Ugovor koji nije naknadno odobren od neovlašteno zastupanog nije ništav nego nije ni zaključen
BOSNA I HERCEGOVINA FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRHOVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Broj: 51 0 Ps 207616 25 Rev
Sarajevo, 23.09.2025. godine
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudija dr. sc. Senada Mulabdića, kao predsjednika vijeća, dr. sc. Danice Šain i Slavice Čindrak, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MASTERS INVESTICIJE d.o.o. Široki Brijeg, Dobrič bb, Široki Brijeg, zastupanog po zakonskom zastupniku direktoru N.J., a ovaj po punomoćniku Č.J, advokatu iz Ljubuškog, protiv tuženog „L.K.W. servis“ d.o.o. Stara Bila – Vitez, zastupanog po punomoćniku E.B, advokatu iz Travnika, radi isplate, vrijednost spora po tužbi 252.386,50 KM i po protivtužbi
252.386,50 KM, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Kantonalnog suda u Novom
Travniku broj: 51 0 Ps 207616 24 Pž od 04.06.2025. godine, u sjednici vijeća održanoj
dana 23.09.2025. godine, donio je:
P R E S U D U
Revizija se odbija u odnosu na pobijanu odluku o tužbenom zahtjevu i troškovima
postupka (iz stava 1. i 3. prvostepene presude), a u odnosu na pobijanu odluku (iz stava
2. prvostepene presude) revizija se usvaja, obje nižestepene presude preinačavaju i protivtužbeni zahtjev odbija.
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka nastalih u povodu revizije.
O b r a z l o ž e nj e
Prvostepenom presudom Općinskog suda u Travniku broj 51 0 Ps 207616 22 Ps od
05.07.2024. godine odlučeno je:
„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Nalaže se tuženom da tužitelju, na ime duga isplati ukupan iznos od 252.386,50 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 29.03.2022.godine pa do konačne isplate, te da mu naknadi troškove parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom ovrhe.
II Usvaja se protivtužbeni zahtjev tuženog koji glasi:
Utvrđuje se da je ništav Ugovor o posredništvu, zaključen dana 15.03.2021.godine, između „L.K.W. servis“ d.o.o. Stara Bila – Vitez i Masters Investicije d.o.o. Mostar i kao takav ne proizvodi pravno dejstvo.
III Obvezuje se tužitelj naknaditi tuženom troškove parničnog postupka u iznosu od
8.680,00 KM, a sve u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude.“
Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku broj: 51 0 Ps 207616 24
Pž od 04.06.2025. godine žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Travniku broj 51 0 Ps 207616 22 Ps od 05.07.2024. godine potvrđena.
Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka povodom
pravnog lijeka u iznosu od 1.595,88 KM.
Protiv drugostepene presude tužitelj je blagovremeno izjavio reviziju zbog povrede odredaba parničnog postupka iz člana 209. ZPP koja je učinjena u postupku pred drugostepenim sudom i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se ista usvoji, pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, odnosno u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, a protivtužbeni zahtjev odbije, uz obavezu tuženog da tužitelju plati cjelokupne troškove parničnog postupka, uključujući i trošak sastava revizije u iznosu od 6.764,8 KM plus 50% plus PDV od 17%, te troškove pristojbe prema odluci suda.
Nije podnesen odgovor na reviziju.
Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u reviziji i po službenoj dužnosti u smislu odredbe člana 241. stav 1. Zakona o parničnom postupku F BiH1 (u daljem tekstu ZPP), ovaj sud je odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:
Revizija je djelimično osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženi po osnovu izvršene obaveze iz Ugovora o posredništvu zaključenog 15.03.2021. godine isplati iznos od 252.386,50 KM, sa pripadajućom kamatom i troškovima postupka, te protivtužbeni zahtjev tuženog za utvrđenje tog ugovora ništavim.
Ne stoji povreda odredbe člana 8. ZPP na koju ukazuje revident. Drugostepeni sud je u okviru kontrolne funkcije prihvatio da je prvostepeni sud ocijenio sve dokaze savjesno i brižljivo, kako svaki dokaz posebno tako i sve dokaze zajedno. Tužitelj ne može sa uspjehom svoju subjektivnu ocjenu dokaza suprotstaviti ocjeni dokaza koju su dali nižestepeni sudovi u skladu sa odredbom člana 8. ZPP. Drugostepeni sud je cijenio sve žalbene navode od odlučnog značaja u pogledu istaknutih povreda postupka i za svoju odluku dao odgovarajuće razloge (član 231., u vezi sa članom 191. stav 4. ZPP), pa prema tome nije bilo povreda iz člana 209. ZPP.
1 “Službene novine F BiH” broj: 53/03, 73/05, 19/06, 98/15
Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja u pobijanoj presudi, koje veže revizijski sud bez ovlaštenja da ga ispituje i mijenja (član 240. stav 2. ZPP), ovaj sud smatra da su nižestepeni sudovi pravilnom primjenom materijalnog prava odbili tužbeni zahtjev tužitelja i za takvu odluku dali jasne, potpune i pravilne razloge koje prihvata i ovaj sud.
U pogledu protivtužbenog zahtjeva ovaj sud smatra da je nižestepeni sud pravilno našao da predmetni ugovor ne proizvodi pravno dejstvo ali ne iz razloga ništavosti, kako obrazlaže drugostepeni sud, nego se radi o nepostojećem ugovoru, koji u datoj situaciji nije ni zaključen.
U pogledu ocjene da je ugovor ništav ovaj sud nalazi povredu odredaba materijalnog prava učinjenu od strane nižestepenog suda.
U prvostepenom postupku je utvrđeno da predmetni ugovor o posredništvu od
15.03.2021. godine nije potpisan od strane osobe ovlaštene za zastupanje tuženog, tj. da nije potpisan od strane direktora M.M., niti od strane osnivača D.B.. Iz Rješenja o izmjenama podataka donesenog od Općinskog suda u Travniku broj 051-0-Reg-20-
000611 od 25.12.2020. godine o upisu podataka u sudski registar, prvostepeni sud je utvrdio da je osnivač tuženog D.B., a da je lice ovlašteno za zastupanje u unutarnjem i vanjskotrgovinskom prometu M.M., direktor bez ograničenja ovlaštenja u okviru registrirane djelatnosti. Tužitelj je podneskom od 06.07.2023. godine učinio nespornom činjenicu da zakonski zastupnik tuženog M.M., kao ni osnivač tuženog D.B., nisu potpisali Ugovor o posredništvu od 15.03.2021. godine, nakon čega je tuženi odustao od izvođenja dokaza na te okolnosti grafološkim vještačenjem. Prvostepeni sud, takođe, nalazi da nije dokazana tvrdnja tužitelja da je postojala potpuna saglasnost direktora i vlasnika društva po Rješenju na zaključenje Ugovora, koji je potpisao J.B.. Stoga je utvrdio ništavim predmetni ugovor o posredništvu i odbio tužbeni zahtjev.
Drugostepeni sud je prihvatio činjenična utvrđenja prvostepenog suda da J.B. nije bio direktor tuženog u vrijeme potpisivanja Ugovora, te da radnje J.B. nisu naknadno odobrene od strane osnivača D.B. i M.M., koji je bio direktor tuženog bez ograničenja ovlašćenja u okviru registrirane djelatnosti tuženog u vrijeme zaključenja Ugovora, pa da je Ugovor iz tog razloga ništav i da ne proizvodi pravno dejstvo, te da je tako osnovan protivtužbeni, a neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.
Po ocjeni ovog suda presuda drugostepenog suda je zakonito donesena u dijelu koji se odnosi na tužbeni zahtjev i dosuđene troškove postupka tuženom, a nezakonita u dijelu kojim se utvrđuje da je Ugovor ništav umjesto da nije ni zaključen.
Prema utvrđenju nižestepenog suda na osnovu pismene ponude tuženog za zaključenje Ugovora od 13.03.2021. godine, koju je potpisao direktor tuženog M.M., a ne J.B. i ostalih obrazloženih dokaza, drugostepeni sud, takođe, prihvata zaključak prvostepenog suda da je u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora direktor tuženog bio M.M., a ne J.B..
Neosnovan je revizioni prigovor tužitelja da je mogao saznati da nije direktor tuženog Josip Blaž nego M.M. tek nakon što je 10.09.2021. godine u Službenim novinama FBiH javno objavljeno Rješenje Općinskog suda u Travniku o izmjenama podataka broj 051-0
Reg-20-000611 od 25.12.2020. godine, kojim je u sudski registar upisan M.M., kao
direktor tuženog bez ograničenja ovlaštenja u okviru registrirane djelatnosti.
Dakle, prema utvrđenju nižestepenog suda okolnost da J.B. nije bio osoba ovlaštena za zastupanje tuženog prilikom zaključenja Ugovora je bila poznata tužitelju. Iz sadržaja revizije postoji određena nedosljednost, jer tužitelj prvenstveno tvrdi da je J.B. u vrijeme potpisivanja Ugovora bio ovlašteni predstavnik i da tužitelj nije znao za promjene koje su nastupile kod tuženog, pa onda da je postupao kao punomoćnik, te na kraju da su radnje J.B. naknadno odobrene od strane vlasnika i direktora pa da Ugovor, iako zaključen od neovlaštene osobe, temeljem člana 88. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima2 - ZOO, obavezuje tuženog.
U reviziji tužitelj se poziva na odredbu člana 66. stav 1. Zakona o privrednim društvima3
- ZPD kojom je propisano da se smatra da treća lica znaju za registrirane podatke o privrednom društvu nakon njihovog objavljivanja ili objavljivanja izvoda iz tih podataka ili isprava na osnovu kojih je izvršena registracija sa upućivanjem na njih, smatrajući da do dana objave 10.09.2021.godine nije ni trebao znati za činjenicu da J.B. više nije direktor tuženog.
Prema stavu 2. ove odredbe u slučaju da su podaci i isprave predati u registarski spis ili upisani u registar društava različiti od objavljenih podataka, objavljeni podaci ne obavezuju treća lica, ali se ona mogu pozvati na objavljene podatke, osim ako društvo na koje se oni odnose dokaže da su treća lica znala ili mogla znati za podatke i isprave predate u registarski spis ili upisane u registar društava.
Tačno je da je predmetno rješenje o izmjenama podataka doneseno od Općinskog suda u Travniku broj 051-0-Reg-20-000611 od 25.12.2020. godine javno objavljeno u Službenim novinama FBiH dana 10.09.2021. godine, odnosno oko šest mjeseci nakon
15.03.2021. godine, kada je potpisan sporni ugovor o posredništvu.
Okolnost da J.B. od 25.12.2020. godine nije bio osoba ovlaštena za zastupanje tuženog je bila prije poznata tužitelju, pa se ne može pozivati da je to saznao tek kada je podatak o promjeni direktora i javno objavljen. Dakle, sud cijeni da je gore navedena odredba člana
66. stav 1. ZPD neprimjenjiva u tom smislu i da se tužitelj na istu ne može pozivati, jer je u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o posredništvu već bio upoznat sa činjenicom da J.B. više nije na poziciji direktora tuženog i da stoga nema ovlaštenje za zastupanje istog, odnosno da je na poziciji direktora tuženog M.M..
Predmetni ugovor o posredništvu je potpisao J.B. kao osoba neovlaštena za zastupanje tuženog, a sudu nije prezentovana pisana punomoć tuženog kojom se ovlašćuje J.B. da u ime i za račun tuženog pregovara, odnosno zaključuje predmetni ugovor o posredništvu.
Revident iznosi kontradiktornu tvrdnju da su radnje J.B. naknadno prihvaćene od strane tuženog. Takvim protivrječnim revizijskim navodima tužitelj potvrđuje da J.B. nije bio direktor ili punomoćnik tuženog, jer se naknadno mogu odobriti radnje samo one osobe
2 “Službeni list SFRJ”, broj 29/78, 39/85 i 57/89, “Službeni list RBiH”, broj 2/92 i 13/93, “Službene novine
FBiH”, broj 29/03 i 42/11
3 "Službene novine FBiH", br. 81/2015 i 75/2021
koja nije imala potrebno ovlaštenje ili je to ovlaštenje prekoračila, kako to regulišu odredbe članova 87. i 88. ZOO.
Prema utvrđenju prvostepenog suda tužitelj se nije obraćao tuženom u smislu člana 88. stav 2. ZOO, odnosno nije zahtijevao od tuženog kao neovlašćeno zastupanog da se u primjerenom roku izjasni da li ugovor odobrava. Takođe, kako utvrđuje nižestepeni sud, nije bilo takve komunikacije koju je u ime tuženog slao direktor koji je, prema podacima upisanim u sudski registar, jedina osoba ovlaštena za zastupanje tuženog, pa bi se samo direktor mogao izjašnjavati o eventualnom naknadnom odobrenju Ugovora.
Ako neovlašćeno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije ni zaključen (član 88. stav 3. ZOO).
Kako neovlašćeno zastupani nije naknadno odobrio ugovor, isti nije ni zaključen, pa ne stoji mogućnost utvrđenja ugovora ništavim, kakav je protivtužbeni zahtjev usvojio prvostepeni sud primjenom odredbi članova 103. stav 1. i 109. stav 1. ZOO, a drugostepeni sud to potvrdio. Radi se o nepostojećem ugovoru koji ne proizvodi bilo kakve pravne posljedice u odnosu između stranaka, zbog čega je ovaj sud tako postavljeni protivtužbeni zahtjev odbio.
Ostali prigovori revidenta, takođe, ne mogu uticati na drugačije rješenje ove pravne stvari,
pa ih ovaj sud nije posebno obrazlagao.
Slijedom izloženog, primjenom odredbi članova 248. i 250. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci presude.
Budući da tužitelj nije uspio u postupku povodom izjavljene revizije, osim što ovaj sud nalazi da je Ugovor nepostojeći, a ne ništav, što opet tužitelju ne daje nikakvo pravo, to je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka, uključujući trošak sastava revizije i sudske pristojbe na reviziju (član 397. stav 1. ZPP, u vezi sa članom 386. stav
1. ZPP).
Predsjednik vijeća
Dr. sc. Senad Mulabdić, s.r.
