Advokat

Sentenca

Kad je imovina zajednički stečena radom bračnih drugova i ostalih članova domaćinstva, suvlasnički udio bračnih supružnika u odnosu na suvlasničke udjele ostalih članova porodičnog domaćinstva utvrdit će se prema kriterijima koji vrijede za sticanje suvlasništva, a zatim će se tako utvrđeni suvlasnički udio podijeliti između bračnih supružnika prema kriterijima koji vrijede za diobu bračne stečevine, dakle, u skladu sa zakonskom presumpcijom o jednakosti udjela. Navedena pravila predstoje i za slučaj izostanka navedenih pretpostavki za sticanje suvlasništva jednog od bračnih supružnika, pri čemu ostaju neokrnjena njegova prava da srazmjerno svom doprinosu u sticanju, prvo u porodičnoj zajednici pa potom u bračnoj zajednici - u kojoj navedeno potraživanje predstavlja bračnu stečevinu - ostvari svoj obligaciono pravni zahtjev u vidu pripadajućeg udjela u tom potraživanju, kao bračne stečevine.

Presuda Vrhovnog suda FBiH 36 0 P 046094 21 Rev od 25.04.2023

 

BOSNA I HERCEGOVINA FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE VRHOVNI SUD

FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Broj: 36 0 P 046094 21 Rev

Sarajevo, 25.04.2023. godine

 

Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudija: Fatima Imamović, kao predsjednica vijeća, Suad Kurtović i Snježana Malešević, kao članovi vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice: S.E., kći H., iz K…, koju zastupa punomoćnik H.Z, advokat iz Visokog, Ulica Matrakčijina broj: 6., protiv tuženih: 1.- Z.N., sin S., iz K… broj: 21. i 2.- Z.S., sin S., iz K…, koje zastupa punomoćnica D.Š, advokatica iz Kaknja, radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, v.s 31.000,00 KM, odlučujući o podnesenoj reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj: 36 0 P 046094 20 Gž od 02.12.2020. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 25.04.2023. godine, donio je sljedeću:

P R E S U D U

Revizija se djelimično usvaja i:

 

(I).- obje presude nižestepenih sudova se djelimično preinačavaju, tako da se obavezuju tuženi da tužiteljici po osnovu uloženih sredstva za vrijeme trajanja braka sa tuženim

Z.N. u nekretninu - kuću i sprat izgrađenu na k.č. 957 upisana u zk. ul. br. 116 k.o. …, vlasništvo tuženog Z.S., isplate iznos od 20.896,75 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 12.11.2018. godine pa do isplate,

 

(II).- odbija se revizija u preostalom dijelu.

 

U pogledu troškova cijelog postupka određuje se da svaka stranka podmiruje svoje troškove.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Prvostepenom presudom Općinskog suda u Kaknju broj: 36 0 P 046094 18 P od 3.6.2020. godine:

 

„Odbija se tužbeni zahtjev kojim je zahtijevano da sud utvrdi da zajedničku bračnu stečevinu tužiteljice S.E. i tuženog Z.N. čini sprat izgrađene kuće i zgrade na k.č. 957 upisana u zk. ul. br. 116 k.o. …, vlasništvo tuženog Z.S., koja čini vanknjižno vlasništvo tužiteljice i tuženog Z.N., a koji sprat je ukupne površine 82.12 m2, a sastoji se od

 

ulaznog hodnika površine 13,73 m2, soba 1 površine 12,08 m2, soba 2 površine 10,74 m2, dnevni boravak pov.21,75 m2, kuhinja pov.7,14 m2, kupatilo 4,088 m2, balkon 2,035 m2, sa posebnim ulazom, stepenište pov. 10,90 m2.

 

Odbija se tužbeni zahtjev kojim je zahtijevano da sud obaveže tužene da tužiteljici po osnovu uloženih sredstva za vrijeme trajanja braka sa tuženim Z.N. u nekretninu - kuću i sprat izgrađenu na k.č. 957 upisana u zk. ul. br. 116 k.o. …, vlasništvo tuženog Z.S., isplate iznos od 31.345,13 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 12.11.2018. godine pa do isplate.

 

Odbija se tužbeni zahtjev kojim je zahtijevano da sud utvrdi da zajedničku bračnu stečevinu tužiteljice S.E. i prvotuženog Z.N. čini Automobil Škoda - Oktavija, AC karavan reg. oznaka … vrijednosti 8.722,50 KM, te se odbija zahtjev da tužiteljici po osnovu bračne stečevine pripada ½ ovog automobila kao i da tuženi Z.N., tužiteljici preda u posjed ½ ovaj automobil.

 

Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice S.E. i tuženog Z.N. čine pokretne stvari i to:

 

• ugradbena kuhinja vrijednosti 2.850,00 KM, sa elementima i namještajem i to ploča Beko HIC 6410 novčane vrijednosti 275,00 KM, pečnica ugradbena BIE 2200 x vrijednosti 275,00 KM, mašina za suđe ugradbena pov. 390 KM, frižider Beko RCSA 365 novčane vrijednosti 390,00 KM;
• namještaj u dnevnoj sobi: garnitura Verona TDF novčane vrijednosti 750,00 KM, klub stol Beta bijela novčane vrijednosti 90,00 KM, tepih savana novčane vrijednosti 75,00 KM, stalak komoda TV 575R novčane vrijednosti 100,00 KM;
• namještaj u trpezariji: stol Aleks bijeli novčane vrijednosti 100,00 KM, stolice C-001 bijele 4x novčane vrijednosti 100,00, tepih Mondo 120x170 novčane vrijednosti 75,00 KM, komoda Saragosa SR21Blc novčane vrijednosti 120,00 KM, ugradbeni ormar novčane vrijednosti 65,00 KM, komoda za obuću vrijednosti 80,00 KM,

 

te tužiteljici po osnovu bračne stečevine pripada ½ navedenih pokretnih stvari, pa se tuženi Z.N. obavezuje da tužiteljici preda u posjed ½ navedenih pokretnih stvari, a tuženi

Z.N. se može osloboditi davanja ovih pokretnih stvari ako plati novčanu svotu u iznosu od 7.521,25 KM.

 

Obavezuje se tužiteljica da tuženim nadoknadi troškove postupka u iznosu od 4.918,80 KM.“

 

Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Zenici broj: 36 0 P 046094 20 Gž od 02.12.2020. godine žalbe tužiteljice i prvotuženog Z.N. se odbijaju kao neosnovane i presuda prvostepenog suda potvrđuje.

 

Tužiteljica se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova drugostepenog postupka u iznosu od 958,00 KM sa PDV-om u iznosu od 162,86 KM, a tuženi se odbijaju sa zahtjevom za naknadu troškova drugostepenog postupka u iznosu od 940,00 KM.

 

Blagovremeno izjavljenom revizijom tužiteljica pobija navedenu presudu drugostepenog suda u odbijajućem dijelu zbog povreda odredaba parničnog postupka iz člana 209. Zakona o parničnom postupku koja je učinjena u postupku pred drugostepenim sudom i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom revizijskom sudu da usvajanjem revizije pobijanu presudu preinači na način da uvaži žalbu tužiteljice, usvoji njen tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka, ili pak ovu ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje. Ističe zahtjev za naknadu troškova revizijskog postupka u vidu troškova sastava revizije po punomoćniku advokatu u iznosu od 962,00 KM, sa PDV u iznosu od 163,88 KM.

 

U odgovoru na reviziju tuženi, osporavajući njenu osnovanost, predlažu da se revizija odbije. Ističu zahtjev za naknadu troškova revizijskog postupka u vidu troškova sastava odgovora na reviziju po punomoćniku advokatu u iznosu od 966,00 KM.

 

Revizija je djelimično osnovana.

 

Ispitujući pobijanu presudu u svemu saglasno odredbama člana 241. Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“, broj: 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), prema kojima se, saglasno odredbi člana 106. stav (1) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“, broj: 98/15), ima provesti postupak u ovoj pravnoj stvari, - u daljem tekstu: ZPP - revizijski sud je utvrdio da:

 

• je u odbijajućem dijelu pobijane presude, kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice da sud obaveže tužene da tužiteljici po osnovu uloženih sredstva za vrijeme trajanja braka sa tuženim Z.N. u nekretninu - kuću i sprat izgrađenu na k.č. 957 upisana u zk. ul. br. 116 k.o. …, vlasništvo tuženog Z.S., isplate iznos od 31.345,13 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 12.11.2018. godine pa do isplate, djelimično povrijeđeno materijalno pravo za isplatu iznosa do 20.896,75 KM, sa pripadajućim kamatama,
• u preostalom dijelu ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlog na koji pazi po službenoj dužnosti.

 

Prema sadržajima spisa predmeta vidljivo je, prema navodima tužbe podnesene prvostepenom sudu dana 13.11.2018. godine, da je predmet spora u ovoj pravnoj stvari, u dijelu odlučnom za donošenje odluke o reviziji, tužbeni zahtjev tužiteljice preinačen, uređen i preciziran na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 27.11.2019. godine, kojim tužiteljica, u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka: mašinske, arhitektonske i ekonomske struke, preinačava, uređuje i precizira tužbeni zahtjev kojim traži da sud donese presudu:

 

I. Utvrđuje se da zajedničku bračnu stečevinu tužiteljice S.E. i prvotuženog Z.N. čini sprat izgrađene kuće i zgrade na k.č. 957 upisana u zk. ul. br. 116 k.o. …, vlasništvo drugotuženog Z.S, koja čini vanknjižno vlasništvo tužiteljice i prvotuženog, a koji sprat je ukupne površine 82,12 m2, a sastoji se od ulaznog hodnik površine 13,73 m2, soba 1 površine 12,08 m2, soba 2 površine 10,74 m2, dnevni boravak pov. 21,75 m2, kuhinja pov.

 

7,14 m2, kupatilo 4,088 m2. balkon 2,035 m2, sa posebnim ulazom, stepenište pov. 10,90 m2 (u daljem tekstu: predmetni sprat), te se obavezuju tuženi da tužiteljici po osnovu uloženih sredstva za vrijeme trajanja braka sa prvotuženim Z.N. u nekretninu - kuću i sprat izgrađenu na k.č. 957 upisana u zk. ul. br. 116 k.o. …, vlasništvo drugotuženog Z.S., te su tuženi dužni isplate ukupnom iznosu od 31.345,13 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

 

II Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice S.E.. i prvotuženog Z.N. čine pokretne stvari i to između ostalih, i Automobil Škoda - Oktavija, AC karavan reg. oznaka … (u daljem tekstu: predmetni automobil) vrijednosti 8.722,50 KM.

Dakle, tužiteljica, u pobijanom dijelu, određuje predmet raspravljanja na način da traži:

 

1. utvrđenja da zajedničku bračnu stečevinu tužiteljice i prvotuženog Z.N. čini predmetni sprat,
2. isplatu ½ dijela visine vrijednosti izvršenih ulaganja u izgradnju predmetnog sprata u iznosu od 31.345,13 KM,
3. utvrđenja da predmetni automobil predstavlja njihovu bračnu stečevinu, udio tužiteljice u sticanju kojeg je ½, sa zahtjevom za njegovu predaju u suposjed.

 

Proizlazi da tužiteljica predmet raspravljanja određuje isticanjem tužbenih zahtjeva navedenim redom, gdje je predstojala obaveza suda da o istima raspravi na način ukoliko nađe da je prethodni neosnovan, raspravi o slijedećem, kako je to pravilno i učinjeno u ovoj pravnoj stvari.

Osnovanost tužbenih zahtjeva u ovome odbijajućem dijelu tužiteljica zasniva na činjeničnim tvrdnjama:

 

1. Tužiteljica i prvotuženi Z.N. su zaključili brak dana 07.07.2011. godine u K., koji je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Kaknju broj: 36 0 P 041949 17 P od 30.03.2018. godine razveden.

 

1. Za vrijeme trajanja bračne zajednice zajedno sa svojim bivšim suprugom tužiteljica je dogradila sprat na kući u vlasništvu svog svekra Z.S.

 

1. Sprat kuće je sagrađen na već postojećoj kući na k.č. 957 upisana u zk. ul. br. 116 KO …, koja je u vlasništvu drugotuženog Z.S., koji je njen bivši svekar.

 

1. Cjelokupna izgradnja sprata finansirana je kreditima koje je tužiteljica podigla kod Raiffeisen bank d.d. BiH.

 

1. Tako je tužiteljica dana 07.03.2016. godine sa Raiffeisen bank d.d. BIH zaključila Ugovor br. 2800173368 o dugoročnom nenamjenskom kreditu kojim je istoj odobren kredit u iznosu od 30.000,00 KM na period od 120 mjeseci sa mjesečnom ratom od 363.00 KM.

 

 

1. Dana 23.05.2017. godine sa Raiffeisen bank d.d. BiH je zaključila još jedan Ugovor br. 2800217426 nenamjenski kredit kojim je istoj odobren kredit u iznosu od 36.300,00 KM na period od 120 mjeseci, kojim je zatvoren kredit iz 2016.godine.

 

1. Predmetni sprat su tužiteljica i prvotuženi Z.N. zajednički izgradili uz saglasnost i odobrenje drugotuženog Z.S., a radi rješavanja pitanja svog stanovanja.

 

1. Nakon njegove izgradnje su tu sami stanovali, a nakon razvoda braka tu je nastavio da živi prvotuženi Z.N.

 

1. Navedeni sprat predstavlja zasebnu stambenu cjelinu, etažu sa odvojenim ulazom.

 

1. U prizemlju kuće koju je ranije izgradio živi drugotuženi Z.S., dok su tužiteljica i prvotuženi živjeli na spratu sve do prekida bračne zajednice 2017. godine.

 

1. Sprat nekretnine je ukupne površine 86,20 m2, sastoji se od ulaznog hola površine 7,20 m2, hodnika površine 6,50 m2, kupatila površine 4,30 m2, kuhinje površine 7,80 m2, dnevnog boravka i trpezarije površine 23,40 m2, spavaće sobe 1 površine 12,90 m2, spavaće sobe 2 površine 10,80 m2.

 

1. Ulaganje u nekretninu je vršio i njen otac S.H.. koji je finansirao kuhinju u iznosu od 4.300,00 KM.

 

1. Sprat kuće je finansiran u cijelosti kreditima koje je podigla tužiteljica i koje ista vraća još od prekida bračne zajednice 2017. godine i ima to namjeru činiti i dalje.

 

1. Sva ulaganja koja su vršena su ostala u predmetnoj nekretnini i nije ih moguće odvojiti od nekretnine.

 

1. Tužiteljica smatra da se radi o sticanju bez osnova na strani drugotuženog Z.S., a na strani tužiteljice do umanjenja imovine, posebno iz razloga što kredit i dalje vraća.

 

Odlučujući o predmetnom tužbenom zahtjevu tužiteljice prvostepeni sud prihvata opstojnost činjeničnih tvrdnji tužiteljice, koje potvrđuje i rezultat ocjene provedenih dokaza, da:

 

• tužiteljica i tuženi Z.N. su dana 07.07.2011. godine zaključili brak pred Matičnim uredom općine Kakanj,
• presudom Općinskog suda u Kaknju broj: 36 0 P 041949 17 P od 30.03.2018. godine njihov brak je razveden, njihovo mldb. dijete Z.O. povjeren majci na roditeljsko staranje, a presudom Općinskog suda u Kaknju

 

 

broj: 36 0 P 044950 18 P od 17.10.2018. godine povjereno ocu na roditeljsko staranje, majka obavezana da doprinosi izdržavanju u iznosu od 100,00 KM mjesečno i istom presudom određeni su lični i neposredni kontakti tužiteljice sa njenim mldb. sinom,

• drugotuženi Z.S., kako to proizlazi iz izvadaka iz zk. uloška broj 116 KO … i posjedovnog lista broj 1242 KO … je upisan kao vlasnik i posjednik nekretnine sagrađene na parceli broj 957 KO …, površine 755 m2, u naravi dvorište, kuća i zgrada, oranica/njiva.
• tužiteljica za vrijeme trajanja braka je podigla kredite kod Raiffeisen banke i to Ugovor broj 2800173368 o dugoročnom nenamjenskom kreditu od 07.03.2016. godine sa otplatnim planom i Ugovor broj 2800217426 nenamjenski kredit od 23.05.2017. godine,
• iz tlocrta potkrovlja-kuća Z. K. sud je utvrdio da se radi o skici-projektu nadogradnje sprata kuće Z., u kojem je napravljena skica i raspored prostorija potkrovlja.

 

Nadalje, kako to utvrđuje prvostepeni sud:

 

• iz naloga blagajni od 17.09.2016. godine utvrđeno je da glasi na S.H. (oca tužiteljice), a odnosi se na avans za kuhinju u iznosu od 4.300,00 KM,
• u ovom nalogu je evidentirano da je prethodni iznos plaćen i nalog je ovjeren pečatom firme „Pineto“ d.o.o. Visoko,
• iz Računa „Pineto“ d.o.o. broj 1701/16 je utvrđeno da se isti odnosi na kuhinju, da glasi na S.H. (oca tužiteljice) i na iznos od 4.300,00 KM,
• za ovu kupoprodaju je izdat i fiskalni račun od 14.11.2016. godine,
• iz platne liste za mjesec juni i juli 2017. godine sud je utvrdio da je neto plata tužiteljice za mjesec juli i juni 2017. godine iznosila 825,76 KM,
• iz uvjerenja Općine Kakanj broj 05/1-366/19 od 07.02.2019. godine sud je utvrdio da je tužiteljica u periodu od 01.01.2016. godine od 31.03.2016. godine ostvarivala prosjek plaće od 818,11 KM, a obustave na platu su iznosile 108,59 KM što su činili kratkoročni robni krediti.,
• iz prijedloga za vansudsko rješavanje spora od 02.10.2018. godine upućenom Z.N. sud je utvrdio da je tužiteljica prije podnošenja tužbe se obratila ovom tuženom kojim je predložila da se spor riješi dogovorom,
• iz odgovora na prijedlog za vansudsko rješenje spora od 10.10.2018. godine sa potvrdom o preporučenom slanju sud je utvrdio da se tuženi Z.N. putem advokatice Ševale Demir obratio punomoćniku tužiteljice Hadžić Zahidu, advokatu iz Visokog i naveo da je nakon okončanja faktičkog prekida bračne zajednice tužiteljica iz stambenog objekta iznijela sve pokretne stvari koje želi, te da je tom prilikom izvršena podjela pokretnih stvari. Ostatak pokretnih stvari koje su ostale na korištenje Z.N. prema mišljenju istog ne predstavljaju bračnu stečevinu jer su kupljene na obročno plaćanje i njihova otplata je počela nakon što je tužiteljica odselila, te tvrdi da mu nije poznato zbog čega su kreditna sredstva podignuta budući da je izgradnja stambenog dijela vršena sredstvima firme Paragraf print d.o.o. Kakanj,
• iz medicinske ekspertize docenta Jasminke Đelilović Vranić od 13.03.2018. godine sud je utvrdio  da je konstatovao da je tuženi  Z.N. naveo da su nadogradili sprat kuće, na kući njegovog oca, komplet uredili stan, namjestili, sretno živjeli,

• iz predmjera i predračuna radova za dogradnju-adaptaciju stambene kuće od februara 1992. godine sud je utvrdio da je isti sačinjen u svrhu dogradnje- adaptacije stambene kuće u kojem su taksativno pobrojani materijali i njihova cijena,
• predmjer i predračun radova je izvršilo pravno lice d.d. Građevinsko- montažno „Kakanj“ p.o.,
• iz Ugovora o sportskom usavršavanju, koordinaciji svih sportskih selekcija u rukometnom klubu Kakanj od 22.04.2017. godine sud je utvrdio da je tuženi Z.N. sa RK Kakanj ugovorio iznos od 850,00 KM mjesečne naknade kao trenera od dana početka igračke sezone 2017. godine, pa do kraja igračke sezone 2020. godine,

• iz Uvjerenja Odsjeka za administraciju Kakanj broj: 08-05/10-04-5-651/18 od 05.12.2018. godine je utvrđeno da tuženi Z.N. u vrijeme izdavanja ovog rješenja ne posjeduje registrovano motorno vozilo u odsjeku za administraciju Kakanj.

 

Provedenim vještačenjem po vještaku ekonomske struke prvostepeni sud utvrđuje sadržaj finansijske dokumentacije, a iz fotografija stambenog objekta dinamiku izvođenja radova nadogradnje sprata-potkrovlja.

 

Pored navedenog prvostepeni sud utvrđuje:

 

• iz Ugovora o kreditu br. MFN0392303637215 od 22.07.2016. godine sa planom otplate kredita i Izjavom o solidarnom dužništvu sud je utvrdio da su tuženi Z.S. i njegova supruga S., sa Mikrokreditnim društvom „Mikrofin“ d.o.o. Banja Luka zaključili ugovor o namjenskom kreditu za poljoprivrednu opremu, sistem za navodnjavanje i višegodišnje zasade u iznosu od 5.000,00 KM,
• iz Ugovora o dugoročnom nenamjenskom kreditu br. KR2015/3105 od 21.10.2015 sa planom otplate kredita sud je utvrdio da je tuženi Z.S. sa IK Bankom d.d. Zenica zaključio ugovor o dugoročnom kreditu u iznosu od 5.000,00 KM,
• iz fco štedne knjižice IKB serijskog broj: 004064 sud je utvrdio da supruga tuženog Z.S. ima štednju u IK Banka d.d. Zenica i da je stanje na dan 27.02.2015. godine bilo 1.980,43 EUR a na dan 20.02.2017. godine 50,45 EUR,
• Ugovorom o zakupu poslovnog prostora zaključenim dana 18.01.2006. godine između Z.S., kao zakupodavca, i privrednog društva Paragraf-Print d.o,o. Kakanj, kao zakupca, ugovoreno je da zakupodavac daje a zakupac prima u zakup poslovni prostor površine 30 m2, koji se nalazi u prizemlju stambeno poslovnog objekta u Ulici 309 Brdske brigade broj 21.,
• zakupodavac se obavezao predati zakupcu poslovni prostor na korištenje u ispravnom stanju na dan 20.01.2006. godine, a zakupac je preuzeo obavezu da za korištenje poslovnog prostora plaća zakupodavcu zakupninu u iznosu od 100,00 KM mjesečno, kao i da plaća utrošenu električnu energiju i troškove grijanja poslovnog prostora,

• sporazumnim ugovorom zaključenim dana 18.09.2015. godine između Z.S., kao zakupodavca, i privrednog društva Paragraf-Print d.o.o. Kakanj, kao zakupca, zakupac se obavezao da novčanu obavezu prema zakupodavcu po Ugovoru o zakupu poslovnog prostora od 18.01.2006. godine za period od 18.01.2006. godine do 18.09.2015. godine u ukupnom iznosu od 11.800,00 KM izmiri isporukom stvari - građevinskog materijala, a zakupodavac se obavezao da će stvari - građevinski materijal upotrijebiti za nadogradnju stambeno-poslovnog objekta u kojem se nalazi iznajmljeni poslovni prostor, kao i adaptaciju iznajmljenog poslovnog prostora,
• iz izjave o pristupu u članstvo zadruge od 26.02.1992. godine sud je utvrdio da je tuženi Z.S. dao izjavu o pristupu u članstvo zadruge stan Kakanj u kojoj je naveo da će prekinuti članstvo u drugoj zadruzi i nastaviti izgradnju svoje porodične kuće odnosno rješavanju svog stambenog pitanja u stambenoj zadruzi Kakanj,
• iz godišnje prijave poreza na dohodak za 2013. godinu sa PRIM obrascem sud je utvrdio da je tuženi Z.S. vršio prijave poreza na dohodak u 2013. godini, a iz uplatnice od 01.11.2018. godine o plaćenom porezu je vidljivo da je u 2018. godini izvršio uplatu iznosa od 377,97 KM u svrhu plaćanja poreza,
• iz čeka od penzije za 07/2018 sud je utvrdio da tuženi Z.S. prima penziju u neto iznosu od 891,77 KM,
• iz obavijesti njemačkog penzionog osiguranja o usklađivanju penzija na dan 01.07.2018. godine sa ovjerenim prevodom na bosanski jezik stalnog sudskog tumača Jasne Bjelopoljak iz Kaknja, ovjera broj: 9/2019 od 14.01.2019. godine utvrđeno da prima i inostranu penziju od 187,44 EUR,
• iz potvrde o registraciji ser. broj: AA 3398511 sud je utvrdio da je Z.S.1 registrovao putničko motorno vozilo Octavia, reg. oznaka …, dok je iz potvrde o vlasništvu ser. broj: BA 1745141 utvrđeno da je dana 01.02.2019. godine Z.S.1 upisan kao vlasnik vozila,
• u navedenoj potvrdi o vlasništvu kao prethodni vlasnik je bio upisan Š.A.,
• drugotuženi Z.S. je oglašen krivim što je dana 10.09.2018. godine u 14,00 sati u ulici … prilikom inspekcijskog pregleda utvrđeno da subjekt nadzora odnosno investitor Z.S. nije postupio po Rješenju broj: 02/9-23-1488/18-287 od 15.05.2018. godine kojim je naređeno pribavljanje urbanističke saglasnosti odnosno odobrenje za građenje za nadogradnju visokog potkrovlja na postojećem stambeno - poslovnom objektu dimenzija cca 11,00m x 8,00m, a za prekršaj iz člana 156. stav 1. Zakona o prostornom uređenju građenju Zeničko-dobojskog kantona, a kažnjivo po članu 175. stav 3. istog Zakona.

• Z.S. je platio novčanu kaznu koja mu je izrečena u prekršajnom postupku,
• tužiteljica S.E., kako to proizlazi iz podataka o visini školarine za Fakultet za menadžment i poslovnu ekonomiju Kiseljak, nakon završenog prvog ciklusa se nije upisala na drugi ciklus na fakultetu,

• prvi ciklus studija je upisala u akademskoj godini 2011/2012, na drugu godinu studija (I godina studija priznata-prelaz sa drugog fakulteta), a završila dana 10.12.2013. godine,
• cijena školarine za prvi ciklus studija u akademskoj od 2011/2012 godine je bila 1.700,00 KM, a tužiteljica je za dvije godine studija uplatila školarinu u iznosu od 2.000,00 KM,
• u akademskoj 2015/2016 godini upisala na 4. godinu I ciklusa i završila 19.06.2016. godine,
• cijena školarine za IV godinu studija u akademskoj 2015/2016 iznosila je 2.600,00 KM koji iznos je tužiteljica platila u cijelosti.
• tuženi Z.S. je zaključio ugovor o dugoročnom potrošačkom kreditu br. 544/02 od 02.08.2002. godine, te se zadužio 2002. godine kod Raiffeisen bank za iznos od 15.000,00 KM.
• Slijedom navedenih činjeničnih utvrđenja, uz dalja činjenična utvrđenja proizašla ocjenom iskaza tužiteljice, drugotuženog Z.S. i prvotuženog Z.N., saslušanih kao parnične stranke, iskaza svjedoka: M.F., K.A., K.S., Š.N., Š.A., Z.S.2, Z.S.1, H.A, K.A.1, Ć.S., Z.N., Z.A.. Z.M., O.Š., S.H., te:

 

• ocjenom nalaza i mišljenja vještaka finansijske struke Luke Mastilović, prema kojem:

 

• zakupac “Paragraf-Print” d.o.o. Kakanj, je knjiženjem u poslovnim knjigama na kontu 4698 - Ostale razne kratkoročne obaveze knjižio novčanu obavezu prema zakupodavcu iz osnova zakupnine za period od 2006. godine do 2018. godine u ukupnom iznosu od 15.600,00 KM (1.200,00 KM x 13 godina), i to tako što je dana 31.12.2016. godine knjižio obavezu po osnovu zakupnine za 2014, 2015 i 2016 godinu u iznosu od 3.600,00 KM, dana 31.12.2018. godine obavezu po osnovu zakupnine za 2018 godine u iznosu od 1.200,00 KM, te naknadnim knjiženjem dana 03.01.2019. godine evdentirao obavezu po osnovu zakupnine za 2006, 2007, 2008, 2009, 2010, 2011, 2012, 2013 i 2017 godinu u iznosu od po 1.200,00 KM godišnje, odnosno u ukupnom iznosu od 10.800,00 KM (1200,00 KM x 9 godina),
• sporazumnim ugovorom zaključenim dana 18.09. 2015. godine između Z.S., kao zakupodavca, i privrednog društva Paragraf-Print d.o.o. Kakanj, kao zakupca, zakupac se obavezao da novčanu obavezu prema zakupodavcu po Ugovoru o zakupu poslovnog prostora od 18.01.2006. godine za period od 18.01.2006. godine do 18.09.2015. godine u ukupnom iznosu od 11.800,00 KM izmiri isporukom stvari - građevinskog materijala, a zakupodavac se obavezao da će stvari - građevinski materijal upotrijebiti za nadogradnju stambeno-poslovnog objekta u kojem se nalazi iznajmljeni poslovni prostor, kao i adaptaciju iznajmljenog poslovnog prostora,
• Privredno društvo Paragraf-Print d.o.o. Kakanj je u 2015, 2016 i 2017. godine izvršilo kupovinu građevinskog materijala od prodavaca “Nova trgovina-S” d.o.o. Kakanj i Trgošped d.o,o. Kakanj, a prodavci su kupcu ispostavili fakture koje sadrže podatke o vrsti materijala, jedinici mjere, količini, jediničnoj i ukupnoj cijeni isporučenog građevinskog materijala. Fakture prodavaca ispostavljene kupcu (koje su kao materijalni dokazi

 

 

uložene u kopiji u spis suda) vještak smatra vjerodostojnim poslovnim ispravama za utvrđivanje činjenica koje sadrže,

• iz faktura prodavaca “Nova trgovina-S” d.o.o. Kakanj i “Trgošped” d.o.o. Kakanj ispostavljenih kupcu “Paragraf-Print” d.o.o. Kakanj proizlazi da je kupac nabavio građevinske materijale za izvođenje građevinsko-zanatskih radova (armiračko betonski, zidarski, tesarski, krovopokrivački, hidroizolatorski, limarski, keramičarski, podopolagački, molersko farbarski. bravarski, elektroinstalaterski, vodoinstalaterski i radovi instalacija grijanja), tj. građevinske materijale potrebne za izvođenje građevinsko-zanatskih radova izuzev materijala za izvođenje stolarskih radova,
• računi-otpremnice broj: br. A18/RBAU/1197 od 30.11.2015. godine, A18/RBAU/187 od 07.03.2017. godine, A18/RBAU/270 od 30.03.2017.

godine, A18/RBAU/479 od 29.05.2017. godine ukupno glase na iznos od 7.330,59 KM i da je ovaj iznos plaćen na način da je doznakom na transakcijski račun uplaćeno 2.000,00 KM, a preostali iznos od 5.330,59 KM je izmiren kompenzacijom uzajamnih potraživanja,

• sačinio tabelarni prikaz u kojem su navedene fakture ispostavljene kupcu “Paragraf-Print” d.o.o. Kakanj od strane prodavca “Nova trgovina-S” d.o.o. Kakanj za građevinski materijal isporučen u 2015, 2016 i 2017. godini, sa podacima o izmirenju novčane obaveze kupca prema prodavcu po osnovu navedenih faktura. Uvidom i čitanjem ove tabele sud je utvrdio da ukupan iznos ovih faktura (ispostavljene kupcu “Paragraf-Print” d.o.o. Kakanj od strane prodavca “Nova trgovina-S” d.o.o. Kakanj za građevinski materijal isporučen u 2015, 2016 i 2017. godini) je 13.455,26 KM i da je čitav iznos ove obaveze prema prodavcu izmiren kompenzacijom,
• Paragraf-Print d.o.o. Kakanj je u poslovnim knjigama knjižio fakture ispostavljene od strane dobavljača Nova trgovina-S d.o.o. Kakanj i Trgošped

d.o.o. Kakanj za isporučeni građevinski materijal, kao i izmirenje novčane obaveze prema dobavljačima po tim fakturama, i to u novčanim iznosima i na način kako je to vještak prikazao u tabelama,

• zakupac “Paragraf-Print” d.o.o. Kakanj je, izvršavajući svoju obavezu prema zakupodavcu Z.S. preuzetu Sporazumnim ugovorom od 18.09.2015. godine, predao zakupodavcu građevinski materijal isporučen od strane dobavljača “Nova trgovina-S” d.o.o. Kakanj i “Trgošped” d.o.o. Kakanj, i to uz obostrano zapisnike o prijemu/predaji uložene kao materijalni dokazi u spis suda,
• Paragraf-Print d.o.o. Kakanj nije izdao fakture za izvršeni promet dobara (građevinskog materijala), a što je bio u obavezi prema odredbi člana 55. Zakona o porezu na dodatnu vrijednost,
• Paragraf-Print”d.o.o. Kakanj je dana 03.01.2019. godine knjižio promjene u poslovnom odnosu sa Z.S., i to tako što je knjiženjem na osnovu zapisnika o prijemu/predaji uloženih u spis suda zatvorio novčanu obavezu iz osnova zakupnine za od 2006. godine do 2013 godine i za 2017 godinu u ukupnom iznosu od 10.800,00 KM, te knjižio iznos od 9.105,73 KM na kontu 0910 - Unaprijed plaćena zakupnina i iznos od 1.200,00 na kontu 2800 - Unaprijed plaćeni troškovi zakup,

 

 

• tužiteljica ima otvoren tekući račun kod “Raiffeisen bank” d.d. Sarajevo broj:…, a korisnik je debitne i kreditne kartice,
• uvidom u izvještaje “Raiffeisen bank” d.d. vještak utvrđuje evidentirane transakcije na tekućem računu tužiteljice i povezanim karticama za period od 01.01.2015. godine do 31.12.2017. godine, a koje izvještaje mu je predala tužiteljica,
• u navedenim izvještajima banke sadržani su podaci o uplatama na tekući račun tužiteljice, isplatama tužiteljici sa tekućeg računa u gotovini na blagajni, uplatama i prenosu novčanih sredstava na kartice koje tužiteljica koristi, isplatama tužiteljici u gotovini na bankomatima (ATM), plaćanjima robe i usluga korištenjem kartica od strane tužiteljice, kao i podaci o drugim promjenama na navedenom tekućem računu tužiteljice,
• vještak ekonomske struke je konstatovao da je tužiteljica u periodu od oktobra 2015. godine do maja 2017. godine korisnik dugoročnih nenamjenskih kredita kod Raiffeisen bank d.d. po tri ugovora o kreditu,
• Ugovorom o kreditu broj 2800160262 od 15.10.2015. godine tužiteljici je odobren kredit u iznosu od 7.000,00 KM, sa rokom otplate 36 mjeseci u mjesečnim anuitetima u iznosu od po 216,11 KM,
• davalac kredita je dana 15.10.2015. godine isplatio tužiteljici u gotovini na blagajni iznos od 6.806,00 KM i naplatio troškove kredita u iznosu od 194,00 KM,
• tužiteljica je dana 15.10.2015. godine uplatila na debit karticu (partija …) iznos od 2.018,67 KM, dok je preostali dio novca isplaćenog od strane davaoca kredita tužiteljica zadržala u gotovini,
• tužiteljici je faktički ostao na raspolaganju novac u gotovini u iznosu od cca 4.800,00 KM, a kako je novcem u gotovini tužiteljica raspolagala vještak nije mogao utvrditi jer ne postoje vjerodostojne poslovne isprave o izvršenim isplatama novcem u gotovini,
• Ugovorom o kreditu broj 2800173368 od 07.03.2016. godine tužiteljici je odobren kredit u iznosu od 30.000,00 KM, sa rokom otplate 120 mjeseci u mjesečnim anuitetima u iznosu od po 363,82 KM,
• tužiteljica je iz kredita odobrenog u iznosu od 30.000,00 KM izvršila prijevremeni povrat kredita po Ugovoru o kreditu broj 2800160262 od 15.10.2015. godine u iznosu od 6.274,63 KM, te dana 07.03.2016. godine uplatila na debit karticu (partija …) iznos od 19.451,45 KM i na kreditnu karticu (partija …) iznos od 2.232,22 KM, a davalac kredita je iz odobrenog kredita naplatio troškove kredita u iznosu 840,00 KM,
• u izvještaju o transakcijama na tekućem računu tužiteljice u 2016. godini evidentirana je uplata na debitnu karticu od 07.03.2016. godine u iznosu od 19.451,45 KM, prenos novčanih sredstava na debit karticu po trajnom nalogu i uplate na tekući račun tužiteljice od strane poslodavca na ime mjesečnih plata i naknada iz radnog odnosa, kao i isplate tužiteljici u gotovini na blagajni banke i na bankomatima, te plaćanja robe i usluga od strane tužiteljice karticama koje je koristila,
• tužiteljici je u gotovini na blagajni banke isplaćen iznos od 1.000,00 KM dana 11.03.2016. godine, iznos od 900,00 KM dana 12.04.2016. godine, iznos od 550,00 KM dana 10.05.2016. godine, iznos od 2.800,00 KM dana

 

 

10.06.2016. godine i iznos od 1.200,00 KM dana 04.08.2016. godine, a evidentirano je i više isplata na blagajni u manjim pojedinačnim novčanim iznosima od 50,00 KM pa do 300,00 KM,

• tužiteljici je izvršeno više desetina isplata u gotovini na bankomatima u pojedinačnim novčanim iznosima od najmanje 10,00 KM pa do najviše 400,00 KM,
• koristila je kartice za plaćanje roba i usluga, a takvih transakcija je evidentirano više stotina u pojedinačnim novčanim iznosima od 5,00 KM do 200,00 KM,
• prema izvještaju banke konačno stanje novčanih sredstava na tekućem računu tužiteljice na dan 31.12.2016. godine iznosio je 153,13 KM, i isto je preneseno kao početno stanje u 2017. godinu,
• iz izvještaja o evidentiranim transakcijama na tekućem računu u 2016. godini proizlazi da je dio novčanih sredstava pribavljenih zaduživanjem tužiteljice po kreditu faktički isplaćen tužiteljici u gotovini na blagajni banke i na bankomatima, a kako je tužiteljica raspolaga novcem u gotovini vještak nije mogao utvrditi kako je novac potrošen jer ne postoje vjerodostojne poslovne isprave o izvršenim isplatama novcem u gotovini,
• Ugovorom o kreditu broj 2800217426 Od 23.05.2017. godine tužiteljici je odobren kredit u iznosu od 36.300,00 KM, sa rokom otplate 120 mjeseci u mjesečnim anuitetima u iznosu od po 411,99 KM,
• tužiteljica je iz kredita odobrenog u iznosu od 36.300,00 KM izvršila prijevremeni povrat kredita po Ugovoru o kreditu broj 2800173368 od 07.03.2016. godine u iznosu od 27.600,85 KM, te dana 26.05.2017. godine uplatila na debit karticu (partija …) iznos od 4.904,47 KM i na kreditnu karticu (partija …) iznos od 3.000,00 KM, a davalac kredita je iz odobrenog kredita naplatio troškove kredita u iznosu od 808,16 KM,
• u izvještaju o transakcijama na tekućem računu tužiteljice u 2017. godini evidentirana je uplata na debitnu karticu od 26.05.2017. godine u iznosu od 4.904,47 KM, prenos novčanih sredstava na debitnu karticu po trajnom nalogu i uplate na tekući račun tužiteljice od strane poslodavca na ime mjesečnih plata i naknada iz radnog odnosa, kao i isplate tužiteljici u gotovini na blagajni banke i na bankomatima, te plaćanja robe i usluga od strane tužiteljice karticama koje je koristila,
• tužiteljici je dana 17.07.2017. godine u gotovini na blagajni banke isplaćen iznos od 840,00 KM, a evidentirano je i više isplata na blagajni u manjim pojedinačnim novčanim iznosima od 10,00 KM pa do 372,20 KM,
• tužiteljici je izvršeno više isplata u gotovini na bankomatima u pojedinačnim novčanim iznosima od najmanje 10,00 KM pa do najviše 600,00 KM,
• tužiteljica je koristila kartice za plaćanje roba i usluga, a takvih transakcija je evidentirano više desetina u pojedinačnim novčanim iznosima od 3,00 KM do 222,20 KM. Prema izvještaju banke konačno stanje novčanih sredstava na tekućem računu tužiteljice na dan 31.12.2017. godine iznosilo je 54,69 KM,
• iz izvještaja o evidentiranim transakcijama na tekućem računu u 2017. godini proizlazi da je dio novčanih sredstava pribavljenih zaduživanjem tužiteljice po kreditu faktički isplaćen tužiteljici u gotovini na blagajni banke i na bankomatima, a kako je tužiteljica raspolagala novcem u gotovini to ne

 

 

postoje vjerodostojne poslovne isprave o izvršenim isplatama novcem u gotovini,

 

• prvotuženi Z.N. je u 2015 i 2016 godini bio zaposlenik privrednog društva Paragaf-Print d.o.o. Kakanj - Poslodavac,
• Paragraf-Print d.o.o. Kakanj, je utvrdio i isplatio prvotuženom neto platu za period od 01.01.2015. godine do 31.12.2015. godine u ukupnom iznosu od 4.429,68 KM (369,14 KM x 12), a za period Od 01.01.2016. godine do

31.12.2016. godine u ukupnom iznosu od 4.762,33 KM [(369, 14 KM x 5) +

( 407,10 KM x 3) + (422,28 KM x l) + (424,35 KM X odnosno 2015 i 2016

godinu u ukupnom iznosu od 9.192,01 KM,

• vještak ekonomske struke je izvršio uvid u relevantne poslovne evidencije kod privrednog društva “Paragaf-Print” d.o.o. Kakanj koje su mi učinjene dostupnim, i uvidom u iste nije utvrdio da je prvotuženi kao direktor privrednog društva vršio uplate novca u gotovini na transakcijski račun privrednog društva u 2015 i 2016 godini,

 

• ocjenom nalaza i mišljenja vještaka arhitektonske struke Salkić Ejuba, dipl. ing. srh. prvostepeni sud utvrđuje:

 

• dimenzije objekta su 10,80 x 8,05 metara,
• prizemlje kao poslovni prostor, sprat kao stambeni dio sa drvenim kosim krovom,
• na objektu je izvršena dogradnja ulaznog stepeništa i nadogradnja potkrovlja,
• izgradnja je izvršena bez odobrenja za građenje izdatog od nadležnog organa,
• uvidom na licu mjesta vještak je utvrdio da je na postojećem spornom objektu izvršeno skidanje kose krovne konstrukcije kao i nadzide krovišta,
• kako je strop iznad sprata od drvenih greda sa daščanim pokovom investitor radova je izvršio patošenje od daske colarice i izbetonirao armirano betonsku ploču 12 cm,
• vanjski zidovi potkrovlja su zidani termoblokom različitih visina od 1,7 metara do 2,50 metara za visinu etaže,
• izbetonirni su armirano betonski vertikalni i horizontalno serklaž, izvršeno nadziđivanje krovišta zavisno od potrebe i izbetobiran a-b serklaži,
• unutarnji nosivi i pregradni zidovi zidani su opekarskim blokom, debljine 25 i 10 cm,
• krov je drveni, viševodni, pokrov crijep,
• na objektu su postavljeni oluci,
• ulazni dio dograđen je tako što je izbetonirano armirano betonsko stepenište koje je zatvoreno blok opekom, natkriveno u sastavu krovne konstrukcije objekta,
• sa ulaznog podesta ulazi se u hodnik iz kojeg vrata vode u dvije sobe, kupatilo, kuhinju i dnevni boravak,

 

 

• podovi sa svim slojevima hidro i termo izolacije, cementni estrih, i u hodniku, kupatilu, i kuhinji su keramičke pločice, a u dnevnom boravku i sobama je laminat,
• zidovi su grubo i fino malterisani sa završnom obradom edel putza,
• na objektu je izvedeno podno centralno grijanje,
• u kupatilu radijator- registar,
• stolarija na objektu (prozori i balkonska vrata) su PVC, unutarnja vrata drvena,
• ograda na balkonu siporex, na francuskim prozorima postavljena inox ograda,
• fasada na objektu nije postavljena.
• izgrađena etaža potkrovlja je samostalna stambena cjelina sa zasebnim ulazom,
• radovi su u cijelosti završeni osim fasaderskih i završne obrade pristupnog stepeništa,
• vrijednost uloženih sredstava nadograđenog dijela iznosi: 62.345,13 KM,
• vrijednost 1/2 nadograđenog potkrovnog stana sa stepeništem iznosi : 62.345,13:2 = 31.172,56 KM

 

prvostepeni sud:

 

a1) u pogledu tužbenog zahtjeva za utvrđenja da zajedničku bračnu stečevinu tužiteljice i prvotuženog Z.N. čini predmetni sprat;

 

pozivom na pravila materijalnog prava sadržanim u odredbama članova:

 

• 250. Porodičnog zakona F BiH („Službene novine F BiH“, broj 35/05 i 41/05), kojim je propisano da bračni partneri mogu imati bračnu stečevinu i posebnu imovinu,
• 251. st. 1. Porodičnog zakona F BiH, kojim je propisano da bračnu stečevinu čini imovina koju su bračni partneri stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, kao i prihodi iz te imovine,
• 252. st. 1. istog Zakona, kojim je propisano da su bračni partneri u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije dogovorili,
• 254. kojeg zakona je propisano da imovina koju bračni partner ima u času sklapanja braka ostaje njegova posebna imovina, te da je posebna imovina i ona imovina koju za vrijeme trajanja bračne zajednice jedan bračni partner stekne po pravnom osnovu drugačijem od navedenog u čl. 251. istog zakona,
• 262. istog Zakona propisuje: “Za obaveze koje je jedan bračni partner preuzeo radi podmirenja tekućih potreba bračne, odnosno porodične zajednice, kao i za obaveze za koje prema zakonu odgovaraju zajednički oba bračna partnera, odgovaraju bračni partneri solidarno, kako bračnom stečevinom tako i svojom posebnom imovinom.”,

 

procesno pravnim ovlaštenjem sadržanim u odredbi člana 7. stav 1. ZPP-a, kojim je propisano: „Stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i

 

 

izvoditi dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.“, odredbi člana 123. stav 1. istog zakona, koji propisuje: „Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev“, te njegovog član 126., koji propisuje: „Ako sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja”, sagledavanim u odnosu na odredbe:

 

• člana 423. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“, broj: 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, „Službeni list RBiH“, broj: 2/92, „Službene novine FBiH“, broj: 29/03 i 42/11 - u daljem tekstu: ZOO) koji propisuje da dužnik koji je ispunio obavezu ima pravo zahtijevati od svakog sadužnika da mu naknadi dio obaveze koji pada na njega,
• člana 61. stav 1. Zakona o stvarnim pravima („Službene novine FBiH“, broj 66/2013 i 100/13), kojim je propisano da dogradnjom, nadzidavanjem ili preuređenjem zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao i njihovom pregradnjom, ugradnjom ili ulaganje u njih ne može se steći vlasništvo, ako vlasnik (suvlasnici, zajedničari), dograđene, nadzidane, odnosno pregrađene nekretnine nije drugačije odredio, dok je stavom 2. pomenutog člana propisano da osoba koja je dogradila, nadozidala ili preuredila zgradu odnosno prostoriju iz stava 1. ovog člana ili je ulagala ili nešto ugradila u kakvu zgradu ili prostoriju ima pravo na naknadu po pravilima obligacionog prava,

 

izvodi zaključak da tužiteljica je mogla da na dograđenom dijelu stekne pravo suvlasništva ali samo pod pretpostavkom da su ona i njen bivši suprug svojim radom li sredstvima stečenim za vrijeme trajanja bračne zajednice nadogradili taj sprat, a pod uvjetom da je o tome postojao izričiti dogovor nje i njenog supruga, s jedne strane, i drugotuženog Z.S., kao njenog svekra, s druge strane.

 

Tužiteljica i prvotuženi Z.N. bi, kako to smatra, kao bračni partneri u odnosu na svekra tada sticali zajednički - suvlasnički dio na posebnom dijelu nekretnine, a koja imovina bi onda bila njihova zajednička imovina na adaptiranom dijelu kuće i to po pravilima o sticanju suvlasništva, a međusobno po pravilima o sticanju bračne stečevine.

 

Da bi se utvrdila bračna stečevina tužiteljice i prvotuženog Z.N., kako to smatra prvostepeni sud, potrebno je prije svega odgovoriti na pitanje da li je nadograđeni sprat zajedničko vlasništvo bračnih partnera ili bračnih partnera i drugotuženog Z.S. i da li je to zasnovano na nekom ugovornom odnosu ili sporazumu, jer Porodični zakon, ne propisuje mogućnost sticanja bračne stečevine jednog bračnog partnera od trećeg lica na temelju braka sa njegovim sinom.

 

U skladu sa navedenim, kako to smatra prvostepeni sud, dio tužbenog zahtjeva kojim se zahtjeva da sud utvrdi da zajedničku bračnu stečevinu tužiteljice i prvotuženog čini predmetni sprat izgrađene kuće i zgrade, vlasništvo drugotuženog Z.S., koja da čini vanknjižno vlasništvo tužiteljice i prvotuženog, se pokazuje nedokazanim, koji zaključak opredjeljuje njegovu odluku o odbijanju ovoga tužbenog zahtjeva, jer da nije sporno da ne postoji  bilo kakav pismeni  ugovor ili  sporazum  između tužiteljice i tuženih koji

 

 

dokazuju tvrdnje tužiteljice da je postojala saglasnost tuženog Z.S. da tužiteljica i tuženi

Z.N. sagrade sprat kuće koji bi postao njihovo vlasništvo, a ova činjenica nije utvrđena ni ocjenom iskaza svih 17 saslušanih svjedoka jer isti nemaju neposredna saznanja da je

Z.S. dao saglasnost da tužiteljica i njen suprug sagrade sprat kuće na kojem bi postali vlasnici.

 

b1) u pogledu tužbenog zahtjeva za isplatu ½ dijela visine vrijednosti izvršenih ulaganja u izgradnju predmetnog sprata u iznosu od 31.345,13 KM,

 

Navedeni obligaciono pravni zahtjev tužiteljice prvostepeni sud takođe nalazi da nije dokazan, kako u svome osnovu, tako i visini, čime da se i ovaj pokazuje neosnovanim, donoseći odluku o njegovom odbijanju.

 

Naime, kako to smatra, odredbom člana 210, stav 1. ZOO-a propisano da ako je neko sredstvo, odnosno imovina jedne osobe, na bilo koji način prešlo u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnova u nekom sporazumu ili kakvom drugom pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan da ga vrati ako je to moguće, a inače je dužan naknaditi vrijednost postignute koristi, prvostepeni sud nalazi da tužiteljica u ovoj pravnoj stvari nije dokazala tvrdnje da je ulagala svoja sredstva u izgradnju spornog sprata, pri čemu iz izvedenih materijalnih dokaza proizlazi da svi računi koji se odnose na kupovinu građevinskog materijala glase na firmu “Paragraf print” d.o.o Kakanj, odnosno da u ovom postupku ne postoji niti jedna isprava koja je izvedena kao dokaz koja ukazuje da je tužiteljica kupovala građevinski materijal i plaćala izvođenje radova, pri čemu niti jedan od radnika koji je učestvovao u izgradnji objekta, a koji su saslušani kao svjedoci, nisu tvrdili da je radove na izgradnji spornog sprata finansirala tužiteljica već su tvrdili da ih je plaćao drugotuženi Z.S., a okolnost da je tužiteljica dogovarala zajedno sa svojim bivšim svekrom i suprugom izvođenje pojedinih radova ne podrazumijeva da je iste i finansirala.

 

U vezi sa navedenim nedokazanim prvostepeni sud nalazi i tvrdnju tužiteljice da je nenamjenskim kreditima finansirala izgradnju spornog sprata jer iz provedenog ekonomskog vještačenja se ne može izvesti takav zaključak, prema kojem sve plaćene fakture za građevinski materijal glase na pravno lice „Paragraf print“ d.o.o Kakanj, čiji vlasnik nije tužiteljica, a podizanje „većih“ iznosa gotovine ne dokazuje da su sredstva trošena u izgradnju sprata, a i sama tužiteljica tvrdi da je zadnji kredit 2017. godine dodatnih 7.000,00 KM morala podići jer je račun Z.N. firme bio blokiran zbog nepoštivanja sudske presude iz prethodnog Z.N. braka, što isto ne ukazuje da je novac iz kredita trošen u svrhe izgradnje objekta, a što u svojim iskazima niti jedan saslušani svjedok nema neposredna saznanja da je tužiteljica finansirala sporni sprat,

 

Nedokazan i neosnovan prvostepeni sud nalazi i dio tužbenog zahtjeva kojim se traži da sud utvrdi da bračnu tečevinu tužiteljice i tuženog Z.N. predstavlja „Automobil Škoda – Oktavija, AC karavan reg. oznaka A51-0-234“ vrijednosti 8.722,50 KM jer je isti vlasništvo trećeg lica Z.S.1, odnosno brata tuženog Z.N., koji nije ni tužen, pa sud u svakom slučaju ne bi mogao obavezati Z.N. da ovaj automobil čiji je vlasnik Z.S.1 preda tužiteljici u suposjed.

 

 

Odlučujući o izjavljenoj žalbi tužiteljice na navedenu presudu prvostepenog suda u navedenom dijelu drugostepeni sud, prihvatajući u cijelosti navedena činjenična utvrđenja, prihvata i zaključak i odluku prvostepenog suda, čime da se ova presuda u navedenom dijelu pokazuje pravilnom i zakonitom, što opredjeljuje njegovu odluku o odbijanju žalbe kao neosnovane potvrđivanju presudu prvostepenog suda u istom.

 

a2) Ocjenjujući žalbene navode tužiteljice kojima pobija prvostepenu presudu u označenom dijelu o nepostojanju saglasnost drugotuženog za izgradnju sprata i da tužiteljica nije dokazala da je svojim sredstvima finansirala izgradnju, osporava iz razloga što te činjenice proizlaze iz iskaza tužiteljice, tuženih, svjedoka (Š.N., O.Š., K.A., K.S., S.H.) i izjave tuženog koja je data u medicinskoj ekspertizi od 13.3.2018. godine, te iz toga što se tuženi Z.S. nije protivio izgradnji, jer da se prvostepeni sud kod odlučivanja vodio samo time da li postoji pisani ugovor ili sporazum, zanemarujući pri tome da iz iskaza drugotuženog Z.S. proizlazi da je tužiteljici i prvotuženom odobrio da nakon završetka izgradnje stanuju na izgrađenom spratu koji smatra svojim jer je izgrađen njegovim sredstvima, činjenica da je tužiteljica učestvovala u odabiru stolarije i da je povremeno prisustvovala izvođenju radova, drugostepeni sud smatra da je prvostepeni sud je dao dovoljne i jasne razloge koje kao pravilne prihvata i taj sud, tako da su bez osnova navodi žalbe tužiteljice da prvostepeni sud tu izjavu nije cijenio.

 

Neosnovanim drugostepeni sud cijeni i žalbene navode tužiteljice da prvostepeni sud nije pravilno primijenio odredbu člana 61. Zakona o stvarnim pravima jer je zanemario: “…da se u konkretnom slučaju radi o zasebnoj nekretnini koja predstavlja samostalnu cjelinu kako je to utvrdio vještak…” jer iz sadržaja spisa proizlazi da vještak građevinske struke u svom nalazu i mišljenju nije utvrdio to što tužiteljica navodi, nego je utvrdio sljedeće: “Izgrađena etaža potkrovlja je samostalna stambena cjelina sa zasebnim ulazom”.

 

Neosnovanim drugostepeni sud cijeni i dalje žalbene navode tužiteljice, kojima tvrdi da drugotuženi nije dokazao da je svojim sredstvima finansirao izgradnju sprata, zatim da su on i njegova supruga Z.S.2 imali ušteđevinu i da su podizali kredite, da je paušalan pristup prvostepenog suda ocjeni nalaza i mišljenja vještaka finansijske struke, koji je pravilno iskazao na koji način je finansiran građevinski materijal za izgradnju spornog objekta, te da tužiteljica nije dokazala da se radi o fiktivnim ugovorima i fakturama, da nije osporavala činjenicu da je građevinski materijal kupljen od strane firme “Paragraf print” i da nije dokazala da je ulagala u izgradnju objekta, jer su sve navedene tvrdnje otklonjene saslušanjem vještaka.

 

b2) U situaciji kada nema dokaza da su kreditna sredstva tužiteljice potrošena u svrhu nadogradnje sprata i da predmet spora nije utvrđenje da li je neotplaćeni iznos kredita nakon prestanka bračne zajednice teret bračne stečevine koji snose oba bračna partnera na jednake dijelove, drugostepeni sud smatra da proizlazi da su bez značaja žalbeni navodi tužiteljice da kredit od uloženih sredstava i danas vraća.

 

c2) u pogledu tužbenog zahtjeva za utvrđenja da predmetni automobil predstavlja njihovu bračnu stečevinu, udio tužiteljice u sticanju kojeg je ½, sa zahtjevom za njegovu predaju u suposjed;

 

 

 

Presuda prvostepenog suda u ovome dijelu se pokazuje pravilnom i zakonitom jer predmetni automobil je vlasništvo trećeg lica Z.S.1 – brata prvotuženog, a sina drugotuženog.

 

I.- Prema ocjeni ovoga revizijskog suda pobijana presuda drugostepenog suda, u dijelu, kojim je odbijena žalba tužiteljice i potvrđena prvostepena presuda, u odluci kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice:

 

• da se utvrdi da zajedničku bračnu stečevinu tužiteljice S.E. i tuženog Z.N. čini predmetni sprat, koji čini njihovo vanknjižno vlasništvo,
• da sud utvrdi da zajedničku bračnu stečevinu tužiteljice S.E. i prvotuženog

Z.N. čini predmetni automobil, da tužiteljici po osnovu bračne stečevine pripada njegova ½ dijela, kao i da tuženi Z.N., tužiteljici preda u posjed ½ ovaj automobil, s tim da se može osloboditi davanja ovih pokretnih stvari ako plati novčanu svotu u iznosu od 7.521,25 KM,

 

je pravilna i zakonita, a prigovori revizije tužiteljice nisu osnovani.

 

a3) Suprotno tvrdnjama revizije drugostepeni sud je rješavajući o žalbi tužiteljice, u dijelu odlučnom za donošenje odluke o reviziji, u smislu odredbi člana 231. ZPP pravilno ocijenio da je prvostepeni sud izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju i svoje uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti da li ovo ima pravnu i činjeničnu osnovu, navodeći valjane razloge za ocjenu materijalnih dokaza na kojima tužiteljica zasniva osnovanost tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari, te pravno relevantne prigovore tuženog. Uvjerenje o neosnovanosti žalbenih prigovora drugostepeni sud je opravdao valjanim razlozima koje kao pravilne prihvata i ovaj sud, s obzirom da nisu u suprotnosti sa zapisnicima o izvedenim dokazima i samim dokazima koji se nalaze u spisu predmeta, a imaju uporišta i u odredbama materijalnog prava primjenom osnovom kojih je razriješen sporni odnos. Dosljedno navedenom proizlazi da se revizijski navodi tužiteljice da je pred drugostepenim sudom ostvarena povreda odredaba parničnog postupka u smislu odredbi člana 209. ZPP pokazuju neosnovanim.

 

Stoga neosnovano tužiteljica postojanje revizijskog osnova u vidu navedenih povreda odredaba parničnog postupka nalazi u tvrdnjama da se osporena presuda zasniva na povredi odredbe člana 209. u vezi sa članom 2., 7., 8., 123., 126., 191. stav 4. i članom

1. ZPP-a, koje povrede se ogledaju u tome, da je:

 

• odlučujući o žalbi tužiteljice drugostepeni sud se u svojim razlozima poziva na obrazloženja prvostepenog suda, pri tome ne daje vlastito obrazloženje i odgovore na žalbene navode, što zasigurno nije dovoljno za odluku o neosnovanosti navoda žalbe tužiteljice, što je suprotno zauzetim standardima prava na pravično suđenje i stavovima Ustavnog suda BiH, prema kojem razlozi navedeni u obrazloženju odluke moraju obuhvatati sve važne aspekte konkretnog slučaja. koji su mogli uticati na konačnu odluku (mjerilo relevantnosti), to se u konkretnom slučaju, imajući u vidu dato obrazloženje drugostepenog suda (koje je čak na ovako obrazloženje potpuno izostalo),

 

 

nameće zaključak da je sud donio osporenu odluku bez uvažavanja svih relevantnih okolnosti konkretnog slučaja i bez ocjene žalbenih navoda tužiteljice, pa izostanak obrazloženja, odnosno preuzimanje stavova i zaključaka prvostepenog suda uz paušalno navođenje da su razlozi prvostepenog suda pravilni ostavlja utisak proizvoljnosti, bez uporišta u dokazanim činjenicama, provedenim dokazima i relevantnim odredbama materijalnog prava,

• drugostepeni sud potpuno pogrešno prihvata razloge prvostepenog suda u pogledu svih žalbenih prigovora navodeći da je odlučivao u granicama tužbenog zahtjeva,
• tužiteljica je jasno opredijelila predmet raspravljanja, postavila zahtjev u jednom stavu (identifikacija radova i isplata zajedno),
• potpuno je jasno i vidljivo da se ne radi o utvrđivanju prava vlasništva na izgrađenom spratu, ne radi se o stvarno pravnom zahtjevu, već o utvrđivanju činjenica o izgrađenom spratu, koje su činjenična osnova i pretpostavka za isplatu koja se traži tužbenim zahtjevom,

• razdvajajući ovaj tužbeni zahtjev na dva sud nije doprinio jasnoći već naprotiv odlučivao o zahtjevu koji nije uopće postavljen, odlučujući o jednom zahtjevu koji je iz nerazumljivih razloga rezonovao kao dva tužbena zahtjeva, a obrazloženjem za dva zasebna zahtjeva, što je sve suprotno zahtjevu koji je tužiteljica postavila i činjeničnim utvrđenjima koja je dokazivala i dokazala,
• odredba člana 2. ZPP-a i ne daje mogućnost sudu, pa ni u situaciji da će na taj način doprinijeti jasnoći i preglednosti, nikakva suštinska odstupanja, jer je sud obavezan kretati se u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva, što očigledno nije postupanje, već je postupanja na štetu tužiteljice,
• obzirom da drugostepena presuda ne daje vlastite razloge za žalbene navode, to tužiteljica, osim što postupanje u drugostepenoj odluci smatra povredama članova 191. stav 4., člana 209. i člana 231. ZPP, revizijom osporava obje nižestepene presude koje su zahvaćene povredama ZPP-a - povredama članova 7, 8., 123., 126., 191. stav 4. i pogrešnom primjenom materijalnog prava.

 

Naime, prema ocjeni revizijskog suda, tužiteljica pravilno ukazuje na njeno pravo na obrazloženu sudsku odluku, i posljedice izostanka razloga koji opravdavaju njen zaključak i odluku.

 

Međutim, sagledavajući iskazana razloge pobijane presude drugostepenog suda, u odnosu na razloge u kojima tužiteljica nalazi postojanje ove povrede parničnog postupka, revizijski sud ne nalazi uporište za izvođenje zaključka o osnovanosti ovih njenih navoda.

 

Nadalje, sagledavajući navedene razloge tužiteljice, kojima u suštini prigovara da je prvostepeni sud izvršio pogrešnu identifikaciju predmeta spora, pa, u skladu sa tim, prekoračio tužbeni zahtjev, razdvojio postojeći zahtjev na dva zahtjeva, odlučujući o zahtjevu koji da nije uopće postavljen, u odnosu na sadržaj tužbenog zahtjeva, kako ga je tužiteljica opredijelila, kao predmet raspravljanja, a koji je prvostepeni sud u potpunosti pravilno odredio kao predmet raspravljanja, postupajući time u skladu sa članom 2. ZPP-

 

 

a, što je pravilno po drugostepenom sudu i prihvaćeno, neosnovano tužiteljica u ovim tvrdnjama nalazi povrede postupka.

 

Neosnovanim se pokazuju i daljnje revizijske tvrdnje tužiteljice:

 

• nižestepene presude da se zasnivaju na proizvoljnoj i nesavjesnoj ocjeni dokaza, selekciji dokaza bez njihove sveukupne analize u međusobnoj povezanosti, uz potpuno odsustvo ocjene dokazanih odlučnih činjenica tužiteljice, koje sud ignoriše kod utvrđenja i zaključaka, odnosno kod odluke po žalbi,
• sudovi polaze od potpuno proizvoljnog zaključaka da u konkretnoj situaciji nije postojala saglasnost drugotuženog za izgradnju sprata, da sprat nije izgrađen ulaganjima tužiteljice i da ona nije ulagala, te da je tužbeni zahtjev za isplatu na ime ulaganja nedokazan sa aspekta osnovanosti i visine,
• takav zaključak u ovom postupku se pojavljuje kao činjenično pitanje,
• isti se u odlukama nižestepenih sudova pojavljuje i kao odlučni materijalno- pravni prigovor, koji se u revizijskom postupku ima cijeniti,
• nižestepeni sudovi raspravljajući o postojanju saglasnosti drugotuženog se bave isključivo nepostojanjem pismenog ugovora ili sporazuma, a što je upravo posljedica prekoračenja tužbenog zahtjeva - odlučivanja o utvrđivanju prava vlasništva na izgrađenom spratu, koji zahtjev nije postavljen,
• suglasnost, u vidu usmena saglasnosti, je u postupku dokazana činjenica izjavama 17 saslušanih svjedoka, (gradilo se za tužiteljicu i prvotuženog),
• dokazano je isključivo novčano finansiranje od strane tužiteljice, sto je dokazano materijalnim dokazima, potvrđeno i vještačenjem vještaka finansijske struke, jer tuženi, kao i svjedok Z.S.1 (sin i brat tuženih) nije dokazao bilo koji vid novčanog doprinosa na izgradnji sprata,
• ova odlučna činjenična utvrđenja, nižestepeni sudovi potpuno nezakonito ignorišu, jer se pravilnom ocjenom utvrđenih činjenica o finansiranju od strane tužiteljice potvrđuje da je usmeni sporazum realizovan kroz postupanja tuženih i na kraju kroz ugradnju kuhinje na spratu od strane oca tužiteljice i useljenja na sprat isključivo tužiteljice i prvotuženog, kao u svoj dom,

 

što da ukazuje, kod ocjene žalbenih navoda od strane drugostepenog suda, postupanje suprotno članu 209. ZPP-a, a u vezi sa članom 231. Zakona o parničnom postupku, jer ni ove revizijske tvrdnje nemaju svoje uporište u datim razlozima pobijane presude drugostepenog suda.

 

Tvrdeći u daljim navodima revizije:

 

• da iz iskaza tužiteljice, zatim saslušanih svjedoka Š.N. i iskaza tuženih, izjave prvotuženog date u Medicinskoj ekspretizi docenta Jasminke Delilovié Vranić od 13.03.2018. godine u postupku razvoda braka, gdje je ovaj jasno izjavio da je sprat sagradio sa tužiteljicom, dokazana saglasnost drugotuženog da supružnici i ulažu i grade na njegovoj nekretnini,

 

 

 

• takva saglasnost proizlazi iz njegovog cjelokupnog odnosa prema izgradnji

jer isti niti u jednom trenutku nije iskazao protivljenje što se gradi sprat na njegovoj kući,

• činjenice koju ovaj ne krije da je tužiteljica učestvovala ”dogovorno",
• te da je došlo do odbijanja da se taj dio legalizuje na stvarne graditelje – tužiteljicu i prvotuženog, a što je bio i razlog razvoda braka,
• otuda je potpuno pogrešno postojanje saglasnosti cijeniti samo činjenicom da li postoji ”pisani ugovor ili sporazum”,
• da je neophodno sagledati cjelokupan odnos vlasnika - drugotuženog prema tužiteljici i njenom suprugu u izgradnji sprata, gdje je namjera bila da tu žive, što je tuženi u svojoj izjavio potvrdio ”znalo se da se radi za njih ”,
• da je svrha i namjera izgradnje bila s ciljem da se riješi stambeno pitanje tužiteljice i njenog bivšeg supruga,
• drugotuženi na zapisnik od 26.04.2019. godine, na pitanje punomoćnika tužiteljice, je dao odgovore da je S.E. imala broj majstora i nazvala i ljudi su došli, zatim da se on nije pitao da njen otac ulaže sredstva u kuću, navodeći:

„ja se nisam pitao to su se pitali S.E. i Z.N.“,

• zatim da je S.E. učestvovala dogovorno da se radi i da je znala da će se useliti, kao i da nema saznanja ko je kupio namještaj, čime se upravo utvrđuje da je drugotuženi prije početka izgradnje dao saglasnost da tužiteljica i prvotuženi grade s namjerom da tu žive i tako se u vrijeme izgradnje i ponašao jer je dogovor s majstorima, opremanje, ulaganje tužiteljičinog oca prepustio tužiteljici i prvotuženom,
• svjedok tuženih O.Š., koji je vodio zidarske radove na objektu, i koji je na zapisnik od 2.10.2019. godine rekao da se gradnja vršila za S.E. i Z.N.,
• kada bi se prihvatilo tačnim utvrđenje suda da nije postojala saglasnost i da je drugotuženi sam finansirao izgradnju sprata za sebe, onda bi se za sve što se odnosilo na sprat i isključivo pitao, pa i za opremanje, ulaganje oca tužiteljice u sam objekat, kuhinju koja je sastavni neodvojivi dio objekta, sa većom vrijednošću, i ne bi tužiteljica učestvovala „dogovorno”,
• da se radi o dokazanoj činjenici da su sprat izgradili supružnici svojim sredstvima, odluku o izgradnji donijeli sami i da su imali saglasnost drugotuženog, dokazano je saslušanjem svjedoka koji imaju neposredna saznanja do kojih su došli u razgovoru sa S.E. i Z.N. prije i u toku izgradnje, a čije izjave je sud propustio cijeniti, koju činjenicu potvrđuje u izjava tužiteljice koja je precizno opisala izgradnju sprata, da su ona i prvotuženi

Z.N. odlučili da nadograde sprat, da je "drugotuženi bio oduševljen i dao svoju saglasnost”, da je odluka donesena u vrijeme kada je tužiteljica dobila ugovor o radu na neodređeno vrijeme, kada se mogla kreditno zadužiti,

• da je ona kontaktirala majstore, razgovarala s njima u vezi elektroinstalacija, stolarije, grijanja, keramike, dok je Z.N. otac nadgledao radove,
• tužiteljica je plaćala lično iz kreditnih sredstava (3 kredita koja je podigla upravo u vrijeme dok je trajala izgradnja), novac davala i mužu kako bi platio majstore. koje tvrdnje nisu dovođene u sumnju drugim dokaznim sredstvima,
• potpuno je proizvoljan zaključak nižestepenih sudova, na temelju svih provedenih dokaza tužiteljice da „tužiteljica nije dokazala da je ulagala svoja

 

 

sredstva u izgradnju spornog sprata” jer navedeni zaključak nema uopće uporište u provedenim dokazima,

• u postupku je dokazana činjenica da je tužiteljica isključivo gotovinskim sredstvima finansirala navedenu izgradnju,
• da je u navedeno vrijeme bila zaposlena, primala redovnu solidnu plaću i da je u vrijeme izgradnje podigla tri kredita, jedan za podizanje sprata, drugi za opremanje sprata, a treći za nabavku namještaja i pokretnih stvari i auta, a što je sve potvrđeno nalazom vještaka finansijske struke,
• finansiranje je potvrđeno i izjavama svjedoka K.A., S.H., Š.N., K.S., a koji su izjavili da su tužiteljica i prvotuženi gradili sprat, a potvrdila i tužiteljica kako je angažovala majstore i navela ih poimenično, šta je dogovarala, šta plaćala i u kojim iznosima i na koji način, naručivala i birala,
• jedini stvarni izvor gotovinskog finansiranja gradnje jesu upravo kreditna sredstva tužiteljice, jer u toku postupka ni jedan drugi izvor finansiranja nije dokazan,
• prvotuženi je bio zaposlen sa najnižom plaćom u preduzeéu Paragraf-print d.o.o., njegova sredstva,
• njegova primanja nisu bila dostatna za izdržavanje,
• drugotuženi je penzioner,
• nije dokazano postojanje ikakve ušteđevine ni drugotuženog ni njegove supruge Z.S.2, kojom bi se finansirali tako obimni radovi,
• brat prvotuženog Z.S.1 je izjavio da ništa nije finansijski učestvovao u izgradnji, što potvrđuje prednje iznesenu tezu da su jedini izvor finansiranja sredstva koja je podigla tužiteljica,
• pozivanje drugotuženog, da je radio u Njemačkoj, što je bilo 1970-1976. godine, zatim da je podigao kredit 2003 .godine i da su ti novci ostali za ne daj Bože (dakle 12 godina prije početka gradnje tako da je nemoguće da su ista uložena u gradnju), koje tvrdnje u postupku nisu dokazane, jer je radio u Njemačkoj prije više od 40 godina, a kredit je bio iz 2003. godine, jer da je to tačno izgradnja sprata bi bila prije, kada su podignuta navedena sredstva,
• drugačije utvrđenje od prednjeg u postupku nije dokazano,
• zaključak nižestepenih sudova da: "nema ništa drugo što bi navelo na zaključak da su sredstva i krediti utrošena u svrhu izgradnje spornog sprata" nema svoje uporište ni u nalazu i mišljenju vještaka finansijske struke i isti je potpuno proizvoljan,
• vještak je utvrdio iznose iz sva tri kredita koje je tužiteljica podigla, odnosno iznose kojim je zatvarala kredite i podizala nove veće da bi se izgradnja okončala, raspolagala na kartici i u gotovini, te vremenski okvir raspolaganja ovim novcem,
• vještak je jasno povezao vremenski okvir dizanja novca i radova koji su vršeni na spratu,
• tužiteljica je u periodu od marta 2016. godine do avgusta 2016. godine podigla sa tekućeg računa u većim iznosima cirka 6.500,00 KM. a što je bilo u vrijeme kada su na predmetnom stambenom poslovnom objektu izvođeni građevinski zanatski radovi,
• iz trećeg kredita kada je podizan novac tužiteljica je sredinom 2017. godine podizala novac sa tekućeg računa u većim iznosima, a što je bilo u vrijeme

 

 

kada su kupovane pokretne stvari u već završenom stambeno poslovnom objektu,

• u takvoj situaciji, a u odsustvu bilo kakvog drugog dokazanog izvora finansiranja u to vrijeme to je jasno da su upravo njena navedena sredstva koje je podizala sa računa isključivo korištena u svrhu plaćanja radova koji su izvedeni i kupovinu materijala i opreme, na koji način je finansirala izgradnju sprata,
• oba suda da propuštaju da pravilno ocjene nalaza i mišljenja vještaka finansijske struke u dijelu vještačenja knjigovodstvene dokumentacije Paragraf-print d.o.o., gdje je tužiteljica dokazala da su dokazi kojim drugotuženi dokazuje svoje finansiranje fiktivni i sačinjeni za potrebe ovog postupka,
• Sporazumni ugovor sačinjen 18.09.2015. godine je evidentiran mnogo poslije,
• dakle poslovne promjene u dužničko povjerilačkom odnosu sa drugotuženim evidentirane su više godina poslije stvarnog nastanka poslovnog događaja,
• knjižene obaveze po osnovu zakupnine u 2018. i 2019. godini i evidentiranje zapisnika je izvršeno nakon što je tužba podnesena, kako je vještak pojasnio, dakle s ciljem da se prikaže da se radi o finansiranju isključivo drugotuženog, uz sačinjavanje fiktivnog Sporazumnog ugovora od 18.09.2015. godine, što predstavlja jasnu namjeru tuženih da se prikrije da je iko od supružnika, pa i Z.N. i na koji način učestvovao u izgradnji, što nije dokazano,
• u postupku nije dokazan bilo kakav finansijski trag o postojanju sredstava za izgradnju kojim je izgrađen sprat (osim kreditnih sredstava tužiteljice i kompenzacija kojim je materijal plaćen sredstvima po osnovu navodne zakupnine),
• nije dokazan bilo kakav izvor finansiranja radova,
• ne postoji ušteđevina drugotuženog, isti je penzioner a njegova supruga nije imala ušteđevinu, što sve, kada se dovede u vezu sa nalazom i mišljenjem vještaka građevinske struke i iskazanoj vrijednosti od 62.345,1362 KM, računima Trgošped d.o.o. Kaknaj i Novatrgovina-S d.o.o Kakanj i obavezama po istim (7.330,59 KM i 13.455,26 KM), to je jasno da nedostaje sredstava kako bi se izveli radovi,
• dakle, u takvoj situaciji gdje je građevinski materijal nabavljan preko firme Pargraf Print d.o.o. Kakanj, izvođenje radova, plaćanje radnika i druge radnje koje su nužne kako bi se izgradio sprat se moralo finansirati, a to je upravo radila tužiteljica kreditnim sredstvima,

 

po ocjeni revizijskog suda tužiteljica iznošenjem navedenih revizijskih tvrdnji iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza, na način da iznosi drugačije činjenično stanje iz kojeg izvodi svoj činjenični zaključak, čime uključuje prigovor pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iz kog razloga se revizija, saglasno odredbama člana 240. stav 2. ZPP ne može izjaviti.

 

Navedeno takođe i u pobijanom dijelu drugostepene presude koji se odnosi na neosnovanosti  tužbenog  zahtjeva  za  utvrđenje  bračne  tečevinu  na  predmetnom

 

 

automobilu, u pogledu kojeg je poprimljeno da je ovaj neosnovan, jer sudovi nemaju osnova u provedenim dokazima i odredbama materijalnog prava, s obzirom da iako navedeno vozilo glasi na ime brata prvotuženog Z.S.1, isto nije njegovo vlasništvo jer je kupljeno za vrijeme trajanja braka sredstvima supružnika, isto nakon kupovine isključivo koristili supružnici, potvrdili njegovo vlasništvo i kao takvo predstavlja bračnu tečevinu, a isto prevedeno na treće lice poslije faktičkog prestanka bračne zajednice, što nije opovrgnuto ni potvrdom o vlasništvu vozila koja istina glasi na treće lice, ali i kao takva nije dokaz o stvarnom vlasništvu predmetnog vozila, fale, da se nalazi u posjedu trećeg, koji nije stranka u postupku, čime se ne može obavezati tuženi na njegovu predaju u suposjed.

 

Cijeneći da su u razrješenju spornog odnosa, slijedom označenih pravila materijalnog prava, nižestepeni sudovi u pogledu odlučnih činjenica utvrdili navedeno činjenično stanje, kojim je, saglasno odredbama člana 240. stav 2. ZPP, vezan i ovaj revizijski sud, pravilno je prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužiteljice u pobijanom dijelu izveden zaključak o njegovoj neosnovanosti, dajući za svoju odluku jasne i potpune razloge, koje u cijelosti prihvata i ovaj sud, čime je pravilno izvršena primjena pravila materijalnog prava sadržanim u navedenim odredbama na koje se pozvao drugostepeni sud pobijanom presudom, dosljedno čemu se revizijski razlog tužiteljice sveden na pogrešnu primjenu materijalnog prava pokazuje neosnovanim.

 

Neosnovano tužiteljica smatra da pogrešna primjena materijalnog prava, u odnosu na njen zahtjev za utvrđenje vanknjižnog vlasništva na predmetnom spratu, predstoji time što se pobijana presude temelje na odredbi člana 61. Zakona o stvarnim pravima, jer, kako smatraju sudovi, tužiteljica nije dokazala postojanje saglasnosti drugotuženog, a u konkretnom slučaju radi se o zasebnoj nekretnini koja predstavlja samostalnu cjelinu, kako je to utvrdio vještak građevinske struke, koju su tužiteljica i njen suprug zajedno kao supružnici izgradili vlastitim sredstvima, pri čemu, realizacijom saglasnosti, ulaganjima i postojanje jedinog stvarnog izvora finansiranja, da je jasno da su sve pretpostavke za sticanje prava vlasništva (vanknjižnog) ispunjene i da je sud primjenjujući odredbu navedenog člana, u vezi sa odredbama Porodičnog zakona o sticanju bračne stečevine, propustio pravilno primijeniti, jer da izgradnja sprata predstavlja zajedničko ulaganje supružnika, bračnu stečevinu, sa doprinosom tužiteljice kroz kreditna sredstva (koja i danas nakon prekida zajednice vraća) i doprinosom prvotuženog (kroz nabavljeni građevinski materijala, putem Paragraf-print d.o.o. na koje se primjenjuju odredbe članova: 250., 251. i 252., Porodičnog zakona, koji u konkretnom slučaju nisu primijenjene.

 

Naime, kako to pravilno cijeni prvostepeni sud, a pravilnim prihvata i drugostepeni sud, da bi tužiteljica i prvotuženi, kao bračni partneri u odnosu na svekra stekli zajednički - suvlasnički dio na posebnom dijelu nekretnine, a koja imovina bi onda bila njihova zajednička imovina na adaptiranom dijelu kuće i to po pravilima o sticanju suvlasništva, a potom u odnosu na ovu međusobno po pravilima o sticanju bračne stečevine, pri čemu izostaje postojanje ugovornog odnosa ili sporazumu, kao osnove sticanja u porodičnoj zajednici, pa samim tim i izostanka osnova za sticanje vanknjižnog vlasništva, neosnovano tužiteljica pogrešnu primjenu materijalnog prava nalazi u navodima kojima osporava navedenu odluku.

 

 

 

II.- b3) Međutim, po ocjeni revizijskog suda, djelimično osnovano tužiteljica pogrešnu primjenu materijalnog prava nalazi u pogledu odluke kojom se odbija tužbeni zahtjev kojim je zahtijevano da sud obaveže tužene da tužiteljici po osnovu uloženih sredstva za vrijeme trajanja braka, zasnovanim na tvrdnjama da, suprotno pravnom rezonovanju suda, ulaganje tužiteljice u izgradnju sprata, kao jedne od supružnika, u konkretnom slučaju je dovelo do povećanja imovine drugotuženog, jer je navedeni sprat ostao drugotuženom, a prvotuženi isti koristi, dok je tužiteljica ostala i bez sredstava i bez prava nad izgrađenim spratom, a kredit od uloženih sredstava i danas vraća. lzgradnjom sprata je nastala jedna potpuno nova cjelina, stan, koji je povećao vrijednost nekretnine drugotuženog u visini koju je iskazao vještak građevinske struke, dosljedno čemu da su ispunjene i dokazane sve pretpostavke za primjenu člana 210. ZOO, koju je sud, u vezi sa odredbama 250. do 252. Porodičnog zakona na konkretan pravni odnos morao primijeniti.

 

Name, kako to pravilno ukazuje i tužiteljica, predmetni sprat je građen u jednoj široj porodičnoj zajednici dvoje supružnika, drugotuženog i njegove supruge, koji su živjeli zajedno, tužiteljica je sve vrijeme dok je trajala izgradnja bila zaposlena i živjela sa prvotuženim, ostvarivala prihode, brinula se o djetetu i domaćinstvu, obezbijedila finansijska sredstva, dakle kao član jedne porodične zajednice učestvovala zajedničkim radom u izgradnji sprata, slijedom čega postoji utvrđen njen doprinos osnovom odredbi članova 250., 251 . i 252. Porodičnog zakona, pri čemu da za sticanje imovine u široj porodičnoj zajednici nije nužan Ugovor niti da su regulisani veličina udjela i doprinosa, niti da je postojala uknjižba, što jasno ukazuje da je zasigurno pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici za njen doprinos u sticanju imovine u široj zajednici, koju je obavezan primijeniti sud i za koju nije neophodno postojanje pismene saglasnosti, pripada pravo na isplatu njenog doprinosa u sticanju vlasništva na imovini u porodičnoj zajednici, pri čemu se cijeni da je učešće drugotuženog - oca prvotuženog, slijedom utvrđenih činjenica o njegovim primanjima sa 1/3 dijela, a učešće tužiteljice i njenog tadašnjeg supruga, ukupno sa 2/3 dijela, u odnosu na koji dio je njen doprinos sa 1/2, dakle u odnosu na cjelokupna ulaganja 1/3, pa, kako je utvrđena ukupna vrijednost predmetnog stana u iznosu od 62.690,26 KM, čime proizlazi da je to u iznosu od 20.896,75 KM, imali su se tuženi obavezati na njegovu isplatu.

 

Pri navedenom je za ukazati da je pravilno drugostepeni sud vršeći identifikaciju predmeta spora u pobijanom dijelu, omeđenom tužbenim zahtjevom tužiteljice u ovome, poprimio da se radi o zahtjevu i pripadajućim pravima iz osnova sticanja u porodičnoj zajednici, prema kojima se pripadajuća prava u pogledu predmeta izgradnje, što je u ovoj pravnoj stvari spratni dio kuće zgrade, prevashodno određuju međusobnim dogovorom sudionika te porodične zajednice, što bi u ovom slučaju bili tužiteljica, tuženi i supruga drugotuženog, a za slučaj izostanka takvog dogovora prema doprinosu sudionika u izgradnji, i to tako da se utvrđuje doprinos svih sudionika, pri čemu se doprinos bračnih drugova utvrđuje zbirom njihovih doprinosa, da se potom u odnosu na pripadajući dio bračnih drugova njihov udio utvrđuje prema pravilima sticanja bračne stečevine.

 

Stoga, slijedom činjeničnih utvrđenja nižestepenih sudova o izostanku dokazanih činjenica postojanje kojih bi opravdale postojanje navedenog dogovora sudionika

 

 

porodične zajednice pri navedenoj izgradnji, a, kako je, unatoč izostanku tog dogovora, utvrđen doprinos iz osnova sticanja u bračnoj zajednici, utvrđen doprinos tužiteljice i njenog tadašnjeg supruga - prvotuženog, za koji predstoji zakonska pretpostavka jednakog doprinosa, tužbeni zahtjev tužiteljice se u ovome dijelu pokazuje djelimično osnovanim.

 

Naime, ponavlja se, da kad je imovina zajednički stečena radom bračnih drugova i ostalih članova domaćinstva, suvlasnički udio bračnih supružnika u odnosu na suvlasničke udjele ostalih članova porodičnog domaćinstva utvrdit će se prema kriterijima koji vrijede za sticanje suvlasništva, a zatim će se tako utvrđeni suvlasnički udio podijeliti između bračnih supružnika prema kriterijima koji vrijede za diobu bračne stečevine, dakle, u skladu sa zakonskom presumpcijom o jednakosti udjela.

 

Navedena pravila predstoje i za slučaj izostanka navedenih pretpostavki za sticanje suvlasništva jednog od bračnih supružnika, pri čemu ostaju neokrnjena njegova prava da srazmjerno svom doprinosu u sticanju, prvo u porodičnoj zajednici, pa potom u bračnoj zajednici - u kojoj navedeno potraživanje predstavlja bračnu stečevinu - ostvari svoj obligaciono pravni zahtjev u vidu pripadajućeg udjela u tom potraživanju, o čemu je upravo i riječ u ovoj pravnoj stvari.

 

III.- c3) Slijedom činjenice da je prvotuženi nakon faktičkog prekida bračne zajednice sa tužiteljicom otuđio predmetni automobil, za koji ovaj revizijski sud nalazi da je predstavljao zajedničku bračnu stečevinu, u odnosu na kojeg bi tužiteljici pripadalo pravo suvlasništva sa ½ dijela, čime bi tužiteljici pripadalo pravo na novčanu naknadu u visini tog dijela, omeđen predmetom raspravljanja u ovome dijelu koji tužiteljica usmjerava na utvrđenje i predaju u suposjed, ali ne i na isplatu, pri čemu to ne može nadomjestiti njegova naznačena vrijednost, ovaj njen tužbeni zahtjev je pravilno odbijen, čime se neosnovanim pokazuje pobijanje istog revizijom tužiteljice.

 

Saglasno izloženom valjalo je reviziju tužiteljice, saglasno odredbama člana 250. stav 1. ZPP-a, djelimično usvojiti i djelimično preinačiti obje nižestepene presude u svemu kao u izreci ove presude, odbijajući reviziju u preostalom dijelu.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka je donesena na osnovu člana 397. stav (2) u vezi sa članom 386. stav (2) ZPP-a, pri čemu je ocijenjen srazmjer uspjeha tužiteljice i tuženih u postupku.

 

 

Predsjednica vijeća Fatima Imamović, s.r.

 

 

 

Nazad na Stavovi sudske prakse BiH