Zakonski uslovi za odbitak ulaznog poreza po osnovu PDV
(član 32. Zakona o PDV-u, „Službeni glasnik BiH“, br. 9/2005, 35/2005, 100/2008 i 33/2017)
Obveznik ima pravo na odbitak PDV-a koji je obavezan da plati ili koji je platio prilikom nabavke dobara ili usluga od drugog obveznika, odnosno prilikom uvoza dobara, pod uslovom da ta dobra ili usluge koristi za promet dobara i usluga koji podliježe plaćanju PDV-a.
Iz obrazloženja:
Pobijanom presudom pravilno je zaključeno da tužitelj neosnovano osporava obračun ulaznog PDV-a u iznosu od 19.456,00 KM, koji se odnosi na PDV iskazan na ulaznim fakturama izdatim od strane dobavljača B., B.L., K., B.L., notara S. i B., te advokata Đ. L.
Sve usluge koje su navedeni dobavljači pružili tužitelju odnose se na:
– procjenu vrijednosti imovine radi povećanja osnivačkog uloga,
– reviziju finansijskih izvještaja,
– notarske obrade ugovora u vezi s donošenjem odluke o povećanju osnivačkog uloga u vidu zemljišta,
– druge usluge vezane za zemljište, te
– pružanje advokatskih i konsultantskih usluga radi povećanja osnovnog kapitala nenovčanim ulozima (nepokretnostima).
U postupku kontrole, poreski organi su utvrdili da tužitelj – prema Obavještenju Republičkog zavoda za statistiku RS-a br. 32385 od 18.09.2013. godine – obavlja djelatnost „upravljanje nekretninama uz naplatu ili na osnovu ugovora“, ali je tokom čitavog kontrolisanog perioda u podnesenim PDV prijavama iskazivao isključivo ulazni PDV, osim u poreskim periodima 1508 i 1512, gdje su prijavljene obaveze za plaćanje.
U vezi s tim, i po zaključku ovog apelacionog vijeća, pravilno je utvrđeno da tužitelj:
– nije imao prihode iz registrovane djelatnosti,
– nije imao zaposlenih,
– nije u kontrolisanom periodu obavljao nikakvu poslovnu djelatnost,
– nije vršio oporezive isporuke dobara i usluga, niti ostvarivao oporezive prihode.
Jedina iznimka bila je prodaja kancelarijskog namještaja u 2015. godini (poreski periodi 1508 i 1512), koja je evidentirana kao prihod po osnovu prodaje osnovnih sredstava.
U 2018. godini, tužitelj je prijavio ukupni poreski kredit za cjelokupan kontrolisani period i zahtijevao povrat tog iznosa putem obilježavanja polja 80 PDV prijave slovom „H“.
Vijeće za upravne sporove je pravilno postupilo kada je prihvatilo navode iz osporenog rješenja, koje se osnovano pozvalo na član 32. stav 1. i 2. Zakona o PDV-u, prema kojem je ulazni porez onaj PDV koji je obvezniku obračunat na promet dobara ili usluga, ili koji je platio (ili je obavezan da plati) pri uvozu dobara, pod uslovom da se ta dobra i usluge koriste ili treba da se koriste za obavljanje registrovane poslovne djelatnosti.
Obveznik ima pravo na odbitak PDV-a samo ukoliko je predmetna nabavka vezana za promet dobara i usluga koji podliježu oporezivanju.
Po mišljenju apelacionog vijeća, pravilno je zaključeno da tužitelj nije obavljao registrovanu djelatnost, te usluge evidentirane u knjigovodstvu nije koristio za oporezivi promet, zbog čega ne postoji pravo na odbitak ulaznog PDV-a, u skladu s članom 32. stav 1. i 2. Zakona o PDV-u.
(Iz presude Apelacionog upravnog vijeća, broj: S1 3 U 033499 21 Uvp)
