Kredit kao teret bračne stečevine
Stvar pribavljena kreditom za vrijeme trajanja bračne zajednice predstavlja bračnu stečevinu, a supružnik koji je nakon faktičkog raskida bračne zajednice sam iz svojih sredstava vratio ostatak kredita stiče regresno pravo prema drugom supružniku, jer je neotplaćeni iznos kredita nakon prestanka bračne zajednice teret bračne stečevine koji snose oba bračna partnera na jednake dijelove.
Obrazloženje:
"Prvostepenom presudom Općinskog suda... odlučeno je: Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati iznos od 38.894,92 KM sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od 25. 2. 2019. godine do konačne isplate, te tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.129,70 KM, sve u roku od 30 dana.
Drugostepenom presudom Kantonalnog suda... žalba tužene je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda u pobijanom dijelu potvrđena.
Protiv drugostepene presude tužena je blagovremeno izjavila reviziju i to zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
Revizija nije osnovana.
Nije osnovan ni prigovor revidenta da su nižestepeni sudovi odluku o usvajanju tužbenog zahtjeva donijeli uz pogrešnu primjenu materijalnog prava (član 240. stav 1. tč. 2. ZPP).
Iz pravno relevantnih činjeničnih utvrđenja nižestepenih sudova, za koja je vezan ovaj revizijski sud, proizilazi:
- da su tužitelj i tužena zaključili brak 13.2.1995. godine,
- da je brak razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda od 7.12.2011. godine,
- da je dana 29.12.2008. godine tužitelj zaključio Ugovor o finansiranju hipotekarne stanogradnje sa BBI bankom,
- da je odobren kredit u iznosu od 55.000,00 KM sa rokom otplate 180 mjeseci,
- da je tužitelj nakon raskida zajednice nastavio vraćati kredit,
- da je u periodu od 1.1.2011. do 26.5.2015. isplatio 34.400,66 KM,
- da je 2015. zaključio novi kredit sa valutnom klauzulom u iznosu od 44.999,96 KM,
- da je 42.822,81 KM iskoristio za zatvaranje kredita u BBI banci.
Nižestepeni sudovi su primjenom odredaba Porodičnog zakona FBiH (čl. 252. st. 1. i 262.), kao i člana 210. Zakona o obligacionim odnosima, usvojili tužbeni zahtjev i naložili tuženoj da tužitelju isplati 38.894,92 KM sa zateznom kamatom od 25. 2. 2019.
Zaključeno je da sredstva kredita predstavljaju bračnu stečevinu i da vraćanje kredita ne može biti obaveza samo tužitelja jer je vezano za troškove bračne zajednice (čl. 262. PZ FBiH). Sudovi su pravilno odbili protivtužbeni zahtjev jer tužena nije dokazala da je bila spriječena da koristi svoj dio nekretnine.
Sud je ocijenio da tužena mora isplatiti polovinu preostalog duga jer je tužitelj u cijelosti vratio dug koji predstavlja zajedničku obavezu.
Prema članu 423. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, tužitelj ima pravo regresnog potraživanja jer je izvršio plaćanje zajedničkog duga. Isplatom je ujedno ispunio i obavezu tužene, pa ima pravo zahtijevati povrat polovine iznosa.
Ovo pravno stanovište zasniva se i na pravnom stavu sjednice Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda Federacije BiH od 12.6.2019. godine:
"Neotplaćeni iznos kredita nakon prestanka bračne zajednice je teret bračne stečevine koji snose oba bračna partnera na jednake dijelove. Isplatom cjelokupnog preostalog duga od strane jednog bračnog partnera, on je ujedno ispunio i obavezu drugog bračnog partnera u podmirenju iste kao duga bračne stečevine, pa isplatilac ima pravo tražiti povrat 1/2 iznosa, kao dospjele obaveze drugog bračnog partnera".
Sud je pravilno odlučio kada je tuženoj naložio isplatu 38.894,92 KM sa zateznom kamatom od 25. 2. 2019. do isplate.
Kako ne postoje osnovi za reviziju, ista se odbija u skladu sa članom 248. ZPP.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 22 0 P 045880 21 Rev od 7.2.2022. godine)
