Posebna imovina supružnika nakon razvoda braka

Obrazloženje

"Prvostepenom presudom Općinskog suda u... odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da zajedničku bračnu stečevinu tužitelja i tužene čini idealni suvlasnički dio od 1/10 na nekretnini označenoj kao... te da je udio tužitelja i tužene u toj imovini po 1/20, a da je tužena dužna trpjeti da se tužitelj upiše u Zemljišnim knjigama Općinskog suda.. sa dijelom 1/20 na označenim nekretninama, kao i nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka.

Drugostepenom presudom Kantonalnog suda... žalba tužitelja je odbijena i prvostepena presuda potvrđena (stav prvi izreke).

Protiv drugostepene presude tužitelj je blagovremeno izjavio reviziju zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da zajedničku bračnu stečevinu stranaka čini idealni suvlasnički dio od 1/10 na nekretnini označenoj... u naravi poslovni objekat koja se nalazi..., te upis u zemljišnim knjigama Općinskog suda u... na označenim nekretninama, kao i nadoknadu troškova parničnog postupka.

Iz činjeničnog stanja utvrđenog u prvostepenom postupku proizlazi da su tužitelj i tužena zaključili brak dana 23. 4. 1988. godine, da su u braku stekli jedno dijete, da je njihov brak razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u... da je otac tužitelja poklonio zemljište, a da su predmetni poslovni objekat sagradile parnične stranke u toku trajanja bračne zajednice. Također je utvrđeno da je tužitelj tu istu nekretninu poklonio tuženoj temeljem Ugovora o poklonu od 7. 11.2003. godine, čiju pravnu valjanost tužitelj u parnici tužitelj nije dovodio u pitanje.

Prvostepeni sud je odbio tužbeni zahtjev u cjelosti s pozivom na odredbe člana 254. stav 2. u vezi sa članom 253. Porodičnog zakona FBiH našavši da je tužitelj poklonio tuženoj 1/10 predmetne nekretnine pa kako Ugovor o poklonu nikada nije poništen, navedena imovina se smatra posebnom imovinom tužene.

Drugostepeni sud je prihvatajući pravilnim pravni zaključak prvostepenog suda, odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

Naime, drugostepeni sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je, na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći žalbene navode tužitelja, zaključio da on nema pravo na udio u predmetnoj nekretnini jer ju je poklonio tuženoj. Drugostepeni sud je u obrazloženju svoje odluke dao jasne, logične i valjane razloge zbog kojih smatra da predmetni poslovni objekat ne predstavlja bračnu stečevinu stranaka u smislu odredbe člana 251. PZ FBiH neovisno što je stečena u toku braka radom parničnih stranaka. Suprotno navodima revizije, tužitelj je izabrao pogrešan pravni put za ostvarenje svoga prava jer je propustio da u ovoj ili pak posebnoj parnici zatraži poništenje ili opoziv Ugovora o poklonu, zbog čega svi revizijski prigovori usmjerene na pogrešnu primjenu materijalnog prava, odbijaju kao neosnovani.

Zbog toga, i ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju tužitelju ne pripada pravo na traženi udio u predmetnom poslovnom objektu jer ga je pravno valjanim, neosporenim ugovorom poklonio tuženoj, pa se predmetna imovina smatra njenom posebnom imovinom u smislu odredbe člana 254. st. 2. PZ FBiH.

Imajući u vidu sve navedeno, ovaj sud je našao da nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a budući da nisu učinjene ni povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, reviziju tužitelja je na osnovu odredbe člana 248. ZPP valjalo odbiti."