Stav sudske prakse
Parnični postupak · BiHVrijednost predmeta spora kod nenovčanog zahtjeva ne može se naznačiti nakon pripremnog ročišta
Sentenca
Vrijednost predmeta spora kod nenovčanog zahtjeva ne može se naznačiti nakon pripremnog ročišta
Prvostepeni sud samo do određene faze postupka ima mogućnost i ovlašćenje da pristupi utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, pri čemu mu, kao ni tužitelju, nijednom odredbom procesnog zakona nije dozvoljeno da vrijednost predmeta spora utvrđuje u bilo kojoj fazi postupka već najkasnije na pripremnom ročištu, a ako pripremno ročište nije održano, onda na glavnoj raspravi prije početka rasprave o glavnoj stvari, pa tako tužitelj nema ovlašćenje da u fazi glavne rasprave, nakon održanog pripremnog ročišta, naznačava vrijednost predmeta spora jer je tako naznačena vrijednost predmeta spora bez pravnog značaja i nije odlučna za ocjenu dopuštenosti revizije.
Rad kancelarije: Advokatska kancelarija Prnjavorac iz Tuzle vodi parnične postupke pred sudovima u cijeloj Bosni i Hercegovini: sastav tužbe i odgovora na tužbu, zastupanje na ročištima, dokazni prijedlozi, žalba i revizija. Pregled usluga: advokat za sporove i parnice · sudski postupci i rješavanje sporova · pravna analiza predmeta · naplata potraživanja.
O čemu je sud odlučivao
Tužitelj je 2003. godine tužbom tražio 51.000,00 KM naknade za korištenje trafostanice na svojoj parceli. Po nalogu suda je 2008. godine uredio tužbu i dodao nenovčani zahtjev da se trafostanica izmjesti, ali za taj zahtjev nije naznačio vrijednost spora, ni u uređenoj tužbi ni na pripremnom ročištu i njegovim nastavcima. Vrijednost od 10.500,00 KM naznačio je tek na glavnoj raspravi, nakon provedenog dokaznog postupka. Nižestepeni sudovi odbili su novčani zahtjev, utvrdivši da je trafostanica u isključivom vlasništvu tuženog, a tužitelj je reviziju izjavio protiv odluka o oba zahtjeva. Vrhovni sud Federacije BiH njegovu reviziju protiv odluke o izmještanju trafostanice odbacio je kao nedopuštenu, a reviziju protiv odluke o novčanom zahtjevu odbio.
Iz obrazloženja odluke
„Iz spisa predmeta proizilazi da je tužitelj u tužbi od 03.06.2003. godine prvobitno postavio samo novčani zahtjev za isplatu naknade za korištenje trafostanice u iznosu od 51.000,00 KM. Postupajući po nalogu suda sa odgođenog ročišta od 23.01.2008. godine tužitelj je podneskom od 20.02.2008. godine dopunio i uredio svoju tužbu u kojoj je, pored ranije istaknutog novčanog zahtjeva, postavio i nenovčani zahtjev za izmještanje elektroenergetskog objekta (trafostanica) sa njegove parcele. U navedenom uređenom tužbenom podnesku tužitelj nije naznačio vrijednost predmeta spora, niti je to učinio na pripremnom ročištu od 21.03.2008. godine i nastavcima pripremnog ročišta od 21.04.2008. i 02.06.2008. godine.
Tek na glavnoj raspravi od 17.09.2008. godine, nakon provedenog dokaznog postupka, tužitelj je vrijednost predmeta spora označio na iznos od 10.500,00 KM.
(...)
Prema odredbi člana 53. stav 2. tačka 5. ZPP tužba mora sadržavati naznaku vrijednosti spora.
Odredbom člana 321. stav 2. ZPP propisano je da kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.
Prema odredbi stava trećeg istog zakonskog člana, ako je u slučaju iz stava drugog ovog člana tužitelj vrijednost predmeta spora suviše visoko ili suviše nisko naznačio, sud će najkasnije na pripremnom ročištu, a ako pripremno ročište nije održano, onda na glavnoj raspravi prije početka rasprave o glavnoj stvari, brzo i na prikladan način provjeriti tačnost naznačene vrijednosti, te rješenjem odrediti vrijednost predmeta spora.
Iz navedenih zakonskih odredaba jasno proizilazi da prvostepeni sud samo do određene faze postupka ima mogućnost i ovlašćenje da pristupi utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, pri čemu mu, kao ni tužitelju, ni jednom odredbom procesnog zakona nije dozvoljeno da vrijednost predmeta spora utvrđuje u bilo kojoj fazi postupka.
Stoga ni tužitelj nije u konkretnom slučaju imao ovlašćenje da u fazi glavne rasprave, nakon održanog pripremnog ročišta, naznačava vrijednost predmeta spora. Tako naznačena vrijednost predmeta spora je bez pravnog značaja i nije odlučna za ocjenu dopuštenosti revizije.
Odredbom člana 237. stav 2. ZPP je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM.
Kako tužitelj u tužbi, kao i na pripremnom ročištu, nije označio vrijednost spora u pogledu nenovčanog zahtjeva za izmještanje trafostanice, to se ima uzeti da vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude u konkretnom slučaju ne prelazi limitirajući vrijednosni kriterij propisan odredbom člana 237. stav 2. ZPP, pa revizija po tom zakonskom osnovu nije dopuštena.
Ovaj sud ocjenjuje da odlučivanje o reviziji u konkretnom slučaju ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, pa stoga nema mjesta dopustivosti revizije ni po kriteriju propisanom odredbom člana 237. stav 3. ZPP.
Na osnovu izloženog valjalo je primjenom odredbe člana 247. ZPP reviziju tužitelja protiv odluke o nenovčanom zahtjevu odbaciti kao nedopuštenu.“
Šta ovaj stav znači u praksi
Kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, mjerodavna je vrijednost koju je tužitelj naznačio u tužbi (član 321. stav 2. ZPP FBiH), a naznaka vrijednosti spora obavezan je dio tužbe (član 53. ZPP FBiH). Sud tu vrijednost može provjeriti i rješenjem odrediti drugačiju, ali najkasnije na pripremnom ročištu, odnosno na glavnoj raspravi prije početka raspravljanja o glavnoj stvari ako pripremno ročište nije održano. Isti vremenski okvir važi i za tužitelja: vrijednost naznačena kasnije nema pravni značaj.
Posljedica se najjasnije vidi kod revizije, čija dopuštenost zavisi od vrijednosti pobijanog dijela presude. U vrijeme ove odluke granica je iznosila 10.000,00 KM, a prema sada važećem tekstu člana 237. stav 2. ZPP FBiH iznosi 30.000,00 KM, odnosno 50.000,00 KM u privrednim sporovima. Ako vrijednost nenovčanog zahtjeva nije naznačena na vrijeme, uzima se da granica nije prijeđena, pa revizija ostaje moguća samo izuzetno: kada Vrhovni sud ocijeni da je odlučivanje od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237. stav 3. ZPP FBiH) ili, po sada važećem tekstu zakona, kada odluka zavisi od pravnog pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava (član 237. stav 4. ZPP FBiH).
Vrijednost spora zato treba odrediti već u tužbi, i to realno, jer od nje zavise i sudska taksa i troškovi zastupanja po advokatskoj tarifi, a ne samo pravo na reviziju. O ovlaštenju suda da vrijednost odredi rješenjem vidi stav Vrijednost predmeta spora kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, a o pravnom shvatanju Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda FBiH iz 2022. godine stav Određivanje vrijednosti predmeta sudskog spora.
Izvor odluke
Vrhovni sud Federacije Bosne i HercegovineCitat za podnesak
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, Presuda broj 070-0-Rev-09-001252 od 07.09.2010. godine, objavljeno na: advokat-prnjavorac.com
- vrijednost predmeta spora
- naznaka vrijednosti spora
- nenovčani tužbeni zahtjev
- pripremno ročište
- član 321. ZPP FBiH
- dopuštenost revizije
- revizijski prag
- član 237. ZPP FBiH
- sudska taksa i vrijednost spora
- Vrhovni sud FBiH
Bilteni Vrhovnog suda: 6.314 odluka Vrhovnog suda BiH i FBiH iz 66 svezaka biltena (1984. do 2026.), sa pretragom po pojmu, propisu i članu i pregledom vanrednih revizija iz 2026. Za ovu temu: 632 odluke Vrhovnog suda uz Zakon o parničnom postupku · Sudska praksa uz ZPP, žalba i revizija · registar propisa po članu.
Vodite parnicu ili Vam je potrebno zastupanje u sporu pred sudom? Advokatska kancelarija Prnjavorac zastupa stranke u parničnom postupku pred sudovima u BiH.
Najbliže ovom stavu
Ostale oblasti rada kancelarije
Pravni stav potiče iz navedene sudske odluke; nositelj autorstva pravnog shvatanja je donosilac odluke. Lični podaci stranaka i drugih učesnika u postupku su anonimizirani. Stav obradio, klasifikovao i za objavu priredio: Azur Prnjavorac, advokat. Posljednje ažuriranje:
Napomena: Prikaz služi u informativne i edukativne svrhe i ne predstavlja pravni savjet niti zamjenu za stručnu pravnu pomoć u konkretnom predmetu. Citirani propisi i brojevi članova odnose se na vrijeme donošenja odluka.
