Princip neformalnosti ugovora
Princip neformalnosti ugovora podrazumijeva da se obligacioni ugovori mogu zaključivati bez pridržavanja bilo kakve forme, tako da se volja za zaključenje ugovora može izjaviti riječima, uobičajenim znacima ili drugim ponašanjem iz kog se sa sigurnošću može zaključiti o njenom postojanju, a u slučaju propisivanja pismene forme ugovora kao uslova njegove punovažnosti, punovažan je i usmeni ugovor kada su ugovorne strane u cijelosti ili u pretežnom dijelu ispunile svoje obaveze.
Obrazloženje:
"Polazeći od utvrđene činjenice da je dana 03.12.1992. godine tužitelj uplatio u korist pravnog prednika tužene novčani iznos od 495.415,40 USD, kao obezbjeđenje sredstava za potrebe odbrane, kojim sredstvima je pravni prednik tužene nakon toga rasplagao, te da je tužena putem dvije kompenzacije izvršila djelimični povrat navedenih sredstava i to u iznosu od 926.590,00 KM (450.786,13 USD), pravilno je drugostepeni sud zaključio da je tužitelj učesnik materijalno-pravnog odnosa povodom kojeg je nastala ova parnica i da u tom odnosu ima položaj ovlašćene strane. Za navedeni zaključak drugostepeni sud je kroz obrazloženje svoje odluke (strana treća, pasus četvrti) dao pravilne i potpune razloge koje u svemu prihvata i ovaj revizijski sud, pa ne stoji prigovor tužene o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja u ovoj pravnoj stvari. Neovisno o svemu navedenom, revident se upućuje i na sadržaj svoga dopisa broj … od 16.09.2001. godine, u kome potvrđuje postojanje spornog materijalno-pravnog odnosa, odnosno činjenicu da je spornu uplatu izvršio upravo tužitelj.
Pravno je neutemeljen prigovor tužene da je za nastanak predmetnog dužničko-povjerilačkog odnosa bilo nužno zaključenje pismenog ugovora te da se, u odsustvu postojanja takvog ugovora, sporna novčana uplata može smatrati samo donacijom.
Zakon o obligacionim odnosima je u članu 67. stav 1. postavio pravilo da se obligacioni ugovori mogu zaključivati bez pridržavanja bilo kakve forme, usvajajući na taj način princip neformalnosti ugovora, tako da se volja za zaključenje ugovora može izjaviti riječima, uobičajenim znacima ili drugim ponašanjem iz koga se sa sigurnošću može zaključiti o njenom postojanju (član 28. stav 1. ZOO). Ukoliko bi se prihvatio stav revidenta da je Uredba sa zakonskom snagom o načinu obezbjeđenja deviznih sredstava za odbrambene potrebe R BiH propisivala pismenu formu ugovora o pozajmici deviznih sredstava kao uslov njegove punovažnosti, u konkretnom slučaju bio bi punovažan i usmeni ugovor jer su ugovorne strane u cijelosti ili u pretežnom dijelu ispunile svoje obaveze (član 73. ZOO). Naime, tužitelj je tuženoj isplatio pozajmicu u iznosu od 495.415,40 USD, dok je tužena svoju obavezu vraćanja pozajmice ispunila u pretežnom dijelu (450.786,13 USD)."
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 65 0 Ps 015257 09 Rev od 25.1.2011. godine)
