalbenim prigovorima branitelja da optuženi već duži vremenski period nije u kontaktu sa oštećenima.

Sentenca

Žalbeni navod da se optuženi dobrovoljno prijavio nadležnom policijskom organu, ne može dovesti u pitanje pravni zaključak iz pobijanog rješenja da su prema njemu ispunjeni uvjeti za produženje pritvora iz osnova člana 146. stav 1. tačka a) ZKP FBiH zbog opasnosti od bjekstva, s obzirom da je bio u bjekstvu i da je donesena naredba toga suda da se za njim izda potjernica.

Sentenca

Za određivanje odnosno produženje pritvora na osnovu člana 146. stav 1. tačka c) ZKP FBiH nije neophodno da je osumnjičeni ranije osuđivan za istovrsna krivična djela jer to ne zahtijeva navedena zakonska odredba nego postojanje naročitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da će osumnjičeni puštanjem na slobodu, između ostalog, ponoviti krivično djelo.

Sentenca

Okolnost da su u istrazi saslušani svjedoci u vezi kojih se predlaže produženje pritvora na osnovu člana 146. stav 1. tačka b) ZKP FBiH, sama po sebi, ne isključuje mogućnost produženja pritvora po ovom osnovu sve dok postoje naročite okolnosti koje ukazuju na ometanje krivičnog postupka utjecajem na svjedoke.

Sentenca

Ranije kažnjavanje optuženog zbog saobraćajnih prekršaja za koje su mu više puta izrečene i zaštitne mjere zabrane upravljanja vozilom predstavljaju naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženi boravkom na slobodi mogao ponoviti krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna, upućuje na pravni zaključak da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je optuženom produžio pritvor iz osnova člana 146. stav 1. tačka c) ZKP FBiH.

Sentenca

Budući da se krivično djelo, u pravilu, može učiniti samo sa umišljajem a iz nehata kada to zakon izričito određuje, za ustanovljenje postojanja osnovane sumnje kao općeg uvjeta za određivanje odnosno produženje pritvora potrebno je utvrditi ne samo postojanje osnovane sumnje da je osumnjičeni odnosno optuženi preduzeo radnje za koje se tereti nego i postojanje osnovane sumnje da je osumnjičeni odnosno optuženi imao određeni psihički odnos prema svom djelu odnosno da je bio svjestan svoga djela i htio njegovo izvršenje ili da je bio svjestan da usljed njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica i da je pristao na njeno nastupanje.

Sentenca

Za ocjenu postojanja koluzione opasnosti sud prvenstveno mora utvrđivati da li je osumnjičeni pokušao neposredno ili posredno da utiče na svjedoke, a izuzetno da li postoji ozbiljan rizik da će pokušati da utiče na svjedoke pri čemu je potrebno pozvati se na konkretne okolnosti koje ukazuju na postojanje takvog rizika i na taj način argumentirati odluku o produženju pritvora iz osnova člana 146. stav 1. tačka b) ZKP FBiH.

Sentenca

Zaključak o postojanju zakonskog osnova za određivanje ili produženje pritvora iz člana 146. stav 1. tačka c) ZKP FBiH ne može se zasnivati na okolnostima izvršenja djela koje su nužne za zaključak o postojanju zakonskih elemenata odnosnog krivičnog djela.

Sentenca

Pri odlučivanju o prijedlogu za produženje pritvora sud je dužan u rješenju o pritvoru da obrazloži uvjete propisane odredbom člana 146. stav 1. ZKP FBiH za produženje pritvora (opće i posebne) i u situaciji kada se postojanje tih uvjeta od strane odbrane ne osporava, pa rješenje o produženju pritvora koje ne sadrži razloge u pogledu postojanja općeg ili posebnog uvjeta za pritvor je bez razloga o odlučnim činjenicama, a što predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 312. stav 1. tačka k) ZKP FBiH.

Sentenca

Budući da se, prema odredbi člana 146. stav 1. tačka c) ZKP FBiH, pritvor osumnjičenom odnosno optuženom može odrediti odnosno produžiti ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna, to znači da zakon ne uvjetuje određivanje odnosno produženje pritvora postojanjem opravdane bojazni da će osumnjičeni/optuženi ponoviti krivično djelo na isti način i na istom mjestu.

Sentenca

Nije povrijeđena odredba člana 148. stav 2. ZKP FBiH, kada u izreci rješenja o produženju pritvora nakon potvrđivanja optužnice nije naveden zakonski osnov za produženje pritvora, nego je on naveden u obrazloženju rješenja.

Sentenca

Kako tužitelj u svom prijedlogu za produženje pritvora, i pored toga što je osnovana sumnja opći uvjet za produženje pritvora, uopšte ne pominje postojanje osnovane sumnje da je osumnjičena učinila krivično djelo neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH a niti dokaze iz kojih bi takav pravni zaključak proizilazio, valjalo je prijedlog tužitelja za produženje pritvora odbiti kao neosnovan.

Sentenca

Postojanje obrazloženog prijedloga tužitelja za produženje pritvora kao uvjeta za produženje pritvora na osnovu člana 149. stav 2., 3. ili 4. ZKP FBiH podrazumijeva postojanje određenog izjašnjenja tužitelja u prijedlogu za produženje pritvora o postojanju zakonom propisanih uvjeta za produženje pritvora na osnovu člana 146. stav 1. tačka a) do d) ZKP FBiH, te određeno izjašnjenje tužitelja o činjenicama i dokazima iz kojih proizilazi postojanje tih zakonskih uvjeta.

Sentenca

Pritvor se u istrazi određuje/produžava temeljem prijedloga tužitelja i u okvirima prijedloga, pa se iz tog razloga ne može odrediti/produžiti u trajanju dužem od onog iz prijedloga.

Sentenca

Obavezi tužitelja propisanoj članom 149. stav 2. ZKP FBiH da obrazloži prijedlog za produženje pritvora osumnjičenom odgovara obaveza suda da pri odlučivanju o prijedlogu uzme u razmatranje sve relevantne okolnosti i dokaze na kojima tužitelj zasniva prijedlog za produženje pritvora.

Sentenca

O prijedlogu tužitelja za produženje pritvora osumnjičenim, podnesenom na osnovu člana 149. stav 2. ZKP FBiH, sud je u obavezi odlučiti kada su rješenja kojima je produžen pritvor osumnjičenim po tom prijedlogu ukidana i predmet vraćan prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje i pored toga što su osumnjičeni zbog isteka roka na koji je pritvor produžen pušteni na slobodu i što je odbijen prijedlog tužitelja za produženje pritvora podnesen na osnovu člana 149. stav 3. ZKP FBiH.

Sentenca

U toku trajanja istrage, osumnjičeni i njegov branitelj mogu bez ikakvih ograničenja podnositi prijedloge za ukidanje pritvora o kojim odlučuje sudija za prethodni postupak. Protiv tog rješenja žalba nije dopuštena i ne može je konstituisati pogrešno data pravna pouka da je žalba dopuštena pa ukoliko je podnesena mora biti odbačena kao nedopuštena.

Sentenca

Nakon potvrđivanja optužnice sudija za prethodno saslušanje nije funkcionalno nadležan da odlučuje o prijedlogu tužitelja za produženje pritvora prema optuženom, već o tom prijedlogu može odlučiti izvanraspravno vijeće iz člana 25. stav 6. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine.

Sentenca

Kada nakon potvrđivanja optužnice odlučuje o žalbama na rješenje prvostepenog suda o produženju pritvora optuženima, vijeće apelacionog odjeljenja drugostepenog suda nema zakonskih ovlaštenja da se po službenoj dužnosti upušta u ispitivanje pogrešnog označenja dužine trajanja produženog pritvora od jedne godine (umjesto dva mjeseca), ali u obrazloženju rješenja može u cilju instruktivnog djelovanja ukazati na tu pogrešku.

Sentenca

Kada nakon potvrđivanja optužnice izvanraspravno vijeće odlučuje o pritvoru, ne može se upuštati u ocjenjivanje postojanja osnovane sumnje da je optuženi učinio krivično djelo za koje se tereti. Ovo zbog toga, jer je postojanje takve osnovane sumnje utvrđeno potvrđivanjem optužnice, pa izvanraspravno vijeće tako utvrđenu osnovanu sumnju nema pravo da preispituje.

Sentenca

Budući da postupak kontrole opravdanosti pritvora u smislu člana 151. stav 1. ZKP FBiH podrazumijeva kontrolu daljeg postojanja uvjeta zbog kojih je pritvor prema optuženom bio određen ili produžen, pa prema tome i općeg uvjeta za određivanje odnosno produženje pritvora iz člana 146. stav 1. istog zakona - postojanja osnovane sumnje da je optuženi učinio krivično djelo, te kako pobijano rješenje ne sadrži izjašnjenje suda o daljem postojanju ovog općeg uvjeta za određivanje odnosno produženje pritvora, činjenično stanje u pobijanom rješenju je ostalo nepotpuno utvrđeno.

Sentenca

Temeljni uvjet za produženje pritvora nakon potvrđivanja optužnice jeste osnovana sumnja da je optuženi učinio krivično djelo, a takav pravni zaključak može biti zasnovan i na iskazu drugog optuženog kao njegovog saizvršitelja, jer je i to dokaz kao svaki drugi dokaz koji podliježe svestranoj ocjeni suda.

Sentenca

Nakon potvrđivanja optužnice sudija za prethodno saslušanje nije funkcionalno nadležan da odlučuje o prijedlogu tužitelja za produženje pritvora prema optuženom već o tom prijedlogu može odlučiti izvanraspravno vijeće iz člana 25. stav 6. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine. Međutim, jedini izuzetak od navedene situacije jeste da sudija za prethodno saslušanje može u smislu odredbe člana 152. stav 1. ZKP FBiH nakon što je izrekao presudu kojom je optuženi osuđen na kaznu zatvora ovome produžiti pritvor ako postoje razlozi iz člana 146. stav 1. tač. a), c) i d) istog zakona.

Sentenca

Smisao redovne kontrole opravdanosti pritvora je u tome da se postojanje uvjeta za pritvor redovno preispituje u vezi sa razvojem konkretnog krivičnog postupka, pa, dakle, i u vezi sa dokazima koji se izvode na glavnom pretresu. Stoga je sud pri ocjeni daljeg postojanja uvjeta za pritvor pri redovnoj kontroli opravdanosti pritvora dužan uzeti u obzir cjelinu dotadašnjeg toka krivičnog postupka i, s obzirom na dokaze izvedene na glavnom pretresu, donijeti zaključak o daljem postojanju uvjeta za pritvor.

Sentenca

Redovna kontrola opravdanosti pritvora u smislu člana 151. stav 1. ZKP FBiH vrši se u skladu sa trenutnim stanjem konkretnog krivičnog postupka i u odnosu na djelo za koje se osumnjičeni odnosno optuženi tereti.

Sentenca

Ne mogu se tek poslije suđenja u žalbi branitelja optuženoga podnesenoj protiv rješenja o produženju pritvora koje nije doneseno na osnovu prijedloga tužitelja, već ga je nižestepeni sud donio po službenoj dužnosti nakon izricanja presude, uspješno iznijeti prigovori o propustima sudije za prethodni postupak i izvanraspravnog vijeća, da optuženome (tada osumnjičenome) omoguće da se izjasni o prijedlozima tužitelja za određivanje odnosno produženje pritvora.

Sentenca

Nakon izricanja presude kojom je optuženi oglašen krivim, odluka o pritvoru nije zavisna od postojanja prijedloga tužitelja za određivanje, odnosno produženje pritvora, jer bi u suprotnom to značilo ignorisati presudu kao utvrđenje suda da je optuženi učinio krivično djelo i poricati pravo suda da preduzme mjere kojima će osigurati pravosnažno okončanje krivičnog postupka, izvršenje svoje presude i ostvarenje njenog cilja.

Sentenca

Za određivanje ili produženje pritvora nakon izricanja prvostepene presude zbog neophodnosti pritvora radi nesmetanog vođenja krivičnog postupka nije nužno utvrditi da na to ukazuju i okolnosti koje se odnose na način izvršenja djela i okolnosti koje se odnose na ličnost učinitelja nego je dovoljno da na takav zaključak ukazuju ili jedne ili druge okolnosti.

Sentenca

Zaključak suda da su ispunjeni uvjeti za produženje pritvora nakon izricanja prvostepene presude, propisani u članu 152. stav 1. ZKP FBiH, može se zasnivati i na okolnostima koje su bile osnov za određivanje ili produženje pritvora u skladu sa članom 146. stav 1. ZKP FBiH u ranijim stadijima krivičnog postupka.

Sentenca

Izreka rješenja o produženju pritvora nakon izricanja prvostepene presude nije nerazumljiva zbog toga što u njoj nije naveden datum do kada može trajati pritvor jer je u izreci, u skladu sa odredbom člana 152. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, jasno navedeno da se početak trajanja pritvora po tom rješenju ima računati od dana objave presude i da on može trajati devet mjeseci.

Sentenca

U slučaju da tužitelj odustane od krivičnog gonjenja u međuvremenu nakon što je glavni pretres odložen, sud će donijeti rješenje o obustavi krivičnog postupka jer se u skladu sa načelom akuzatornosti krivični postupak može provesti samo po zahtjevu nadležnog tužitelja a presuda kojom se optužba odbija zbog odustanka tužitelja od optužnice na glavnom pretresu, može se donijeti samo nakon okončanog glavnog pretresa.

Sentenca

Ako je optuženi prilikom zaključenja sporazuma o priznanju krivnje upoznat o mogućoj obavezi plaćanja troškova krivičnog postupka, koji sporazum je potpisao u prisutnosti braniteljice, a na takvu mogućnost je upozoren i pred sudom prilikom razmatranja sporazuma o priznanju krivnje, pa optuženi i njegova braniteljica tom prilikom i na pretresu za izricanje krivičnopravne sankcije ne ospore takvu mogućnost i u tom pogledu ne ponude dokaze, onda braniteljica ne može uspješno izjaviti žalbu i dovesti u pitanje odluku o troškovima krivičnog postupka iz presude. Međutim, ako se nakon donošenja takve odluke o troškovima krivičnog postupka na prijedlog optuženog ili njegove braniteljice utvrde okolnosti da bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje izdržavanje optuženog ili osoba koje on dužan da izdržava, onda u smislu člana 202. stav 4. ZKP FBiH sud može donijeti posebno rješenje kojim oslobađa optuženog dužnosti naknade troškova krivičnog postupka.

Sentenca

Prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva koji se odnosio na naknadu štete u iznosu od 6.524,00 KM nije bilo moguće raspraviti pred krivičnim sudom, s obzirom da se taj zahtjev nije odnosio na učinjenje krivičnog djela, već na druge dužničko-povjerilačke odnose između oštećenog i optuženog.

Sentenca

Budući da iz same presude proizilazi da oštećeni nisu postavili imovinskopravni zahtjev, branitelj u žalbi osnovano pobija pravilnost upućivanja oštećenih s njihovim (eventualnim) imovinskopravnim zahtjevima na parnični postupak jer se, u smislu člana 208. stav 1. ZKP FBiH, takva odluka može donijeti samo ako su oštećeni postavili imovinskopravni zahtjev. Radi toga je drugostepeni sud djelimično uvažio žalbu branitelja optuženog i pobijanu presudu preinačio u odluci o imovinskopravnom zahtjevu tako što je tu odluku ukinuo.

Sentenca

Kantonalni pravobranitelj nije ovlašćen podnijeti u krivičnom postupku imovinskopravni zahtjev u pogledu neplaćenih poreza i doprinosa jer se naplata poreza i doprinosa ne ostvaruje u parničnom nego u upravnom postupku.

Sentenca

Sud nije ovlašten dosuditi oštećenom imovinskopravni zahtjev ako optuženi nije ispitan o postavljenom imovinskopravnom zahtjevu odnosno ako optuženom nije pružena prilika da se o postavljenom imovinskopravnom zahtjevu izjasni.

Sentenca

Pošto oštećeni u krivičnom postupku nije podnio prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva, prvostepeni sud je pogriješio kada je na osnovu člana 212. stav 3. ZKP FBiH donio odluku da se oštećeni sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje na parnični postupak, radi čega je drugostepeni sud djelimičnim uvaženjem žalbe branitelja optuženog takvu odluku ukinuo.

Sentenca

Protiv presude drugostepenog suda, u dijelu odluke o zakonskoj zateznoj kamati, kao sporednom potraživanju, revizija nije dopuštena po odredbama člana 237. stav 3. i stav 4. ZPP, budući da je izjavljena na odluku po sporednom, a ne glavnom zahtjevu. (Sjednica Građanskog odjeljenja od 21.04.2022. godine).

Sentenca

Okolnost da je nekima optuženima kao saizvršiteljima krivičnog djela izrečena krivičnopravna sankcija predviđena u sporazumu o priznanju krivnje ispod zakonom određenog minimuma kazne zatvora za učinjeno krivično djelo, nema nikakvog značaja za optuženog koji u tome nije učestvovao, pa se njemu mora izreći krivičnopravna sankcija u skladu sa odgovarajućim odredbama krivičnog zakona.

Sentenca

Ako prvostepeni sud postupi suprotno odredbi člana 246. stav 6. tačka a) ZKP FBiH i prihvati sporazum o priznanju krivnje, koji nije sadržavao izjašnjenje optuženog da je prije zaključenja sporazuma o priznanju krivnje upoznat sa mogućim posljedicama vezanim za oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom, onda je time sud isključio mogućnost oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom od strane optuženog, pa je pogriješio kada je presudom koja je donesena na osnovu takvog sporazuma o priznanju krivnje donio i odluku o oduzimanju imovinske koristi od optuženog.

Sentenca

Odredba člana 246. stav 2. tačka e) ZKP FBiH podrazumijeva obavezu suda da, prilikom razmatranja sporazuma o priznanju krivnje, provjeri da li je oštećenom pružena mogućnost da se pred tužiteljem izjasni o imovinskopravnom zahtjevu, a kako iz zapisnika o saslušanju oštećene proizilazi da je oštećenoj data takva mogućnost i da je ona tada izjavila da će ona imovinskopravni zahtjev ostvariti nakon okončanja postupka koji je bio u toku, nije postojala nikakva dodatna obaveza suda da prilikom razmatranja sporazuma o priznanju krivnje ponovo da priliku oštećenoj koja se već izjasnila o imovinskopravnom zahtjevu da se o tom zahtjevu još jednom izjasni i da ga odredi.

Sentenca

U slučaju kada su se zaključenim sporazumom o priznanju krivnje stranke i branitelj sporazumjeli da se od optuženih oduzme imovinska korist pribavljena krivičnim djelom u tačno određenom iznosu te kada je sud prihvatio tako zaključeni sporazum, presudom se od optuženih može oduzeti imovinska korist pribavljena krivičnim djelom samo u iznosu koji je naznačen u sporazumu.

Sentenca

Odredba člana 246. stav 6. tačka a) ZKP FBiH dosuđivanje imovinskopravnog zahtjeva oštećenom ili upućivanje oštećenog sa imovinskopravnim zahtjevom na parnični postupak ne uslovljava sporazumom stranaka i branitelja o imovinskopravnom zahtjevu nego samo zahtijeva da se optuženi pri zaključivanju sporazuma o priznanju krivnje upozna i sa mogućim posljedicama koje su vezane za imovinskopravni zahtjev.

Sentenca

Izreka i obrazloženje rješenja o kažnjavanju branitelja zbog narušavanja reda i procesne discipline na glavnom pretresu mora sadržavati naznačenje radnji branitelja koje predstavljaju narušavanje reda i procesne discipline i vremena njihovog preduzimanja.

Sentenca

Izreka rješenja o kažnjavanju branitelja zbog ometanja reda na glavnom pretresu ili zbog nepokoravanja naređenjima sudije odnosno predsjednika vijeća mora sadržavati određeni opis radnje u kojoj se sastojalo ometanje reda ili nepokoravanje naredbama sudije odnosno predsjednika vijeća pa, u slučaju propusta da se to navede u izreci rješenja o kažnjavanju branitelja, izreka takvog rješenja je nerazumljiva i time je učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 312. stav 1. tačka k) ZKP FBiH.

Sentenca

Pošto iz općih pravnih akata sud ne može izvoditi zaključke o postojanju ili nepostojanju određenih činjenica, jer su oni izvor prava i služe za rješavanje pravnih pitanja na osnovu utvrđenih činjenica, onda su bili neosnovani prijedlozi tužiteljice na pretresu pred drugostepenim sudom da se među dokaze uvedu statut radne zajednice SIZ-a stanovanja Cazin i odluka o osnivanju stambenog fonda općine Cazin.

Sentenca

Inicijativa za dokazivanje odlučnih činjenica na glavnom pretresu primarno pripada strankama, ali je i sud ovlašten da izvodi dokaze koje stranke nisu predložile, ali samo onda ako smatra da je njihovo izvođenje bilo potrebno. Radi toga, ne stoje žalbeni prigovori branitelja da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno što sud po vlastitoj inicijativi nije odredio i izvršio rekonstrukciju događaja na licu mjesta i proveo vještačenje po vještaku vojne struke.

Sentenca

Nije povrijeđeno pravo na odbranu optuženog ako je sud vještaku psihijatru zabranio odgovor na pitanje branitelja - da li postoji mogućnost greške kod prepoznavanja neke osobe viđene samo jedanput. Ovo iz razloga, jer je psihijatrijsko vještačenje obavljeno radi utvrđivanja da li je optuženi u vrijeme učinjenja krivičnog djela bio sposoban da shvati značaj svog djela i upravlja svojim postupcima, pa dosljedno tome postavljeno pitanje nije bilo u vezi sa tim vještačenjem.

Sentenca

Nije opravdan žalbeni prigovor da je samo zbog postojanja dva suprotna saobraćajna vještačenja, prvostepeni sud morao izvesti novo treće saobraćajno vještačenje koje je predložio branitelj optuženog. Ako je prvostepeni sud, u smislu načela slobodne ocjene dokaza, navode dva vještaka za saobraćaj vrednovao pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima, te našao uporište za zaključak zbog čega se samo navodi jednog od tih vještaka za saobraćaj mogu prihvatiti kao tačni te da je predloženo novo treće saobraćajno vještačenje nepotrebno, onda je, na osnovu ovlaštenja iz člana 278. stav 2. ZKP FBiH, pravilno postupio kada je odbio prijedlog branitelja optuženog za izvođenje takvog novog dokaza.

Sentenca

Nakon što je na pretresu pred drugostepenim sudom propustio da prilikom ispitivanja optuženog koristi zapisnik o njegovom saslušanju u istrazi, tužitelj ne može naknadno taj zapisnik iz istrage uvesti kao dokaz. Ovo zbog toga, jer se prema odredbi člana 288. stav 1. ZKP FBiH iskazi dati u istrazi mogu koristiti kao dokaz na glavnom pretresu (isto i na pretresu pred drugostepenim sudom) samo prilikom direktnog i unakrsnog ispitivanja ili pobijanja iznesenih navoda ili u odgovoru na pobijanje ili za dodatno ispitivanje i dosljedno tome samo u tim procesnim situacijama uvesti kao dokaz.

Sentenca

Dijelovi iskaza svjedoka sa zapisnika iz istrage koji su im, u skladu sa članom 288. stav 1. ZKP FBiH, predočavani tokom njihovog ispitivanja na glavnom pretresu i tako im data mogućnost da ih objasne ili pobiju, predstavljaju dokaze izvedene na glavnom pretresu, pa se stoga na njima, u skladu sa članom 296. stav 1. ZKP FBiH, može zasnivati presuda.

Sentenca

Predsjednik vijeća je pravilno postupio kada je na glavnom pretresu odbio prijedlog branitelja da se naknadno u dokaze uvede iskaz svjedokinje iz istrage, jer taj njezin iskaz nije bio korišten prilikom njenog ispitivanja, a niti joj je data mogućnost da objasni ili pobije taj svoj iskaz, kako je to propisano u odredbi člana 288. stav 1. ZKP FBiH, pa kao takav ne može predstavljati dokaz izveden na glavnom pretresu, a niti se na njemu može zasnovati presuda.

Sentenca

Budući da je, prema članu 288. stav 2. ZKP FBiH, za odstupanje od načela neposrednosti u izvođenju dokaza na glavnom pretresu i korištenje kao dokaza iskaza svjedoka iz istrage jedan od uvjeta da se svjedok ne može pronaći, primjena tog izuzetka od neposrednog izvođenja dokaza uvjetovana je ulaganjem napora od strane nadležnih organa da se svjedok pronađe.

Sentenca

Pitanje da li radnje optuženog koje su mu stavljene na teret optužnicom i za koje je oglašen krivim prvostepenom presudom predstavljaju jedno produženo krivično djelo ili dva krivična djela učinjena u stjecaju je pitanje pravne ocjene djela.

Sentenca

Neovjerena fotokopija pismena može se koristiti kao dokaz ukoliko je ona potvrđena kao neizmijenjena u odnosu na original.

Sentenca

Tužitelj može izmijeniti optužnicu, bez obzira što za takvu procesnu radnju nije imao uporišta u izvedenim dokazima na glavnom pretresu. Za takvu izmjenu tužitelju je dovoljna njegova nova subjektivna ocjena izvedenih dokaza, pa je sud pravilno postupio kada mu je dozvolio izmjenu činjeničnog opisa djela iz podnesene optužnice.

Sentenca

Tužiteljica može izmijeniti optužbu na pretresu pred drugostepenim sudom (isto tako i na glavnom pretresu pred prvostepenim sudom) u skladu sa pravilima postupka, ali samo do okončanja dokaznog postupka, a ne do završetka glavnog pretresa.

Sentenca

Izmjena optužnice na glavnom pretresu na način da je činjenično stanje izneseno u izmijenjenoj optužnici nepovoljnije za optuženog od onog iz potvrđene optužnice, ne može predstavljati povredu člana 290. ZKP FBiH pod uvjetom da se ne radi o optužbi za novo krivično djelo.

Sentenca

Za ocjenu o tome je li sud zahvatom u činjeničnu osnovu optužnice povrijedio njen objektivni identitet nužno je poći od opisa kaznenopravnih radnji onako kako su iste navedene u predmetnom optužnom aktu i opisa tih radnji iz izreke presude koja je povodom te optužbe donesena. Kada se u konkretnom slučaju ta dva opisa usporede vidljivo je da se zahvatom suda u činjenični supstrat optužnice samo preciznije označava kojim hicima su oštećeniku A.A. nanesene pojedine tjelesne ozljede i na kojem dijelu tijela, pa ovakva izmjena, u osnovi, predstavlja korekciju činjeničnog supstrata iz prvobitno podnesenog optužnog akta u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom kaznenom postupku.

Sentenca

Ranije pravomoćne presude zasnovane na sporazumima o priznanju krivnje i koje se odnose na druge optužene koji su tim presudama oglašeni krivim ne mogu predstavljati dokaz da je optuženi učinio isto krivično djelo za koje se protiv njega vodi drugi krivični postupak, bez obzira što se i on pominje u tim opisima krivičnih djela iz pomenutih pravomoćnih presuda.

Sentenca

Izmjenom činjeničnog opisa djela u izreci presude u odnosu na opis djela u optužnici na način što je, umjesto navoda iz optužnice da je optuženi postupao u namjeri lišenja života oštećenog, unio navod da je optuženi pristao na lišenje života oštećenog prvostepeni sud nije povrijedio identitet presude i optužbe jer optužba za postupanje s namjerom lišenja života druge osobe što podrazumijeva htijenje lišenja života druge osobe obuhvata, zbog svoje prirode i sadržine, i pristajanje na smrt te osobe.

Sentenca

Za ocjenu da li postoji subjektivni identitet presude i optužbe od značaja je da li se presuda odnosi na osobu koja je optužena a ne sa kojim stepenom sigurnosti su utvrđeni lični podaci optužene osobe.

Sentenca

Nije povrijeđeno pravilo o vezanosti presude za optužbu iz člana 295. ZKP FBiH pa ni učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 312. stav 1. tačka j) ZKP FBiH kada je sud u izreci presude, u skladu sa svojom ocjenom dokaza, izmijenio činjenični opis djela u odnosu na opis djela u optužnici u pogledu psihičkog odnosa optuženog prema posljedici njegovih radnji učinjenja za koje je optužen navodeći činjenice i okolnosti iz kojih proizilazi da je umišljaj optuženog bio usmjeren na nanošenje lakih tjelesnih ozljeda oštećenom, a ne na njegovo usmrćenje, kako je to bilo navedeno u optužnici, te, sljedstveno tome, kada je radnje optuženog za koje ga je oglasio krivim u presudi pravno kvalificirao kao krivično djelo laka tjelesna ozljeda umjesto kao krivično djelo ubistvo iz člana 166. stav 1. u vezi sa članom 28. KZ FBiH koje mu bilo stavljeno na teret optužnicom jer umišljaj upravljen na usmrćenje svojim sadržajem obuhvata umišljajno nanošenje lake tjelesne ozljede.

Sentenca

Prvostepeni sud nije povrijedio identitet između optužbe i presude u smislu člana 295. stav 1. ZKP FBiH, kada je u izreci pobijane presude izostavio kao nedokazan navod iz optužnice da je optuženi povukao oštećenu s.h. prema haustoru zgrade, čemu se ona protivila i da ju je vukao niz stepenice u podrum, pokušavajući da je poljubi protiv njene volje, jer djelo iz izreke pobijane presude je i dalje djelo za koje se optuženi teretio potvrđenom optužnicom odnosno izmijenjeni činjenični opis djela u izreci presude ostao je u okviru činjeničnog opisa djela iz optužnice, pa takvom činjeničnom modifikacijom djela u izreci presude nije povrijeđeno načelo akuzatornosti, pravo optuženog na odbranu a niti objektivan položaj suda u krivičnom postupku.

Sentenca

Okolnost da osumnjičeni, sada optuženi, nisu ispitani u vezi sa činjenicama i okolnostima koje se odnose na krivično djelo za koje su optuženi predstavlja, u skladu sa članom 240. stav 5. ZKP FBiH, smetnju za podizanje optužnice, pa, u takvoj situaciji, postoji okolnost koja isključuje krivično gonjenje optuženih za to krivično djelo.

Sentenca

Kada je tužitelj na glavnom pretresu u ponovljenom suđenju, nakon ukidanja prvostepene presude, u činjenični opis djela unio činjenice i okolnosti koje predstavljaju obilježja bića krivičnog djela koje nije sadržavala potvrđena optužnica i kada je na toj činjeničnoj osnovi donesena nova prvostepena presuda koja je potom takođe ukinuta, a žalba kantonalnog tužitelja protiv prvobitne prvostepene presude je bila podnesena samo zbog odluke o kazni, dok tužitelj uopće nije izjavio žalbu protiv prvostepene presude donesene u ponovljenom suđenju, oglašavanje optuženog krivim, nakon provedenog pretresa pred drugostepenim sudom za krivično djelo učinjeno radnjama opisanim u izmijenjenoj optužnici predstavlja kršenje odredbe člana 322. ZKP FBiH o zabrani reformatio in peius, pa se navedena zabrana ima smatrati okolnošću koja u smislu člana 298. tačka e) ZKP FBiH isključuje krivično gonjenje optuženog za to krivično djelo.