Pravo umješača da sudjeluje u postupku iako je odbijen prijedlog da stupi u parnicu
I u slučaju kada sud donese rješenje kojim se odbija prijedlog umješača da stupi u parnicu, on ipak ima pravo da sudjeluje u postupku sve do pravosnažnosti tog rješenja.
Obrazloženje:
"Neosnovani su žalbeni prigovori da je pobijano rješenje nerazumljivo i u suprotnosti sa opštim pravnim načelima, jer da je sud u izreci rješenja naveo da "do pravosnažnosti ovog rješenja umješač može učestvovati u postupku i njegove parnične radnje ne mogu se isključiti", a što prema pravnom shvatanju žalitelja, u suštini nameće pitanje kakvo će imati dejstvo već preduzete parnične radnje u postupku i s tim u vezi žalbeno elaboriranje o postojanju opšte pravne nesigurnosti.
Prema odredbi člana 370. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" broj: 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15- u daljem tekstu skraćeno: ZPP), svaka stranka može osporiti umješaču pravo da učestvuje u postupku i predložiti da se umješač odbije, dok je stavom 2. iste zakonske odredbe propisano da, do pravosnažnosti rješenja kojim se odbija učešće umješača, umješač može učestvovati u postupku i njegove parnične radnje ne mogu se isključiti.
Iz sadržaja i smisla ove zakonske odredbe slijedi da umješač, i u slučaju kada sud donese rješenje kojim se odbija prijedlog umješača da stupi u parnicu, on ipak ima pravo sudjelovati u postupku, sve do pravosnažnosti tog rješenja. Ako rješenje o odbijanju učešća u parnici postane pravosnažno, radnje koje je do tada preduzeo umješač, gube pravni značaj, osim ako ih stranka kojoj je umješač imao namjeru pristupiti, ne prihvati kao svoje.
Prema tome, stavom 2. navedene zakonske odredbe uređena su ovlaštenja sudjelovanja umješača u postupku, kao i značenje pravnih radnji koje je preuzeo umješač do pravosnažnosti rješenja kojim se odbija njegovo sudjelovanje u parnici, pa je stoga neprihvatljivo žalbeno rezonovanje koje se u suštini svodi na tvrdnju da je izreka pobijanog rješenja protivna materijalnim propisima.
Odredbom člana 369.stav 1. ZPP, određena je definicija pojma (običnog) umješača, pa tako samo osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama, jedna od stranaka uspije, može se pridružiti toj stranci. Prema tome, (obični) umješač nije stranka, već treće lice koje se u postojećoj parnici koja između parničnih stranaka teče, pridružuje jednoj od njih, a sve to iz razloga što ima pravni interes da stranka kojoj se pridružuje u toj parnici uspije, odnosno, ne izgubi spor. Stoga se podnesak drugotužitelja, Z.S., od 08.08.2017. godine, u kojem predlaže da se kao umješač na strani tužitelja odredi njegov sin, F.S., može tumačiti samo kao data saglasnost drugotužitelja da F.S., kao umješač sudjeluje u postupku na strani tužitelja, u smislu odredbe člana 370. stav 1.ZPP, budući da drugotužitelj, shodno navedenoj zakonskoj regulativi, nije ovlašten da stavlja prijedlog za određivanje umješača u parnici. Iz tog razloga, irelevantno je žalbeno istrajavanje na tvrdnji da sud u izreci ožalbenog rješenja ne navodi kakvu je odluku donio po "istom zahtjevu tužitelja Z.S."."
(Rješenje Kantonalnog suda u Tuzli, 33 0 P 041796 17 Gž 2 od 26.2.2018. godine)
