Prigovor protiv rješenja o izvršenju na osnovu izvršne isprave

Tekst odluke

Tražilac izvršenja je ovom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave - presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 62 0 Ps 012561 22 Rev od 12.10.2023. godine, radi naplate novčanog potraživanja na ime troškova parničnog postupka u iznosu od 28.417,00 KM, koji je sud usvojio i donio rješenje o izvršenju dana 6.9.2024. godine.

Na pomenuto rješenje izvršenik je blagovremeno izjavio prigovor.

Izvršenik u prigovoru navodi da nisu tačni navodi iz prijedloga za izvršenje da izvršnu ispravu predstavlja presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 62 0 Ps 012561 22 Rev od 12.10.2023. godine, obzirom da je u istoj navedeno da se preinačava presuda Višeg privrednog suda Banja Luka 26.9.2022. godine, tako da u smislu odredbi člana 47. stav 1. Zakona o izvršnom postupku postoji razlog koji sprječava izvršenje. Dalje, izvršenik osporava Rješenje o izvršenju iz razloga što je istim određen kao sredstvo i predmet izvršenja određena zapljena i prenos novačnih sredstava sa računa izvršenika na račun punomoćnika tražioca izvršenja, a što je protivno odluci Ustavnog suda BiH, smatrajući da se na taj način vrši izigravanje zakona. Na kraju izvršenik navodi da računi koji su navedeni u prijedlogu za izvršenje ne predstavljaju račune izvršenika, zbog čega je predloženo izvršenje neizvršivo, a tražilac izvršenja uz prijedloga za izvršenje nije dostavio izvod iz Centralne banke BiH kojim bi pokazao da navedeni računi pripadaju izvršeniku. Izvršenik predlaže da sud usvoji izjavljeni prigovor, ukine pobijano rješenje i obaveže tražioca izvršenja na naknadu troškova sastava prigovora u iznosu od 1.125,00 KM.

Prigovor izvršenika dostavljen je na odgovor tražiocu izvršenja.

U odgovoru na prigovor tražilac izvršenja navodi da je isti u cjelosti neosnovan, da je obaveza izvršenika na plaćanje troškova parničnog postupka određena odlukom Vrhovnog suda Republike Srpske, da je članom 166. Zakona o izvršnom postupku propisana mogućnost isplate potraživanja na račun punomoćnika tražioca izvršenja, da navedeni računi u prijedlogu za izvršenje pripadaju izvršeniku, a da zakonom nije propisana obaveza tražioca izvršenja da uz prijedlog za izvršenje dostavi i izvod Centralne banke BiH kojim bi dokazivao pripadnost računa na ime izvršenika, sa prijedlogom da sud prigovor odbije kao neosnovan i izvršenika obaveže na plaćanje troškova na ime sastava odgovora na prigovor u ukupnom iznosu od 1.316,25 KM.

Prigovor je neosnovan, te nakon razmatranja stanja spisa, pobijanog rješenja, navoda iz prigovora, odgovora na prigovor i dostavljenih dokaza, odlučeno je kao u izreci iz sljedećih razloga:

Razlozi zbog koga se prigovor može izjaviti su propisani članom 47. ZIP-a, kao i svi drugi razlozi koji bi mogli spriječiti sprovođenje izvršnog postupka.

Uvidom u prigovor izvršenika sud je utvrdio da isti ne navodi nijedan razlog propisan članom 47. ZIP-a, kao ni bilo koji drugi razlog zbog koga bi sud usvojio prigovor izvršenika i ukinuo odnosno preinačio pobijano rješenje.

Članom 22. Zakona o izvršnom postupku (Službeni glasnik Republike Srpske broj 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18 u daljem tekstu ZIP) propisano je da sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Članom 23. stav 1. tačka 1. a u vezi sa članom 24. stav 1. ZIP-a propisano je šta se sve smatra izvršnom ispravom, pa je tako navedeno da se izvršnom ispravom ima smatrati izvršna sudska odluka tj. presuda, rješenje, te druga odluka donesena pred sudom arbitražom, kao i sudsko poravnanje zaključeno u postupku pred sudom ili arbitražom.

Tražilac izvršenja je prijedlog za izvršenje upravo i podnio na osnovu izvršne isprave-presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 62 0 Ps 012561 22 Rev od 12.10.2023. godine. Predmetna presuda je pravosnažna i izvršna, te kao takva ista ispunjava sve zakonske uslove na osnovu koje sud određuje i sprovodi izvršni postupak. Činjenica je da je odlukom Vrhovnog suda Republike Srpske od 12.10.2023. godine preinačena odluka Višeg privrenog suda u Banja Luci broj 62 0 Ps 012561 22 Pž od 26.9.2022. godine, tako što je istom usvojena žalba tuženog, te preinačena presuda Okružnog privrednog suda u Trebinju broj 62 0 Ps 012561 21 Ps od 15.11.2021. godine kojom je tužbeni zahtjev tužioca odbijen u cjelosti. Međutim, predmetnom izvršnom ispravom-presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 62 0 Ps 012561 22 Rev od 12.10.2023. godine tužilac, ovdje izvršenik, obavezan je da u korist tuženog, ovdje tražioca izvršenja, isplati troškove „cijelog postupka“ (dakle prvostepenog, drugostepenog i troškova po reviziji) u iznosu od 28.417,00 KM, što upućuje na zaključak da izvršnu ispravu u ovom postupku upravo predstavlja presuda Vrhovnog suda Republike Srpske.

U skladu sa načelom strogo formalnog legaliteta prijedlog i rješenje o izvršenju moraju biti u potpunosti u skladu sa dispozitivom izvrše isprave. Tražilac izvršenja može zahtjevati samo ostvarenje istog ili manjeg prava nego što mu je dosuđeno izvršnom ispravom, ali nikako večeg ili drugačijeg prava.

Izvršna isprava kao konačni akt kojim je raspravljen jedan pravni odnos, predstavlja individualni zakon za stranku, kojim je izrečena zapovjest ne samo tuženom-izvršeniku, nego i sudu, da na zahtjev tražioca izvršenja primjeni sankciju prema izvršeniku. U skladu sa načelom strogo formalnog legaliteta izvršni sud nije nadležan da ispituje pravilnost i zakonitost izvršne isprave, već je isti samo nadležan da na zahtjev tražioca izvršenja u slučaju ispunjenja zakonom propisanih uslova, prinudno ostvari tražbinu istog. Sve prigovore, a koji se tiču postupka donošenja izvrše isprave i osnovanosti tužbenog zahtjeva, a na koje se izvršenik poziva u svom prigovoru i koje se odnose na izvršnu ispravu, isti je mogao iznositi samo u postupku donošenja izvršne isprave, a nikako u postupku odlučivanja i sprovođenja prinudnog ostvarenja potraživanja.

Članom 166. stav 2. i 3. Zakona o izvršnom postupku, pored ostalog, propisano je da će se izvršenje na štednom ulogu, tekućem ili žiro-računu, deviznom i drugim računima kod banke, kao i transakcionim računima, a koji pripadaju izvršeniku, izvršiti zapljenom i prenosom novčanih sredstava na račun tražioca izvršenja ili njegovog punomoćnika. Predmetnim članom jasno je propisana mogućnost da u prijedlogu za izvršenje tražilac izvršenja disponira pravom da li će se naplata njegovog potraživanja izvršiti uplatom na njegov račun ili na račun njegovog punomoćnika. Zakon ne pravi razliku u pogledu da li su stranke pravna ili fizička lica. U punomoći koja je dostavljena uz prijedlog za izvršenje tražilac izvršenja kao vlastodavac ovlastio je svog punomoćnika Stojana Vukajlovića advokata iz Banja Luke, da na svoj račun može primiti dosuđene troškove parničnog i dosuđenje troškove izvršnog postupka. Predmetno potraživanje upravo se radi o troškovima proisteklih iz parničnog postupka, što upućuje na zaključak suda da je prenos cjelokupnog potraživanja iz prijedloga za izvršenje na račun punomoćnika tražioca izvršenja u cjelosti osnovano. Na prethodno navedeno ukazuje i sentenca Višeg privrednog suda iz odluke-Rješenja broj 60 0 Ip 033373 24 Pž od 9.7.2024. godine.

Nijednom odredbom Zakona o izvršnom postupku, a naročito u dijelu kojim je propisano izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika, nije propisana obaveza tražioca izvršenja da uz prijedlog za izvršenje dostavi sudu dokaz da računi navedeni u prijedlogu za izvršenje pripadaju izvršeniku. Da li računi iz prijedloga tj rješenja o izvršenju pripadaju izvršeniku utvrdiće se u toku izvršenja rješenja o izvršenju kada sud banci bude izdao nalog da izvrši prenos novčanih sredstava sa računa izvršenika u korist računa punomoćnika tražioca izvršenja. Ukoliko računi sa prijedloga i rješenja o izvršenju ne pripadaju izvršeniku banka neće smjeti izvršiti prenos novačnih sredstava, te će o takvoj nemogućnosti imati obavezu da obavjesti ovaj sud, što će za posljedicu imati da će sud pozvati tražioca izvršenja na promjenu sredstva i predmeta izvršenja u skladu sa članom 8. stav 3. a u vezi sa članom 63. stav 3. i 4. ZIP-a.

Sud nije dosudio tražiocu izvršenja troškove za sastav odgovora na prigovor iz razloga što isti nisu bili neophodno potrebni, a dostavljanje sudu odgovora na prigovor nije obavezno. Sud je mišljenja da je sastavljanje i podnošenje ovog odgovora nije bilo odlučujuće za pravilno donošenje odluke po prigovoru izvršenika, te bi sud i u slučaju izostanka odgovora po prigovoru donio odluku kao u izeci ovog rješenja, pa je na osnovu 387 stav 1. Zakona o parničnom postupku (Službeni glasnik Republike Srpske broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13 u daljem tekstu ZPP), koji se supsidijarno primjenjuje u izvršnom postupku na osnovu člana 21. stav 1. ZIP-a odbio tražioca izvršenja u njegovom zahtjevu za naknadu troškova za sastav odgovora na prigovor u ukupnom iznosu od ukupno 1.316,25 KM.

Uvidom u prigovor izvršenika sud je utvrdio da je isti u cjelosti neosnovan, bez navođenja ijednog razloga iz člana 47. ZIP-a koji bi spriječavao provođenje izvršenja, pa je sud odbio prigovor izvršenika i svoju odluku donio kao u izreci rješenja shodno članu 49. ZIP-a.

Sudija

Goran Jović

POUKA: Protiv ovog rješenja dozvoljena je žalba

Višem privrednom sudu, u roku od 8 dana od

dana prijema rješenja, putem ovog suda.