Prava iz kasko osiguranja kada dođe do promjene vlasnika vozila
Zakon o obligacionim odnosima: čl. 10, 902 i 919
Kada je Uvjetima o kasko osiguranju tuženog koji su sastavni dio ugovora o osiguranju propisano da promjenom nosioca prava korištenja ili prava svojine na osiguranom vozilu ugovor o osiguranju prestaje 24. sata, dana kada je novi vlasnik, odnosno korisnik preuzeo vozilo, ali da se na izričit pismeni zahtjev osiguranika prava i obaveze iz ugovora o osiguranju mogu prenijeti na novog vlasnika i da traju do isteka ugovora o čemu odluku donosi osiguravač, tada tuženi odbija zahtjev tužitelja kao novog vlasnika za isplatu štete zbog krađe vozila kada nakon promjene vlasnika vozila nije od tuženog tražio prenos prava i obaveze iz police o kasko osiguranju.
Obrazloženje:
"Iz činjeničnih utvrđenja nižestepenih sudova proizlazi da su tužitelji kupili novo vozilo, koje nisu mogli registrovati na svoje ime jer su strani državljani, pa su ga registrovali na V.E., iako su tužitelji bili stvarni vlasnici vozila. V.E. je, kao ugovarač osiguranja, sa tuženim, kao osiguravačem, zaključio policu osiguranja autokasko broj... od 08.06.2017. godine, kojom je osigurano vozilo Toyota, Landcruiser, registarski broj... sa početkom osiguranja od 08.06.2017. godine u 13,17 sati, sa ugovorenenom premijom osiguranja od 3.485,60 KM, a kao suosigurana lica u polici navedeni su... i.... Prilikom zaključenja ovog ugovora Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila su uručeni osiguraniku i na polisi je konstatovano da čine sastavni dio police osiguranja. Prema uvjetima za kasko osiguranje cestovnih vozila broj AKU-03 od 20.04.2012. godine i to članom 3. stav 1. Uvjeta određeno da promjenom nosioca prava korištenja ili prava svojine na osiguranom vozilu ugovor o osiguranju prestaje 24-og sata, dana kada je novi vlasnik, odnosno korisnik preuzeo vozilo dok je stavom 2. istog člana propisano da raniji vlasnik odnosno korisnik ima pravo na povrat premije za neiskorišteno vrijeme trajanja osiguranja ukoliko se u proteklom periodu trajanja osiguranja nije ostvario osigurani slučaj, a u stavu 3. je propisano da na izričit pismeni zahtjev osiguranika, prava i obaveze iz ugovora o osiguranju mogu se prenijeti na novog vlasnika i traju do isteka ugovora o čemu odluku donosi osiguravač. Premija osiguranja po navedenoj polici je plaćena istog dana 08.06.2017. godine u iznosu od 3.485,60 KM.... je dana 19.05.2017. odine zaključio i policu osiguranja od automobilske odgovornosti broj... od 19.05.2017. godine za navedeno vozilo. Nakon toga, ugovorom o komisionoj prodaji motornog vozila od 09.02.2018. godine tužiteljica... je navedeno vozilo kupila od komitenta V E, a izjavom V E izvršen je prenos police osiguranja od auto odgovornosti od 09.02.2018. godine na tužiteljicu..., dok se povodom zaključenog kasko osiguranja tužitelji, a ni V.E. nisu obratili tuženom zbog promjene vlasnika vozila. Prema evidenciji MUP Kantona Sarajevo navedeno vozilo se od 14.02.2018. godine vodilo kao vlasništvo..., Vozilo Toyota Landcruiser je ukradeno dana 26.02.2018. godine u periodu između 21,00 i 22,30 sati, kada je bilo parkirano, a vrijednost vozila u momentu krađe iznosila je 101.081,38 KM. Zahtjev tužitelja za isplatu navedene štete tuženi je odbio jer tužitelji nisu postupili prema članu 3. Uvjeta o kasko osiguranju tuženog pošto nakon promjene vlasnika vozila nisu od tuženog tražili prenos prava i obaveze iz police o kasko osiguranju.
Na osnovu ovakvih činjeničnih utvrđenja prvostepeni sud je zaključio da ne postoje razlozi za ništavost sporne odredbe člana 3. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila radi čega je tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu odbijen, a slijedom toga i tužbeni zahtjev za naknadu štete. Po ocjeni prvostepenog suda navedena odredba člana 3. Uvjeta nije nepravična i pretjerano stroga, jer se radi o ugovornoj odredbi koja je tužiteljima nametnula obavezu uobičajenog postupanja obraćanja tuženom sa zahtjevom za prenos prava iz zaključenog ugovora o kasko osiguranju kada dođe do promjene vlasnika vozila. Sporna odredba člana 3. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila tuženog ne predstavlja odredbu koja bi bila protivna samom cilju zaključenja ugovora ili dobrim poslovnim običajima, posebno kada se imaju u vidu okolnosti konkretnog slučaja da je došlo do prenosa police osiguranja od auto odgovornosti ranijeg vlasnika V.E. na tužiteljicu..., a da pri tome nije izvršen prenos prava iz zaključene police kasko osiguranja.
Drugostepeni sud je odlučujući o žalbi tužitelja, žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu, prihvatajući kao pravilne činjenične i pravne zaključke prvostepenog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.
Po ocjeni ovog suda na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje nižestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo odredbu iz člana 143. u vezi sa članom 10., 12., 15., 18. i članom 919. ZOO-a, te član 3. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila tuženog, kada su izveli zaključak da je tužbeni zahtjev neosnovan.
Naime, članom 3. stav 1. Uvjeta je određeno da promjenom nosioca prava korištenja ili prava svojine na osiguranom vozilu ugovor o osiguranju prestaje 24-og sata, dana kada je novi vlasnik, odnosno korisnik preuzeo vozilo, stavom 3. iste odredbe da na izričit pismeni zahtjev osiguranika, prava i obaveze iz ugovora o osiguranju mogu se prenijeti na novog vlasnika i traju do isteka ugovora o čemu odluku donosi osiguravač. Kod činjeničnih utvrđenja da su tužitelji, kao i raniji vlasnik vozila, bili upoznati sa Pravilima za kasko osiguranje motornog vozila po kojima je zaključeno to osiguranje, da po navedenim nisu postupili, to po ocjeni i ovog revizijskog suda ima za posljedicu gubitak prava iz osiguranja, jer navedeni Uslovi čine sastavni dio ugovora o osiguranju (član 902. stav 1, 3. i 4. ZOO-a). Ne mogu se prihvatiti kao osnovani ni navodi revizije da je u konkretnom slučaju trebalo primjeniti odredbe iz člana 13. Uvjeta iz razloga jer u konkretnom slučaju ugovarač osiguranja nije dao pismenu saglasnost za upravljanje vozila od drugog lica, kako to pravilno zaključuje drugostepeni sud.
Kako ne stoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlog na kojeg ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je primjenom člana 248. ZPP reviziju tužitelja odbiti."
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 20 0 P 063753 23 Rev od 7.3.2024. godine)
