Posebna imovina supružnika nakon razvoda braka
Nakon razvoda braka tužitelju ne pripada pravo na vlasnički udio u poslovnom objektu ako ga je pravno valjanim i neosporenim ugovorom poklonio tuženoj, zbog čega se predmetni objekat smatra njenom posebnom imovinom.
Obrazloženje:
"Prvostepenom presudom Općinskog suda u... odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da zajedničku bračnu stečevinu tužitelja i tužene čini idealni suvlasnički dio od 1/10 na nekretnini označenoj kao... te da je udio tužitelja i tužene u toj imovini po 1/20, a da je tužena dužna trpjeti da se tužitelj upiše u Zemljišnim knjigama Općinskog suda.. sa dijelom 1/20 na označenim nekretninama, kao i nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka.
Drugostepenom presudom Kantonalnog suda... žalba tužitelja je odbijena i prvostepena presuda potvrđena (stav prvi izreke).
Protiv drugostepene presude tužitelj je blagovremeno izjavio reviziju zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
Revizija nije osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da zajedničku bračnu stečevinu stranaka čini idealni suvlasnički dio od 1/10 na nekretnini označenoj... u naravi poslovni objekat koja se nalazi..., te upis u zemljišnim knjigama Općinskog suda u... na označenim nekretninama, kao i nadoknadu troškova parničnog postupka.
Iz činjeničnog stanja utvrđenog u prvostepenom postupku proizlazi da su tužitelj i tužena zaključili brak dana 23. 4. 1988. godine, da su u braku stekli jedno dijete, da je njihov brak razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u... da je otac tužitelja poklonio zemljište, a da su predmetni poslovni objekat sagradile parnične stranke u toku trajanja bračne zajednice. Također je utvrđeno da je tužitelj tu istu nekretninu poklonio tuženoj temeljem Ugovora o poklonu od 7. 11.2003. godine, čiju pravnu valjanost tužitelj u parnici tužitelj nije dovodio u pitanje.
Prvostepeni sud je odbio tužbeni zahtjev u cjelosti s pozivom na odredbe člana 254. stav 2. u vezi sa članom 253. Porodičnog zakona FBiH našavši da je tužitelj poklonio tuženoj 1/10 predmetne nekretnine pa kako Ugovor o poklonu nikada nije poništen, navedena imovina se smatra posebnom imovinom tužene.
Drugostepeni sud je prihvatajući pravilnim pravni zaključak prvostepenog suda, odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
Naime, drugostepeni sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je, na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći žalbene navode tužitelja, zaključio da on nema pravo na udio u predmetnoj nekretnini jer ju je poklonio tuženoj. Drugostepeni sud je u obrazloženju svoje odluke dao jasne, logične i valjane razloge zbog kojih smatra da predmetni poslovni objekat ne predstavlja bračnu stečevinu stranaka u smislu odredbe člana 251. PZ FBiH neovisno što je stečena u toku braka radom parničnih stranaka. Suprotno navodima revizije, tužitelj je izabrao pogrešan pravni put za ostvarenje svoga prava jer je propustio da u ovoj ili pak posebnoj parnici zatraži poništenje ili opoziv Ugovora o poklonu, zbog čega svi revizijski prigovori usmjerene na pogrešnu primjenu materijalnog prava, odbijaju kao neosnovani.
Zbog toga, i ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju tužitelju ne pripada pravo na traženi udio u predmetnom poslovnom objektu jer ga je pravno valjanim, neosporenim ugovorom poklonio tuženoj, pa se predmetna imovina smatra njenom posebnom imovinom u smislu odredbe člana 254. st. 2. PZ FBiH.
Imajući u vidu sve navedeno, ovaj sud je našao da nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a budući da nisu učinjene ni povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, reviziju tužitelja je na osnovu odredbe člana 248. ZPP valjalo odbiti."
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 65 0 P 259721 20 Rev od 11.6.2020. godine)
