Pokloni trećih lica kao bračna stečevina
S obzirom da je poklon tuženom učinjen u vrijeme kada je tuženi već 5 godina živio u bračnoj zajednici sa tužiteljicom, u porodičnoj i ekonomskoj zajednici sa roditeljima tuženog, da su u vrijeme poklona bračni odnosi između tužiteljice i tuženog bili skladni i da je tužiteljica bila u dobrim odnosima sa roditeljima tuženog, namjera oca tuženog je bila da poklon učini svom sinu kao suprugu tužiteljice i njihovoj djeci te predmetna nepokretnost ne predstavlja nasljeđe tuženog, već predstavlja bračnu stečevinu stranaka.
Obrazloženje:
"Predmet spora je zahtjev tužiteljice usmjeren na utvrđenje imovine stečene u toku trajanja bračne zajednice sa tuženim sa zahtjevom za upis kao suvlasnik i suposjednik sa dijelom ½ u javne knjige. Iz činjeničnog utvrđenja nižestepenih sudova za koja je vezan revizijski sud, proizilazi da su parnične stranke zaključile brak 17.05.1980. godine, da je u braku rođeno dvoje djece (1981. i 1982. godine), da je njihova bračna zajednica trajala sve do 2003. godine kada je brak pravomoćno razveden presudom Općinskog suda u G. broj... od 07.02.2003. godine, da su po zaključenju braka parnične stranke živjele u porodičnoj i ekonomskoj zajednici sa roditeljima tuženog u S. (Općina B.B.) sve do 1985. godine, da je otac tuženog, M.Z., 1976. godine započeo gradnju kuće na predmetnoj nekretnini kč. br.... zv. B., voćnjak II klase, površine 5078 m2, upisanoj u K.O. G., koju je završio do pod krov i pokrio 1977. godine, da su se tužiteljica i tuženi, po zaključenju braka, uključili u dovršetak gradnje i uređenja te kuće, da su stranke sa djecom preselile se u kuću tokom 1985. godine, a potom, vrlo brzo su došli i roditelji tuženog, te su nastavili i dalje živjeti u porodičnoj i ekonomskoj zajednici, da su nakon smrti oca tuženog (1986. godine), te smrti majke tuženog (1990. godine) tužiteljica i tuženi živjeli u predmetnoj kući sve do razvoda braka, da su za to vrijeme zajedničkog života unapređivali stambeni prostor i gradili pomoćne objekte, da je otac tuženog ugovorom o poklonu broj... od 01.02.1985. godine poklonio tuženom predmetnu nekretninu k.č. broj..., površine 5078 m2, zajedno sa kućom na sprat sagrađenoj na toj parceli, uz ugovoreno pravo doživotnog izdržavanja u korist oca tuženog, kao poklonodavca, te da je otac tuženog za svog života poklonio kćerkama S. i N.O. određene nekretnine, da je nakon njegove smrti rješenjem o nasljeđivanju broj... tuženi bio proglašen nasljednikom 1/1 na ostavinskoj imovini svoga oca, a koju je činio i suvlasnički dio oca tuženog od 1/11 na predmetnoj nekretnini upisanoj u z.k. ul.... k.o. G., te je na osnovu tog rješenja izvršena uknjižba tuženog u ovom z.k. ulošku sa suvlasničkim dijelom od 1/11 i upis tuženog u katastarskim knjigama kao posjednika predmetne nekretnine sa dijelom 1/1, kako to proizilazi iz nalaza sudskog vještaka geometra.
Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno su nižestepeni sudovi primijenili materijalno pravo kada su pozivom na odredbe člana 251. Porodičnog zakona FBiH (u daljem tekstu: PZ) udovoljili tužbenom zahtjevu kako je navedeno u izreci prvostepene presude, te drugostepeni sud na strani 4. i 5. obrazloženja svoje presude dao pravilne i jasne razloge koje u cijelosti prihvata i ovaj sud bez potrebe za njihovim ponavljanjem. I po ocjeni ovog suda pravilan je stav nižestepenih sudova o osnovanosti tužbenog zahtjeva. U konkretnom radi se o sporu utvrđenja bračne stečevine stranaka, zbog čega se za odlučivanje o tužbenom zahtjevu treba primijeniti odredba člana 251. PZ kojom je propisano da bračnu stečevinu čini imovina koju su bračni partneri stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, kao i prihod iz te imovine (stav jedan), a stavom dva istog člana, da pokloni trećih lica učinjeni za vrijeme trajanja bračne zajednice (u novcu, stvarima, pružanju pomoći radom i sl.) ulaze u bračnu stečevinu bez obzira na to koji ih je bračni partner primio, ukoliko drugačije ne proizilazi iz namjene poklona, ili se iz okolnosti u momentu davanja poklona može zaključiti da je poklonodavac želio učiniti poklon samo jednom od bračnih partnera. Članom 252. stav 2. PZ je propisano da su bračni partneri u jednakim dijeloma suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili. Naime, ugovor o poklonu od 01.02.1985. godine je poklon tuženom učinjen u vrijeme kada tuženi već 5 godina živi u bračnoj zajednici sa tužiteljicom i imaju dvoje mldb djece, pri tome cijeneći da cijelo vrijeme, od zaključenja braka 1980. godine, žive u porodičnoj i ekonomskoj zajednici sa roditeljima tuženog, da su u vrijeme poklona bračni odnosi između tužiteljice i tuženog bili skladni i da je tužiteljica bila u dobrim odnosima sa roditeljima tuženog pa ove okolnosti opravdavaju zaključak da je namjera oca tuženog bila da poklon učini svom sinu kao suprugu tužiteljice i njihovoj djeci. Stoga je pravilan zaključak nižestepenih sudova da predmetna parcela k.č.br.... sa izgrađenim objektima na toj parceli ne predstavlja nasljeđe tuženog, već predstavlja bračnu stečevinu stranaka."
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, Rev 10638/2012 od 2.4.2013. godine)
