Teret dokazivanja da udjeli supružnika u zajednički stečenoj imovini nisu jednaki
Porodični zakon Republike Srpske: član 272 stav 1 i član 273 st. 1 i 2
Zajednička bračna imovina postoji samo ako su je bračni supružnici sticali tokom braka zajedničkim radom i zajedničkim sredstvima, pri čemu veličina njihovog udjela u toj imovini ne zavisi isključivo od zarade svakog od njih, već se cijene svi oblici zajedničkog privređivanja, od međusobnog pomaganja, brige o porodici i domaćinstvu, do brige o vaspitanju i podizanju djece i svakoj drugoj radnji kojom se omogućava sticanje imovine, pa s obzirom na zakonsku pretpostavku o jednakim udjelima supružnika u zajednički stečenoj imovini, koja je oboriva, teret dokazivanja da ista nije ostvarena je na onom supružniku koji tvrdi da je njegov udio u toj imovini veći od zakonom pretpostavljene ½ dijela.
Obrazloženje:
"Tužiteljica zahtjevom u tužbi traži: da se utvrdi da je u toku trajanja vanbračne i bračne zajednice sa tuženim stekla pravo suvlasništva i suposjed sa ½ dijela na nekretninama bliže označenim u izreci prvostepene presude; isplatu novčane protivvrijednosti njenog udjela na navedenom putničkom vozilu; da se utvrdi da je u toku vanbračne i bračne zajednice sa tuženim uvećala vrijednost zajedničke imovine opisane u stavu III izreke prvostepene presude i da je njen doprinos u uvećanju ½ dijela i isplatu, po tom osnovu u iznosu od 27.950,00 KM; isplatu iznosa od 10.000,00 KM na ime protivvrijednosti predmetnog putničkog automobila; na ime dobiti privrednog društva D. d.o.o. K.D. iznos od 822.941,00 KM sa kamatama; utvrđenje 50% njenog udjela u osnivačkom kapitalu privrednog društva i naknadu troškova postupka.
Tuženi protivtužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je po osnovu sticanja u braku sa tužiteljicom suvlasnik sa 5/6 dijela na nekretninama i pokretnim stvarima opisanim u izreci prvostepene presude, da bračnu imovinu čine novčana sredstva na računima kod banaka, da je njegov doprinos u sticanju istih 95% i isplatu na ime njegovog doprinosa po 95% od svakog pojedinog iznosa na računima kod banaka.
Raspravljajući o tužbenom i protivtužbenom zahtjevu stranaka prvostepeni sud je na osnovu provedenih dokaza utvrdio: da je tuženi, kao jedini osnivač, rješenjem Osnovnog suda udruženog rada Banja Luka broj … od 20.2.1992. godine osnovao Prometno exportno-importno privatno preduzeće C.k., B.D., koje nije vršilo promjenu osnovača i unos novih udjela i osnivačkog kapitala; da je prema nalazu vještaka ekonomske struke D.G., upisani kapital PP C.k., B.D. (koji prema istorijskom izvodu iz sudskog registra Okružnog privrednog suda u Prijedoru broj … od 21.3.2019. godine iznosi 5.000,00 KM) u momentu osnivanja iznosio 5.000,00 KM i da je isti iznos uplaćen; da su tužiteljica i tuženi zasnovali vanbračnu zajednicu "počev od 8.12.1993. godine" (kada je rođeno starije dijete stranaka N.D.1), da su u toj zajednici stekli i kćerku N.D.2. koja je rođena...1995. godine i da je bračna zajednica faktički prekinuta 19.10.2018. godine, a brak je razveden presudom Osnovnog suda u Kozarskoj Dubici broj … od 22.7.2019. godine; da su tužiteljica i tuženi tokom trajanja vanbračne i bračne zajednice stekli imovinu, među kojom su i nekretnine koje je identifikovao vještak geodetske struke Z.J. i koje su ovdje predmet spora, te stanove označene u izreci prvostepene presude; da je vještak građevinsko- arhitektonske struke M.S. izvršio procjenu poslovnih građevinskih objekata preduzeća tuženog u iznosu od 1.092304,50 KM, vrijednost zemljišta u iznosu od 157.415,00 KM i procjenu tržišne vrijednosti benzinske pumpe i zemljišta u iznosu od 1.249.719,50 KM; da prema nalazu vještaka građevinsko-arhitektonske struke B.V. vrijednost ulaganja izvršenih za vrijeme trajanja bračne zajednice između stranaka u dogradnju stambenog objekta tuženog iznosi 55.900,00 KM; da prema nalazu vještaka ekonomske struke D.G. kapital preduzeća prema knjigovodstvenoj evidenciji na dan 31.12.2020. godine iznosi 1.654.081,00 KM, da je prema evidenciji Fonda … Republike Srpske tuženi u periodu 1.1.1994. godine do 3.12.2018. godine u društvu D. d.o.o. K.D. i kod prednika istog ostvario neto platu u iznosu od 116.322,56 KM, a da je tužiteljica kod uplatioca doprinosa PP C.k., B.D. u periodu od 1.1.1999. godine do 9.10.2000. godine, a nakon toga od 10.10.2000. godine do 3.12.2018. godine kod uplatioca doprinosa D. d.o.o. K.D. i da je u tom periodu ostvarila neto platu u iznosu od 129.035,14 KM; da su tužitelj (poklonodavac) i kćerka stranaka N.D.2. (poklonoprimac) dana 12.3.2021. godine zaključili ugovor o poklonu broj OPU-… predmetom kojeg su nekretnine upisane u list nepokretnosti broj …/0 k.o. K.D. označene u članu 1. ugovora, koje su predmet ovog spora.
Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je zaključio da je vanbračna zajednica između stranaka zasnovana "počev od...1993. godine", da su brak zaključili....1999. godine - da su stekli dvoje djece, da je bračna zajednica faktički raskinuta 19.10.2018. godine, a brak razveden navedenom presudom od 22.7.2019. godine; da je tuženi osnovao jednočlano privredno društvo 20.2.1992. godine, dakle prije zasnivanja vanbračne zajednice i zaključenja braka između stranaka; da su oboje bili zaposleni i ostvarivali prihode i da je, s obzirom da je tuženi ostvarivao dobit po osnovu svog vlasništva nad udjelom Društva, koju je ulagao u sticanje nove zajedničke imovine, njegov doprinos u sticanju zajedničke imovine ¾ dijela, a doprinos tužiteljice ¼ dijela. Saglasno tome i cijeneći da je u smislu odredbe člana 103. Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", broj 29/78, 39/85 i 57/89, te "Službeni glasnik Republike Srpske" broj 17/93, 3/96 i 39/03 i 74/04, dalje: ZOO), u vezi sa članom 271. stav 2. tada važećeg Porodičnog zakona ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 54/02 do 56/19, dalje: PZ) ništav navedeni ugovor o poklonu, na što sud pazi pazi po službenoj dužnosti (član 109. ZOO) i imajući u vidu utvrđeni doprinos stranaka, prvostepeni sud je djelimično usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice i protivtužbeni zahtjev tuženog, kao u izreci prvostepene presude.
Drugostepeni sud je prihvatio činjenično utvrđenje i pravne zakučke prvostepenog suda pa je žalbe tužiteljice i tuženog odbio i prvostepenu presudu potvrdio i o troškovima postupka je odlučio kao u izreci presude.
Nižestepene presude nisu u svemu pravilne i zakonite.
Iz činjeničnog utvrđenja nižestepenih sudova proizlazi da su tužiteljica i tuženi bili u vanbračnoj zajednici od...1993. godine, kada je rođeno starije dijete stranaka N.D.1, da je u toku trajanja iste rođeno i drugo zajedničko dijete, dana...1995. godine N.D.2., da su bračnu zajednicu zasnovali …1999. godine, koja je faktički raskinuta...2018. godine kada je tuženi podnio tužbu za razvod braka i da je brak između njih raveden naprijed označenom presudom Osnovnog suda u Kozarskoj Dubici od 22.7.2019. godine. U vrijeme zaključivanja braka, oboje su bili zaposleni, tužiteljica je od 1.4.1999. godine zaposlena u preduzeću čiji je osnivač i vlasnik tuženi, a do tada u PP P. B.D. S obzirom da je dijete stranaka N.D.1 rođen...1993. godine, prema stanovištu ovog suda, po prirodi stvari, stranke su vanbračnu zajednicu zasnovale početkom 1993. godine, pa je pogrešan zaključak prvostepenog suda koji je prihvatio i drugostepeni sud, da je vanbračna zajednica između njih zasnovana "počev od...1993. godine". S tim u vezi, nižestepeni sudovi su pravilno sudili kada nisu prihvatili tvrdnju tužiteljice da je vanbračna zajednica trajala od kraja 1990. godine ili početkom 1991. godine, za koju sudu nije pružila nikakve dokaze, a po ocjeni ovog suda, neosnovano i sračunato na ishod ovog spora tuženi u reviziji navodi da je vanbračna zajednica između parničnih stranaka zasnovana...1999. godine. Tokom trajanja vanbračne i bračne zajednice, stranke su stekle imovinu u vezi koje se u predmenoj parnici vodi spor.
Dalje proizlazi, da je tuženi prije zasnivanja vanbračne zajednice sa tužiteljicom osnovao Privatno preduzeće C.k. B.D., upisano u sudski registar pravnih subjekata kod Osnovnog suda udruženog rada u Banjoj Luci 22.2.1992. godine, dakle, suprotno revizionim navodima tužiteljice, preduzeće je osnovano prije zasnivanja vabračne zajednice, kako su pravilno sudili i nižestepeni sudovi, a tuženi je bio i ostao jedini osnivač istog, sa 100% osnivačkim ulogom.
Prema odredbi člana 269. PZ imovina bračnih supružnika može biti posebna i zajednička; odredbom člana 270. stav 1. PZ propisano je da imovina koju bračni supružnik ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina, dok po stavu 5. istog člana - imovina koju su bračni supružnici stekli radom tokom bračne zajednice, kao i prihodi iz te imovine, čine njihovu zajedničku imovinu. Zajednička bračna imovina postoji samo ako su je bračni supružnici sticali tokom braka zajedničkim radom i zajednički sredstvima, pri čemu veličina njihovog udjela u toj imovini ne zavisi isključivo od zarade svakog od njih, već se cijene svi oblici zajedničkog privređivanja, od međusobnog pomaganja, brige o porodici i domaćinstvu, do brige o vaspitanju i podizanju djece i svakoj drugoj radnji kojom se omogućava sticanje imovine.
Odredbom člana 272. stav 1.PZ propisana je oboriva zakonska pretpostavka, da svakom od bračnih supružnika pripada po jedna polovina zajedničke imovine (stav 1.); dok je odredbom člana 273. PZ predviđeno pravo svakom bračnom supružniku da može od suda zahtijevati da mu se odredi veći dio od pripadajuće mu polovine zajedničke imovine, ako dokaže da je njegov doprinos u sticanju zajedničke imovine očigledno veći od doprinosa drugog bračnog supružnika.
Prema raspravnom načelu propisanom članom 7. stav 1. ZPP, stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i izvoditi dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Dakle, kako god tužiteljica ima obavezu dokazivati navode i činjenice na kojima zasniva zahtjev, tako i tuženi ima obavezu dokazivanja svojih navoda na temelju kojih osprava tužbeni zahtjev.
S obzirom da je zakonska pretpostavka o jednakim udjelima supružnika u zajednički stečenoj imovini - oboriva, teret dokazivanja da nije ostvarena ta zakonska pretpostavka je na onom supružniku koji tvrdi da je njegov udio u toj imovini veći od zakonom pretpostavljenog ½ dijela. Kada jedan supružnik dokaže da je imovina, u dijelu njegovog tužbenog odnosno protvtužbenog zahtjeva stečena tokom vanbračne odnosno bračne zajednice, supružnik koji tvrdi suprotno, dužan je da to i dokaže, odnosno onaj supružnik koji ističe da je njegov doprinos u sticanju veći od doprinosa drugog supružnika i u kom dijelu, dužan je takođe da to dokaže.
Po nalaženju ovog suda, tuženi nije dokazao da je njegov doprinos u sticanju zajedničke imovine očigledno veći, kako su utvrdili nižestepeni sudovi odlučujući po tužbenom i po protivtužbenom zahtjevu stranaka. Zaključak o udjelima tužiteljice i tuženog u sticanju zajedničke imovine prvostepeni sud je izveo cijeneći da je "očigledno" da prihodi od plata stranaka (o kojim je naprijed bilo riječi), nisu mogli biti osnovni i jedini doprinos u sticanju zajedničke imovine i da je zato uzeo u obzir i druge vidove doprinosa; da je doprinos tužiteljice izražen u staranju o domaćinstvu i o djeci, a time i obezbjeđivanju uslova tuženom za sticanje veće zarade; i da je s obzirom na navedeno i imajući u vidu da je osnivački udjel koji je tuženi unio u osnivanje preduzeća posebna imovina tuženog (kao ulagača) i na procijenjenu vrijednost kapitala preduzeća u naprijed označenom iznosu zaključio je da je očito, da je tuženi ostvarenu dobit po osnovu svog vlasničkog udjela u preduzeću ulagao u sticanje nove zajedničke imovine i da je stoga doprinos tuženog u sticanju predmetne imovine ¾ dijela a doprinos tužiteljice ¼ dijela.
Međutim, kako tuženi tvrdnju o njegovom većem doprinosu u sticanju predmetne imovine u navedenom dijelu od ¾, po ocjeni ovog suda, nije dokazao konkretnim dokazima, a u smislu naprijed navedenog, ovaj sud nalazi, da dati razlozi prvostepenog suda u tom pravcu, koje je prihvatio i drugostepeni sud nisu zasnovani na utvrđenom činjeničnom stanju i kao takvi su, kako je naprijed rečeno, rezultat pogrešne primjene materijalnog prava.
Iz navedenih razloga i kod nesporne činjenice da su: jednosoban stan u K.D., …, površine 41, 40 m2 upisan u Izvod iz knjige uloženih ugovora o otkupu stambenih zgrada i stanova, List broj …, k.o. K.D., i u list nepokretnosti broj … k.o. K.D. 2; parcela k.č. broj … B. njiva, površine 1417 m2 upisana u p.l. broj … k.o. G.; dvosoban stan u B.L., …, površine 58 m2, stan broj 15, upisan u Izvod iz knjige uloženih ugovora o otkupu stambenih zgrada i stanova, List broj …/5 k.o. B.L. 7; i dvosoban stan, površine 52 m2, upisan u Izvod iz knjige uloženih ugovora o otkupu stambenih zgrada i stanova, List broj …/6 k.o. B.L. 6 - stečeni u toku trajanja bračne zajednice; da su stranke bile zaposlene i da je prema nalazu pomenutog vještaka ekonomske struke tužiteljica u naprijed navedenom periodu više zarađivala po osnovu plata od tuženog, da je tužiteljica vodila brigu o porodičnom domaćinstvu i brigu oko djece; i kod činjenice da tuženi saglasno odredbi člana 273. stav 1. i 2. PZ, kako je već rečeno, nije dokazao da je njegov doprinos u sticanju navedene imovine očigledno veći od doprinosa tužiteljice, a na njemu je bio teret dokazivanja tih odlučnih činjenica, pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti i nalazeći da je udio stranaka u sticanju predmetne imovine jednak, djelimičnim usvajanjem revizija tužiteljice, nižestepene presude su u odnosnom dijelu preinačene i odlučeno je da svakom od supružnika pripada po ½ dijela te zajednički stečene imovine (član 272. stav 1. PZ).
Iz istih razloga je udio tužiteljice i tuženog u sticanju putničkog vozila označenog u izreci ove presude, koje je prema činjeničnom utvrđenju nižestepenih sudova takođe zajednička imovina stranaka utvrđen sa po ½ dijela, u kom udjelu su, s obzirom da prema shvatanju ovog suda, nisu ispunjeni uslovi iz člana 272. stav 2. PZ za usvajanje tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu iznosa od 10.000,00 KM na ime ½ dijela vrijednost tog vozila, djelimičnim usvajanjem revizije tužiteljice i na osnovu navedene odredbe nižestepene presude su preinačene, kao u izreci ove presude.
Budući da je porodični objekat tuženog u mjestu R., K.D. u toku trajanja bračne zajednice između stranaka dograđen i rekonstruisan, čime je prema procjeni navedenog vještaka građevinsko-arhitektonske struke povećana njegova vrijednost za 55.900,00 KM, s obzirom na udio tužiteljice u povećanju vrijednosti imovine tuženog od ½ dijela usvajanjem revizije tužiteljice nižestepene presude su preinačene i tužiteljici je dosuđen iznos od 27.950,00 KM. Iz navedenih razloga i s obzirom na pravnu prirodu ovog dijela zahtjeva tužiteljice, bez značaja za odluku u ovom dijelu je ukazivanje u reviziji tuženog da imovina stečena prije zaključenja braka sa tužiteljicom predstavlja njegovu posebnu imovinu.
Pravilno su nižestepeni sudovi sudili o osnovanosti osnova potraživanja tuženog po protivtužbenom zahtjevu, da se utvrdi da su tužiteljica i tuženi, po osnovu sticanja u braku stekli zajedničku imovinu - novčana sredstva na računu broj: … kod U.B. a.d. B.L. u iznosu od 4.532,46 KM i novčana sredstva na računima kod S. a.d. B.L., i to: tekućem računu broj: … u iznosu od 7.208,62 KM; depozitu u stranoj valuti, broj: … u iznosu od 18,56 EUR i depozitu u stranoj valuti broj: … u iznosu od 8.933,41 EUR, pa kako je ovaj sud saglasno naprijed navedenom utvrdio da je jednak udio stranaka u sticanju imovine stečene za vrijeme trajanja vanbračne i bračne zajednice, to su djelimičnim usvajanjem revizije tuženog nižestepene presude preinačene i tuženom je dosudđeno ½ dijela novčanih sredstava položenih na račune označene u stavu "XI." izreke prvostepene presude kod U.B. a.d. B.L., kod S. a.d. B.L., uz obavezu tužiteljice da tuženom isplati ½ dijela tih novčanih sredstava."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 79 0 P 003925 23 Rev od 15.5.2024. godine)
