Zabrana ulaganja revizije protiv pravosnažne presude o razvodu braka

Obrazloženje

"U tužbi tužitelj nije uopšte označio vrijednost predmeta spora, pa time ni preko propisanog iznosa od 30.000,00 KM. Tužena nije u reviziji, a ni tokom postupka označila iznos koji potražuje na ime izdržavanja zajedničkog maloljetnog djeteta, a ni dosuđeni iznos po tom osnovu nije izražen u apsolutnom novčanom iznosu, slijedom čega se ne može odrediti ni neka druga vrijednost pobijane presude ili njenog dijela, koja bi, eventualno, prelazila vrijednost od 30.000,00 konvertibilnih maraka i koja bi predmetnu reviziju učinila dozvoljenom, u smislu odredbe člana 237. stav 2. ZPP.

Pored toga, brak koji prestaje snagom pravosnažne presude kojom je brak razveden (kao u ovom slučaju), ne može se novom presudom uspostaviti. Zbog toga Vrhovni sud nije ovlašten da po reviziji ili povodom kojeg drugog pravnog lijeka, izmjeni presudu o razvodu braka, kako je izričito propisano odredbom člana 76. Porodičnog zakona ("Sl.glasnik RS" broj 54/02, 41/08 i 63/14), pa je predmetna revizija u ovom dijelu i po ovom osnovu nedopuštena. Zabrana ulaganja vanrednog pravnog lijeka protiv pravosnažne presude o razvodu braka ustanovljena je spomenutom odredbom Porodičnog zakona, pa iz tog razloga nema mjesta primjeni ni odredbe člana 237. stav 3. ZPP na koju se poziva revidentica. Osim toga, u reviziji se ne objašnjava zašto bi odlučivanje o reviziji bilo od značaja za obezbjeđenje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti je ista sačinjena po pravilima propisanim odredbom člana 237. stav 4. ZPP, pa se o istoj nije moglo odlučivati ni primjenom ovih zakonskih odredbi i pod uslovom da nema zabrane sadržane u odredbi člana 76. Porodičnog zakona."