Advokati Alma i Azur Prnjavorac, Tuzla: biografije i kredencijali

Etika nije ukras naše profesije - ona je njen operativni sistem. U državi zasnovanoj na vladavini zakona, advokat stoji između građanina i aparata institucija, i upravo zato što taj položaj nosi moć, on nameće i mjeru. Sve što u ovoj kancelariji radimo počiva na jednostavnoj premisi: klijent nam povjerava dio svog života, a takvo povjerenje se zarađuje savjesnim radom, ličnim integritetom i držanjem koje čini čast advokaturi - nikada prečicama. Zato pravila iz Kodeksa advokatske etike ne doživljavamo kao spoljašnji zahtjev, nego kao mjerilo kojim sami sebe svakodnevno mjerimo: u sudnici, u prepisci, u svakom razgovoru. Ista načela stoje i u temelju evropske advokature, sažeta u Povelji o osnovnim načelima evropske advokatske profesije i Kodeksu ponašanja evropskih odvjetnika.

Šta klijent može očekivati od nas? Lojalnost bez ostatka, temeljitu pripremu i iskrenu procjenu predmeta - uključujući i onu koju možda ne želi čuti. Zastupanje preuzimamo samo kada smo uvjereni da ga možemo voditi stručno; ako predmet izlazi iz naše specijalizacije, to otvoreno kažemo i obrazložimo. Pri odluci koga ćemo zastupati, porijeklo, vjera, jezik, politička uvjerenja ili društveni položaj nemaju nikakvu težinu. A kada angažman odbijemo, klijent uvijek sazna razlog - šutnja nije odgovor koji advokatska kancelarija smije dati.

Postoje i granice koje klijent treba unaprijed znati. Zastupanje gubi svoj temelj tamo gdje stranka iznosi izmišljene činjenice, insistira na parnici koja se vodi iz inata umjesto iz interesa, ili ne namjerava snositi dogovorene troškove rada. U takvim situacijama biramo jasan i pravovremen razgovor, a kada je nužno i uredno povlačenje iz predmeta - jer obećavanje nemogućeg šteti klijentu više od svakog iskrenog odbijanja.

Čvrstina u meritumu spora nikada ne opravdava grubost prema ljudima. Prema protivnoj stranci i njenom punomoćniku nastupamo korektno i odmjereno; parnice se dobijaju argumentima, a ne povišenim tonom. Kada druga strana nastupa bez advokata, ne koristimo njeno neiskustvo niti očiglednu grešku; kada ga ima, sva komunikacija ide preko njenog punomoćnika. Gdje god nagodba zaista služi našem klijentu, to i kažemo - riješen spor često vrijedi više od dobijenog.

Pred sudovima i organima vlasti nastupamo s poštovanjem, ali bez servilnosti. Uvažavanje institucije ne znači odricanje od nezavisnog suda: kada su povrijeđeni zakon ili dostojanstvo našeg klijenta, tome se protivimo - jasno, istrajno i isključivo dopuštenim sredstvima, onako kako to nalažu Zakon o advokaturi FBiH i pravila struke. Hrabrost u advokaturi nisu efektni gestovi; ona je u tome da se pozicija klijenta brani i onda kada je to neugodno, i da se interes klijenta nikada ne mijenja za vlastitu udobnost.

Srce odnosa advokata i klijenta jeste advokatska tajna. Sve što nam klijent povjeri - dokumente, zapise, razgovore, okolnosti privatnog i poslovnog života - ostaje zaštićeno, a ta zaštita ne prestaje završetkom predmeta. Ista disciplina obavezuje svakoga ko s nama radi. Jednaka strogost važi i za novac: sredstva povjerena kancelariji vode se precizno, transparentno i isključivo za svrhu za koju su predata. U tim tačkama advokat ne poznaje kompromis, jer jedna povreda povjerenja preteže nad stotinu uspjeha.

Savjesno vođenje predmeta ima i svoju svakodnevnu, zanatsku stranu: rokovi se prate, spisi uredno čuvaju, a klijent se pravovremeno obavještava o svakom koraku koji je za njegov predmet bitan. Uslove angažmana i način obračuna nagrade dogovaramo prije početka rada, jasno i bez sitnih slova, jer nesporazumi oko novca najbrže potkopaju i najbolji stručni rad. Kada klijent u svakom trenutku zna gdje mu predmet stoji, šta je sljedeći korak i šta on košta, povjerenje prestaje biti stvar vjere i postaje stvar provjere - a upravo takvom povjerenju težimo.

Advokatura je i zajednica. Prema kolegama postupamo kolegijalno: mijenjamo jedni druge kada okolnosti to traže, razlike rješavamo direktno ili pred organima Advokatske komore, i vlastiti predmet nikada ne gradimo na omalovažavanju drugog advokata. Istoj obavezi pripada i obrazovanje onih koji dolaze poslije nas - pripravnik kod nas ne uči samo postupak i pisanje podnesaka, nego i smisao povjerljivosti, kulturu ophođenja i pripremu za pravosudni ispit, jer znanje zadržano za sebe ne služi nijednoj struci. Takva praksa advokatskih kancelarija je temelj na kojem profesija opstaje.

U javnosti i prema medijima pravilo nam je jednostavno: predmet klijenta nije materijal za publicitet. Tekuće postupke ne komentarišemo, detalje ne otkrivamo, a javno govorimo samo u jednoj situaciji - kada su netačne informacije već dospjele u javni prostor i kada je njihovo ispravljanje nužno radi zaštite osobe koju zastupamo. I tada kažemo minimum koji zaštita klijenta zahtijeva, i ni riječ više.

Ništa od navedenog, konačno, nije moguće bez nezavisnosti. Advokat koji zavisi od političke naklonosti, ekonomskog pritiska ili dobre volje poslovnih partnera ne može vjerodostojno štititi nikoga. Zato sukob interesa provjeravamo prije prihvatanja svakog angažmana i provjeravamo ga tokom cijelog njegovog trajanja; onog trenutka kada se sukob pojavi, povlačimo se. A kako pravo ne miruje, ne mirujemo ni mi: stalno stručno usavršavanje za nas nije lična ambicija, nego etička obaveza prema svakom klijentu koji uđe na naša vrata.

Advokat Azur Prnjavorac