Poreska osnovica za obračun poreza na nepokretnosti Republike Srpske
Zakon o porezu na nepokretnosti Republike Srpske, član 2 stav 1 tačka đ) i čl. 4 i 13
Poresku osnovicu za obračun poreza na nepokretnosti predstavlja tržišna vrijednost nepokretnosti, koja se utvrđuje za svaku poresku godinu i koja predstavlja njenu vrijednost na dan 31. decembar prethodne godine.
Obrazloženje:
"Iz podataka spisa proističe da je predmetno prvostepeno rješenje doneseno je po prigovoru tužioca, koji je izjavio na poreski račun za porez na nepokretnosti za poresku 2014. godinu, broj: … od 31.3.2014. godine, u ukupnom iznosu od 35.842,99 KM. Osporenim aktom odbijena je žalba tužioca i to rješenje je održano na snazi, a pobijanom presudom i tužba, iz razloga koji su već navedeni.
Odredbom člana 2. stav 1. tačka đ) Zakona je definisano da tržišna vrijednost nepokretnosti predstavlja novčani iznos za koji nepokretnost može biti razmijenjena u datom trenutku na tržištu slobodnom voljom kupca i prodavca.
Članom 4. stav 1. Zakona, regulisano je da poresku osnovicu za obračun poreza na nepokretnosti predstavlja tržišna vrijednost nepokretnosti, koja je utvrđena u skladu sa tim zakonom, a stavom 2. istog člana, da za svaku poresku godinu tržišna vrijednost nepokretnosti, koja predstavlja osnovicu za obračun poreza, je njena vrijednost na dan 31. decembar prethodne godine.
Prema odredbi člana 13. stav 1. Zakona, poreska osnovica se utvrđuje u skladu sa metodologijom za procjenu tržišne vrijednosti nepokretnosti, propisanom u Pravilniku o procjeni vrijednosti nepokretnosti, koji donosi ministar.
Članom 7. stav 1. Pravilnika propisano je da se procjena tržišne vrijednosti nepokretnosti vrši na osnovu raspoloživih podataka o tržišnim vrijednostima nepokretnosti, mjesta u kojem se nepokretnost nalazi i karakteristika nepokretnosti navedenih u prijavi za upis u fiskalni registar nepokretnosti, a stavom 2. istog člana propisano je da su izvor podataka o tržišnim vrijednostima nepokretnosti kupoprodajni ugovori o prenosu prava svojine na nepokretnostima prema podacima P. u. i podacima pribavljenim od pravnih lica, koja obavljaju djelatnost izgradnje i prodaje nepokretnosti na tržištu, dok je stavom 3. istog člana propisano da podatke o prometovanim nepokretnostima i nepokretnostima čija se procjena tržišne vrijednosti vrši, upoređivaće Poreska uprava sa podacima iz postojećih baza podataka o nepokretnostima (katastar i gruntovnica), s ciljem identifikovanja dodatnih karakteristika nepokretnosti koje utiču na tržišnu vrijednost.
Odredbom člana 8. stav 1. Pravilnika propisano je da se za svaku karakteristiku nepokretnosti određuje vrijednost koeficijenta kojom se vrši korekcija procijenjene tržišne vrijednosti nepokretnosti, a stavom 2. istog člana, da vrijednosti koeficijenta koji utiču na procijenjenu tržišnu vrijednost nepokretnosti Poreska uprava objavljuje jednom godišnje u pisanoj i elektronskoj formi.
Tužilac je u žalbi, koju je izjavio protiv prvostepenog rješenja istakao prigovore u vezi sa načinom utvrđivanja poreske osnovice i primjenjene poreske stope, na koje prigovore je tuženi odgovorio u osporenom aktu, a posebno ukazao da ukoliko tužilac smatra da su određeni podaci u prijavi netačni, ima mogućnost podnošenja izmijenjene prijave, kakav stav tuženog je prihvatio i nižestepeni sud u pobijanoj presudi, o čemu je takođe dao pravilne i potpune razloge. Neosnovano tužilac tvrdi da nije poreski obveznik, jer je nesporno kupio navedene nepokretnosti od M. a.d. P., u stečaju, o čemu je upravnim organima, a i sudu dostavio ugovor broj:... od 29.8.2012. godine. Dakle, tužilac je pravni sljednik M. a.d. P., tako da je neosnovano tvrditi da nije obveznik poreza na nepokretnosti za 2014. godinu. Kada su već nepokretnosti registrovane, bez značaja je što je poreske prijave sastavio pravni prednik tužioca, koji ima mogućnosti da iste izmijeni, ukoliko smatra da podaci u prijavama ne odgovaraju stvarnom stanju. Prigovori u pravcu određivanja tržišne vrijednosti su paušalni i neutemeljeni, jer tužilac nije pružio dokaz da je utvrđena tržišna vrijednost nepokretnosti za 2014. godinu nerealna i neadekvatna.
Neosnovane su i tvrdnje tužioca da je previsoko određena poreska stopa od 0,45%, jer je ta stopa utvrđena odlukom Skupštine Opštine P. broj: 01-022-222/13 od 18.12.2013. godine i objavljena u "Službenom glasniku Opštine P.", broj: 39/3. Naknadno je donesena odluka broj: … od 15.7.2014. godine Skupština Opštine P., kao olakšica za poreske obveznike, koji su izmirili prvi dio poreske obaveze za 2014. godinu, prema poreskom računu, a koji nije mogao biti manji od 50% ukupnog iznosa, što se smatralo da su izmirili ukupnu poresku obavezu za 2014. godinu, koja se nije mogla primijeniti na tužioca, jer nije uplatio polovinu poreza na nepokretnosti do dana donošenja te odluke, sve kako je to pravilno naveo tuženi u osporenom aktu i odgovoru na zahtjev, a nižestepeni sud u pobijanoj presudi.
Nisu od značaja ni prigovori tužioca da je osnovica za obračun poreza previsoko uvtrđena u 2014. godini, s obzirom da je za 2018. godinu, za sve nepokretnosti tužioca, utvrđena osnovica u znatno manjoj vrijednosti, jer se sud ne upušta u utvrđivanje pravilnosti poreskog računa za 2018. godinu sa stanovišta utvrđivanja poreske osnovice, kod činjenice da su tuženi i nižestepeni sud dali pravilne i dovoljne razloge za svoje odluke, sa kojima se saglašava i ovaj sud.
Kod ovakvog stanja stvari, proizilazi da pobijanom presudom nisu ostvareni razlozi nezakonitosti, predviđeni odredbom člana 35. stav 2. ZUS, pa se zahtjev tužioca za njeno vanredno preispitivanje odbija, shodno odredbi člana 40. stav 1. istog zakona."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 11 0 U 022614 19 Uvp od 28.4.2021. godine)
