Osnovi odgovornosti za štetu
Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protivpravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži naknadu štete (oštećenik) i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice, pri čemu sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.
Obrazloženje:
"U ovoj se pravnoj stvari radi o zahtjevu tužitelja za naknadu štete koja mu je, po tvrdnji tužitelja, nastala tako što je tuženi proveo 10 platnih transakcija-plaćanja usluga trećim licima sa transakcijskog računa tužitelja u ukupnom iznosu od... KM bez naloga tužitelja, odnosno neovlaštenim korištenjem sistema e-bankarstva tuženog od strane trećeg lica.
U toku postupka nižestepeni sudovi su utvrdili da je između tužitelja i tuženog zaključen Ugovor br.... od 01.08.2016. godine koji je imao za predmet korištenje usluga elektronskog bankarstva. Čl. 5. Ugovora propisane su obaveze tužitelja kao klijenta, te je isti dužan između ostalog čuvati parametre pozitivnog pristupa, programsku opremu banke sa pripadajućim podacima, sigurnosni paket i digitalne certifikate, spriječiti da isti dođu u posjed ili znanje trećih osoba, te snositi odgovornost i eventualnu štetu nastalu drugačijim postupanjem. Prema čl. 6. Ugovora banka se obavezala izvršavati sve pravilno ispunjene i poslane naloge za plaćanje u okviru raspoloživih sredstava na računu klijenta u skladu sa važećim propisima koje regulišu obavljanje platnih transakcija. Ugovorne strane se obavezuju obezbjediti visok stepen sigurnosnih mjera koje će smanjiti rizik neautorizovanog pristupa podacima promjene ili nastanka podataka. Zahtjevom tužitelja upućenog tuženom dana 03.08.2016. godine proizlazi da se..., kao ovlašteno lice tužitelja obratio tuženom sa zahtjevom odobrenja upotrebe E-bank. Istog dana... kao ovlašteno lice tužitelja obratio se i H. d.o.o. sa zahtjevom za izdavanje lične digitalne potvrde na pametnoj kartici i identifikaciju korisnika elektronskog bankarstva. U zahtjevu je navedeno da je upoznat sa politikom H., te izjavljuje da će se ponašati u skladu sa njom. Ovaj zahtjev sadrži pečat tužitelja i potpis njegovog zakonskog zastupnika. Da je upoznat sa važećom politikom H., te da izjavljuje da se obavezuje ponašati po uputstvima ovjeritelja,..., kao zakonski zastupnik tužitelja potvrdio je i svojim potpisom i pečatom tužitelja na Generalnoj narudžbenici za izdavanje kvalificiranih osobnih digitalnih potvrda za pravnu osobu od 04.08.2016. godine. Da je dana 02.12.2016. godine sa računa tužitelja koji je otvoren kod tuženog izvršeno plaćanje u iznosu od... KM u korist..., koju su presudom Općinskog suda u Orašju br.... od 24.07.2017. godine osuđeni na zatvorsku kaznu, radi izvršenja krivičnog djela pranja novca, iz razloga što su na dan 02.12.2016. godine sa računa tužitelja koje ima otvorene kod tuženog i... prenijeli novčana sredstva na račune koje su otvorili u bankama. Vještačenjem po vještaku informacijsko-komunikacijske struke... od 04.05.2018. godine je utvrđeno da je tužitelj u verziji softvera koju je koristio dobijao sigurnosna upozorenja prilikom korištenja "pametne kartice", na način da se ista izvadi nakon završetka korištenja usluge e-bankarstva. Na ekranu se ispisuje posebno upozorenje ukoliko korisnik ostavi "pametnu karticu" u računaru kada se gasi aplikacija H. elektronsko bankarstvo. Treće lice koristeći "zlonamjerni" softver nije mogao pristupiti računu tužitelja i izvršiti transakciju u slučaju da je "pametna kartica" bila izvađena iz računara. Treće lice koristeći "zlonamjerni" softver nije moglo pristupiti računu tužitelja i izvršiti transakciju u slučaju da je računar bio isključen. Isti softver tužitelj je koristio za obavljanje transakcija za elektronsko bankarstvo sa dvije banke - tuženim i I. S. b.. Iz nalaza vještakinje ekonomske struke... od 29.08.2018. godine proizlazi da je tužitelj od početka korištenja e-bankarstva do 02.12.2016. godine vršio plaćanja sa svog računa otvorenog kod tuženog drugim pravnim licima-dobavljačima po osnovu pologa pazara, a koji iznosi nisu prelazili cca 15.000,00 KM, osim kada su u pitanju konverzije i plaćanja prema inostranom dobavljaču. Na dan 02.12.2016. godine ukupno je izvršeno plaćanje sa računa tužitelja kod tuženog u iznosu od 194.600,00 KM, na račune... i....
Polazeći od navedenih utvrđenja nižestepeni sudovi su odbili tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je zapravo tužitelj taj koji nije postupao u skladu sa svojim obavezama i uputama za korištenje e-bankarstva za plaćanja jer je suprotno istim ostavljao karticu u čitaču te dopuštao da karticu koja je izdata na ime koriste neovlaštene osobe. Iz toga sudovi zaključuju da nalozi za plaćanje trećih lica preko zlonamjernog softwera ne bi mogli biti izvršeni da se tužitelj pridržavao uputstva i upozorenja koja su mu se pojavljivala prilikom svakog elektronskog plaćanja i to da nakon završetka upotrebe elektronske banke, program zatvori, a karticu (USB) ključ izvadi iz čitača i pohrani na sigurno mjesto.
Pravilno je primijenjeno materijalno pravo sadržano u odredbi člana 154. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list RBiH", br. 2/92,13/93 i 13/94 i "Službene novine Federacije BiH", br. 29/03 i 42/11 - dalje ZOO) kada je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete.
Prema odredbi člana 154. stav 1. ZOO ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je, ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protivpravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži naknadu štete (oštećenik) i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice, time da sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjenje.
Teret dokaza da je tuženi uzrokovao štetu bio je na tužitelju, ali on to nije dokazao.
U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da postoji na strani tuženog ni štetna radnja koja bi bila protivpravna i u uzročnoj vezi sa nastalom štetom, a o izostanku koje radnje ne postoji pretpostavka odštetne odgovornosti tuženog za utuženu štetu propisanu odredbom člana 154. stav 1. ZOO.
Međutim, obzirom na navedeno ne samo da nije utvrđeno, već je utvrđeno suprotno - da se šteta koju je tužitelj pretrpio ne može dovesti u uzročnu vezu s postupcima ili nekim propustom tuženog u onom što su stranke ugovorile, nego je šteta nastala isključivo uslijed propusta tužitelja koji nije postupao u skladu sa svojim obavezama i uputama za korištenje e-bankarstva za plaćanja jer je suprotno uputstvima i upozorenjima koja su mu se pojavljivala prilikom svakog elektronskog plaćanja da nakon završetka upotrebe elektronske banke, program zatvori, a karticu (USB) ključ izvadi iz čitača i pohrani na sigurno mjesto. Ne postupajući na navedeni način da ne drži karticu u čitaču dok ne koristi elektronsku banku tužitelj je omogućio trećim lica da neovlašteno upotrebe elektronsku banku.
Imajući u vidu navedeno sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili navedeni tužbeni zahtjev tužitelja, jer nastala šteta o kojoj je ovdje riječ očito nije nastala propustom tuženog."
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 65 0 Ps 643711 23 Rev od 4.1.2024. godine)
