Povlačenje tužbe u postupku za razvod braka
U postupku za razvod braka je za povlačenje tužbe nakon zaključenja glavne rasprave obavezno postojanje izričitog pristanka tuženog.
Obrazloženje:
"Prvostepenim rješenjem utvrđeno je da je prvostepena presuda označenog broja bez pravnog dejstva i da se postupak obustavlja.
Protiv tog rješenja žalbu je izjavio tužitelj po punomoćniku pobijajući rješenje u cijelosti zbog povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom za usvajanje žalbe.
Odgovor na žalbu nije dostavljen.
Žalba je osnovana.
Ovaj sud ispitao je pobijanu odluku u granicama žalbenih razloga i po službenoj dužnosti te odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:
Iz stanja spisa slijedi da je nakon donošenja prvostepene presude o razvodu braka stranaka, tužitelj dostavio podnesak o povlačenju tužbe, a sud podnesak dostavio tuženoj na izjašnjenje - da li pristaje na povlačenje tužbe, uz upozorenje ako se u ostavljenom roku ne izjasni, smatrat će se da je pristala na povlačenje tužbe. Budući da se tužena nije izjasnila da li pristaje na povlačenje tužbe prvostepeni sud je smatrao da se tužena prećutno saglasila sa povlačenjem tužbe te donio pobijano prvostepeno rješenje.
Po ocjeni žalbenog suda takav stav prvostepenog suda je pogrešan.
Prema članu 292. st. 1. Porodičnog zakona tužba se može povući uz pristanak tuženog sve dok se postupak pravomoćno ne završi, dakle i nakon donošenja prvostepene presude. Ta odredba zakona ne propisuje mogućnost presumpcije o povlačenju tužbe kao posljedicu pasivnog držanja tuženika - kada se ne izjasni o povlačenju tužbe (kao po ZPP-u kod ppvlačenja tužbe). Ta odredba Porodičnog zakona je posebna odredba za postupke kod razvoda braka, pa propisuje "pristanak" tuženoga, a to podrazumjeva samo izričitu izjavu o pristanku na povlačenje tužbe. Ta odredba Porodičnog zakona se mora tumačiti u kontekstu općih odredbi o povlačenju tužbe iz člana 59 Zakona o parničnom postupku koji propisuje da se tužba uz izričit pristanak tuženog može povući i nakon zaključenja glavne rasprave do pravomoćnosti odluke. Dakle, za povlačenje tužbe nakon zaključenja glavne rasprave mora postojati izričit pristanak tuženoga na povlačenje tužbe.
U kontekstu ove dvije odredbe slijedi da je bio nužan izričit pristanak tužene na povlačenje tužbe kao uvjet da bi sud mogao donijeti pobijano rješenje.
Međutim kako izričitog pristanka tužene na povlačenje tužbe nije bilo to nije bilo niti uvjeta za utvrđenje da je prvostepena presuda bez dejstva i da se obustavlja postupak po čl. 292. st. 3. Porodičnog zakona.
Na takve nedostatke prvostepene odluke žalba osnovano ukazuje jer je odluka donesena uz povrede odredaba člana 59. Zakona o parničnom postupku u vezi člana 292 Porodičnog zakona pa je prvostepeno rješenje ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak temeljem člana 235. tačka 3. Zakona o parničnom postupku.
U ponovnom postupku prvostepeni sud će postupak usmjeriti u pravcu kakav zahtijeva stanje spisa nakon ukidanje prvostepenog rješenja."
(Rješenje Kantonalnog suda u Bihaću, 23 0 P 047014 21 Gž od 12.4.2021. godine)
