Sudska praksa uz Zakon o upravnim sporovima

Sentenca

Pravo pokretanja upravnog spora protiv odluke Skupštine opštine o uzimanju građevinskog zemljišta iz posjeda ranijeg vlasnika, ima i posjednik toga zemljišta koji je na njemu započeo izgradnju objekta, pa i kada nije učestvovao kao stranka u upravnom postupku.

Sentenca

Pravo na pokretanje upravnog spora protiv drugostepenog rješenja, prema odredbi člana 2. stav 3. Zakona o upravnim sporovima, pripada i zajednici, odnosno organizaciji, čiji je organ rješavao u prvom stepenu, ako smatra da je drugostepenim aktom povrijeđeno njeno samoupravno pravo, ali to pravo ne pripada i njenim organima koji su rješavali u prvom stepenu. Kada je tužbom pokrenuo upravni spor prvostepeni organ društveno-političke zajednice, takva tužba se odbacuje zbog nedostatka aktivne parnične legitimacije (član 30. stav 1. tačka 3. Zakona o upravnim sporovima).

Sentenca

BiH, niti su ovlaštena da postupaju pred Vrhovnim sudom BiH nakon ukidanja upravnog suda i prelaska nadležnosti za rješavanje određenih upravnih sporova na Vrhovni sud, pa ni da podnese tužbe, nego republičko javno tužilaštvo Sarajevo. Takvu tužbu osnovnog javnog tužilaštva sud će odbaciti.

Sentenca

Rješenjem kojim je odbačena žalba zbog toga što je izjavljena od neovlašćenog lica može biti povrijeđeno samo pravo ili neposredni lični interes podnosioca žalbe, pa druga lica nisu aktivno legitimisana (ovlaštena) da protiv toga akta pokrenu upravni spor podnošenjem tužbe.

Sentenca

Grupa građana koja je dala inicijativu mjesnoj zajednici za izgradnju vodovoda na njenom području, nakon što je mjesna zajednica pokrenula postupak za dobijanje urbanističke saglasnosti za izgradnju kaptažnog objekta, u tom postupku nema svojstvo stranke, nego svojstvo stranke imaju mjesna zajednica i druga grupa građana (zainteresovano lice) koja se protivila izgradnji navedenog objekta, pa nije ovlaštena (legitimisana) da protiv konačne odluke donesene u postupku izdavanja urbanističke saglasnosti podnese tužbu u upravnom sporu.

Sentenca

Organu uprave koji je u prvom stepenu rješavao o određenoj upravnoj stvari nedostaje aktivna legitimacija za pokretanje upravnog spora protiv drugostepenog akta donesenog od strane organa druge društveno-političke zajednice ili organizacije o žalbi izjavljenoj na njegovo rješenje.

Sentenca

Pravo na pokretanje upravnog spora protiv drugostepenog rješenja, prema odredbi člana 2. stav 3. preuzetog Zakona o upravnim sporovima, pripadalo je i zajednici odnosno organizaciji čiji je organ rješavao u prvom stepenu, ako je smatrala da je drugostepenim aktom povrijeđeno njeno (samoupravno) pravo, ali to pravo nisu imali i njihovi organi koji su rješavali u prvom stepenu. Takvu odredbu nema federalni Zakon o upravnim sporovima pa u identičnoj pravnoj situaciji pravo na pokretanje upravnog spora ni po ovom zakonu ne pripada organu zajednice odnosno organizacije koji je rješavao u prvom stepenu, radi čega njegovu tužbu treba odbaciti primjenom člana 26. stav 1. tačka 3. istog zakona zbog nedostatka aktivne stranačke legitimacije.

Sentenca

Stvarna nadležnost Vrhovnog suda Federacije ili najvišeg suda kantona-županije za rješavanje o redovnim i vanrednim pravnim sredstvima (žalbi, zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke i zahtjevu za zaštitu zakonitosti) protiv odluka sudova, zakonom je utvrđena isključivo u zavisnosti od činjenice da li je odluka suda koja se pobija, a ne upravnog organa, zasnovana na federalnom materijalnom zakonu odnosno drugom propisu ili federalnom procesnom zakonu, ili pak, na takvom zakonu odnosno drugom propisu kantona.

Sentenca

Ne može se u upravnom sporu odbaciti tužba tužitelja podnesena protiv drugostepenog rješenja, kojim je po žalbi zainteresovanog lica poništeno prvostepeno rješenje, zbog nedostatka procesno-pravnog interesa za podnošenje tužbe.

Sentenca

Donosilac konačnog upravnog akta u upravnom postupku nije aktivno legitimisan za podnošenje zahtjeva za vanredno preispitivanje odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu.

Sentenca

Pravno lice čiju žalbu je odbio tuženi drugostepeni organ ima aktivnu legitimaciju za pokretanje upravnog spora.

Sentenca

Tužilac, kao pravni sljednik ranijeg društva, koje je u upravnom postupku obavezano na plaćanje poreznih obaveza, ima aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe kojom se pokreće upravni spor pod istim uvjetima kao pojedinac ili bilo koja pravna osoba, ali i da učestvuje u upravnom sporu koji se vodi između drugih stranaka radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa, jer mu je kao pravnom sljedniku povrijeđeno njegovo pravo i neposredni lični interes zasnovan na zakonu, pa sud ne može tužbu zainteresovanog lica odbaciti primjenom člana 25. stav 1. tačka 3. Zakona o upravnim sporovima.

Sentenca

Ako sud u upravnom sporu odlučuje o zakonitosti rješenja čije se pravne posljedice (pa tako i sudbina tog rješenja poslije ocjene zakonitosti u upravnom sporu) odnose na određeno lice, onda je sud dužan da to zainteresovano lice uključi u upravni spor, odnosno da mu dostavi tužbu na odgovor i omogući mu učešće u upravnom sporu.

Sentenca

Osiguranik ima pravo pokrenuti upravni spor protiv drugostepenog rješenja kojim je odlučeno da se žalba poslodavca osiguranika odbija i da će o pravima osiguranika iz invalidskog osiguranja odlučivati prvostepeni organ svojim rješenjem.

Sentenca

Ne može se podnijeti tužba u upravnom sporu protiv tužene federalne komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu zbog nedonošenja drugostepenog rješenja po izjavljenoj žalbi (tzv. "ćutanje administracije").

Sentenca

Odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (CRPC), kojom se nosiocu stanarskog prava ili članu njegovog porodičnog domaćinstva vraća u posjed stan, nije upravni akt pa se ne može pobijati tužbom u upravnom sporu.

Sentenca

Akt Željeznice Federacije Bosne i Hercegovine Sarajevo kojim je odbijen zahtjev tužioca (zaposlenika tuženog) za davanje saglasnosti za dodjelu željezničkog građevinskog zemljišta radi izgradnje individualnog stambenog objekta nema svojstvo upravnog akta, pa se protiv njega ne može pokrenuti upravni spor.

Sentenca

Mjesna nadležnost kantonalnog suda za rješavanje upravnih sporova određuje se prema sjedištu prvostepenog organa, odnosno njegove organizacione jedinice, pa u skladu sa tim sjedište jedinice za kontrolu velikih obveznika porezne uprave središnjeg ureda opredjeljuje i mjesnu nadležnost kantonalnog suda.

Sentenca

Pismeno mišljenje organa uprave u nekoj pravnoj situaciji, koje je on dao na upit određenog lica, nije upravni akt u smislu člana 6. Zakona o upravnim sporovima, jer njim nije odlučeno ni o kakvom pravu ili obavezi stranke u kakvoj upravnoj stvari.

Sentenca

Akti međusobne komunikacije viših i nižih vojnih organa ili drugih organa uprave kojima se traži ili daje uputa o tome kako da se postupi ili odluči o zahtjevu stranke, nemaju karakter upravnog akta.

Sentenca

U upravnom sporu sud nije vezan nazivom tuženog organa koji je tužilac označio u tužbi nego o tome ko se smatra tuženom stranom u sporu mora prosuđivati u skladu sa procesno-pravnim zakonskim odredbama.

Sentenca

Akt o razrješenju članova upravnog odbora zavoda za zdravstveno osiguranje nije upravni akt protiv koga se može voditi upravni spor, jer se ne radi o upravnoj stvari.

Sentenca

Akt kojim općina odbija ponudu stranke za preuzimanje neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta nije upravni akt protiv kojeg se može voditi upravni spor.

Sentenca

Obavještenje upravnog inspektora o izvršenom inspekcijskom nadzoru kod organa na čiji rad se odnosila predstavka stranaka nije upravni akt protiv kojeg se može voditi upravni spor.

Sentenca

Izvješće o periodičnom liječničkom pregledu predstavlja akt stručnog organa, kojim nije odlučivano o pravu tužitelja, pa isti ne predstavlja upravni akt.

Sentenca

Odluka o imenovanju i razrješenju članova upravnog odbora nekog pravnog lica nije upravni akt, pa se protiv takvog akta i ne može voditi upravni spor.

Sentenca

Akt o dodjeli stana nije upravni akt, pa se protiv njega i ne može voditi upravni spor.

Sentenca

Rješenje Fakulteta zdravstvenih studija Sarajevo, Univerziteta u Sarajevu nije upravni akt, pa se upravni spor ne može voditi protiv takvog akta, jer tuženi Fakultet zdravstvenih studija Sarajevo nije organ iz člana 4. Zakona o upravnim sporovima.

Sentenca

Procesna je smetnja da se jednom tužbom poništava više upravnih akata, a ovo iz razloga što je svako konačno rješenje u upravnom postupku zasebno u pravnom prometu iako može poticati iz istog upravno-pravnog osnova.

Sentenca

Odluka Vlade Unsko-sanskog kantona o listi lijekova obaveznog zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona nije upravni akt protiv kojeg se može voditi upravni spor.

Sentenca

Upravni spor zbog nedonošenja rješenja po imovinsko-pravnom zahtjevu određenog lica za predaju stvari u posjed i naknadu štete, ne može se voditi u smislu članova 11. i 22. Zakona o upravnim sporovima ni uz ispunjenje procesnih uslova iz ovih članova, obzirom da se ne radi o nedonošenju akta u kakvoj upravnoj stvari nego u stvari koja nije upravna.

Sentenca

Upravni spor zbog nedonošenja rješenja po zahtjevu ili žalbi određenog lica može se pokrenuti i voditi samo ako se radi o nedonošenju upravnog akta u upravnoj stvari, a ne i u slučaju nedonošenja akta u nekoj drugoj stvari koja nije upravna i o kojoj se ne rješava u upravnom postupku.

Sentenca

Pismeno obavještenje organa uprave kojim se stranka obavještava da organ uprave ne prihvata njen zahtjev za ukidanje i mijenjanje pravosnažnog rješenja i kada je donijeto u formi rješenja nema karakter upravnog akta protiv kojeg se može izjaviti žalba ili pokrenuti upravni spor.

Sentenca

Akt nadležnog organa kojim su imenovani članovi upravnog odbora u pravnom licu ne predstavlja upravni akt, pa se protiv takvog akta ne može voditi upravni spor. Iz dostavljenog spisa predmeta proizilazi da je tužitelj dana 29.10.1999. godine podnio Općinskom sudu u L. tužbu protiv tuženog Kantonalnog ministarstva gospodarstva u L. u kojoj je istakao tužbeni zahtjev da se utvrdi da je rješenje tog ministarstva broj 05-30-152/99 od 20.09.1999. godine ništavo, da ne proizvodi pravni učinak, te tražio da se tuženi obaveže na naknadu troškova parničnog postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Općinski sud u L. svojim aktom broj US-14/99 od 18.01.2000. godine dostavio je spis Kantonalnom sudu u L.

Sentenca

Kada je u upravnom sporu rješenjem kantonalnog suda, blagovremeno izjavljena žalba tužioca protiv rješenja istog suda, odbačena kao neblagovremena, a osporenim rješenjem je pravilno odbačena njegova tužba protiv akta suda iz razloga što se taj akt ne smatra upravnim aktom, žalbeni sud će svojim rješenjem uvažavanjem žalbe tužioca preinačiti osporeno rješenje prvostepenog suda, utvrditi da je njegova žalba blagovremena i žalbu odbiti.

Sentenca

Opomena upućena poreskom obvezniku da po pravosnažnom rješenju plati porez na imovinu predstavlja pojedinu radnju u upravnom postupku i nema pravni karakter upravnog akta, pa se protiv nje ne može izjaviti žalba niti voditi samostalni upravni spor bez obzira na rang organa koji ju je izdao, donio.

Sentenca

O osnivanju šumsko-privrednog društva, koju je donijela skupština kantona nije upravni akt iz člana 9. Zakona o upravnim sporovima, protiv kojeg se može pokrenuti upravni spor.

Sentenca

Obavijest općinskog organa uprave da ne raspolaže sa slobodnom stambenom jedinicom nije upravni akt iz člana 9. Zakona o upravnim sporovima.

Sentenca

Postoji osnov za poništaj upravnog akta koji je donesen od strane nenadležnog organa i onda kada se tužbom posebno ne ističe taj osnov pobijanja, ali se u tužbi tvrdi da je osporeni akt nezakonit i traži njegov poništaj, što uključuje mogućnost svih osnova pobijanja iz člana 10. preuzetog Zakona o upravnim sporovima s obzirom da sud nije vezan razlozima tužbe.

Sentenca

Stranka kojoj je prvostepenim rješenjem odbijen zahtjev ili naložena obaveza u jednostranačkim upravnim stvarima u kojima učestvuju dva ili više lica sa identičnim interesima, pa se nije žalila protiv tog rješenja nego je protiv istog odbijena žalba drugog lica, nije aktivno legitimisana za podnošenje tužbe protiv drugostepenog rješenja.

Sentenca

Tužba podnesena zbog nedonošenja rješenja po izjavljenoj žalbi tkz. „ćutanje administracije“ u vrijeme važenja ranijeg federalnog Zakona o upravnim sporovima ne može se rješavati po odredbama novog federalnog Zakona o upravnim sporovima.

Sentenca

U upravnom sporu zbog „ćutanja administracije“ upravni spor se može pokrenuti i voditi samo ako se radi o nedonošenju upravnog akta kojim se rješava o nekoj upravnoj stvari, a ne i o nedonošenju akta o zahtjevu tužitelja za zaključenje sporazuma o uvjetima penzionisanja, koji je predradnja za eventualno sticanje prava na starosnu penziju po odredbama Uredbe o povoljnijim uvjetima za sticanje prava na starosnu penziju vojnih osiguranika Vojske Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 18/04, 27/04, 47/04).

Sentenca

Kada stranka podnese tužbu zbog „ćutanja administracije“ prvostepeni sud je dužan prije svega da ispita da li su u konkretnoj situaciji, u skladu sa odredbama člana 10. i 20. Zakona o upravnim sporovima, bile ispunjene procesne pretpostavke za pokretanje upravnog spora, pa u zavisnosti od toga zatražiti od stranke ili da uredi tužbu ili odlučiti o opravdanosti podnesene tužbe zbog „ćutanja administracije“, shodno članu 36. stav 4. Zakona o upravnim sporovima.

Sentenca

Kada upravni organ donese drugostepeni upravni akt nakon što je tužitelj protiv njega već podnio tužbu zbog ćutanja administracije, pa tužitelj dopunom tužbe obavijesti sud da nije zadovoljan donesenim upravnim aktom, te da u cijelosti ostaje kod tužbe, sud je dužan postupiti po tužbi kao i da je podnesena protiv tog drugostepenog upravnog akta.

Sentenca

Nisu ispunjeni uslovi za podnošenje tužbe zbog „šutnje administracije“ ako je tužitelj propustio da se sa svojim zahtjevom (žalbom) obrati drugostepenom organu.

Sentenca

Kada sud utvrdi da su osporeni i prvostepeni akt ništavi, svojom odlukom će te akte poništiti (a ne oglasiti ništavim) i to samo ako je to tužbom traženo.

Sentenca

Za odlučivanje o žalbama izjavljenim protiv rješenja odjeljenja za odbranu u opštinama poslije stupanja na snagu federalnog Zakona o upravnom postupku 28. 1. 1998. godine nisu stvarno nadležne da odlučuju uprave za odbranu u kantonima, nego federalno ministarstvo odbrane Sarajevo, u čijem se sastavu navedena odjeljenja i uprave nalaze kao njegove osnovne organizacione jedinice, pa se osporeno rješenje uprave za odbranu u upravnom sporu mora poništiti i predmet ustupiti na rješavanje nadležnom ministarstvu.

Sentenca

Nadležni sud će odbaciti zahtjev za odlaganje izvršenja osporenog rješenja koji je tom sudu podnesen uz zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, jer je o takvom zahtjevu mogao rješavati samo sud kome je podnesena tužba protiv tog osporenog rješenja.

Sentenca

Ako pravobranilac nije učestvovao u upravnom postupku za njega rok od 60 dana kada može podnijeti tužbu sudu teče od dana dostavljanja upravnog akta stranci u čiju je korist upravni akt donesen, neovisno kada ga je organ uprave obavijestio da je upravnim aktom povrijeđen zakon na štetu zajednice koju pravobranilac zastupa.

Sentenca

Protiv odluke suda nadležnog za upravne sporove, donesene o zahtjevu stranke za zaštitu sloboda i prava zajamčenih ustavom za koje tvrdi da su povrijeđeni konačnim pojedinačnim aktom, nije dozvoljena žalba.

Sentenca

Protiv rješenja suda o odbačaju tužbe kao neuredne, u upravnoj stvari u kojoj zakonom nije predviđena mogućnost ulaganja žalbe, ne treba odbaciti kao nedozvoljenu, nego je tretirati kao zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. Ne može se smatrati da tužba sadrži nedostatak koji sprečava rad suda, ako je u tužbi naznačen naziv organa koji je donio osporeni upravni akt i datum i broj pod kojim je donijet, bez obzira što taj akt nije priložen uz tužbu ni dostavljen naknadno po nalogu suda.

Sentenca

Zahtjev za odlaganje izvršenja upravnog rješenja može se podnijeti nadležnom sudu samo u predmetu u kojem je po tužbi pokrenut upravni spor protiv tog rješenja.

Sentenca

Ne može se u postupku po izjavljenoj žalbi protiv odluke kantonalnog suda podnositi zahtjev za odgodu izvršenja upravnog akta, već samo po tužbi u upravnom sporu.

Sentenca

Žalbu stranaka izjavljenu protiv odluke najvišeg suda kantona-županije donesene u upravnom sporu, kojom je uvažavanjem tužbe osporeni konačni akt poništen i predmet vraćen nadležnom upravnom organu na ponovno rješavanje, treba odbaciti kao nedozvoljenu zbog nedostatka pravnog interesa stranaka za njeno podnošenje.

Sentenca

Rok od 30 dana za podnošenje tužbe kojom se pokreće upravni spor, kada nema dokaza da je konačni upravni akt lično dostavljen stranci, počinje da teče od dana kada je stranka očigledno saznala za doneseni akt i njegovu sadržinu, što je faktičko pitanje koje treba u postupku utvrditi i tako utvrđeni datum izjednačiti sa datumom lično izvršene dostave.

Sentenca

Za razliku od ranijeg Zakona o upravnim sporovima, po čijim odredbama je stranka mogla u izvršenju presude donesene zbog “šutnje uprave” podnošenjem zahtjeva, uz ispunjenje zakonom propisanih uslova, izdjejstvovati od strane suda koji je donio presudu, donošenje rješenja koje u svemu zamjenjuje akt nadležnog organa, takva pravna mogućnost ne postoji prema odredbama novog Zakona o upravnim sporovima iz 2005. godine. Po tom zakonu izvršenje presude donesene zbog “šutnje uprave” obezbjeđuje se podnošenjem disciplinske prijave i pokretanjem disciplinskog postupka, po službenoj dužnosti ili po zahtjevu stranke, prvostepenom disciplinskom organu protiv odgovornog lica zbog teške povrede službene dužnosti, kao i preduzimanjem odgovarajućih mjera od strane suda kod Vlade Federacije, odnosno vlada kantona, gradskih ili općinskih vijeća, da njihov nadležni organ postupi po zahtjevu i presudi suda.

Sentenca

U tužbi se ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, osim ako nesumnjivo ukazuju da je činjenično stanje očigledno drugačije od onoga koje je utvrđeno u upravnom postupku i pod uvjetom da tužilac pruži dokaze da ih bez svoje krivice nije mogao iznijeti, odnosno predložiti do okončanja upravnog postupka.

Sentenca

Pozivanjem tužitelja da u ostavljenom roku uredi tužbu se radi o sudskom, a ne zakonskom roku sa prekluzivnim posljedicama, pa se ne može tužba iz tog razloga odbaciti, jer je nakon proteka tog roka dostavljen uredan zahtjev i to prije donošenja odluke.

Sentenca

Odluka o usvajanju izmjene i dopune regulacionog plana koju je donijelo općinsko vijeće nije upravni akt, pa se protiv takvog akta ne može voditi upravni spor.

Sentenca

Povrat - refundacija isplaćenih naknada plaća za vrijeme privremene spriječenosti za rad poslodavcu nije upravna pravna stvar, pa je potrebno tužbu odbaciti.

Sentenca

Tužitelj nema pravo pokrenuti upravni spor protiv rješenja organa uprave kojim nije povrijeđen njegov neposredni lični interes zasnovan na zakonu, te takvu tužbu treba odbaciti.

Sentenca

Kada je rješenjem tuženog organa poništen upravni akt prvostepenog organa i vraćen na ponovni postupak zbog povrede postupka, kantonalni sud treba tužbu odbiti, a ne odbaciti.

Sentenca

Kada prvostepeni sud u upravnom sporu o istoj upravnoj stvari donese presudu koja je postala konačna i pravomoćna, a poslije donese identičnu presudom u upravnom sporu o istoj stvari, koja je predmet preispitivanja pred Vrhovnim sudom, zbog čega je došlo do povrede pravila postupka iz kojih razloga su ispunjeni uvjeti da se tužba odbaci.

Sentenca

Postojanje pravomoćne sudske odluke donesene u upravnom sporu o istoj stvari pretpostavlja pored identiteta predmeta spora, odnosno upravnog akta i istovremeno postojanje identiteta stranaka.

Sentenca

Stranka koja protiv prvostepenog rješenja nije izjavila žalbu, nije ovlaštena da pokrene upravni spor zbog “ćutanja administracije” ni u slučaju kada su za suprotnu stranku koja je izjavila žalbu ispunjeni svi uslovi iz člana 26. stav 1. Zakona o upravnim sporovima za pokretanje upravnog spora, pošto se zbog nastupanja zakonske pretpostavke odbijanja žalbe ne dira u njeno pravo ili neposredni lični interes zasnovan na zakonu nego samo u pravo ili neposredni lični interes podnosioca žalbe.

Sentenca

Prvostepeni sud je izvršio povredu pravila postupka kada je donio odluku po tužbi stranke zbog šutnje administracije u smislu člana 20. Zakona o upravnim sporovima, bez omogućavanja stranci da se prije toga izjasni o osporenom rješenju koje je naknadno donio tuženi organ po žalbi stranke izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja.

Sentenca

Obzirom da je drugostepeni organ nakon podnošenja tužbe (zbog šutnje administracije) donio rješenje povodom izjavljene žalbe na odluku prvostepenog organa, nije bilo obaveze da se to rješenje dostavlja stranci na izjašnjenje da li je zadovoljna tim aktom, da li ostaje kod tužbe i da li proširuje tužbu i na novi upravni akt, jer se ne radi o aktu iz člana 26. Zakona o upravnim sporovima.

Sentenca

Kada osporeni upravni akt nije priložen uz tužbu, nego je u tužbi samo označen naziv organa koji je donio i broj i datum tog akta, niti ga tužilac dostavi naknadno po nalogu suda, a to ne učini ni tuženi organ, takva tužba sadrži nedostatke koji sprečavaju dalji rad suda po istoj, radi čega je treba odbaciti kao neurednu.

Sentenca

Očigledne greške u pismenom rješenju upravnog organa nije ovlašten da ispravi prvostepeni sud u upravnom sporu nego to može učiniti u svako doba donosilac rješenja. Pogrešno označeni ili neoznačeni datum u drugostepenom rješenju ne predstavlja nedostatak u obliku i sastavnim dijelovima pismenog rješenja koji sprečava utvrđivanje identiteta rješenja i ocjenu njegove zakonitosti sa aspekta meritornog rješavanja predmetne upravne stvari, pa takav nedostatak nema karakter bitne povrede postupka i ne može imati za posljedicu poništenje rješenja.

Sentenca

Kada je tužitelj u tužbi u skladu sa odredbom člana 28. stav 3. Zakona o upravnim sporovima predložio održavanje javne rasprave, postoji obaveza suda da istu održi, pa su u slučaju propuštanja suda da postupi po stavljenom prijedlogu povrijeđena pravila postupka, odnosno postoji povreda načela javnog rješavanja upravnih sporova.

Sentenca

Tužilac, kao stric maloljetnog djeteta, nije ovlašten po odredbama porodičnog zakona (“Službeni list SRBiH”, broj 21/79) da štiti interese maloljetnog djeteta i da zbog toga ima položaj stranke u upravnom postupku, on može podnijeti prigovor na rad staraoca ili organa starateljstva, što znači samo izvršenje radnje u cilju javne kontrole njihovog rada, ali time on ne stiče svojstvo stranke u upravnom postupku. Zato se tužba takvog lica odbacuje na osnovu člana 30. stav 1. tačka 3. ZUS-a.

Sentenca

Konačno i izvršno rješenje kojim je određenom licu priznato pravo na osnovno obezbjeđenje i dodatak za njegu i pomoć drugog lica, ne može tužbom u upravnom sporu pobijati nasljednik tog lica i tražiti da se priznaju u većem iznosu, jer se radi o ličnim pravima koja se mogu naslijediti samo u iznosu koji je dospio u momentu smrti ostavioca, a nije mu do tada isplaćen. Takvu tužbu sud će odbaciti.

Sentenca

Pravna priroda rješavanja u punoj jurisdikciji podrazumijeva ne samo ocjenu suda da upravne akte treba poništiti već podrazumijeva i rješavanje same upravne stvari umjesto upravnog organa. Ne radi se o sporu pune jurisdikcije u slučaju kada poništavanjem upravnih akata ostane neriješen zahtjev kojim je upravni postupak pokrenut.

Sentenca

Ukoliko u postupku učestvuje procesno nesposobno lice, prema njemu procesni rokovi ne teku sve dok mu se ne postavi privremeni staralac.

Sentenca

Kada se presudom tužba uvažava, upravni akt poništava i rješava upravna stvar, tada se ne može upravna stvar samo djelomično riješiti već u cjelini, jer presuda treba da u svemu zamijeni poništeni upravni akt.

Sentenca

U presudi se moraju ocijeniti svi navodi tužbe i dati jasni razlozi zbog kojih sud nalazi da su navodi tužbe osnovani ili neosnovani.

Sentenca

Odlučujući o žalbi izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja drugostepeni organ uprave ne može poništiti to rješenje kada ocijeni da su osnovani samo žalbeni navodi stranke da istim nije odlučeno o predmetu postupka u cijelosti ili o svim zahtjevima, jer se ne radi o bitnoj povredi pravila postupka, nego mora žalbu odbiti uz upute prvostepenom organu da po zahtjevu iz žalbe donese dopunsko rješenje o neriješenom dijelu predmeta postupka odnosno zahtjeva.

Sentenca

Pravo na odgovor na sve tužbene navode/prigovore u obrazloženju sudske odluke predstavlja element prava na pravično suđenje, jer se time omogućava provjera da li je provedeno suđenje bilo pravično i omogućava stranci da na temelju obrazloženja sazna za razloge odluke i na osnovu toga adekvatno iskoristi svoje pravne lijekove.

Sentenca

Protiv rješenja kantonalnog suda kojim je odbačen zahtjev tužioca za odlaganje izvršenja rješenja tuženog organa stranka ne može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje iz razloga što je to rješenje pravosnažno samo u formalno-pravnom smislu, a ne i u materijalno-pravnom smislu.

Sentenca

Protiv odluka kantonalnog suda kojim je odbijen zahtjev tužitelja za odlaganje izvršenja osporenog rješenja, protiv koga je pokrenut upravni spor, ne može se podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje.

Sentenca

Protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH kojim je odbijen ili odbačen zahtjev tužitelja za odlaganje izvršenja upravnog akta, kojim mu je naložena određena obaveza, nije dozvoljena žalba pa se kao takva mora odbaciti.

Sentenca

Žalbu stranke izjavljenu protiv presude najvišeg suda kantona donesene u upravnom sporu, koja je zasnovana na opštinskom materijalnom propisu i koja se žalbom ne pobija zbog povrede pravila federalnog Zakona o postupku, treba odbaciti kao nedozvoljenu.

Sentenca

Odluka Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine koja je donesena po tužbi u upravnom sporu ne može se pobijati zahtjevom za vanredno preispitivanje sudske odluke.

Sentenca

Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke ne može se podnijeti zbog povrede pravila postupka koja se odnosi na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

Sentenca

Zahtjev za vanredno preispitivanje podnesen protiv presude kantonalnog suda donesene u upravnom sporu, kojim je tužba uvažena i poništen osporeni akt tuženog i predmet vraćen na ponovno rješavanje, treba odbaciti kao nedozvoljen.

Sentenca

Za odlučivanje da li će rješavanje po podnesenom zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke biti stvarno nadležan kantonalni ili Vrhovni sud Federacije BiH, kao kriterij uzima se da li je pravosnažnom odlukom prvostepenog suda povrijeđen federalni materijalni zakon ili drugi federalni materijalni propis, ili je prvostepena odluka donesena primjenom kantonalnog materijalnog zakona i drugog kantonalnog materijalnog propisa u kojem bi slučaju bio nadležan kantonalni sud.

Sentenca

Protiv odluke Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine nije dozvoljeno podnošenje zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke.

Sentenca

Odluka suda u formi obavijesti, a kojom se okončava sudski postupak, ima se smatrati odlukom po odredbi člana 41. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, kojom je po podnesenoj tužbi pravosnažno negativno odlučeno, pa je protiv takve odluke dozvoljeno izjavljivanje zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke.

Sentenca

U zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke, kao vanrednom pravnom sredstvu, ne mogu se prvi put iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi.

Sentenca

Donosilac prvostepenog upravnog akta nema u upravnom sporu svojstvo tužitelja, tuženog, niti zainteresovanog lica, pa nije ovlašten podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje prvostepene presude donesene u upravnom sporu.

Sentenca

Nije dozvoljen zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke izjavljen protiv rješenja prvostepenog suda kojim je odlučeno o zahtjevu za odlaganje izvršenja upravnog akta jer tim rješenjem prvostepeni sud nije meritorno rješavao upravnu stvar obzirom da nije odlučivao o osnovanosti zahtjeva iz tužbe nego samo o odgađanju izvršenja osporenog rješenja do donošenja odluke suda po tužbi.

Sentenca

Ako po traženju Vrhovnog suda Federacije BiH stranka u ostavljenom roku ne uredi zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, sud će zahtjev odbaciti kao neuredan.

Sentenca

Privremeni zastupnik koji je postavljen isključivo za zastupanje u upravnom postupku nije ovlašćen da podnese zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke u upravnom sporu.

Sentenca

Kada je presudom uvažena tužba za ponavljanje postupka i presuda protiv koje je podnesen zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke stavljena van snage, te drugačije riješena predmetna upravna stvar, bespredmetno je dalje vođenje postupka po zahtjevu tužitelja za vanredno preispitivanje presude koja više pravno ne egzistira.

Sentenca

Zahtjev za vanredno preispitivanje protiv odluke vijeća Vrhovnog suda Federacije stranka može, prema noveliranom članu 45. Zakona o upravnim sporovima, podnijeti samo ako je ta odluka donesena po žalbi, a ne i protiv odluke vijeća donesene po tužbi u upravnom sporu, zbog čega navedeni vanredni pravni lijek uložen protiv odluke tog suda donesene po tužbi u upravnom sporu, nakon stupanja na snagu pomenutog noveliranog člana 23.3.2000. godine, treba odbaciti kao nedozvoljen.

Sentenca

Zahtjevom za vanredno preispitivanje sudske odluke kao vanrednim pravnim lijekom ne može se pobijati rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, kojim je odbačen zahtjev tužitelja za odlaganje izvršenja upravnog akta, pa se takav zahtjev odbacuje kao nedozvoljen.

Sentenca

Akt o dodjeli gradskog građevinskog zemljišta neposrednom pogodbom nije upravni akt pa se isti ne može oglašavati ništavim na način kako se oglašavaju upravni akti, odnosno ni akti kojim je odbijen zahtjev stranke za oglašavanje rješenja ništavim nije upravni akt.

Sentenca

Stranka koja je protiv prvostepene presude donesene po tužbi druge stranke zajedno sa tom drugom strankom podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, ne može tražiti ponavljanje sudskog postupka u upravnom sporu nakon proteka roka od 30 dana od dana saznanja za razlog ponavljanja.

Sentenca

Prvostepeni sud će rješenjem odbaciti tužbu primjenom člana 51. stav 2. Zakona o upravnim sporovima ako tužilac nije učinio bar vjerovatnim postojanje zakonskog osnova za ponavljanje postupka.

Sentenca

Nove činjenice i mogućnost upotrebe novih dokaza mogu biti razlog za ponavljanje upravno-sudskog postupka samo ako je sud sam utvrđivao činjenično stanje i izvodio dokaze u tom postupku i na tako utvrđenom činjeničnom stanju zasnovao svoju odluku.

Sentenca

Činjenica koja nije postojala u vrijeme vođenja upravnog spora ne može biti osnov za ponavljanje postupka.

Sentenca

Okolnost da je tuženi donosilac upravnog akta istovremeno i sud koji treba rješavati o podnesenoj tužbi predstavlja opravdan razlog za određivanje drugog stvarno nadležnog suda za postupanje u predmetnom upravnom sporu.

Sentenca

Stranka ne može tražiti ponavljanje postupka u upravnom sporu, po osnovu postojanja novih činjenica i novih dokaza u smislu člana 52. stav 1. tačka 1. Zakona o upravnim sporovima, kada je sud svoju odluku zasnovao na činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku. Takvu tužbu za ponavljanje postupka sud će odbaciti primjenom člana 56. stav 2. Zakona o upravnim sporovima.

Sentenca

Stranka nije učinila vjerovatnim postojanje bilo kojeg zakonskog osnova za ponavljanje postupka upravnog spora okončanog procesno-pravnom odlukom suda, kojom nije meritorno odlučivano o njenom zahtjevu, pozivajući se na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava kao osnovne razloge, pa se takav prijedlog za ponavljanje postupka mora odbaciti.

Sentenca

Nove činjenice i sticanje mogućnosti upotrebe novih dokaza mogu biti razlog za ponavljanje upravno-sudskog postupka samo onda ako je sud sam utvrđivao činjenice i izvodio dokaze u tom postupku i na tako utvrđenom činjeničnom stanju zasnovao svoju odluku. Rok za ponavljanje postupka od 30 dana teče od dana dostavljanja sudske odluke samo onda ako je stranka saznala za razlog ponavljanja postupka prije nego što je postupak kod suda okončan, a u drugim slučajevima taj rok teče od dana saznanja za razlog ponavljanja.

Sentenca

Stranka nije učinila vjerovatnim zakonski osnov za ponavljanje okončanog upravnog spora zbog novih činjenica i novih dokaza, kada sam sud nije utvrđivao činjenično stanje nego odluku donio na podlozi činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku, niti zakonski osnov za ponavljanje postupka zbog sticanja mogućnosti da upotrijebi raniju sudsku odluku donesenu u istom upravnom sporu, isticanjem u tužbi da je rješenjem prvostepenog upravnog organa slična upravna stvar riješena drugačije nego u odluci suda kojom je okončan upravni spor, zbog čega takvu tužbu za ponavljanje postupka treba odbaciti.

Sentenca

Mogućnost (i obaveza) suda da poništi osporeni upravni akt i sam riješi predmetnu upravnu stvar presudom u situaciji ako nadležni organ poslije poništenja osporenog upravnog akta donese akt protivno pravnom shvatanju suda ili protivno primjedbama suda u pogledu postupka, zasnovana je na načelu obaveznosti sudskih presuda propisanih članom 3. Zakona o upravnim sporovima, ali uz uvjet propisan odredbom člana 58. navedenog zakona - kada stranka podnese novu tužbu, pa se takav zahtjev ne može postaviti kao izdvojen bez podnošenja tužbe.

Sentenca

Mogućnost (i obaveza) suda da pokrene disciplinski postupak protiv odgovornog lica ako nadležni organ poslije poništenja upravnog akta ne donese novi upravni akt u propisanom roku ili ga donese protivno primjedbama suda, zasnovana je na načelu obaveznosti sudskih presuda propisanih članom 3. Zakona o upravnim sporovima, ali uz uvjet propisan odredbom člana 58. navedenog zakona - kada nadležni organ poslije poništenja upravnog akta ne donese novi upravni akt u propisanom roku ili ga donese protivno primjedbama suda.

Sentenca

Zahtjev za zaštitu sloboda i prava ne može se podnijeti protiv odluke Vlade Federacije Bosne i Hercegovine jer odluka kao opšti akt ne može se smatrati konačnim pojedinačnim aktom neovisno što se ista u jednom dijelu odnosi i na podnosioca zahtjeva.

Sentenca

Postoji drugi vid sudske zaštite posrednim putem izjavljivanjem žalbe na odluke upravnih organa, koje se baziraju na nalazima i mišljenjima ljekarske komisije, jer bi u suprotnom bila zloupotreba procesnih prava, omogućiti stranci podnošenje zahtjeva za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom FBiH.

Sentenca

Službena osoba u organu uprave čini nezakonitu radnju iz člana 62. Zakona o upravnim sporovima, ako ne sprovodi zaključak o dozvoli izvršenja izvršnog rješenja.

Sentenca

Ne postoje procesno-pravne pretpostavke za donošenje upravnog akta od strane suda kojim se rješava sama upravna stvar (član 66. ZUS-a), u slučaju kada prvostepeni organ uprave u izvršenju sudske odluke nije u ponovnom postupku donio u zakonskom roku novo rješenje.

Sentenca

Nema povrede sloboda i prava građana zajamčenih ustavom u odnosu na bivšeg vlasnika eksproprisanih nepokretnosti konačnim pojedinačnim aktima nadležnih upravnih organa donesenim u postupku eksproprijacije njegovih nepokretnosti, pošto mu je u tom postupku protiv navedenih akata bila osigurana sudska zaštita njegovog prava vlasništva u upravnom sporu, a ni povrede tih prava i sloboda radnjom službene osobe u organu uprave kada on kao podnosilac zahtjeva nije konkretno naveo u zahtjevu radnju, mjesto i vrijeme kada je učinjena, organ i službenu osobu u njemu koja je učinila takvu radnju, kao i dokaze o svemu tome, te postavio zahtjev za otklanjanje smetnji ili ograničenja za vršenje sloboda i prava, zbog čega njegov zahtjev za zaštitu sloboda i prava građana zajamčenih ustavom treba odbiti kao neosnovan.

Sentenca

Federalno pravobranilaštvo u Sarajevu može Vrhovnom sudu Federacije podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja prvostepenog suda donesenog u postupku zaštite sloboda i prava zbog nezakonite radnje u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja stranci.

Sentenca

U slučaju kada se u skladu sa članom 70. Zakona o upravnim sporovima podnese zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke zbog ćutanja kantonalnog suda, zahtjev će se odbaciti kao nedopušten, jer Zakonom o upravnim sporovima nije propisana mogućnost da se ovo vanredno pravno sredstvo može podnijeti zbog ćutanja kantonalnog suda.

Sentenca

Zahtjev za zaštitu sloboda i prava zajamčenih ustavom koja su povrijeđena radom službenog lica ne može se podnijeti protiv sudija, već isključivo protiv službenih lica u organima uprave koji svojim radnjama protivno zakonu neposredno sprječavaju ili ograničavaju određenom pojedincu vršenje ustavom zajamčene slobode i prava.

Sentenca

Pravna situacija kada je upravni akt donesen a nema dokaza da je stranci lično dostavljen, uz očiglednu okolnost da je stranka saznala za doneseni akt i njegovu sadržinu, mora se upodobiti lično izvršenoj dostavi akta sa danom takvog saznanja. Stranke kojima je preuzetim Zakonom o upravnim sporovima priznato pravo da u određenim upravnim stvarima pokreću i vode upravni spor, nisu izgubile to pravo (nisu lišene toga prava) donošenjem Zakona o neprimjenjivanju ZUS-a, nego isto neće moći da ostvaruju za vrijeme neposredne ratne opasnosti ili za vrijeme ratnog stanja, odnosno u periodu važenja tog zakona od 15.6.1992. do 2.9.1995. godine, uz izuzetak stranaka u upravnim sporovima u kojima žalba nije dopuštena ili nadležni organ po njihovom zahtjevu ili žalbi nije odlučio, koje su i u tom periodu ovlaštene da tužbom pokreću i vode upravni spor.

Sentenca

U upravnom postupku i upravnom sporu se ne mogu pobijati odluke, ni redovnim ni vanrednim pravnim sredstvima, samo zbog nepravilnog obrazloženja, ako to nije imalo uticaja na njihovu zakonitost.