Raspolaganje bračnom stečevinom u toku trajanja bračne zajednice
Član 103., član 104., član 252. stav 1., član 253. Porodičnog zakona FBiH(Službene novine FBiH, broj: 35/05, 41/05, 31/14 i 32/19)
Član 15. stav 3. i član 17. stav 3. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima(Službene novine FBiH, broj: 6/98)
Član 9. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH(Službene novine FBiH, broj: 58/02, 19/03 i 54/04)
Pitanje:
„Da li je za raspolaganje bračnom stečevinom u toku trajanja braka, u slučajevima kada je jedan bračni drug upisan u zemljišne knjige, potrebna isključivo pismena saglasnost drugog bračnog druga ili je dovoljna i usmena saglasnost ili prećutno odobrenje drugog bračnog druga za raspolaganje imovinom?“
Iz obrazloženja:
„Iz navedenih zakonskih odredaba ne proizilazi da jedan bračni drug ne može raspolagati suvlasničkim udjelom drugog bračnog druga bez njegove pismene saglasnosti. Naime, jedan bračni drug može raspolagati suvlasničkim udjelom drugog bračnog druga uz njegovu saglasnost, pri čemu takva saglasnost može biti data izričito, prećutno, konkludentnim radnjama, odnosno slijedom utvrđene činjenice da se bračni drug nije protivio takvom raspolaganju.
Kod raspolaganja bračnom stečevinom, valjanost pravnog posla u svakom konkretnom slučaju mora se procjenjivati zavisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih učesnika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji nije bio ugovorna strana. Utvrđivanje savjesnosti prilikom zaključenja ugovora o poklonu ne može se razmatrati samo sa stanovišta savjesnosti drugotuženog, već i same tužiteljice. U tom pravcu Vrhovni sud FBiH se izjasnio, naprimjer, u odluci broj 49 0 P 028044 16 Rev od 31.01.2019. godine.
Svoju odluku drugostepeni sud je zasnovao isključivo na pravnom stavu da prvotuženi prilikom zaključenja predmetnog ugovora o poklonu nije imao pismenu saglasnost tužiteljice, ne razmatrajući postojanje eventualne usmene saglasnosti tužiteljice, na kojoj tvrdnji je drugotuženi zasnivao svoju odbranu u postupku i što je bilo predmet dokazivanja, niti je razmatrao da li je drugotuženi postupao u dobroj vjeri i sa povjerenjem u zemljišnu knjigu, uslijed čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno...“
Sentenca:
Bračni drug može raspolagati suvlasničkim udjelom drugog bračnog druga uz njegovu saglasnost, pri čemu ta saglasnost može biti data izričito, prećutno ili konkludentnim radnjama, tako da saglasnost ne mora nužno biti data u pismenoj formi.
Kod raspolaganja bračnom stečevinom (suvlasničkim dijelom drugog bračnog druga), valjanost pravnog posla u svakom konkretnom slučaju mora se procjenjivati zavisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih učesnika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji nije bio ugovorna strana.
Rješenje Vrhovnog suda FBiH, broj: 42 1 P 015526 21 Rev od 20.05.2022. godine
