
Zastara potraživanja komunalne naknade
Kada je određeno da se za kalendarsku godinu komunalna naknada isplaćuje u određenim mjesečnim iznosima i da dospijeva godišnje, potraživanje komunalne naknade predstavlja povremeno potraživanje na koje se primjenjuje trogodišnji rok zastare.
Obrazloženje:
"U konkretnom predmetu prvostepeni sud je pobijanim rješenjem prigovor izvršenika izjavljen protiv rješenja o izvršenju odbio. Izvršenik je u prigovoru iznijela prigovor zastare potraživanja.
Prvostepeni sud je odlučujući o istaknutom prigovoru prigovor odbio primjenjujući odredbu člana 379. ZOO FBiH izvodeći zaključak da se radi o potraživanju koje je utvrđeno odlukom upravnog organa pa da se ima primijeniti zastarni rok od 10 godina i obzirom da je prijedlog za izvršenje sudu podnijet dana 07.09.2022. godine a izvršna isprava na osnovu koje je zatraženo donošenje rješenja o izvršenju donijeta dana 07.11.2014. godine, prvostepeni sud je zaključio da je prigovor protiv rješenja o izvršenju neosnovan.
Drugostepeni sud zaključuje, prvostepeni sud je u ovoj izvršnoj stvari odlučujući o prigovoru zastare istaknutom u prigovoru protiv rješenja o izvršenju imao pogrešan pravni pristup i zbog pogrešnog pravnog pristupa izveo je pogrešan zaključak kada je prigovor odbio, pa se žalba izvršenika ukazuje osnovanom iz slijedećih razloga:
Iz stanja u spisu predmeta proizlazi da je prijedlog za donošenje rješenja o izvršenju sudu podnesen dana 07.09.2022. godine, da je donošenje rješenja o izvršenju zatraženo na osnovu rješenja koje je donio tražilac izvršenja kojim je obavezao izvršenika kao obveznika komunalne naknade na plaćanje komunalne naknade u iznosu od 60,00 KM godišnje, da obaveza plaćanja komunalne naknade počinje od 01.01.2014. godine, dakle rješenjem tražitelja izvršenja određena je obaveza izvršeniku na plaćanje komunalne naknade, unaprijed ustanovljena obaveza plaćanja navedene naknade na godišnjem nivou, odnosno 5,00 KM mjesečno, dakle određeno je da se ta naknada isplaćuje u određenim mjesečnim iznosima, da obaveza plaćanja počine od 01. januara 2014. godine, da se plaćanje vrši najkasnije do zadnjeg dana u tekućem mjesecu za prethodni mjesec, te da ukoliko obveznik ne plati mjesečne iznose komunalne naknade u roku od godinu dana od dana pravosnažnosti rješenja, cjelokupan iznos dospijeva za naplatu.
Dakle, iz navedenog proizlazi da komunalna naknada na način kako je određena rješenjem tražioca izvršenja na temelju kojeg je pokrenut ovaj izvršni postupak, određuje se za određenu kalendarsku godinu i dospijeva godišnje.
Potraživanje komunalne naknade predstavlja povremeno potraživanje na koje se primjenjuje trogodišnji rok zastare u smislu člana 379. stav 2. ZOO FBiH, što između ostalog proizlazi kako iz prakse domaćih sudova, tako i iz prakse Ustavnog suda BiH (vidjeti odluku broj AP-4803/18).
Stoga je prvostepeni sud u ovom predmetu pogrešno postupio kada je izveo pravni zaključak da se u pogledu prigovora zastare ima primijeniti rok od 10 godina, koji rok je propisan odredbom člana 397. stav 1. ZOO FBiH jer u konkretnom predmetu u razrješenju istaknutog prigovora zastare imao se primijeniti član 379. stav 2. ZOO FBiH a potom prigovor raspraviti sa aspekta člana 47. stav 1. tačka 10. ZIP FBiH.
Kako je prvostepeni sud u razrješenju istaknutog prigovora zastare imao pogrešan pravni pristup, to nije mogao pravilno utvrditi činjenice koje se odnose na period za koji potraživanje nije zastarjelo, pa je uvažavajući žalbu izvršenika, pobijano rješenje valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovni postupak, te primjenom odredbe člana 235. stav 1. točka 3. ZPP FBiH u vezi sa članom 21. ZIP FBiH odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U ponovnom postupku prvostepeni sud treba imati u vidu da je prijedlog sudu podnesen dana 07.09.2022. godine, da je izvršna isprava na osnovu koje se zahtijeva donošenje rješenja o izvršenju postala pravosnažna dana 30.12.2014. godine a izvršna dana 30.12.2015. godine, da je određeno plaćanje počev od 01.01.2014. godine na godišnjem nivou a potom pravilno utvrditi za koji period potraživanje nije zastarjelo."
(Rješenje Kantonalnog suda u Bihaću, 20 0 I 078104 23 Gž od 5.12.2023. godine)