Utvrđenje ništavosti sudskog poravnanja
BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OKRUŽNI PRIVREDNI SUD U BIJELJINI
Broj: 59 0 Ps 039810 24 Ps
Bijeljina, 10.01.2025. godine
Okružni privredni sud u Bijeljini, sudija Dragan Mitrović, u pravnoj stvari po tužbi tužioca Grad Bijeljina, zastupan po Pravobranilaštvu Republike Srpske - Sjedište zamjenika u Bijeljini, protiv tuženih „GRAD” a.d. Bijeljina, Ul. Miloša Crnjanskog br. 38, Bijeljina, zastupan po punomoćniku Lj. S., zaposleniku tuženog i GP „RAD” a.d. Bijeljina u stečaju, Ul. Miloša Crnjanskog bb, Bijeljina, zastupan po punomoćniku N.E iz Bijeljine, advokatu iz Bijeljine, radi utvrđenja ništavosti sudskog poravnanja, vrijednost spora 60.000,00 KM, nakon zaključenja glavne rasprave održane dana 12.12.2024. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 10.01.2025. godine, donio je sledeću
P R E S U D U
I Utvrđuje se da je sudsko poravnanje broj 59 0 Ps 034594 19 Ps od 01.07.2021. godine, zaključeno pred Okružnim privrednim sudom u Bijeljini, ništavno.
II Nalaže se Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka, Područna jedinica Bijeljina da uspostavi stanje upisa prije uknjižbe sudskog poravnanja u odnosu na stan broj 6 na I spratu površine 36 m2, sagrađen na k.č. broj 3376 podbroj 4, označen kao etažni dio P 1-10, upisan u podulošku 0 i listu nepokretnosti broj 4774 k.o. Bijeljina 2, u roku od 30 dana po pravosnažnosti presude.
III Obavezuju se tuženi „GRAD” a.d. Bijeljina i GP „RAD” a.d. u stečaju Bijeljina da tužiocu naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.800,00 KM, u roku od 30 dana po pravosnažnosti presude.
O b r a z l o ž e nj e
Tužilac je dana 17.04.2024. godine, podnio tužbu, protiv tuženih „GRAD” a.d. Bijeljina i GP „RAD” a.d. u stečaju Bijeljina, sa tužbenim zahtjevom da se utvrdi da je sudsko poravnanje broj 59 0 Ps 034594 19 Ps od 01.07.2021.godine, zaključeno pred Okružnim privrednim sudom u Bijeljini, ništavno i da se naloži Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka, Područna jedinica Bijeljina da uspostavi stanje upisa prije uknjižbe sudskog poravnanja u odnosu na stan broj 6 na I spratu površine 36 m2, sagrađen na k.č. broj 3376 podbroj 4, označen kao etažni dio P 1-10, upisan u podulošku 0 i listu nepokretnosti broj 4774 k.o. Bijeljina 2, uz naknadu troškova parničnog postupka.
U tužbi se navodi sledeće: da su tuženi „GRAD” a.d. Bijeljina i GP „RAD” a.d. u stečaju Bijeljina, na pripremnom ročištu održanom dana 01.07.2021. godine u Okružnom privrednom sudu u Bijeljini, zaključili sudsko poravnanje u parničnom predmetu broj 59 0 Ps 034594 19 Ps kojim se utvrđuje da je tuženi „GRAD” a.d. Bijeljina stekao pravo da se upiše kao vlasnik i posjednik na stanu br 6 na I spratu površine 36 m2, sagrađen na k.č. 3376 podbroj 4, označen kao etažni dio P1-10, upisan u podulošku 0 u Listu nepokretnosti broj 4774, k.o. Bijeljina 2, a što tuženi GP „RAD” a.d. u stečaju Bijeljina (tužilac u tom predmetu) priznaje i prihvata da se tuženi ''GRAD'' a.d. Bijeljina na osnovu tog Sudskog poravnanja u katastarskom operatu upiše kao posjednik stana br 6. na I spratu površine 36 m2, sagrađenog na k.č. broj 3376 podbroj 4, označenog kao etažni dio P1-10, upisan u podulošku 0 u Listu nepokretnosti 4774 k.o. Bijeljina 2, sa 1/1, te da se upiše kao korisnik zgrade i zemljišta sa ostalim korisnicima na posebnim dijelovima zgrade, te da se u zemljišnoj knjizi upiše kao vlasnik predmetnog stana sa 1/1 i kao suvlasnik na zemljištu srazmjerno površini na posebnom dijelu nepokretnosti (etažnoj svojini), a kada se za to stvore uslovi; da je stan koji je predmet sudskog poravnanja od 01.07.2021. godine, pravosnažnim Rješenjem Republičkog sekretarijata za reseljena lica i migracije broj 26.05/13-1164/20 od 04.02.2020. godine, vraćen tužiocu u posjed i raspolaganje a na osnovu Zakona o državnim stanovima na kojima ne postoji stanarsko pravo; da je tokom 2020. godine za nepokretnosti označene kao k.p. broj 3376/4 k.o. Bijeljina 2 upisane u podulošku broj 19 među kojima je i stan koji je predmet Sudskog poravnanja od 01.07.2021. godine, pred Komisijom za izlaganje na javni uvid podataka o nepokretnostima i utvrđivanju prava na nepokretnostima, vođen postupak izlaganja u kom postupku je donijeto Rješenje broj 21.12/951-052-4774.19/18 od 10.12.2020. godine, kojim se utvrđuje pravo svojine na posebnom dijelu objekta u podulošku broj 19 na k.p. broj 3376/4 k.o. Bijeljina 2 u korist tužioca; da je zaključeno Sudsko poravnanje od 01.07.2021. godine protivno prinudnim propisima jer je predmet sudskog poravnanja nepokretnost kojom nisu mogli raspolagati tuženi, jer ista nije njihovo vlasništvo niti posjed, već vlasništvo i posjed tužioca.
U odgovoru na tužbu, tuženi „GRAD” a.d. Bijeljina (u daljem tekstu: prvotuženi) navodi sledeće: ističe prigovor presuđene stvari iz razloga što je pred Okružnim privrednim sudom u Bijeljini vođen postupak po tužbi tužioca protiv tuženih „GRAD” a.d. Bijeljina i GP „RAD” a.d. u stečaju Bijeljina, radi poništenja sudskog poravnanja od 01.07.2021. godine, koji postupak je pravosnažno okončan presudom kojom se odbija tužbeni zahtjev; da je prvotuženi upisan kao vlasnik na spornoj stembenoj jedinici, a što proizilazi iz Lista nepokretnosti broj 4774 k.o. Bijeljina 2; da ne postoji pravni osnov za predmetnu tužbu; da nije moguće voditi ovaj spor kada se ima u vidu odredba člana 92. stav 3. ZPP, koja propisuje rokove za podnošenje tužbe radi pobijanja sudskog poravnanja.
U odgovoru na tužbu, tuženi GP „RAD” a.d. Bijeljina u stečaju (u daljem tekstu: drugotuženi) navodi sledeće: da su se prvotuženi i drugotuženi, kao investitor i izvođač radova dogovorili da predmetni stan pripadne drugotuženom; ističe prigovor aktivne legitimacije tužioca za podnošenje predmetne tužbe; predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.
Na glavnoj raspravi, izvedeni su dokazi čitanjem sledećih isprava: spis Okružnog privrednog suda u Bijeljini broj 59 0 Ps 034594 19 Ps, List nepokretnosti broj 4774 k.o. Bijeljina 2 od 07.12.2021. godine, Sudsko poravnanje zaključeno pred Okružnim privrednim sudom u Bijeljini broj 59 0 Ps 034594 19 Ps od 01.07.2021. godine, Rješenje Republičkog sekretarijata za raseljena lica i migracije broj 26.05/13-1164/20 od 04.02.2020. godine, Kopija spisa Komisije za izlaganje na javni uvid podataka o nepokretnostima i utvrđivanju prava na nepokretnostima za k.o. Bijeljina 2 broj 21.12/951-052-4774/18, Presuda Okružnog privrednog suda u Bijeljini br. 59 0 Ps 038449 22 Ps od 10.05.2023. godine, Presuda Višeg privrednog suda u Banja Luci br. 59 0 Ps 038449 23 Pž od 25.09.2023. godine, Zahtjev za predaju u posjed stambene jedinice br. 690/2024 od 01.04.2024. godine, List nepokretnosti broj 4774 k.o. Bijeljina 2 od 14.03.2024. godine, List nepokretnosti broj 4774 k.o. Bijeljina 2 od 07.12.2021. godine, Zapisnik 576 od 19.04.1994. godine, Rješenje Opštinskog sekretarijata za prostorno uređenje i stambeno komunalno poslove i urbanizam Opštine Bijeljina broj 05/I-360-53 od 10.10.1990. godine, Rješenje o odobrenju za građenje Opštinskog sekretarijata za prostorno uređenje i stambeno komunalno poslove i urbanizam Opštine Bijeljina 05/I-360-4 od 16.01.1990. godine, Nalaz vještaka geodetske struke Sanje Mihajlović po zahtjevu GP „RAD“ a.d u stečaju od 02.11.2020. godine, Zapisnik broj 1083/2017 od 14.06.2017. godine, Zapisnik od 01.07.2021. godine, Odluka o osnivanju OJDP „GRAD“ Bijeljina od 05.06.1995. godine, Rješenje RGU PJ Bijeljina o provedenoj promjeni broj 21.12-952.1-3484/2021 od 20.10.2021. godine, Obavještenje Gradske uprave Grada Bijeljina broj 02/3-37-1-1225/2024 od 24.05.2024. godine, Opomena pred tužbu broj 693/22 od 14.03.2022. godine upućena R. D., Rješenje Okružnog privrednog suda u Bijeljini broj 59 0 St 003470 08 St od 25.10.2021. godine, Rješenje o urbanističkoj saglasnosti Opštinskog sekretarijata za prostorno uređenje i stambeno komunalno poslove i urbanizam Opštine Bijeljina broj 05/I-364-1358/89 od 27.10.1989. godine, List nepokretnosti broj 4774 K.O. Bijeljina 2 od 29.05.2019. godine, saslušanje svjedoka S. M. i G. M.
Prema odredbi člana 7. stav 1. Zakona o parničnom postupku (Sl.gl.RS br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09, 105/08, 45/09, 49/09, 61/13, 109/21 i 27/24 – u daljem tekstu: ZPP), stranke su dužne da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i izvode dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
Svaka stranka je dužna da dokaže činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev (član 123. stav 1. ZPP).
Ako sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću da utvrdi neku činjenicu, o postojanju ove činjenice zaključiće primjenom pravila o teretu dokazivanja (član 126. ZPP).
Koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud na osnovu slobodne ocjene dokaza pri čemu će sud savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno (član 8. ZPP).
Ocjenom izvedenih dokaza i to kako svakog dokaza posebno, tako i u njihovoj međusobnoj vezi, imajući u vidu i navode samih stranaka, odlučeno je kao u izreci ove presude iz sledećih razloga:
Iz provedenih materijalnih dokaza, saslušanja svjedoka, te rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio sledeće relevantne činjenice za razrešenje predmetnog spora:
da su u parničnom predmetu ovog suda broj 59 0 Ps 034594 19 Ps, drugotuženi kao tužilac i prvotuženi kao tuženi, na pripremnom ročištu održanom dana 01.07.2021. godine, zaključili Sudsko poravnanje i to na način da se utvrđuje da je prvotuženi stekao pravo da se upiše kao vlasnik i posjednik na stanu br 6 na I spratu površine 36 m2, sagrađen na k.č. 3376 podbroj 4, označen kao etažni dio P1-10, upisan u podulošku 0 u Listu nepokretnosti broj 4774, k.o. Bijeljina 2, a što drugotuženi priznaje i prihvata da se prvotuženi na osnovu navedenog Sudskog poravnanja u katastarskom operatu upiše kao posjednik stana br 6. na I spratu površine 36 m2, sagrađenog na k.č. 3376 podbroj 4, označenog kao etažni dio P1-10, upisan u podulošku 0 u Listu nepokretnosti 4774 k.o. Bijeljina 2, sa 1/1, te da se upiše kao korisnik zgrade i zemljišta sa ostalim korisnicima na posebnim dijelovima zgrade, te da se u zemljišnoj knjizi upiše kao vlasnik predmetnog stana sa 1/1 i kao suvlasnik na zemljištu srazmjerno površini na posebnom dijelu nepokretnosti (etažnoj svojini), a kada se za to stvore uslovi;
da u katastarskoj evidenciji kao korisnik predmetnog stana nije bilo upisano niti jedno lice, a zemljišnoknjižna evidencija za predmetni stan nije postojala;
da je rješenjem Republičkog sekretarijata za raseljena lica i migracije Vlade Republike Srpske – Odjeljenje za prvostepeni postupak broj 26.05/1-3-1164/20 od 04.02.2020. godine tužiocu vraćen u posjed i raspolaganje stan u ulici Njegoševa broj 32/6 u Bijeljini površini 37,50 m2, po strukturi garsonjera, a iz obrazloženja rješenja proizilazi da stan spada u kategoriju državnih stanova na kojima je prestalo stanarsko pravo i da nosilac prava raspolaganja drugotuženi, nije podnio zahtjev za povrat stana;
da se u Listu nepokretnosti broj 4774 k.o. Bijeljina 2, a prema prepisu od 07.12.2021. godine na predmetnoj nekretnini vodi prvotuženi kao posjednik sa 1/1 u podulošku broj 19;
da je na osnovu projekta izrađenog od strane RO Zavod za projektovanje i izgradnju Bijeljina od 1989. godine, te Urbanističke saglasnosti broj 05/I-364-1358/89 od 27.10.1989. godine i rješenja o odobrenju za građenje broj 05/I-360-4 od 16.01.1990. godine, drugotuženi izvršio adaptaciju postojećeg prizemlja i nadogradnju dva sprata i potkrovlja na objektu bivše Gradsko kupatilo u Bijeljini (tada zemljište označeno kao k.č. 8/57 upisano u zk. ul. 319 k.o. Bijeljina i k.p. 3381 Pl 794 k.o. Bijeljina);
da je adaptacija prizemlja postojećeg objekta izvršena na način da se prizemlje objekta preuredilo u kancelarijski prostor, a u nadogradnji dva sprata i potkrovlja, izgrađeni su stanovi na postojećem objektu;
da je odobrenje za upotrebu novoizgrađenog stambenog objekta izdato 10.10.1990. godine;
da je dana 19.04.1994. godine između pravnog prethodnika prvotuženog, Opštinskog društvenog fonda za izgradnju i održavanje stambeno-poslovnog prostora, uređenje i korištenje građevinskog zemljišta Bijeljina (čiji je osnivač tužilac) i drugotuženog (tadašnji naziv Holding d.d. Rad Bijeljina) sačinjen zapisnik o podjeli stanova kojim zapisnikom je konstatovano da stan broj 6/16 objekat Njegoševa, staro kupatilo pripada drugotuženom i da je drugotuženi isti preuzeo;
da je po zapisniku broj 1083/2017 od 14.06.2017. godine, izvršena podjela neuknjiženog stambenog objekta označenog kao stan u objektu „staro gradsko kupatilo“ površine od 36 m2, k.č. 3376/4, P1-10, List nepokretnosti 4774 k.o. Bijeljina 2, između prvotuženog i drugotuženog na način da se isti uknjiži kao pravo svojine u korist prvotuženog sa 1/1;
da je Komisija za izlaganje na javni uvid podataka o nepokretnostima i utvrđivanju prava na nepokretnostima, u postupku izlaganja donijela Rješenje broj 21.12/951-052-4774.19/18 od 10.12.2020. godine, kojim se utvrđuje pravo svojine na posebnom dijelu objekta u podulošku broj 19, između ostalog i jedonosoban stan površine 36 m2 na prvom spratu, na k.p. broj 3376/4 u privremenom Listu nepokretnosti broj 4774 k.o. Bijeljina 2, u korist tužioca;
da je drugotuženi, u postupku izlaganja predmetne nekretnine, podnio Zahtjev za javno izlaganje, dana 16.01.2019. godine, te da je u istom postupku saslušan punomoćnik drugotuženog, J. M., a što proizilazi iz Dopunskog zapisnika od 19.06.2020. godine;
da je pred ovim sudom tužilac, protiv tuženih podnio tužbu radi poništenja sudskog poravnanja od 01.07.2021. godine, koji postupak je pravosnažno okončan Presudom Okružnog privrednog suda u Bijeljini broj 59 0 Ps 038449 22 Ps od 10.05.2023. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev da se poništi sudsko poravnanje od 01.07.2021. godine.
Predmet spora je zahtjev tužioca kojim traži da se utvrdi ništavost sudskog poravnanja od 01.07.2021. godine, zaključenog pred Okružnim privrednim sudom u Bijeljini u predmetu broj 59 0 Ps 034594 19 Ps, kao i da se naloži Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko pravne poslove, PJ Bijeljina da uspostavi stanje upisa prije uknjižbe sudskog poravnanja.
Poravnanje, pa i sudsko poravnanje je po svojoj prirodi ugovor između stranaka kojim uređuju spor ili otklanjaju neizvjesnost o međusobnim pravima i obavezama. Sud po službenoj dužnosti pazi da se ne zaključi poravnanje u pogledu zahtjeva kojima stranke ne mogu da raspolažu.
Odredbom člana 103. Zakona o obligacionim odnosima (Sl.list SFRJ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 te Sl.gl.RS br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04 – u daljem tekstu: ZOO) je propisano da je ugovor koji je protivan prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim običajima ništav ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
Odredbom člana 47. ZOO koja reguliše ništavost ugovora je propisano da kada je predmet obaveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv, ugovor je ništav.
Treća lica (kao tužilac u konkretnom slučaju, koji nije učesnik sudskog poravnanja), mogu tražiti utvrđenje ništavosti zaključenog poravnanja ako imaju pravni interes, odnosno ako su njihova prava sudskim poravanjem povrijeđena. Posljedica zaključenog poravnanja sa povredom opštih granica slobode ugovaranja je apsolutna ništavost ugovora o poravnanju. Predmet poravnanja može biti samo pravo kojim se može raspolagati u imovinskim odnosima. Kao dvostrani ugovor može se tražiti utvrđenje ništavosti iz razloga iz kojih se može tražiti utvrđenje ništavosti svakog drugog ugovora.
Kada se ima u vidu da je sudsko poravnanje po svom karakteru materijalno pravni ugovor, u tom slučaju može se tražiti utvrđivanje ništavosti sudskog poravnanja, prema odredbama materijalnog prava, a ne samo pobijanje po odredbama ZPP. Da se može zahtijevati utvrđenje ništavosti sudskog poravnanja prema odredbama materijalnog prava, zauzet je stav u Rješenju Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 197731 18 Rev od 21.08.2018. godine.
Nije osnovan prigovor presuđene stvari, obzirom da tužilac ovdje traži utvrđivanje ništavosti sudskog poravnanja iz razloga propisanih odredbom člana 103. ZOO. Parnični postupak vođen pred Okružnim privrednim sudom u Bijeljini pod posl. brojem 59 0 Ps 038449 22 Ps je vođen radi poništenja sudskog poravnanja po odredbama procesnog građanskog prava i to u smislu odredbe člana 92. ZPP. Dakle, tužbeni zahtjev postavljen u parničnom postupku broj 59 0 Ps 038449 22 Ps i predmetni tužbeni zahtjev, nisu identični.
Nije osnovan prigovor aktivne legitimacije tužioca za podnošenje predmetne tužbe iz razloga što je odredbom člana 109. ZOO propisano da se na ništavost može pozivati svako zainteresovano lice. Imajući u vidu da je tužilac u postupku javnog izlaganja, upisan kao titular prava svojine sa 1/1 na predmetnoj nepokretnosti, onda tužilac ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe i aktivno je legitimisan u ovom sporu.
Obzirom da se pravo na isticanje ništavosti ne gasi (član 110. ZOO), to nije osnovano ni pozivanje na rokove propisane odredbom člana 92. stav 3. ZPP, jer se predmetnom tužbom zahtjeva utvrđenje ništavosti sudskog poravnjanja, prema odredbama materijalnog prava.
Nije sporno da je Rješenjem Okružnog privrednog suda u Bijeljini broj 59 0 St 003470 08 St od 25.10.2021. godine, zaključen stečajni postupak nad drugotuženim. Kako navedeno rješenje o zaključenju stečaja nije dostavljeno sudskom registru radi brisanja, iz razloga što se pred ovim sudom trenutno vode parnični postupci u kojima je drugotuženi stranka, onda drugotuženi i dalje zadržava svoju stranačku sposobnost, sve do brisanja iz sudskog registra (zastaje sa brisanjem iz registra do pravosnažnog okončanja ovih postupaka).
Ocjenom izvedenih dokaza, sud nalazi da prvotuženi i drugotuženi nisu mogli raspolagati zahtjevima i zaključiti sudsko poravnanje dana 01.07.2021. godine u predmetu ovog suda broj 59 0 Ps 034594 19 Ps, obzirom da je predmetna nepokretnost, koja je bila predmet zaključenja sudskog poravnanja u tada zvaničnoj evidenciji, bila upisana u Podulošku 0, na nepoznate korisnike, odnosno da nije bila upisana kao posjed ni prvotuženog ni drugotuženog. Stan koji je bio predmet sudskog poravnanja između prvotuženog i drugotuženog je vraćen u posjed i raspolaganje tužiocu rješenjem Republičkog sekretarijata za raseljena lica i migracije broj 2605/1-3-1164/20 od 04.02.2020. godine. Rješenjem Komisije za izlaganje na javni uvid podataka o nepokretnostima i utvrđivanju prava na nepokretnosti broj 21.12/951-052-4774.19/18 od 10.12.2020. godine utvrđeno je pravo svojine u korist tužioca na predmetnom stanu upisanom u Podulošku 19, privremenog Lista nepokretnosti broj 4774 k.o. Bijeljina 2.
Drugotuženi je učestvovao u postupku izlaganja, isti je sa tim postupkom upoznat (stavio je zahtjev za javno izlaganje od 16.01.2019. godine i saslušan je u tom postupku dana 19.06.2020. godine) i dostavljeno mu je Rješenje Komisije za izlaganje od 10.12.2020. godine, dana 25.01.2021. godine (što se da vidjeti iz dostavnice koja se nalazi u spisu Komisije za izlaganje), tako da nije osnovana tvrdnja drugotuženog da nije pozvan da učestvuje u postupku izlaganja, da nije o tome imao saznanja, te da u mometu zaključenja sudskog poravnanja je bio savjestan. Nakon što je Komisija za izlaganje donijela rješenje od 10.12.2020. godine, drugotuženi iako upoznat s tim rješenjem, zaključuje sudsko poravnanje sa prvotuženim 01.07.2021. godine, što znači da je drugotuženi bio nesavjestan.
Prvotuženi i drugotuženi kao investitor i izvođač radova su se dogovorili da predmetni stan pripadne prvotuženom, a po zapisniku od 14.06.2017. godine i zapisniku od 01.07.2021. godine, po kojim osnovama su i zaključili sudsko poravnanje. Međutim, prvotuženi i drugotuženi nisu mogli raspolagati sa pravima koja nisu imali, pogotovo što iz nalaza vještaka geodetske struke Sanje Mihajlović, od 02.11.2020. godine, proizlazi činjenica, da na predmetnoj nepokretnosti u katastarskoj evidenciji kod nadležne Republičke uprave, nije bio upisan ni prvotuženi ni drugotuženi, odnosno niko nije bio upisan kao posjednik, pa uzimajući u obzir činjenicu da prvotuženi i drugotuženi nemaju valjanih materijalnih dokaza o načinu sticanja predmetne nepokretnosti, to su isti raspolagali sa pravima sa kojima nisu mogli u momentu zaključenja navedenog sudskog poravnanja i tužilac osnovano ukazuje na apsolutnu ništavost ovog sudskog poravnanja, jer je isto za predmet imalo stvar, koja nije mogla biti predmet među parničnim strankama u tom postupku, odnosno koje nisu imale dokaze ni o svojini ni o državini iste, pa prema tome, predmet ugovora među prvotuženim i drugotuženim, a što je pravni karakter sudskog poravnanja koje se ima smatrati ugovorom, bio je nedopušten predmet prema članu 47. i članu 49. ZOO, iz razloga što je isti nedopušten, jer nije dopušteno raspolagati sa pravom svojine drugog lica.
Načelo iz člana 17. Zakona o stvarnim pravima (Službeni glasnik Republike srpske, broj: 124/08, 3/09, 58/09, 95/11, 60/15 i 107/19, 1/21 i 119/21-u daljem tekstu: ZSP) propisuje da je svojina stvarno pravo, koje vlasniku daje ovlašćenje da slobodno i po svojoj volji stvar drži, koristi i da s njome raspolaže, a svakoga od toga prava isključi u granicama određenim zakonom, te da je svako dužan da se uzdržava od povrede prava svojine drugog lica.
Pravo svojine se stiče na osnovu pravnog posla, zakona, odluke suda ili drugog organa i nasljeđivanjem, uz ispunjenje pretpostavki propisanih zakonom, a što je propisano članom 23. stav 1. ZSP, iz čega proizilazi da je tužilac stekao pravo svojine na predmetnoj nepokretnosti u postupku izlaganja koje je rezultiralo donošenjem Rješenja Komisije za izlaganje od 10.12.2020. godine. Također, iz obrazloženja navedenog rješenja Komisije za izlaganje proizilazi da drugotuženi nije imao pravni osnov za upis prava svojine na predmetnoj nepokretnosti u njegovu korist.
Kako je utvrđena ništavost navedenog sudskog poravnanja u smislu odredbe člana 103. ZOO, to se zahtjev tužioca za uspostavu ranijeg stanja u javnim knjigama, koje je postojalo prije zaključenja sudskog poravnanja, ukazuje osnovanim u smislu odredbe člana 104. stav 1. ZOO.
Sud je cijenio i ostale navode prvotuženog i drugotuženog, ali ih posebno ne obrazlaže u presudi, smatrajući takve navode irelevatnim, te da ne bi doveli do drugačije odluke suda u ovoj pravnoj stvari.
Imajući u vidu sve naprijed navedeno, primjenom odredbi člana 23. stav 1. i 17. Zakona o stvarnim pravima, te odredbi člana, 47., 49., 103., 104. stav 1. 109. i 110. ZOO, usvojen je tužbeni zahtjev u cijelosti, kako je to navedeno u stavu I i stavu II izreke Presude.
Odluka o troškovima postupka u stavu III Presude, donijeta je na osnovu odredbi člana 383, 386. stav 1., 387., 395. i 396. ZPP, pa kako je tužilac u cijelosti uspio u sporu, to su tuženi dužni naknaditi troškove postupka, koji čine sledeći izdaci: sastav tužbe u iznosu od 700,00 KM (350 bodova x 2,00 KM), zastupanje na ročištu od 12.09.2024. godine u iznosu od 700,00 KM (350 bodova x 2,00 KM), zastupanje na ročištu od 06.11.2024. godine u iznosu od 700,00 KM (350 bodova x 2,00 KM), zastupanje na ročištu od 12.12.2024. godine u iznosu od 700,00 KM (350 bodova x 2,00 KM), sve shodno odredbi člana 2. Tarifni broj 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata ( Sl.gl. RS br. 68/05).
Ukupni dosuđeni troškovi parničnog postupka iznose 2.800,00 KM, a prema vrijednosti spora koja iznosi 60.000,00 KM, tako da je sud obavezao tužene da iste nadoknade tužiocu, kako je to navedeno u stavu III izreke Presude.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: S u d i j a
Protiv ove presude može se izjaviti žalba Višem privrednom Dragan Mitrović
sudu u Banja Luci u roku od 15 dana.
Rok za žalbu počinje teći prvog narednog dana
od dana donošenja presude.
Žalba se podnosi putem ovog suda
u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.
