Sudska praksa uz Zakon o krivičnom postupku Federacije BiH: presuda i pravni lijekovi, članovi 313 do 437

Sentenca

Ukoliko je sud optuženom izrekao sigurnosnu mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja iz člana 74. stav 1. KZ FBiH samo na osnovu toga što je optuženi djelo učinio u stanju smanjene uračunljivosti, učinio je povredu Krivičnog zakona iz člana 313. tačka e) ZKP FBiH jer je odlukom o sigurnosnoj mjeri prekoračio ovlaštenje koje sud ima po zakonu.

Sentenca

Budući da sud, u skladu sa članom 246. stav 5. ZKP FBiH, sporazum o priznanju krivnje može ili prihvatiti ili odbaciti, nije ovlašten u presudi donesenoj na osnovu sporazuma o priznanju krivnje optuženom izreći i sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta ukoliko njeno izricanje nije bilo predviđeno sporazumom o priznanju krivnje zaključenim između stranaka i branitelja.

Sentenca

Izricanjem uvjetne osude za krivično djelo za koje se, s obzirom na zakonom propisanu kaznu, ni ublažavanjem kazne ne može izreći kazna zatvora lakša od jedne godine, pa, slijedom toga, ni uvjetna osuda (član 62. stav 4. KZ FBiH), prvostepeni sud je pri izricanju krivičnopravne sankcije prekoračio ovlaštenja koja ima po zakonu i time, u korist optuženog, učinio povredu Krivičnog zakona iz člana 313. tačke e) ZKP FBiH, ali se prvostepena presuda ne može preinačiti u odluci o krivičnopravnoj sankciji ako žalba tužitelja nije izjavljena i zbog žalbenog osnova - povreda Krivičnog zakona.

Sentenca

Oglašavanjem optuženog krivim za krivično djelo koje čini onaj ko bez odobrenja nabavi, drži ili nosi vatreno oružje, dijelove za vatreno oružje ili municiju, kada je za nabavljanje tog oružja, dijelova za oružje i municije potrebno odobrenje što podrazumijeva postojanje svijesti kod učinitelja da je za nabavljanje ili držanje tog oružja potrebno odobrenje nadležnog organa, iako činjenični opis djela ne sadrži činjenice i okolnosti iz kojih proizilazi da je optuženi bio svjestan da je predmetno oružje mogao nabaviti samo na osnovu odobrenja nadležnog organa i da je za držanje takvog oružja potrebno odobrenje nadležnog organa, učinjena je povreda Krivičnog zakona iz člana 313. točka a) ZKP FBiH jer djelo za koje se optuženi goni nije krivično djelo.

Sentenca

Sigurnosna mjera je krivičnopravna sankcija koja se, u skladu sa članom 4a. KZ FBiH, može izreći samo ako je učinitelj kriv za krivično djelo, pa je iz tih razloga izricanjem optuženom sigurnosne mjere oduzimanja predmeta, koji su u vezi sa krivičnim djelom u odnosu na koje je prema optuženom odbijena optužba, sud prekoračio ovlaštenje koje ima po zakonu pri izricanju sigurnosne mjere.

Sentenca

Kada je, na osnovu prijedloga nadležnog tužitelja da se osumnjičenima pritvor produži iz razloga propisanih u članu 146. stav 1. tačka b), c) i d) ZKP FBiH, prvostepeni sud osumnjičenima rješenjem produžio pritvor samo iz razloga propisanog u članu 146. stav 1. tačka c) ZKP FBiH, te to rješenje, djelimičnim uvažavanjem žalbe branitelja osumnjičenog, ukinuto od strane drugostepenog suda i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje, produženjem pritvora osumnjičenim, pri ponovnom odlučivanju, sada iz razloga predviđenih u članu 146. stav 1. tačka b) i d) ZKP FBiH, povrijeđeno je pravilo o zabrani reformatio in peius budući da je protiv prethodnog rješenja bila izjavljena žalba samo u korist osumnjičenih.

Sentenca

Kada tužitelj na pretresu pred drugostepenim sudom izmijeni optužnicu unoseći u činjenični opis djela navode koji predstavljaju konstitutivne elemente krivičnog djela za koje se optuženi teretio optužnicom a koje navode nije sadržavala prvobitno podnesena i potvrđena optužnica, a žalba kantonalnog tužitelja protiv prvostepene presude je bila podnesena samo zbog odluke o kazni, oglašavanje optuženog u ponovljenom postupku krivim za to krivično djelo učinjeno radnjama navedenim u izmijenjenoj optužnici, predstavljalo bi kršenje odredbe člana 322. ZKP FBiH o zabrani reformatio in peius, pa se navedena zabrana reformatio in peius ima smatrati okolnošću koja isključuje krivično gonjenje optuženog za to krivično djelo.

Sentenca

Povrijeđeno je pravilo o zabrani reformatio in peius iz člana 322. ZKP FBiH kada je, nakon ponovljenog suđenja, do kojeg je došlo ukidanjem prethodne prvostepene presude uvažavanjem žalbe branitelja optuženog, optuženi novom presudom oglašen krivim za djelo koje je sadržavalo činjenice i okolnosti koje nije sadržavala prethodna prvostepena presuda a koje su na štetu optuženog.

Sentenca

"izjašnjenje branitelja" u kome su sadržani novi žalbeni navodi, onda taj podnesak po svojoj pravnoj prirodi predstavlja dopunu žalbe optuženog, koja je data van žalbenog roka, pa se kao neblagovremena ne može ni uzeti u razmatranje.

Sentenca

Optuženi nema opravdanog pravnog interesa da mu se uz kaznu zatvora izrekne i mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja iz člana 74. KZ FBiH. Ovo zbog toga, jer izricanje bilo koje krivičnopravne sankcije, pa i navedene mjere sigurnosti predstavlja primjenu pravne prinude na optuženog. Radi toga, kada optuženi kao u konkretnom slučaju u žalbi između ostalog prigovara da mu je prvostepeni sud trebao izreći ovu mjeru sigurnosti, jer da su za to bili ispunjeni propisani uvjeti, onda žalba u tom dijelu nije izjavljena u njegovu korist, već naprotiv na njegovu štetu, pa je u tom dijelu nedopuštena.

Sentenca

Ako sud izrekne optuženom krivičnopravnu sankciju koja nije utvrđena sporazumom o priznanju krivnje, koji je sud prihvatio, onda stranke i branilac imaju pravo da izjave žalbu zbog odluke o toj krivičnopravnoj sankciji kao i po svim ostalim žalbenim osnovama, vezano za krivičnopravnu sankciju koja nije utvrđena u sporazumu.

Sentenca

Kako je pobijanom presudom optuženi oglašen krivim za djela i krivična djela za koja je i optužen, a braniteljica optuženog u žalbi prigovara da su i tjelesne povrede koje je zadobio još jedan učesnik događaja trebale biti pravno ocijenjene i kvalificirane kao krivično djelo, smatrajući da su za to bili ispunjeni uvjeti, onda žalba u tom dijelu nije izjavljena u korist optuženog već na njegovu štetu, pa je u tom dijelu žalba nedopuštena.

Sentenca

Apelaciono vijeće može uvažiti žalbu oštećene i preinačiti prvostepenu presudu u odluci o imovinskopravnom zahtjevu kojom je upućena na parnicu i dosuditi joj imovinskopravni zahtjev u cjelini, pod uvjetom ako su u toj presudi pravilno i potpuno utvrđene sve činjenice i okolnosti potrebne za donošenje takve odluke.

Sentenca

Shvatanje da iskaz svjedoka uvijek mora biti potkrijepljen nekim drugim dokazom da bi bio vjerodostojan, vodilo bi tome da se svjedocima koji su jedini očevidci nekog događaja, ne bi mogla pokloniti vjera bez obzira na uvjerljivost i vjerodostojnost njihovog kazivanja što bi značilo i narušavanje principa slobodne ocjene dokaza jer bi se dokazna vrijednost takvih iskaza unaprijed određivala okolnošću da li su oni potvrđeni (drugim dokazima) ili ne, a ne prema slobodnom uvjerenju suda.

Sentenca

Nije moguće djelimično ukinuti prvostepenu presudu u odnosu na jednu od više zasebno opisanih radnji koje ulaze u sastav produženog krivičnog djela iz razloga što takvu radnju iz produženog krivičnog djela nije moguće izdvojiti bez štete za pravilno presuđenje u smislu člana 330. stav 2. ZKP FBiH, jer se radi o jednom krivičnom djelu.

Sentenca

Nema povrede prava na odbranu ni bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 312. stav 1. tačka d) ZKP FBiH samo zbog toga što prvostepeni sud na glavnom pretresu, održanom tokom ponovljenog suđenja nakon ukidanja prvostepene presude, nije ponovo neposredno izveo sve dokaze koji su neposredno izvedeni na glavnom pretresu održanom tokom prethodnog suđenja pod uvjetima propisanim članom 331a. stav 4. ZKP FBiH.

Sentenca

Ako trećestepeno vijeće Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine rješenjem ukine drugostepenu presudu donesenu nakon održanog pretresa, onda trećestepeno vijeće ne može održati pretres već predmet mora vratiti drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

Sentenca

Ukoliko je prilikom određivanja jamstva novčani iznos, koji se daje kao jamstvo, za optuženog dala druga osoba, onda je sud dužan, u slučaju kasnijeg donošenja rješenja o propasti jamstva zbog bjekstva optuženog, dostaviti to rješenje i osobi koja je dala novčani iznos na koji glasi jamstvo kako bi se i toj osobi omogućilo izjavljivanje žalbe protiv rješenja o propasti jamstva pošto i ona, u skladu sa članom 334. stav 1. ZKP FBiH, ulazi u krug osoba koje su ovlašćene na podnošenje žalbe na rješenje.

Sentenca

Ako je prethodno rješenje o produženju pritvora ukinuto samo na osnovu žalbe izjavljene u korist optuženog, onda se na osnovu člana 338. u vezi sa članom 322. ZKP FBiH na nove zakonske osnove iz kojih je prema optuženom ponovo produžen pritvor, primjenjuje pravilo o zabrani preinačenja na gore (reformatio in peius) iz člana 322. istog zakona. Radi toga je prvostepeni sud pogriješio kada je nakon uvaženja žalbe optuženog i ukidanja rješenja po kome je pritvor bio produžen iz osnova člana 146. stav 1. tačka b) ZKP FBiH, donio novo rješenje o produženju pritvora ne samo iz tog zakonskog osnova, već i iz osnova tač. a) i d) pomenutog člana, iako protiv prethodno donesenog rješenja tužitelj nije bio izjavio žalbu i pored toga što je u pismenom prijedlogu predložio da se pritvor produži i iz tih zakonskih osnova.

Sentenca

U postupku po žalbi protiv rješenja, u smislu člana 338. ZKP FBiH, ne primjenjuje se odredba člana 317. istog zakona pa nije bila obaveza suda da žalbu izjavljenu protiv rješenja donesenog povodom prijedloga za određivanje pritvora optuženom dostavlja na odgovor suprotnoj strani, zbog čega se neosnovanim ukazuju i žalbeni navodi branitelja optuženog da mu je povrijeđeno pravo na odbranu zato što nije bio u mogućnosti izjasniti se na žalbu kantonalnog tužitelja.

Sentenca

Prvostepeni sud je pogriješio kada je rješenjem odbio zahtjev osuđenog za nepravo ponavljanje krivičnog postupka samo zbog toga što je osuđeni već izdržao jednu od dvije kazne zatvora, koje su mu izrečene pravomoćnim presudama. Ovo zbog toga, što u smislu člana 340a. ZKP FBiH za izricanje jedinstvene kazne zatvora nije bitno da li je osuđeni jednu od te dvije kazne iz pravomoćnih presuda izdržao (u potpunosti ili djelimično), već da li su u vrijeme izricanja neke od tih presuda postojali uvjeti za primjenu odredaba o odmjeravanju kazne za djela učinjena u sticaju, a da one nisu primijenjene.

Sentenca

Odredbom člana 340a. stav 1. ZKP FBiH propisano je da se pravosnažna presuda može preinačiti i bez ponavljanja krivičnog postupka ako je u dvjema presudama ili u više presuda protiv istog osuđenog pravosnažno izrečeno više kazni, a nisu primijenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u sticaju. Iz odredbe, dakle, proizilazi da će se pravosnažne presude preinačiti i bez ponavljanja krivičnog postupka ako su prilikom njihovog izricanja postojali uvjeti za primjenu odredaba o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u sticaju, a te odredbe nisu primijenjene. Stoga je, za donošenje zaključka da li je zahtjev za nepravo ponavljanje krivičnog postupka osnovan ili ne, potrebno utvrditi ne samo da li su pravosnažno izrečene kazne zatvora izdržane nego i kada su izdržane jer od toga zavisi odgovor na pitanje da li su pri izricanju neke od pravosnažnih presude na koje se zahtjev odnosi postojali uvjeti za primjenu odredaba o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u sticaju.

Sentenca

Nisu ispunjeni uvjeti za nepravo ponavljanje krivičnog postupka odnosno za preinačenje pravosnažnih presuda bez ponavljanja krivičnog postupka u slučaju kada je u vrijeme učinjenja krivičnog djela na koje se odnosi jedna od tih presuda osuđeni već bio izdržao kaznu iz druge pravosnažne presude jer se u takvoj situaciji ne primjenjuju odredbe o odmjeravanju kazne osuđenoj osobi primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za djela učinjena u sticaju.

Sentenca

Pri odlučivanju o zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka sud nije vezan oznakom zakonskog osnova za ponavljanje krivičnog postupka navedenoj u zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka nego je ovlašćen i dužan izvršiti sopstvenu analizu činjeničnih navoda iz zahtjeva za ponavljanje krivičnog postupka, te, na osnovu toga, zaključiti o kojem se zakonskom osnovu za ponavljanje krivičnog postupka radi i, u skladu s tim, ocijeniti da li su ispunjeni zakonski uvjeti da se dopusti ponavljanje krivičnog postupka.

Sentenca

U sporu pune jurisdikcije stoji pravo tužitelja na naknadu troškova spora, jer je meritorno riješena upravna stvar i udovoljeno zahtjevu tužitelja u cijelosti.

Sentenca

U izreci rješenja o privremenom određivanju prisilnog smještaja u zdravstvenoj ustanovi optuženog koji je učinio protivpravno djelo u neuračunljivom stanju ne treba navoditi u kojoj zdravstvenoj ustanovi će se vršiti taj prisilni smještaj. Ovo ne samo zbog toga što u odredbi člana 410. stav 3. ZKP FBiH tako nešto nije propisano, već i radi toga što je određivanje zdravstvene ustanove u kojoj će se vršiti prisilan smještaj stvar izvršenja rješenja o privremenom određivanju prisilnog smještaja u zdravstvenoj ustanovi, pri čemu će se morati voditi računa o potrebama optuženog i mogućnostima pojedinih zdravstvenih ustanova.

Sentenca

Odredba člana 410. stav 3. ZKP FBiH, kojom je propisano da će sud, ako nakon provedene glavne rasprave utvrdi da je optuženi učinio protivpravno djelo u stanju neuračunljivosti, posebnim rješenjem privremeno mu odrediti prisilni smještaj u zdravstvenoj ustanovi od šest mjeseci, mora se tumačiti i primjenjivati u vezi sa odredbom stava 1. istog člana, kojom je propisano da tužitelj može u optužnici predložiti sudu da optuženom, koji je protivpravno djelo učinio u neuračunljivom stanju, privremeno odredi prisilni smještaj u zdravstvenoj ustanovi samo ako su ispunjeni uvjeti za određivanje prisilnog smještaja osobe sa težim duševnim smetnjama u zdravstvenu ustanovu, pa, ukoliko je sud, pri privremenom određivanju prisilnog smještaja optuženog u zdravstvenoj ustanovi, propustio utvrditi da su ispunjeni uvjeti za određivanje prisilnog smještaja osoba sa težim duševnim smetnjama u zdravstvenoj ustanovi, činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno.

Sentenca

Ako se ne može utvrditi iznos imovinske koristi koju je pribavio svaki od saizvršitelja u učinjenju krivičnog djela, sud će, u skladu sa članom 415. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, utvrditi po slobodnoj ocjeni iznos imovinske koristi koji je pribavio svaki od njih i pojedinačno oduzeti od svakog od saizvršitelja tako utvrđeni iznos imovinske koristi.

Sentenca

Domaći sud u postupku izvršenja inozemne presude vezan je za vrstu i visinu kazne zatvora izrečenu osuđenom pravomoćnom presudom suda države suđenja odnosno države moliteljice. Izuzetno u postupku izvršenja presude inozemnog suda izmjena kazne izrečene tom presudom moguća je samo kada je to neophodno kako bi se kazna izrečena presudom države suđenja prilagodila krivičnom zakonodavstvu Federacije Bosne i Hercegovine.

Sentenca

Prekoračen je obim tražene međunarodne pravne pomoći u slučaju kada je domaći sud pobijanom presudom preuzeo iz inozemne presude ne samo odluku o izvršenju kazne zatvora, već i izvršenje odluke o imovinskopravnom zahtjevu i odluke o troškovima krivičnog postupka, iako je zamolnicom države moliteljice traženo samo preuzimanje izvršenja kazne zatvora.

Sentenca

U postupku izvršenja presude inozemnog suda neosnovano se u žalbi branitelja osuđenog ističe da je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja. Ovo zbog toga jer se radi o postupku izvršenja presude inozemnog suda, koja je pravomoćna i izvršna, pa se pitanje zastarjelosti krivičnog gonjenja predmetnog krivičnog djela ne može postaviti u ovom postupku.

Sentenca

U slučaju kada je tužitelj nepravosnažnom presudom prvostepenog suda bio oglašen krivim, a ta presuda je u žalbenom postupku ukinuta i tužitelj presudom drugostepenog suda oslobođen od optužbe, tužitelj nema pravo na nadoknadu štete zbog neopravdane osude.

Sentenca

Kada je krivični postupak završen presudom kojom je optuženi (konkretno tužitelj) osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, to pokazuje da je pritvor u kojem je tužitelj proveo duži period (konkretno 8 mjeseci i 10 dana) od već izdržane kazne bio nepotreban, pa time i neutemeljen, pa je i osnov za naknadu štete izravno vezan za ishod krivičnog postupka. U takvim okolnostima se uopće ne postavlja pitanje zakonitosti pritvora, jer je bio određen u skladu sa zakonom, ali svaka osoba prema kojoj se postupak završi na način naveden u članu 439. stav 1. tačka d) Zakona o obligacionim odnosima ima pravo na naknadu štete, jer je izrečena kazna tužitelju bila manja od vremena provedenog u pritvoru.