Bračnu stečevinu mogu predstavljati samo udjeli člana privrednog društva, a ne privredno društvo
Sentenca
Bračnu stečevinu mogu predstavljati samo udjeli člana privrednog društva, a ne privredno društvo.
Presuda Vrhovnog suda FBiH 55 0 P 005788 24 Rev od dana: 18.02.2025g.
BOSNA I HERCEGOVINA FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRHOVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Broj: 55 0 P 005788 24 Rev
Sarajevo, 18.02.2025. godine
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudija: dr. sc. Danice Šain, kao predsjednice vijeća, Slavice Čindrak i dr. sc. Senada Mulabdića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M.(J.)B., rođ. Š., ..., zastupana po punomoćnicima A.H, advokatima iz Ljubuškog, protiv tuženog R.(J.)B.,
..., zastupan po punomoćniku R.H, advokatu iz Zenice, radi utvrđenja bračne stečevine, vsp. 800.000,00 KM, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj: 55 0 P 005788 24 Gž 2 od 15.10.2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 18.02.2025. godine, donio je slijedeću:
P R E S U D U
Revizija se usvaja, drugostepena presuda preinačava, žalba tuženog usvaja i prvostepena presuda preinačava na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbija.
Tužiteljica je dužna tuženom nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.052,00 KM.
O b r a z l o ž e n j e
Prvostepenom presudom Općinskog suda u Čitluku broj: 55 0 P 005788 23 P 2 od 20.05.2024. godine utvrđeno je da je privredno društvo “OIL Međugorja” d.o.o. Čitluk, ul. Majke Terezije 17, Međugorje, Čitluk, MBS: ..., JIB: ..., upisano u registru pravnih lica Općinskog suda u Mostaru, bračna stečevina parničnih stranaka i da su parnične stranke temeljem bračne stečevine suvlasnici ovog privrednog društva u jednakim dijelovima od po ½ (50%) dijela.
Sljedbom prednjeg utvrđenja tuženi je dužan priznati i dozvoliti da se tužiteljica upiše kao suvlasnik predmetnog društva u registru pravnih osoba koji se vodi kod Općinskog suda u Mostaru sa djelom od ½ (50%), te nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 19.737,54 KM, sve u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude i pod prijetnjom izvršenja.
Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj: 55 0 P 005788 24 Gž 2 od 15.10.2024. godine žalba tuženog je odbijena kao neosnovana, a presuda prvostepenog suda potvrđena u cijelosti.
Blagovremeno podnesenom revizijom tuženi pobija drugostepenu presudu iz razloga povreda propisanih članom 240. stav 1. ZPP tj. povreda odredaba parničnog postupka pred drugostepenim sudom i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija usvoji, drugostepena presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje ili preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije, uz naknadu troškova cijelog postupka.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga iz revizije i po službenoj dužnosti u smislu odredbe člana 241. važećeg Zakona o parničnom postupku1 (u daljem tekstu: ZPP) revizijski sud je odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:
Revizija je osnovana.
Osnovni prigovori povreda postupka pred drugostepenim sudom, temelje se na neusvajanju žalbenog prigovora litispendencije, po članu 60. ZPP, jer je tužiteljica odbijena sa dijelom tužbenog zahtjeva pravosnažnom presudom Općinskog suda u Čitluku broj 55 0 P 006888 21 P od 03.06.2022.godine koja je postala pravosnažna 29.04.2024.godine, za utvrđenje da je ona zajedno sa tuženim zajednički vlasnik poslovnog udjela u gospodarskom društvu
„OIL“ Međugorje d.o.o. Čitluk.
U odnosu na ove prigovore treba naglasiti da je u drugom postupku koji je pokrenut u toku trajanja predmetne parnice, tužiteljica podnijela tužbu protiv tuženog i njegove djece iz prvog braka (A., A., M. i D.B.) radi utvrđivanja ništavosti ugovora o prenosu članskih udjela bez naknade od 29.05.2020.godine, te zahtjev da se utvrdi da je tužiteljica sa prvotuženim u toj parnici R.B. zajednički vlasnik poslovnog udjela u gospodarskom društvu „OIL“ Međugorje d.o.o. Čitluk upisan u registar Općinskog suda u Mostaru.
Drugostepeni sud kada odbija prigovor litispendencije navodi samo da je drugom parnicom tužiteljica tražila utvrđenje ništavosti ugovora o prenosu poslovnog udjela na ostale tužene, zanemarujući odluku u dijelu kojim je odbijen dio zahtjeva kojim je tužiteljica tražila da se utvrdi da je sa tuženim zajednički vlasnik poslovnog udjela u gospodarskom društvu „OIL“ Međugorje d.o.o. Čitluk po osnovu bračne stečevine.
Međutim, i pored tog nedostatka drugostepene presude, isti ne utječe na zakonitost i pravilnost pobijene odluke, pa se navedena povreda postupka ne može smatrati razlogom iz čl. 209 ZPP.
Ali, imajući u vidu da je tužbeni zahtjev u predmetnom sporu postavljen na utvrđivanje da je privredno društvo „OIL Međugorje“ bračna stečevina parničnih stranaka i da su parnične stranke suvlasnici privrednog društva sa po ½ dijela, sa obavezom tuženog da to prizna i da se tužiteljica upiše kao suvlasnik predmetnog društva u registru pravnih lica, revizijski sud konstatuje da se ne radi o istim tužbenim zahtjevima, budući da je u parnici 55 0 P 006888 22 Gž tužbeni zahtjev glasio na utvrđenje suvlasništva udjela u privrednom društvu OIL Međugorje d.o.o. Čitluk.
Članom 251. stav 1. Porodičnog zakona FBiH2 propisano je da bračnu stečevinu čini imovina koju su bračni partneri stekli radom za vrijeme bračne zajednice, kao i prihod iz te imovine. Članom 252. stav 1. istog Zakona je propisano da su bračni partneri u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili.
Iz navedenih odredbi naprijed proizilazi spornim da li u bračnu stečevinu koju čini imovina..., spadaju i društva ograničene odgovornosti.
Po čl. 4 Zakona o privrednim društvima3( dalje ZPD) propisano je da je društvo pravno lice koje to svojstvo stiče upisom u sudski registra društava, a po čl. 302. ZPD društvo ograničene odgovornosti osniva jedno ili više pravnih ili fizičkih lica radi obavljanja određene djelatnosti pod zajedničkom firmom, unošenjem udjela u unaprijed dogovoreni osnovni kapital.
Udjeli u društvu su prenosivi pismenim ugovorom i nasljeđivanjem ( čl. 320 ZPD), a u određenim slučajevima i tužbom kod suda ( čl. 322 ZPD) i mogu biti dijeljeni ( čl. 326 ZPD).
Dakle, privredna društva su subjekti pravnih odnosa, koji obavljaju svoju djelatnost i kao takva nisu imovina i ne mogu se prenositi.
S druge strane udjeli člana društva mogu se prenositi i predstavljaju imovinu, zbog čega samo udjeli mogu biti predmet zahtjeva za utvrđivanje bračne stečevine, ukoliko su stečeni radom za vrijeme trajanja bračne zajednice.
Ovdje treba naglasiti da se udio člana društva stiče unošenjem osnivačkog kapitala u društvo, ako u osnivačkom aktu nije šta drugo određeno, a taj udjel srazmjeran je učešću njegovog uloga u osnovnom kapitalu, te svaki član društva ima jedan udio (čl. 317 st.1. Zakona o privrednim društvima Federacije BiH). U konkretnom slučaju privredno društvo
„OIL Međugorje“ d.o.o. Čitluk je registrovano 23.1.2003. godine sa osnivačkim udjelima dva lica, R.B. i M.B. sa po 50%. Dana 16.2.2010. godine iz društva je istupio M.B., a R.B. je, na osnovu ugovora, ostao upisan sa 100% udjela subjekta upisa. Zatim je tuženi 29.5.2020. godine sa svojom djecom iz prvog braka (A., A., M. i D.B.) zaključio ugovor o prenosu članskih udjela bez naknade, na osnovu kojeg je u registru društava upisana promjena istupanja tuženog kao člana društva i prenos udjela na nove članove. Istina, taj ugovor je zaključen nakon pokretanja predmetne tužbe, a pravosnažnom presudom br.55 0 P 006888 21 P od 03.06.2022.godine djelimično je utvrđena ništavost ugovora od 29.5.2020. godine do ½ dijela, te brisanje upisa lica na koje su preneseni ulozi do 1/2 dijela. Međutim, tom presudom nije naložen upis ni tužiteljice, a ni prvotuženog iz tog postupka, a tuženog u predmetnom postupku, pa nije ni dokazano da je tuženi upisan kao suvlasnik bilo kojeg udjela.
Iz toga proizilazi da u bračnu imovinu stečenu u toku braka ne ulazi privredno društvo kao subjekt upisa, već samo udio člana društva koji je u bračnoj zajednici, a kako tužbeni zahtjev tužiteljice nije postavljen na utvrđenje suvlasništva na udjelu tuženog, koji više i nije član društva, a time ni vlasnik udjela, čak ni na osnovu izvršne presude br. 55 0 P 006888 21 P od 03.06.2022.godine, proizilazi da zahtjev tužiteljice nije osnovan, jer nije dokazana imovina koja je vlasništvo tuženog stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice.
U tom smislu, osnovani su revizijski prigovori tuženog da je u pobijanoj odluci drugostepenog suda materijalno pravo pogrešno primjenjeno, pa je ovaj sud ocjenio da razlozi revizije postoje, zbog čega je primjenom člana 250. (1) ZPP, reviziju usvojio, obje nižestepene presude preinačio i odbio tužbeni zahtjev u cjelosti.
Odluka o troškovima revizijskog postupka donesena je u smislu člana 397. (2) ZPP, jer je revizija usvojena, pa su i u tom dijelu preinačene obje nižestepene presude i tužiteljica odbijena sa svojim zahtjevom za nadoknadu troškova parničnog postupka, a istovremeno obavezana da tuženom nadoknadi troškove prvostepenog postupka, koji su opredjeljeni na glavnoj raspravi u ukupnom iznosu od 6.052,00 KM, dok troškove sastava žalbe tuženog i predmetne revizije sud nije dosudio, jer isti nisu u podnescima opredjeljeni.
Predsjednica vijeća Dr. sc. Danica Šain, s.r.
