Otuđenje stvari ili prava u toku parnice
Član 61. stav 1. Zakona o parničnom postupku FBiH
Član 59. stav 4. Zakona o stvarnim pravima („Službene novine FBiH“, broj: 66/13, 100/13 i 32/13)
Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: 33 0 P 070437 24 Rev od 09.04.2024. godine
Pitanje:
„Da li otuđenje stvari nakon pokretanja parničnog postupka radi utvrđivanja (deklarišućeg) prava vlasništva i posjeda na osnovu građenja na tuđem zemljištu uzrokuje procesnopravne i materijalnopravne posljedice po tužioca u postupku?“
Iz obrazloženja:
„Predmetna revizija ispunjava propisane kriterije dozvoljenosti, imajući u vidu postojanje različitih pravnih stavova u sudskoj praksi, te je pobijanu presudu ispitao samo zbog navedenog postavljenog pitanja, u smislu odredbi člana 237. stav 3. ZPP i dopustio reviziju, smatrajući da je ista od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, odnosno da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Otuđenje stvari u toku parnice, u smislu citirane odredbe člana 61. stav 1. ZPP, nema pravnog učinka na procesni položaj stranaka, ali utiče na materijalnopravni odnos stranaka prema predmetu spora. Ukoliko stranka u toku parnice otuđi stvar ili pravo o kojoj teče parnica, zadržava procesnu poziciju tužitelja ili tuženog u postupku, ali takav položaj nije prepreka za razmatranje pitanja postojanja stvarne legitimacije parničnih stranaka. Otuđenjem prava o kojim teče parnica drugoj osobi, tuženi gubi dotadašnju pasivnu stvarnu legitimaciju jer se član 61. ZPP odnosi na procesnopravne, a ne materijalnopravne učinke otuđenja stvari ili prava u toku parnice, za koje je odlučno činjenično stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave.
Kako iz izvedenih dokaza proizlazi da je drugotužena otuđenjem stvari u toku parnice prestala biti suvlasnik, pravilno je drugostepeni sud odlučio o materijalnopravnom prigovoru nedostatka pasivne legitimacije, kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na drugotuženu, pravilno primijenivši odredbu člana 59. stav 4. Zakona o stvarnim pravima. Tužitelj je deklatornim dijelom tužbenog zahtjeva tražio utvrđenje vlasništva temeljem građenja na zemljištu tuženih, a kondemnatornim trpljenje tuženih da se umjesto njih u zemljišnim knjigama uknjiži kao vlasnik zgrade sa zemljištem koje je potrebno za njenu redovnu upotrebu. Samo vlasnik, odnosno suvlasnik zemljišta na kojem je savjesni graditelj izgradio objekat, može biti obavezan na trpljenje upisa vlasništva savjesnog graditelja, u smislu navedene odredbe materijalnog prava. Kako je drugotužena do zaključenja glavne rasprave otuđila nekretnine, na koji način je prestala biti suvlasnik predmetnih nekretnina, ispravno je odlučeno da nije pasivno legitimisana za trpljenje upisa prvotužioca u zemljišne i posjedovne knjige po osnovu građenja na tuđem zemljištu iz člana 59. stav 4. Zakona o stvarnim pravima, niti se takav upis može izvršiti u zemljišnim knjigama. Ovo je dodatno opravdano jer je tužena svoj suvlasnički dio otuđila drugom suvlasniku, koji je kao tuženi obuhvaćen tužbom i učestvovao u parnici.
Sama činjenica da se u slučaju otuđenja stvari o kojoj teče parnica ne mijenja procesni položaj stranke koja je otuđila stvar, ne može predstavljati razlog da sud ne odluči o materijalnopravnom prigovoru nedostatka stvarne legitimacije i ne uredi međusobne odnose između parničnih stranaka pravilnom primjenom normi materijalnog prava.“
Sentenca:
Otuđenjem prava o kojem teče parnica drugoj osobi, tuženi gubi dotadašnju pasivnu stvarnu legitimaciju, jer se član 61. ZPP odnosi na procesnopravne, a ne materijalnopravne učinke otuđenja stvari ili prava u toku parnice, za koje je odlučno činjenično stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave.
