Faktička eksproprijacija
Kada je nekretnina izuzeta u javnom interesu i privedena namjeni preduzimanjem radikalnih radnji, tako što je korisnik eksproprijacije na zemljištu napravio poslovni objekat koji je u funkcionalnom stanju, tada više nije moguća uspostava ranijeg stanja iako nije dovršen postupak eksproprijacije i ovdje se radi o faktičkoj eksproprijaciji, pa nema osnova za poništenje rješenja o eksproprijaciji, niti za odbijanje zahtjeva za eksproprijaciju, nego ranijem vlasniku ostaje samo pravo na naknadu za eksproprisanu nekretninu i eventualno pravo na naknadu štete.
Obrazloženje:
"Iz činjeničnih utvrđenja nižestepenih sudova za koja je vezan revizijski sud proizilazi, da je Općina Ž. Rješenjem broj... od 01.12.1994. godine utvrdila opći interes za izgradnju benzinske pumpe na zemljištu koje se nalazi u D.G. iza ugostiteljskog objekta "..." na magistralni put Z.-Ž. na nekretnini koja je označena kao kč. br..../9 površine 850 m², a koja se sastoji od dijela kč. br..../8 - izuzeta od prednika tužitelja U.M. i kč. br..../8 - izuzeta od A.R., da tako formiranu nekretninu kč. br..../9 je Opština Ž. dodijelila na korištenje M.M. i istog dana zaključila Ugovor o davanju građevinskog zemljišta na korištenje radi izgradnje benzinske pumpe broj... od 07.12.1994. godine, da je M.M. uveden u posjed sporne nekretnine od strane općine iako rješenje o eksproprijaciji nije postalo pravomoćno, da je na nekretnini označenoj kao kč. br..../9 u Pl. br.... k.o. G.1 izgrađena benzinska pumpa, da je za granju pribavljena urbanistička saglasnost, građevinska dozvola, te nakon izgradnje data upotrebna dozvola, da je na istoj nekretnini nakon izgradnje kao vlasnik upisan M.M. sa dijelom 1/1 (Pl. br.... k.o. G.1 od 30.10.1997. godine), da je od strane Općine Ž. prema saglasnosti za promet nekretnina broj... od 21.10.1997. godine data suglasnost M.M. da može izvršiti prodaju-promet nekretnine benzinske pumpe sagrađene na zemljištu kč. br..../9 čiji je vlasnik imenovani, da je izvansudskom nagodbom zaključenom pod brojem Ov. I. br.... od 30.12.1997. godine tuženi M.M. u svoje ime i kao direktor TUP... Ž. svoje pravo vlasništva na nekretninama upisanim u Pl. br.... k.o. G.1 (kč. br..../9 benzinska stanica-pumpa površine 450 m²) prenio na INU BH dd S. kao isključivog vlasnika i posjednika uz obvezu primopredaje do 06.01.1998. godine, da je izvansudska nagodba snabdjevena potvrdom Porezne upraveKantonalni ured Zenica Ispostava Ž. broj... od 26.01.1998. godine, da je kao isključivi posjednik sa djelom 1/1 po nagodbi bila upisan INA BH dd Sarajevo (Pl. br.... k.o. G.1 od 03.04.2000. godine) uz naznaku na posjedovnom listu da navedeni izvod zamjenjuje gruntovnicu (vlasnički izvod) jer je gruntovnica u Ž, uništena u toku Drugog svjetskog rata, da je Ugovorom o kupoprodaji nekretnina ovjerenim kod Općinskog suda u S. dana 07.03.2000. godine pod brojem Ov-I-... snabdjevenim potvrdom Porezne uprave-Kantonalni ured Zenica broj... od 04.04.2000. godine predmetna nekretnina u naravi benzinska stanica površine 450 m² koja se nalazi na kč. br..../9 upisana u Pl. br.... k.o. G.1 Općina Ž. prodata od strane INA BH dd S. kupcu INA Industrija nafte dd Z., da je na temelju rješenja broj... od 06.04.2000. godine, a na osnovu gore zaključenog ugovora o kupoprodaji dozvoljeno polaganje isprava u cilju sticanja prava vlasništva na nekretninama upisanim u Pl. br.... k.o. G.1 označene kao kč. br.... zv. Benzinska, zgrada površine 122 m² i pumpa neplodno površine 328 ukupno 450 m² u korist INA Industrija nafte dd Z. sa dijelimo 1/1, da predmetno rješenje ima snagu i zamjenjuje upis u zemljišnu knjigu, da se ista nekretnina sada u Pl. br.... k.o. G.1 vodi kao posjed i vlasništvo INA industrija nafte dd Z. sa 1/1 dijela, da slijed prijenosa je utvrđen i po vještaku geodetske struke I. Š., da je rješenje o eksproprijaciji ukinuto Rješenjem nadležnog Ministarstva za prostorno uređenje, komunikacije i zaštitu okoline ZDK broj... od 14.03.2005. godine, da je postupak eksproprijacije koji se vodi kod prvostepenog organa uprave, a povodom naprijed navedene nekretnine prekinut na prijedlog prednika tužitelja.
Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su tužbene zahtjeve odbili kao neosnovane uz obrazloženje da se u konkretnom slučaju radi o faktičkoj eksproprijaciji kojom je izvršeno faktičko deposjediranje dijela nekretnine kč. br..../8 prednika tužitelja, koja je ušla kao sastavni dio nekretnine br. kč..../9, a na kojoj nekretnini je izgrađen objekat benzinska stanica-pumpa na osnovu Rješenja o urbanističkoj suglasnosti Općine Ž. broj... od 15.01.1995. godine i Odobrenja za izgradnju od 25.02.1995. godine, a uz to da je izdato i Rješenje o upotrebi izgrađenog objekta, zbog kojeg je ustanovljen javni interes. Da je tuženi M.M. u vrijeme prijenosa u Pl. br.... ko. G.1 kč. br..../9 bio upisan kao posjednik sa dijelom 1/1 (Pl. od 30.10.1997. godine), a temeljem ugovora zaključenog sa općinom Ž., te da je M.M. mogao u vrijeme zaključenja izvansudske nagodbe prometovati benzinsku pumpu i prenijeti svoje pravo na tuženu INA BH dd S., a ova ugovorom o kupoprodaji na INA Industrija nafte dd Z., te da tako zaključeni ugovori nisu protivni Ustavu BiH, prinudnim propisima i moralu društva, obzirom da se radi o teretnim poslovima, pri kojem su stranke postupale savjesno i sa povjerenjem u zemljišne knjige.
Po ocjeni ovoga suda drugostepena presuda je pravilna i zakonita, zbog čega ne stoje tvrdnje revizije o pogrešnoj primjeni materijalnog prava kroz navode da je bilo nužno da predmetna nekretnina bude eksproprisana na način kako to određuje Zakon o eksproprijaciji, a da ukinuto rješenje o eksproprijaciji potvrđuje da taj postupak nije okončan, zbog čega da tužitelji su faktički onemogućeni da koriste svoju imovinu, a da im uz to nije data bilo kakva naknada za bespravno oduzetu imovinu, pa smatraju da je iz tih razloga tužbeni zahtjev bio osnovan.
U postupku je utvrđeno da su predmetne nekretnine eksproprisane u postupku provedenom od nadležnih organa opštine Ž. u skladu sa Zakonom o eksproprijaciji, da je Općina Ž. Rješenjem broj … od 01.12.1994. godine utvrdila opći interes za izgradnju benzinske pumpe na zemljištu koje se nalazi u D.G., da je prije pravosnžanosti rješenja o eksproprijaciji općina zaključila sa M.M. ugovor o dodjeli tog zemljišta uz naknadu radi građenja i uvela ga nakon uplate cijene u posjed istog 1994. godine, da je temeljem toga M.M. dobio urbanističku saglasnost, te građevinsku dozvolu za gradnju benzinske pumpe, a nakon izgradnje i upotrebnu dozvolu, da se uknjižio u katastru nekretnina kao posjednik, da ranijim vlasnicima nije utvrđena tržišna vrijednost zemljišta niti da je realizovan sporazum o naknadi, te da je od nadležnog organa uprave rješenje o eksproprijaciji po žalbi prednika tužitelja ukinuto 2005. godine, da je postupak nakon ukidnog rješenja nastavljen pred prvostepenim organom uprave, da je isti potom prekinut na prijedlog tužitelja zbog pokrenute predmetne parnice.
U takvim okolnostima nižestepeni sudovi su pravilno zaključili da je nekretnina prednika tužitelja izuzeta u javnom interesu 1994. godine, da je privedena namjeni, jer je podignuta benzinska pumpa, da više nije moguća uspostava ranijeg stanja, da iako je postupak eksproprijacije kao poseban upravni postupak formalno do kraja nezavršen, jer nedostaje pravosnažno rješenje o eksproprijaciji i sporazum o naknadi, a koji je u toku, da za jasnim tada proizlazi da je ograničenje prava svojine koje trpe sljednici tužitelja u potpunosti upodobljeno ograničenju karakterističnom za postupak potpune eksproprijacije iz člana 63. - 71. Zakona o eksproprijaciji (koji Zakon se nakon ukidnog rješenja ima primijeniti na predmetni slučaj saglasno odredbi člana 69. stav (1) tog Zakona), a koje ne daje za pravo postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja, nego samo pravo na naknadu koja se određuje po odredbama Zakona o eksproprijaciji koje ne zastarjeva (stav zauzet na Panelu iz građanske oblasti koji je održan u Sarajevu 30.01.2014. godine, u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda Federacije BiH br. 1-2/2014. godine, sentenca 21, te i u više odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, AP-4457/11, AP-2986/11).
To što sam postupak eksproprijacije nije još okončan, što rješenje o eksproprijaciji nije pravosnažno, nema značenje koje mu revizija daje, da je temeljem istog moguća uspostava ranijeg stanja po odredbi člana 31. Zakona o eksproprijaciji, kroz postupak ove parnice.
Da bi predmetna vansudska nagodba i zaključeni ugovor bili ništavi, potrebno je bilo dokazati da nije bilo utvrđenog javnog interesa za gradnju od nadležnog upravnog organa, da nekretnina nije privedena namjeni i da bi u konačnici u ponovnom upravnom postupku nakon ukidnog rješenja od organa uprave bilo doneseno rješenje kojim bi bio odbijen prijedlog korisnika za eksproprijaciju ili da bi postupak eksproprijacije bio oglašen ništavim (član 32. i 33. naprijed navedenog Zakona) što bi tek davalo osnova za traženu pravnu zaštitu i ništavost ugovora o prodaji, a što tokom ovog postupka nije dokazano, jer taj postupak nije okončan, nego je na prijedlog tužitelja taj postupak prekinut zbog ove parnice.
Međutim treba reći da u ovakvim situacijama sudska praksa upravnog prava je zauzela stanovište, da kada je eksproprisana nekretnina privedena namjeni, kada su preduzete radikalne radnje, te kada je korisnik eksproprijacije na zemljištu napravio poslovni objekat koji je u funkcionalnom stanju (što je u predmetnom slučaju), da tada nema u ponovnom postupku ni osnovana za poništenje rješenja o eksproprijaciji po članu 31. naprijed navedenog Zakona, niti odbijanja zahtjeva za eksproprijaciju po članu 32. i 33. navedenog Zakona, pa niti po zahtjevu ranijih vlasnika (stav izražen u presudi Vrhovnog suda BiH broj U-1998/72 od 8.11.1972. godine, objavljen u Komentaru Zakona o eksproprijaciji od oktobra 2007. godine), nego da samo ostaje pravo ranijem vlasniku na naknadu za eksproprisanu nekretninu i eventualno pravno na naknadu štete.
Iz ovog naprijed navedenog stava, uspostavljena je i izvučena osnova za naknadu kod faktičke eksproprijacije (koja nastaje u situaciji kada je od nadležnog organa utvrđen javni interes za predmetnu nekretninu u cilju izgradnje, a nije dovršen postupak eksproprijacije niti određena naknada), jer kada povrat i uspostava prijašnjeg stanja nije moguća zbog privođenja namjeni izuzete nekretnine, tada je sudska praksa u takvim okolnostima zauzela stav da se radi o faktičkoj eksproprijaciji i da ranijim vlasnicima ako je nekretnina privedena namjeni pripada pravo na naknadu na ime oduzetog zemljišta, ali ne i uspostava ranijeg stanja.
Ukoliko je prethodno proveden upravni postupak koji je pravosnažno okončan bez određivanja novčane naknade za eksproprisane nekretnine, naknada se određuje u vanparničnom postupku. Međutim, ako je u pitanju faktička eksproprijacija, ta naknada se određuje u parničnom postupku.
Stoga u okolnostima predmetnog slučaja, kada upravni postupak nije pravosnažno okončan, kada je u toku, isti sam po sebi nije mogao biti osnov tražene pravne zaštite i ništavosti predmetnih ugovora (jer to ne propisuje niti sam Zakon o eksproprijaciji-član 31., 32. i 33.), a budući da naknada za eksproprisano zemljište na kojem je izgrađen objekat nije određena niti isplaćena, to je suprotno stavu revizije za tu naknadu i njeno određenje nebitno daljnje raspolaganje korisnika eksproprijacije predmetnom nekretninom, jer isto korisnika eksproprijacije ne oslobađa obaveze za plaćanje naknade za izuzeto zemljište saglasno naprijed navedenim zakonskim odredbama, pa je pravilno odlučeno od strane nižestepenih sudova kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja, pravilnim pozivanjem na odredbu člana 103. Zakona o obligacionim odnosima, zbog čega drugačiji navodi revizije ne stoje. Odbijanjem predmetnog tužbenog zahtjeva, tužiteljima nije uskraćeno pravo na naknadu za eksproprisane nekretnine ni u situaciji kada su tužitelji taj zahtjev povukli do zaključenja glavne rasprave pred prvostepenim sudom, zbog čega isti nije ni mogao biti predmetom raspravljanja u ovoj parnici.
Stoji navod revizije da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svog vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svog vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom, što je ostvareno u predmetnom slučaju. Prethodne odredbe, međutim ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjeni zakone koje smatra potrebnim da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni. Odstupanja od zabrane povrede uživanja vlasništva, da bi se mogla opravdati, moraju biti primjerena i proporcionalna cilju koji se mjerom želi postići, u skladu s općim načelima evropskog prava i to načelom srazmjernosti, a što će se u predmetnom slučaju ostvariti kroz isplatu naknade za eksproprisanu nekretninu od korisnika eksproprijacije ranijim vlasnicima tužiteljima, bilo u vanparničnom ili parničnom postupku.
Ostali revizijski navodi nisu od odlučnog značenja sa aspekta predmeta spora (član 231. u vezi sa članom 253. ZPP).
Kako ne stoje revizijski razlozi, to je primjenom odredbe člana 248. ZPP reviziju valjalo odbiti.
U skladu sa odredbom člana 397. stav (1) u vezi sa članom 386. stav (1) ZPP odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava revizije jer tužitelji nisu postigli uspjeh u revizijskom postupku.
U skladu sa odredbom člana 397. stav (1) u vezi sa članom 387. stav (1) ZPP odbijen je zahtjev tuženih za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju jer ti troškovi nisu bili potrebni radi vođenja parnice."
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 44 0 P 018829 18 Rev od 19.12.2019. godine)
