Utvrđivanje bračne stečevine kao prethodno pitanje
Pitanje da li određene nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu pravnih prednika tužitelja ne mora biti postavljeno u formi glavnog zahtjeva, već to pitanje može predstavljati i prethodno pitanje za donošenje odluke o zahtjevu za utvrđenje ništavosti ugovora koji za predmet imaju tu bračnu stečevinu kao i za utvrđenje da te nekretnine predstavljaju ostavinu pravnog prednika tužitelja.
Obrazloženje:
"Revizija nije osnovana.
... osnovano se u reviziji posredno, kroz sadržaj revizije, prigovara da je odluka o odbijanju tužbenog zahtjeva zasnovana na povredi odredaba parničnog postupka iz člana 209. u vezi sa članovima 8. i 191. stav 4. ZPP.
Tužitelji su, kao što je to naprijed rečeno, svoj tužbeni zahtjev zasnivali i na tvrdnjama da predmetne nekretnine..., čine bračnu stečevinu njihovih roditelja.
Po svojoj suštini ovakav tužbeni zahtjev predstavlja zahtjev za utvrđenje da su ništavi darovni ugovori od 15. 5. 2008. godine i 27. 5. 2008. godine jer su za predmet darovanja imali bračnu stečevinu pravne prednice tužitelja, te da te nekretnine predstavljaju njenu ostavinu. Pitanje da li određene nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu pravnih prednika stranaka ne mora biti postavljeno u formi glavnog zahtjeva, već to pitanje može predstavljati i prethodno pitanje za donošenje odluke (član 12. ZPP) o zahtjevu za utvrđenje ništavosti ugovora koji za predmet imaju bračnu stečevinu kao i za utvrđenje da te nekretnine predstavljaju ostavinu pravnog prednika tužitelja.
Stoga je neprihvatljiv pravni stav drugostepenog suda da su tužitelji pogrešno postavili tužbeni zahtjev, odnosno da nisu postavili tužbeni zahtjev za utvrđenje da sporne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu njihovih roditelja.
Odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva, sa stanovišta činjeničnog osnova koji je vezan za tvrdnju da predmetne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu... nižestepeni sudovi su donijeli i primjenom odredbe člana 126. ZPP.
Prema odredbi člana 126. ZPP, kada sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi koju činjenicu, o postojanju te činjenice treba zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Međutim, ukoliko sud ne izvrši pravilno ocjenu izvedenih dokaza, tada nije ovlašten odbiti tužbeni zahtjev pozivajući se na pravilo o teretu dokazivanja iz člana 126. ZPP.
Revidenti osnovano dovode u pitanje pravilnost zaključka nižestepenih sudova da se na osnovu ocjene izvedenih dokaza, u smislu člana 8. ZPP, nije sa sigurnošću mogla utvrditi činjenica da predmetne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu njihovih roditelja, usljed čega je o postojanju te činjenice zaključak izveden primjenom pravila o teretu dokazivanja.
Prvostepeni sud je propustio cjelovito ocijeniti iskaze parničnih stranaka, te nije naveo uvjerljive i pravilne razloge zbog čega te dokaze smatra nedovoljnim i nepodobnim za utvrđenje naprijed navedene sporne činjenice, na kojoj je zasnovan tužbeni zaključak.
Naime, na glavnoj raspravi od 24. 4. 2020. godine, prilikom saslušanja u svojstvu parnične stranke, tužitelji su naveli da su sporne nekretnine njihovi roditelji stekli tokom braka, što nije osporeno od strane tuženih.
U obrazloženju presude (strana 7., pasus 5 i 6) prvostepeni sud je naveo da je saslušanjem tužiteljice... "zaključio da je sve nekretnine Đ. S stekao u braku sa svojom suprugom". Navedeni zaključak je u suprotnosti sa zaključkom sudova da tužitelji nisu dokazali da predmetne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu njihove pravne prednice, što obrazloženja nižestepenih presuda čini nejasnim i kontradiktornim (član 191. stav 4. ZPP u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda).
Stoga zaključak nižestepenih sudova o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, sveden na obrazloženje da je prvostepeni sud primjenom pravila o teretu dokazivanja uzeo da tvrdnje tužitelja nisu utvrđene u mjeri izvjesnosti ne pruža, za sada, neophodnu osnovu za kontrolu pravilnosti odluka nižestepenih sudova. Drugostepeni sud je propustio da sankcioniše nepravilnu primjenu odredbe člana 8. ZPP od strane prvostepenog suda te je na taj način i sam preuzeo tu povredu i podigao je na rang revizijskog razloga.
Na osnovu svega izloženog valjalo je primjenom odredbe člana 249. stav 1. ZPP odlučiti kako je to bliže navedeno u stavu prvom izreke ove revizijske odluke, dok je primjenom odredbe člana 248. ZPP odlučeno kako je to bliže navedeno u stavu drugom revizijske odluke.
U ponovnom postupku drugostepeni sud će na održanoj raspravi otkloniti povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovom revizijskom odlukom te nakon toga donijeti novu i na zakonu zasnovanu odluku."
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 51 0 P 156118 21 Rev od 20.1.2022. godine)
