Raskid ugovora o poklonu zbog grube nezahvalnosti poklonoprimca
Setenca:
Gruba nezahvalnost poklonoprimca razlog je za raskid (opoziv) ugovora o poklonu, a ne razlog njegove ništavosti.
BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE VRHOVNI SUD
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Broj: 68 2 P 018588 22 Rev
Sarajevo, 26.01.2023. godine
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudija Jasminke Kubat, kao predsjednice vijeća, Gorana Nezirovića i Senada Mulabdića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. J.B., ..., K., 2. M.B., ..., K., 3. Z.K., ulica ..., P., 4. M.V., ulica ... O. i 5. M.S., ulica ..., R., koje zastupa punomoćnik N.V, advokat iz Livna, protiv tuženog Z.B. iz K., koga zastupaju punomoćnici R.T., advokati iz Mostara, ulica K.Z 18, radi utvrđenja ništavosti ugovora o poklonu nekretnina, vrijednost spora 51.000,00 KM, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 2 P 018588 19 Gž od 09.02.2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 26.01.2023. godine donio je: P R E S U D U
Revizija se odbija.
Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženog za naknadu troškova nastalih u povodu revizije.
O b r a z l o ž e nj e
Stavom prvim izreke prvostepene presude Općinskog suda u Tomislavgradu broj: 68 2 P
018588 18 P od 25.07.2019. godine odbijen je tužbeni zahtjev kojim su tužitelji tražili da se utvrdi da su ništavi Ugovor o poklonu nekretnina broj OPU-IP215/2012 od 10.04.2012. godine, zaključen između J.B. i Z.B., kao i Ugovor o poklonu nekretnina broj OPU- IP25/2013 od 15.01.2013. godine, zaključen između J.B. i Z.B., te da se naloži zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda u Livnu-Odjeljenje suda u Tomislavgradu i Općini Kupres da uspostave zemljišnoknjižno i posjedovno stanje kakvo je ono bilo prije provođenja navedenih ugovora o poklonu, te da tuženi tužiteljima naknadi pripadajuće troškove parničnog postupka.
Stavom drugim izreke prvostepene presude naloženo je tužiteljima da solidarno naknade tuženom troškove parničnog postupka u iznosu od 5.020,94 KM.
Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Livnu broj 68 2 P 018588 19 Gž od
09.02.2022. godine žalba tužitelja je djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena u pogledu odluke o troškovima postupka, tako što je naloženo tužiteljima da solidarno naknade tuženom troškove parničnog postupka u iznosu od 4.045,50 KM, dok je u preostalom dijelu žalba tužitelja odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Istom presudom odbijen je zahtjev tuženog za naknadu troškova na ime sastava odgovora na žalbu.
Protiv drugostepene presude reviziju su blagovremeno izjavili tužitelji i to zbog povrede
odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da
se revizija usvoji i obje nižestepene presude preinače tako da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, uz obavezivanje tuženog na naknadu troškova cjelokupnog postupka, ili pobijana presuda ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
U podnesenom odgovoru na reviziju tuženi je osporio osnovanost revizijskih prigovora i predložio da se revizija odbaci kao nedopuštena ili odbije kao neosnovana, uz obavezivanje tužitelja na naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
Ispitujući pobijanu presudu u granicama propisanih odredbom člana 241. stav 1. Zakona o parničnom postupku1 (u daljem tekstu ZPP), ovaj sud je odlučio:
Revizija nije osnovana.
U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je, u bitnom, slijedeće činjenično stanje: Tužitelj J.B., kao poklonodavac, i tuženi Z.B., kao poklonoprimac, zaključili su kod notara dana 10.04.2012. godine i 15.01.2013. godine ugovore o poklonu nekretnina. Osnovom navedenih ugovora tuženi je upisan kao vlasnik i posjednik nekretnina koje su predmet navedenih ugovora. Predmetnim ugovorima o poklonu tuženi se nije obavezao da će izdržavati tužitelja, koji je u vrijeme zaključenja ugovora primao mirovinu/skrb u Republici Hrvatskoj. Nakon što je tužitelj prestao primati novčana sredstva po navedenom osnovu, tuženi je dobrovoljno i samoinicijativno preuzeo obavezu da tužitelju daje mjesečni iznos od 400,00 KM, koju je i ispunjavao. Ugovori o pokloni zaključeni su svjesno i bez prisile, uz znanje i tužitelja M.B. i Z.K., djece poklonodavca.
Tužitelji tokom postupka nisu dokazali da je tuženi neposredno ili posredno, preko svoje kćerke M., psihički i fizički zlostavljao tužitelja J.B., niti na bilo koji drugi način iskazao grubu nezahvalnost prema istom.
U iznesenoj činjeničnoj i pravnoj situaciji prvostepeni sud je primjenom odredbi članova
7., 123. i 126. ZPP u vezi sa paragrafom 948 Općeg građanskog zakonika (u daljem tekstu: OGZ) odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.
Drugostepeni sud je prihvatio kao pravilne činjenične i pravne zaključke prvostepenog suda, dodavši sa svoje strane slijedeće:
- da tužbenim zahtjevom tužitelji traže utvrđenje ništavosti ugovora o poklonu, pozivom na odredbu člana 103. ZOO, a da pri tome nisu naveli niti jedan razlog ništavosti iz navedene zakonske odredbe (protivnost ustavom utvrđenim načelima društvenog uređenja, prinudnim propisima ili moralu društva), već kao razlog ništavosti navode grubu nezahvalnost poklonoprimca, ali da je gruba nezahvalnost razlog za opoziv ugovora o poklonu;
- da iz dokaza izvedenih u toku postupka ne proizilazi da je poklonodavac u vrijeme zaključenja ugovora bio poslovno nesposobna osoba, da nije utvrđeno postojanje nedopuštenih pobuda za zaključenje spornih ugovora te da ne postoje manjkavosti u pogledu forme ugovora, tako da ne postoje razlozi za utvrđenje ništavosti ugovora;
- da se tuženi nije u ugovoru obavezao da izdržava poklonodavca te da predmetni ugovor ima dopuštenu pravnu osnovu.
1 „Službene novine F BiH“ broj: 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15
Neosnovano tužitelji prigovaraju da je drugostepena presuda zahvaćena povredom odredaba parničnog postupka iz člana 209. u vezi sa članovima 8. i 191. stav 4. ZPP.
Suprotno prigovoru revidenta, pravilno je drugostepeni sud zaključio da je prvostepeni sud izvedene dokaze, pa tako i iskaze tužitelja J.B. i svjedoka M.R., cijenio u skladu sa odredbom člana 8. ZPP i na osnovu slobodne ocjene izvedenih dokaza utvrdio pravno relevantne činjenice u ovoj pravnoj stvari.
Navodi kojima tužitelji osporavaju utvrđenja sudova nižeg stepena o ličnim odnosima između poklonodavca i poklonoprimca nakon zaključenja spornih ugovora i pobuda za zaključenje tih ugovora, u suštini su prigovori činjenične prirode kojima tužitelji iznose svoju ocjenu izvedenih dokaza koja je različita od sudske ocjene tih dokaza na kojoj je pobijana odluka zasnovana. Kako se drugostepena presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, to revizijski sud te prigovore ne može razmatrati u okviru revizijskog razloga povrede odredaba parničnog postupka (član 240. stav 2. ZPP).
Pravilnost pobijane presude može se ispitati jer sadrži činjenične i pravne razloge odlučne za ovaj spor, koji su jasni, razumljivi i nisu kontradiktorni sa sadržajem izvedenih dokaza, tako da obrazloženje drugostepene presude odgovara zahtjevu koji je u tom pogledu postavljen odredbom člana 191. stav 4. ZPP.
Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, za koje je ovaj revizijski sud vezan bez ovlaštenja da ga ispituje i mijenja, pravilno je drugostepeni sud zaključio da tužitelji nisu dokazali niti jedan od razloga ništavosti propisan odredbom člana 103. stav 1. ZOO. Tužitelji tokom postupka nisu ni pokretali pitanje poslovne sposobnosti poklonodavca u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora o poklonu niti su dovodili u pitanje valjanost tih ugovora sa stanovišta njihove forme. Predmetni ugovori nisu protivni ustavom utvrđenim načelima društvenog uređenja, prinudnim propisima ili moralu društva (član 103. stav 1. ZOO), niti su tužitelji dokazali da je poklonodavac bio uvjerenja da zaključuje ugovor o doživotnom izdržavanju a ne ugovor o darovanju, što bi predstavljalo nesporazum iz člana
63. ZOO i razlog ništavosti ugovora.
Odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase (član 99. stav 1. ZOO). Suprotno revizijskim tvrdnjama, ni iz jedne odredbe spornih ugovora o poklonu ne proizilazi da su stranke ugovorile obavezu tuženog da izdržava tužitelja J.B., niti su tužitelji tokom postupka dokazali da je to bila namjera ugovarača (član 7. stav 1. u vezi sa članom 123. stav 1. ZPP).
Ugovor o poklonu je dobročini ugovor kod koga osnov obavezivanja na strani poklonodavca čine njegove pobude iz kojih čini poklonoprimcu korist na teret svoje imovine, bez ikakve naknade. Pobude da se učini poklon ulaze u samu osnovu ugovora o poklonu, pa kad pobuda otpadne, onda otpada i sam osnov ugovora, što vodi ništavosti ugovora.
Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, pravilno je drugostepeni sud zaključio da predmetni ugovori o poklonu imaju pravni osnov, da isti nije otpao niti je nedopušten (član 51. i 52. ZOO).
Prema paragrafu 948. OGZ2, darovanje se može poreći, ako je obdarenik krivac kakve grube neharnosti prema svom dobročincu. U primjeni navedenog pravila sudska praksa je riječi „darovanje se može poreći“ protumačila kao pravo na raskid (opoziv) ugovora o poklonu, a ne kao pravo na utvrđenje ništavosti ugovora. Dakle, eventualna gruba nezahvalnost poklonoprimca (čije postojanje u ovoj pravnoj stvari nije niti utvrđeno) nije razlog ništavosti, već može biti samo razlog za raskid ugovora o poklonu. Stoga je već sa tog stanovišta neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavosti ugovora o poklonu zbog grube nezahvalnosti poklonoprimca.
Na osnovu svega izloženog, kako nisu ostvareni revizijski razlozi, kao ni razlog na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu sa odredbom člana 241. stav 1. ZPP, reviziju je primjenom odredbe člana 248. ZPP valjalo odbiti.
U skladu sa odredbom člana 397. stav 1. u vezi sa članom 386. stav 1. ZPP odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova revizijskog postupka budući da isti nisu postigli uspjeh u revizijskom postupku, dok je primjenom odredbe člana 397. stav 1. u vezi sa članom 387. stav 1. ZPP odbijen zahtjev tuženog za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju jer ti troškovi nisu bili potrebni radi vođenja parnice.
Predsjednik vijeća
Jasminka Kubat, s.r.
