Pravo na isplatu dobiti
Zakon o privrednim društvima Republike Srpske: član 127
Pravo na raspodjelu dobiti stiču samo članovi društva srazmjerno udjelu u imovini društva, pa tako tužiteljica koja nema to svojstvo u odnosu na društvo, nema ni osnova za zahtjev za isplatu dobiti.
Obrazloženje:
"Prema odredbi člana 1. stav 1. Zakona o preduzećima ("Službeni list SFRJ", broj 77/88, 40/89, 46/90 i 61/90, dalje: ZP), koji se primjenjivao u vrijeme osnivanja navedenog preduzeće tuženog i koji je relevantan za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari u odnosu na zahtjev tužiteljice za utvrđenje suvlasničkog dijela na osnivačkom kapitalu od 5.000,00 KM privrednog društva D. d.o.o. K.D. - preduzeće je pravno lice koje obavlja privrednu djelatnost radi sticanja dohotka, odnosno dobiti.Tužiteljica je, prema utvrđenju nižestepnih sudova, bila u radnom odnosu u navedenom preduzeću u periodu od 1.4.1999. godine do 3.12.2018. godine. Prometno exportno-importno privatno preduzeće C.K., K.D., koje je (kako je već navedeno) upisano u sudski registar 22.2.1992. godine, a prema navedenom istorijskom izvodu iz sudskog registra, upisani osnivački ulog (kapital) u vrijeme osnivanja preduzeća iznosio je 5.000,00 KM i da je isti uplaćen. Privatnim preduzećima (kakav oblik organizovanja je bio u preduzeću tuženog u vrijeme njegovog osnivanja, upravljaju vlasnici, a radnici učestvuju u upravljanju u skladu sa kolektivnim ugovorom (član 3. a) ZP). Radnici, kakvo svojstvo je u smislu naprijed navedenog imala tužiteljica od 1.4.1999. godine (kada je zasnovala radni odnos u preduzeću C.K., K.D.), ostvaruju svoja prava u skladu sa zakonom, statutom i kolektivnim ugovorom. Društvo sa ograničenom odgovornošću, kako je organizovano navedeno preduzeće tuženog rješenjem Osnovnog suda u Banjoj Luci broj … od 10.10.2000. godine i kada je upisana i promjena naziva preduzeća koje od tada posluje pod nazivom Prometno exportno-importno društvo D. d.o.o. K.D., je društvo u kojem ulagač odnosno svaki od ulagača učestvuje sa određenim ulogom (član 104. stav 1. ZP), koji moraju biti upisani u odgovarajuće registre (stav 4.).
Saglasno navedenom, ulozi koje ulagači unose u društvo sa ograničenom odgovornošću (ovdje je to tuženi) imaju svoja imovinska prava, udio u Društvu, koji je po vrijednosti srazmjeran visini uloga, kakva prava, ne pripadaju tužiteljici, kako se neosnovano tvrdi u reviziji. Tužiteljica je za vrijeme rada u navedenim preduzećima imala radno pravni status i pripadala su joj prava iz radnog odnosa, a ne i prava u preduzećima po osnovu osnivačkih uloga tuženog kao njenog supruga.
Tuženi, kao osnivač navedenog preduzeća sa 100% osnivačkim ulogom, koji je, kako je već rečeno, preduzeće osnovao prije zasnivanja vanbačne i bračne zajednice sa tužiteljicom, pa kod ovakvog stanja činjenica i činjenice da svojstvo člana društva i prava koja iz toga proizlaze može steći samo lice koje je unijelo ulog u društvo, što tužiteljica, koja u to vrijeme prema utvrđenju nižestepenih sudova nije bila ni u emotivnoj a ni u poslovnoj vezi sa tuženim, objektivno nije ni mogla učiniti.
Stoga, suprotno navodima revizije tužiteljice, nema pravnog osnova da se u okviru pravnog instituta bračne imovine može utvrđivati udio u preduzeću, jer iako se kod ranijeg privatnog preduzeća, sada društva sa ograničenom odgovornošću, radi o društvu kapitala, ono se karakteriše nekim od osobina društva lica (lične osobine članova Društva koje su bitne za nastanak, postojanje, promjenu članova i prestanak Društva). Prema tome, stupanje u Društvo može se vršiti isključivo prenosom (formalnim ugovorom) ili nasljeđivanjem i ni jedan drugi vid podjele udjela odnosno uloga kojim bi se narušila navedena pravna priroda ovog oblika preduzeća, suprotno navodima revizije, nije moguć jer nije predviđen Zakonom. Udio u privrednom subjektu konstituiše prava i obaveze koje pripadaju njegovom imaocu.
Ni revizioni navodi tužiteljice da prema odredbi člana 331. tada važećeg ZP osnivački dio osnovnog kapitala privatnog preduzeća i društva sa ograničenom odgovornosti "nije mogao biti manji od 2.000,00 KM", da je tuženi 17.8.2000. godine na ime osnovnog kapitala uplatio iznos od 5.000,00 KM, te da je za vrijeme trajanja bračne zajednice vršeno povećanje osnivačkog kapitala "odnosno da je udio osnivača u predmetno društvo sa ograničenom odgovornosti nastao ulaganjem novca zarađenog radom bračnih, odnosno vanbračnih supružnika", ne mogu ishoditi drugačiju odluku u ovom sporu. Ovo iz razloga što je tuženi izvodom iz sudskog registra dokazao da je uplatio osnivački dio osnovnog kašitala u navedenom iznosu od 5.000,00 KM, a tužiteljica je tek uz žalbu izjavljenu protiv prvostepene presude dostavila potvrdu Službe za platni promet B.L., Filijala G., Ekspozitura K.D. broj … od 17.8.2000. godine o uplati tog iznosa koju, nalazeći da ista predstavlja novi dokaz, drugostepeni sud saglasno odredbi člana 207. ZPP nije cijenio, koje razloge tog suda, kao pravilne prihvata i ovaj sud, slijedom čega se revizioni prigovor tužiteljice u tom pravcu, ukazuje neosnovanim.
Pravo na raspodjelu dobiti, stiču samo članovi društva srazmjerno udjelu u imovini društva, ali ne i ona lica, kao što je tužiteljica, koja pretenduju na određena imovinska prava na ulogu unesenom u društvo. Društvo sa ograničenom odgovornošću, kako je organizovano preduzeće tuženog, u smislu odredbe člana 127. Zakona o privrednim društvima ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 127/08 do 17/23) isplatu dobiti (koju tužiteljica traži za 2020. godine u iznosu od 882.941,00 KM), može vršiti samo članovima društva, pa kako tužiteljica nema to svojstvo u odnosu na navedeno društvo, to nema ni osnova za zahtjev za isplatu dobiti, kako su pravilno sudili nižestepeni sudovi. Iz navedenih razloga revizioni navodi tužiteljice kojim se drugostepena presuda pobija u odbijajućem dijelu odluke po tom dijelu tužbenog zahtjeva, nisu osnovani.
Sredstva rada kojima se obavlja preduzetnička djelatnost i pod uslovom da potiču od zajedničke imovine bračnih supružnika, imaju karakter posebne imovine preduzeća i predmet su odgovornosti za obaveze koje preduzeće zasniva prema trećim licima, u kom slučaju bi se mogao postaviti samo obligacionopravni zahtjev u odnosu na takve stvari što tužiteljica, s obzirom na prirodu tužbenog zahtjeva, ovdje nije tražila.
Iz ovih razloga, u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje da nekretnine navedene u tački III izreke prvostepene presude, označene kao: k.č. …/1, u naravi brojni poslovni objekti u privredi - upisani u list nepokretnosti broj … k.o. K.D., kao svojina D. d.o.o. K.D.; te k.č. …/10 T., površine 1678 m2; k.č. …/27, površine 443 m2; i k.č. …/298, površine 423 m2, sve tri upisane u list nepokretnosti broj …/5 k.o. K.D., kao svojina D. d.o.o. K.D., osim parcele k.č. broj …, upisane u list nepokretnosti broj … k.o. K.D., o čemu će u nastavku biti govora, revizioni navodi tužiteljice da iste predstavljaju zajednički stečenu imovinu u vanbračnoj i bračnoj zajednici stranaka i da je udio tužiteljice u sticanju iste ½ dijela, ne mogu se prihvatiti osnovanim. Predmetne nekretnine su po svojoj namjeni i u naravi poslovni objekti i zemljište koje služi za redovnu upotrebu istih i kao takvi predstavljaju sredstva rada preduzeća i upisani u javnim registrima preduzeća, slijedom čega je revizija tužiteljice u odnosu na odbijajući dio njenog tužbenog zahtjeva za utvrđenje u tom dijelu odbijena kao neosnovana.
Navedena nekretnina k.č. broj … J., stambeni objekat, površine 85 m2, ostali objekti površine 42 m2 i dvorište površine 281 m2, upisane u list nepokretnosti broj … k.o. K.D., prema nalazu imenovanog vještaka geometra, upisane su u javnim zemljišno knjižnim evidencijama na ime tuženog 1983. godine, po osnovu rješenja skupštine opštine B.D. broj … od 26.4.1983. godine, kao gruntovna parlela broj …/60, odnosno kao stara katastarska parcela broj …/9. Proizlazi, da te nekretnine imaju karakter posebne imovine tuženog koje su stečene prije zasnivanja zajednice života sa tužiteljicom i da je stoga tuženi mogao sa tim nekretninama raspolagati, kada ih je na osnovu ugovora o poklonu broj OPU-… od 12.3.2021. godine poklonio kćerki stranaka N.D.2., iz kojih razloga revizioni navodi tužiteljice u odnosu na raspolaganje od strane tuženog sa tim nekretninama, nisu osnovani.
Po ocjeni ovog suda, osnovano tuženi (za sada) pobija nižestepene presude u usvajajućem dijelu tužbenog zahtjeva tužiteljice, da se utvrdi da joj po osnovu sticanja u vanbračnoj i u bračnoj zajednici pripada pravo suvlasnštva i suposjeda na nekretninama označenim u tački I alineje od 1. do 8. izreke prvostepene presude koje u naravi predstavljaju poslovne objekte preduzeća tuženog, kao i nekretnine navedene u alinejama 9. do 11. iste tačke I, koje su predmet pomenutog ugovora o poklonu zaključenog između tuženog (poklonodavac) i kćerke stranaka N.D.2. (poklonoprimac).
Naime, prema nalazu navedenog vještaka geometra parcele: k.č. …/2, poslovni objekat u privredi površine 261 m2 i zemljište uz objekat, površine 396 m2; k.č. …/4, poslovni objekti u privredi površine 270 m2 i površine 82 m2 i zemljište uz objekat površine 396 m2; k.č. …/5, poslovni objekat u privredi površine 138 m2 i zemljište uz objekat, površine 151 m2; k.č. …/4 zvana A., pašnjak površine 160 m2, k.č. …/4, poslovna zgrada u privredi površine 51 m2 i k.č. broj …/15, poslovna zgrada u privredi površine 57 m2, sve upisane u list nepokretnosti broj … kao svojina tuženog, dok su k.č. …/3, poslovni objekat u privredi površine 93 m2 i poslovni objekat u privredi površine 57 m2, te k.č. …/3, zvana A., nekategorisan put, površine 34 m2 - obe upisane u list nepokretnosti broj …, kao svojina D. d.o.o. K.D. Sve naprijed navedene parcele prema nalazu istog vještaka sada su u jednom kompleksu i u naravi predstavljaju izgrađeno zemljište na kome se nalaze stambeno poslovna zgrada, A., poslovna zgrada "autoservis" sa pratećim sadržajima i zemljište koje služi za redovnu upotrebu objekata, dok su parcele k.č. …/1, livada površine 427 m2; k.č. …/2, stambeni objekat površine 160 m2, garaža površine 61 m2, garaža površine 134 m2 i dvorište površine 306 m2; i k.č. … J., stambeno poslovni objekat površine 112 m2 i dvorište površine 286 m2 - sve tri navedene nekretnine sada upisane u list nepokretnosti broj … k.o. K.D. 2 na ime kćerke stranaka, o čemu će u nastavku biti govora.
Kod ovakvog stanja činjenica (gdje je dio nekretnina upisan na ime tuženog a dio u korist preduzeća), da su predmetne nekretnine u naravi poslovni objekti i zemljište koje služi za redovnu upotrebu objekata, kao i da navedene nekretnine u naravi - po svojoj namjeni predstavljaju sredstva rada društva tuženog, čemu nižestepeni sudovi nisu dali nikakav pravni značaj, kada su zaključili da iste predstavljaju zajednički stečenu imovinu stranaka, po ocjeni ovog suda, pobijana presuda je u navedenom usvajajućem dijelu donesena pogrešnom primjenom materijalnog prava na što se osnovano ukazuje u reviziji tuženog, što je za posljedicu imalo povrede odredaba parničnog postupka, jer ista ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, a dati razlozi nižestepenih sudova su protivrječni provedenim dokazima (član 191. stav 4. ZPP), na što se na posredan način ukazuje u reviziji tuženog, usljed čega se pravilnost i zakoniotost iste ne može ispitati, što je dovelo do ukidanja pobijane presude u naprijed navedenom dijelu.
I kada bi se radilo o zajednički stečenoj imovini stranaka (koja je uknjižena u javnim registrima na ime tuženog) unesenoj - od strane tuženog, u društvo, čime se nižestepeni sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa u rješavanju ove pravne stvari nisu bavili i u tom slučaju - imovina supružnika postaje svojina društva od trenutka njenog unošenja u društvo i time se na toj imovini isključuju vlasnička prava kako ulagača u društvo tako i njegovog supružnika, u kom slučaju bi se, kako je već rečeno, mogao postaviti samo obligaciono-pravni zahtjev.
Nadalje, navedene nekretnine k.č. …/1, k.č. …/2 i k.č. …, sada upisane u list nepokretnosti broj … na ime kćerke stranaka N.D.2., od kojih su k.č. …/1, k.č. …/2 stečene na osnovu ugovora o kupoprodaji zaključenog 10.8.2004. godine između tuženog (kupac) i M.H. (prodavac) i k.č. … koja je stečena po osnovu ugovora o kuporodaji zaključenog 7.6.2002. godine između tuženog (kupac) i S.D. (kupac). Dakle, oba navedena ugovora o sticanju prava svojine ne nekretninama sa kojim je tuženi raspoladao ugovorom o poklonu, zaključena su u toku trajanja bračne zajednice stranaka, a sa nekretninama koje su predmet tih ugovora tuženi je sam raspolagao, kada je predmetne nekretnine poklonio njihovoj kćerki.
Suprotno shvatanju nižestepenih sudova u vezi sa raspolaganjem tih nekretnina bez saglasnosti tužiteljice, zajedničkom imovinom vanbračni i bračni supružnici raspolažu sporazumno i svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni supružnik ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima, kako propisuje odredba člana 271. stav 1. i 2. PZ. U konkretnoj situaciji dio imovine, stečene u toku trajanja bračne zajednice, u naravi stambeni objekti, zemljište za redovnu upotrebu objekata, dvorište i pomoćni objekti (izuzimajući nekretnine koje imaju karakter posebne imovine tuženog), dakle, nekretnine koje po pravnoj prirodi i po namjeni ne predstavljaju sredstva rada preduzeća, tuženi je poklonio kćerki stranaka, bez saglasnosti tužiteljice. Saglasno naprijed navedenim odredbama PZ ni jedno od njih ne može slobodno raspolagati ni svojim dijelom od jedne polovine, pogotovo cijelom nekretninom ili sa više nekretnina, što je tuženi mogao učiniti samo sa nekretninama koje imaju karakter njegove posebne imovine.
S obzirom na navedeno i na okolnost da je prvostepeni sud, cijeneći valjanost ugovora o poklonu našao da je isti ništav, o čemu je - pogrešno smatrajući, da o tome, svoj sud može dati u vidu predhodnog pitanja (jer zahtjeva u tom pravcu u ovom sporu nema) i pri čemu je našao da okolnost da je jedan supružnik nakon podnošenja tužbe otuđio zajedniči stečenu imovinu, nije smetnja da se u parnici utvrđuje da stvar spada u zajedničku imovinu supružnika, proizlazi da je prvostepeni sud postupajući na navedeni način pogrešno primijenio materijalno pravo, što je imalo za posljedicu povrede odredaba parničnog postupka koje se tiču valjanosti razloga za odluku u tom dijelu, što drugostepeni sud nije sankcionisao, usljed čega se pravilnost i zakonitost pobijane presude u naprijed navedenom ukidnom dijelu ne može ispitati.
Stoga je djelimičnim usvajanjem revizije tuženog drugostepena presuda ukinuta u usvajajućem dijelu tužbenog zahtjeva tužiteljice, da se utvrdi da joj po osnovu sticanja u vanbračnoj i bračnoj zajednici pripada pravo suvlasnštva i suposjeda na nekretninama označenim u tački I alineje od 1. do 11. izreke prvostepene presude i u prvoj alineji stava 1. izreke ove presude i predmet je u tom dijelu, kao i dijelu odluke o troškovima postupka vraćen drugostepenom sudu na ponovno suđenje.
Nisu osnovani revizioni navodi tužiteljice da je prvostepeni sud počinio povredu odredbe 57. stav 2. i 3. ZPP, u vezi sa odredbom člana 74. istog zakona kada je na ročištu za glavnu raspravu odžanom 15.11.2021. godine dozvolio preinačenje protivtužbe tuženog kojom je zatraženo utvrđenje njegovog udjela u novčanim sredstima položenim na računima tužiteljice kod naprijed navedenih banaka, o čemu je drugostepeni sud u pobijanoj presudi dao razložno obrazloženje i valjane razloge, pa se ukazuje bespotrebnim ponavljanje vezano za taj prigovor, već datih razloga. Iz istih razloga ne stoji ni revizioni prigovor da pobijana presuda vezano za žalbene navode kojim je ukazano na tu povredu postupka ne sadrži razloge.
Suprotno revizionim navodima tužiteljice prvostepeni sud je pravilno odlučio o istaknutom prigoru mjesne nenadležnosti tog suda za odlučivanje po protivtužbi tuženog o utvrđujućem dijelu zahtjeva u odnosu na sporne stanove koji se nalaze u B.L., što je, imajući u vidu odredbu člana 19. ZPP i člana 42. stav 2. istog zakona, prihvatio i drugostepeni sud.
Iz navedenih razloga a na osnovu odredbe člana 248., 249. stav 1. i 250. stav 1. ZPP djelimičnim usvajanjem revizije tužiteljice i tuženog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U ponovnom postupku drugostepeni sud će, imajući u vidu naprijed navedene razloge zbog kojih je pobijana presuda u navedenom dijelu ukinuta, pravilnom ocjenom izvedenih dokaza, na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu relevantnih odredaba materijalnog prava, donijeti pravilnu i zakonitu odluku."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 79 0 P 003925 23 Rev od 15.5.2024. godine)
