Početak toka objektivnog roka zastare potraživanja naknade štete
Zakon o obligacionim odnosima: član 376 stav 2
Objektivni rok zastare potraživanja naknade štete počinje da teče, bez obzira na vrijeme saznanja oštećenika za štetu i za štetnika, od momenta kada je šteta prouzrokovana i iznosi pet godina.
Obrazloženje:
"Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja da mu tuženi nadoknadi nematerijalnu i materijalnu štetu u iznosima navedenim u izreci prvostepene presude, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
Tokom postupka kod prvostepenog suda utvrđeno je slijedeće činjenično stanje: da se dana 06.08.2011. godine, na magistralnom putu B. - P. u mjestu M., dogodila saobraćajna nezgoda u kojoj su učestvovali tužitelj koji je upravljao vozilom D. reg. broj … i E.M., nastanjen u Nj., koji je upravljao vozilom B. reg. broj …, osiguranim kod P.D., sa zelenim kartonom koji važi od 18.07.2011. do 01.01.2012. godine; da je u nezgodi više lica zadobilo tjelesne povrede i da su oštećena putnička vozila učesnika u ovoj nezgodi; da je u zapisniku o oštećenju vozila T.o. broj … od 12.08.2011. godine, konstatovano koji su dijelovi na oštećenom vozilu tužitelja za zamjenu od 1-14, a koji dijelovi su za popravku od rednog broja 1-12; da je vještak medicinske struke Ž.J. u nalazu i mišljenju od 12.11.2019. godine povrede koje je pretrpio tuženi (prelom čašice lijevog kuka, prelom lijeve ilijačne kosti na granici sa sjedalnom kosti, oštećenje lijevog nerva ishiadikusa) kvalifikovao kao teške tjelesne povrede, zbog kojih mu je ugrađena totalna endoproteza lijevog kuka, da je utvrdio intenzitet i dužinu fizičkih bolova i straha koje je trpio tužitelj nakon povrijeđivanja, kao i stepen umanjenja životne aktivnosti i naruženosti, kao i da mu je bila potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od tri godine nakon povrede i da je liječenje trajalo do 04.03.2014. godine, kada je urađena zadnja kontrola fizijatra; da je vještak mašinske struke J.K. u nalazu i mišljenju od 25.11.2019. godine, naveo da na putničkom motornom vozilu tužitelja marke D. reg. broj …, broj šasije …, oznaka …, ekonomski nije opravdano izvršiti popravku vozila predloživši da se šteta riješi na bazi totalne štete u iznosu od 2.060,30 KM; da je vještak saobraćajne struke N.V. u svom nalazu i mišljenju naveo da je predmetna saobraćajna nezgoda nastala propustom vozača B., koji se sastoji u pokušaju izvođenja radnje preticanja na nedovoljnoj udaljenosti od u susret dolazećeg vozila D., s tim da na strani vozača vozila D. nije našao propuste uzročno vezane za nastanak nezgode, kao ni za mogućnost izbjegavanja iste. Tužitelj je dana 25.07.2018. godine sudu podnio predmetnu tužbu protiv tuženog radi naknade štete.
Polazeći od naprijed utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je zaključio da je osnovan prigovor tuženog da su potraživanja tužitelja zastarjela i da je prijedlog tužitelja za prekid postupka neosnovan, obzirom da je građanska odgovornost šira od krivične odgovornosti, te da tužitelj nije izveo niti jedan materijalni dokaz da je krivični postupak u toku, niti je po nalogu suda dostavio nalaz i mišljenje od oktobra 2018. godine (koji se navodno odnosio na krivični postupak), kao ni dokaz da je tužitelj u krivičnom postupku postavio imovinsko pravni zahtjev, te da nije dokazao prekid zastare, niti je predočio krivičnu presudu o odgovornosti E.M. za predmetnu saobraćajnu nezgodu, zbog čega nema uslova za primjenu dužeg roka zastare potraživanja naknade štete pričinjene krivičnim dijelom, da objektivni rok zastare počinje teći, bez obzira na vrijeme saznanja oštećenika za štetu i za štetnika, računajući od momenta kad je šteta prouzrokovana, pa je odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbe članova 360., 376. i 377. Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 29/78, 39/85 i 57/89 te "Službeni glasnik Republike Srpske" broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/05, u daljem tekstu: ZOO).
Drugostepeni sud je, odlučujući o žalbi tužitelja prihvatio kao pravilna činjenična utvrđenja i pravni stav prvostepenog suda, te je žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu.
Osporena odluka je pravilna i zakonita.
Odredbom člana 376. ZOO propisano je da potraživanje naknade prouzrokovane štete zastarjeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo (stav 1.), a u svakom slučaju ovo potraživanje zastarjeva za pet godina od kad je šteta nastala (stav 2.).
Prema odredbi člana 360. stav 1. ZOO, zastarjelošću prestaje pravo zahtijevati ispunjenja obaveze, a zastarjelost nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog vremena u okviru kojeg povjerilac nije vršio svoje pravo, ako se onaj, na kome leži obaveza ispunjenja, pozove na zastarjelost.
(...)
Tuženi je osporavao osnov i visinu zahtjeva tužitelja, a istakao je i prigovor zastare potraživanja, tvrdeći da je zastarjelost nastupila jer se štetni događaj desio 06.08.2011. godine, a tužba je sudu podnesena 25.07.2018. godine, po proteku i objektivnog roka od 5 godina za naknadu štete u smislu odredbe člana 376. ZOO. Tužitelj je, nasuprot tome, smatrao da se na zastarjelost predmetnog potraživanja treba primijeniti rok iz odredbe člana 377. ZOO.
(...)
Slijedom toga, nije bilo mjesta primjeni odredbe člana 377. ZOO, pa se neosnovano revizijom tužitelja ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u pogledu ocjene nižestepenih sudova o zastarjelosti njegovih potraživanja, jer se odredba člana 376. ZOO ima primjeniti uvijek kada nisu ispunjene pretpostavke za primjenu roka iz člana 377. ZOO, kako su i u ovom slučaju pravilno učinili nižestepeni sudovi.
Stoga, računajući zastarni rok od 06.08.2011. godine, proizlazi da je do podnošenja tužbe 25.07.2018. godine sudu protekao rok zastarjelosti iz člana 376. ZOO, kako subjektivni rok od tri godine od saznanja za štetu i za lice koje je štetu učinilo, tako i objektivni rok zastarjelosti od pet godina od kad je šteta nastala, slijedom čega je potraživanje tužitelja zastarjelo, te je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitelja pravilno odbijen.
Pozivanje revidenta na dokumente koje nije izveo kao dokaz tokom postupka (odluka tuženog … od 21.05.2015. godine, rješenje Okružnog suda Banjaluka od 06.07.2017. godine, imovinsko pravni zahtjev od 03.03.2015. godine i potvrda o prijemu dokumenta od 25.07.2018. godine), niti je pružio dokaz da ih bez svoje krivice nije mogao predloziti tokom prvostepenog postupka, nisu od značaja za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.
Imajući u vidu naprijed navedeno neosnovana je i reviziona tvrdnja da je za presuđenje u ovoj pravnoj stvari relevantna činjenica da se protiv osiguranika tuženog vodi krivični postupak.
Kod takvog stanja stvari, drugostepeni sud je, suprotno tvrdnji revidenta, pravilno zaključio da tužitelj izvedenim dokazima nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva, pa su neosnovani svi revizioni navodi da je prilikom donošenja pobijane odluke pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
Razloge nižestepenih sudova za odluku o tužbenom zahtjevu, u potpunosti kao pravilne prihvata i ovaj sud, pa su neosnovani i ostali revizioni navodi kojima se osporava pravilnost drugostepene presude.
Imajući u vidu naprijed navedeno neosnovano je pozivanje revidenata da je pobijana odluka zahvaćena povredama odredaba parničnog postupka iz članova 8. i 191. stav 4. do 194. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13, u daljem tekstu: ZPP) koje bi bile od uticaja na njenu pravilnost i zakonitost.
Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci na osnovu odredbe člana 248. ZPP."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 71 0 P 288910 21 Rev od 28.12.2021. godine)
