Nepostojanje obaveze društva sa ograničenom odgovornošću za raspodjelu vlastitog udjela
Kada tuženo društvo sa ograničenom odgovornošću po ugovoru od udjeličara stekne vlastiti udio u društvu, ono nema zakonsku obavezu da taj udio raspodijeli na ostale udjeličare.
Obrazloženje:
"Žalba tužitelja u bitnom navodi, da su tužitelji prema njihovom ugovoru o prenosu udjela društva D." d.o.o. N. koga su zaključili sa tuženim dana 09.03.2017. godine, zadržali njihova suvlasnička prava na pripadajućim udjelima po odredbi člana 2. stav 2. tog Ugovora, jer im po tom ugovoru nije bila isplaćena kupoprodajna cijena do 31.12.2018. godine, kada je u cijelosti isplaćena kupoprodajna cijena članovima društva - udjeličarima po ugovoru od 27.07.2016. godine, pa da su na ovaj dan tj. 01.01.2019. godine, tužitelji kao suvlasnici njihovog udjela u društvu imali "apsolutno" srazmjerno pravo na tim isplaćenim udjelima po ugovoru od 27.07.2016. godine, te smatraju da nije bilo mjesta pozivanju suda na odredbu člana 21. njihovog Ugovora od 09.03.2017. godine, pošto se oni nisu odrekli prava na bilo kakva buduća nedospjela prava ili potraživanja.
Izneseni žalbeni navodi nemaju uporišta u izvedenim dokazima, njihovoj pravilnoj ocjeni, datim razlozima kao ni stanju spisa, tj. rezultatima cjelokupnog postupka, kao ni u odgovarajućim odredbama Zakona o privrednim društvima ("Sl. novine FBiH", broj: 81/15 - u daljem tekstu skraćeno: ZPD)
Odredbom člana 49. ZPD propisano je, da ulog u društvu daje članu društva pravo na dionicu ili udio u društvu, dok je odredbom člana 317. istog Zakona regulisano pitanje udjela u d.o.o., kakav status ima tuženi, pa shodno navedenoj zakonskoj regulativi, udio u d.o.o. ne predstavlja hartiju od vrijednosti (da bi se u odnosu na njega mogla primijeniti odredba člana 213., a u vezi sa članom 303. tog Zakona), iako je udio člana društva u prometu (član 320. ZPD).
Odredbom člana 328. ZPD propisano je, da društvo može sticati vlastiti udio koji je u potpunosti uplaćen (stav 1.), te da društvo ne može sticati vlastite udjele na teret vlastitog kapitala (stav 2.).
Stavom 1. člana 2. Ugovora zaključenog između tužitelja i tuženog od 09.03.2017. godine, ugovoreno je da predmet ovog ugovora bude izraz volje ugovornih strana za prijenos vlasničkog udjela kojeg imaju prenositelji kao vlasnici udjela u društvu "X." d.o.o. N., tako što prenositelji i sticatelj izražavaju svoju volju da provedu postupak prodaje, odnosno kupovine vlasničkih udjela pojedinačno prenositelja, s tim što se prodaja udjela vrši u paketu, a te udjele, će kupiti sticatelj, koristeći pravo preče kupnje, shodno članu 321. stav 4. ZPD, kao vlastitelj udjela, dok je stavom 2. ugovoreno, da danom uplate ukupne kupoprodajne cijene sticatelj - tuženi postaje vlasnikom ukupno 9,7895% njihovih udjela u društvu "X." d.o.o., a prenositelji - tužitelji, svaki pojedinačno, prestaju biti vlasnikom udjela, a među strankama nije sporno da je tužiteljima posljednja uplata rate izvršena 07.02.2019. godine (član 7. ugovora).
Članom 5. tog Ugovora utvrđeno je da prenositelji prodaju vlasničke udjele upisane u sudski registar u sveukupnom obimu od 9,7895%, a tuženi, kao nosilac vlastitog udjela u visini od 32,6316%, kupuje od prenositelja taj njihov udio.
Članom 21. stav 3. tog Ugovora propisano je, da prenositelji izjavljuju da nemaju nikakvih spornih potraživanja prema sticatelju, ili ostalim vlasnicima udjela, te se odriču prava podnošenja bilo kakvih tužbi u odnosu na sticatelja ili ostale vlasnike udjela, osim u odnosu na izvršavanje ovog Ugovora.
Dakle, stoji činjenica da se tužitelji članom 21. stav 3. njihovog ugovora nisu odrekli prava na pristup sudu, tj. podnošenja tužbe, zbog čega je prvostepeni sud, imajući u vidu, da su tužitelji uz podnesenu tužbu dana 05.04.2019. godine, kao dokaz da su udjeličari kod tuženog dostavili izvod iz sudskog registra od 04.03.2019. godine, utvrdio, da oni imaju pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, tj. za utvrđivanje prava na dodatni udio, kako su to tražili tužbenim zahtjevom, iako je tuženi uz odgovor na tužbu dostavio rješenje Općinskog suda u Tuzli broj:... od 25.03.2019. godine (pravosnažno), na osnovu kojeg je registarski sud izvršio upis istupanja osnivača koji su izvršili prijenos njihovog udjela na tuženog i upis vlastitog udjela tuženog u društvu.
Stoga, to što su tužitelji u vrijeme isplate kupoprodajne cijene po Ugovoru o prijenosu drugih udjeličara od 27.07.2016. godine (konačna isplata bila je 31.12.2018. godine), u to vrijeme još uvijek bili udjeličari sa njihovim udjelima sukladno odredbi člana 2. stav 2. njihovog Ugovora od 09.03.2017. godine, jer im do 31.12.2018. godine nije bila, a niti mogla biti, isplaćena ukupna kupoprodajna cijena po njihovom ugovoru, samo po sebi ne znači da je tuženi udjele suvlasnika - udjeličara iz ugovora od 27.07.2016. godine nakon njihove konačne isplate morao raspodijeliti na tužitelje kao udjeličare, na čemu se neosnovano istrajava u žalbi. Pri tome, žalba zanemaruje da tuženi tu obavezu nije imao niti po osnovu samog ZPD, s obzirom da je odredbom člana 328. tog Zakona, tuženi po ugovoru od 27.07.2016. godine stekao vlastiti udio u društvu. Osim toga, članom 14. stav 2. tog Ugovora regulisano je, da su svi ostali suvlasnici udjela dali pismene izjave o tome da ne žele ostvarivati svoje pravo preče kupnje i da su saglasni da se udjeli prenesu na sticatelja, a članom 27. tog Ugovora regulisano je, da je sastavni dio tog Ugovora, između ostalog i pismena izjava ostalih vlasnika udjela u "X.", u vezi ostvarivanja prava preče kupnje i saglasnosti da se udjeli prenesu na sticatelja, te su nabrojani koji su to udjeličari dali saglasnost između kojih su i tužitelji, što tužitelji tokom prvostepenog postupka nisu dovodili u pitanje, pa kako i iz člana 5. njihovog Ugovora o prenosu udjela od 09.03.2017. godine proizlazi, da njihove udjele kupuje sticalac - tuženi kao nosilac vlasničkog udjela u visini od 32,6316%, kao dio kupljenog udjela po ugovoru od 27.07.2016. godine, to navodi žalbe da se oni njihovim ugovorom članom 21. istog, nisu odrekli prava na bilo kakva buduća nedospjela prava ili potraživanja, ukazuju se neosnovanim.
Tačno je, da su tužitelji njihovim ugovorom od 09.03.2017. godine, članom 9. istog, ugovorili da prenositelji zadržavaju pravo na isplatu dividende, shodno rezultatima poslovanja, a srazmjerno visini vlasničkog prava koja se utvrđuje prema vrijednosti ostatka neisplaćene kupoprodajne cijene u smislu ovog ugovora, sve do konačne isplate kupoprodajne cijene, te da su u konačnom tužitelji pred sudom u smislu člana 21.stav 3. tog Ugovora zadržali pravo na potraživanja iz Ugovora pred sudom. Međutim, ne stoji navod žalbe da su tužitelji upravo to tražili tužbom i tužbenim zahtjevom u smislu ispunjavanja ugovorenih obaveza (isplatu dividende - dobiti), zbog čega se polemisanje žalbe o eventualnoj primjeni odredbe člana 247. stav 4. Zakona o stvarnim pravima, ukazuje neprihvatljivim u konkretnom slučaju, kao i pozivanje na odredbu člana 225. ZPD (pravilno član 213. tog Zakona). Ovo iz razloga, kako je to već ranije u razlozima ove odluke navedeno, u konkretnom slučaju, sukladno odredbi člana 49. tog Zakona, ulog u društvu daje članu društva pravo na dionicu ili udio u društvu, pa kako su tužitelji kod tuženog udjeličari, a ne dioničari, to se u konkretnom slučaju u odnosu na sticanje vlastitog udjela u društvu ne može primijeniti navedena odredba člana 213. ZPD, tj. da društvo može imati maksimalno 10% vlastitih dionica, niti su tužitelji tokom prvostepenog postupka isticali tu činjenicu ili dokazivali da je kod tuženog zaključenjem navedenih ugovora smanjen osnovni kapital.
Osim toga, tuženom kao sticaocu vlastitih udjela, po oba ugovora (član 13. ugovora od 27.07.2016. godine i član 11. i 15. ugovora od 09.03.2017. godine), bilo je zabranjeno kao kupcu prenositi kupljene udjele na druge vlasnike udjela ili treća lica, dok ne izvrši isplatu kupoprodajne cijene u cijelosti, pa tako ni udjele prenositelja udjela iz ugovora od 27.07.2016. godine nije mogao prenijeti na sebe, a kao sticatelj sopstvenog udjela nije imao obavezu, ni ugovorenu, ni zakonsku, da po isplati kupoprodajne cijene po tom ugovoru, udjele tih udjeličara raspodijeli na preostale udjeličare."
(Presuda Kantonalnog suda u Tuzli, 33 0 P 081368 23 Gž od 12.12.2023. godine)
