Advokatska kancelarija

weight
"Na┼ía za┼ítita nije u na┼íem oru┼żju, niti u nauci, niti u sakrivanju.
Naša zaštita je u pravu i zakonima" Albert Einstein

AP

 

Odluka Ustavnog suda BiH - Zakon o šumama Republike Srpske - U 4/21 od 27. 09. 2021.


Broj predmeta U-4/21
Naslov Sedam delegata Vije─ça naroda Republike Srpske
Osporeni akt
Datum odluke 27. 09. 2021.
Vrsta odluke/rješenja Odluka o meritumu
Objavljeno u
Klju─Źne rije─Źi 6.3.a. - Ocjena ustavnosti - nadle┼żnost iz ─Źl. VI/3.a)
Dr┼żavno vlasni┼ítvo
Povrede ─îlan VI/3.a i VI/3.c) Ustava BiH - Ocjena ustavnosti - Saglasnost sa Ustavom/EK
Nema povrede
Zaklju─Źak Ustavni sud zaklju─Źuje da osporene odredbe Zakona o ┼íumama nisu u skladu sa ─Źl. I/1., III/3.b) i IV/4.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zato ┼íto se pitanja koja se odnose na utvr─Ĺivanje vlasni─Źkog statusa dr┼żavne imovine, kao i nadle┼żnost u vezi toga izme─Ĺu dr┼żavnih i entitetskih organa, trebaju regulisati zakonom koji ─çe biti donesen na dr┼żavnom nivou, jer su ta pitanja u isklju─Źivoj nadle┼żnosti dr┼żave BiH prema navedenim odredbama Ustava BiH.

na sjednici odr┼żanoj 23. septembra 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odlu─Źuju─çi o zahtjevu sedam delegata Vije─ça naroda Republike Srpske za ocjenu ustavnosti Zakona o ┼íumama Republike Srpske (ÔÇ×Slu┼żbeni glasnik Republike SrpskeÔÇť br. 75/08, 60/13 i 70/20),

utvr─Ĺuje se da odredbe ─Źlana 3, ─Źlana 4. stav 1, ─Źlana 5. stav 2.

ta─Źka ─Ĺ) i stav 3, ─Źlana 18. st. 1. i 2, ─Źlana 22. st. 1. i 2, ─Źlana 23. stav

1, ─Źlana 24. stav 1, ─Źlana 28. stav 2, ─Źl. 31. i 33, ─Źlana 34. stav 1. ta─Źka

l) i st. 2. i 3, ─Źl. 35. i 36, ─Źlana 37. stav 2, ─Źlana 46. stav 3, ─Źlana 47.

stav 5, ─Źlana 48. stav 2, ─Źlana 49, ─Źlana 50. stav 2, ─Źlana 51. stav 3,

─Źlana 52. stav 1, ─Źlana 54. stav 1, ─Źlana 55. stav 1, ─Źlana 57. stav 1,

─Źlana 58. stav 2, ─Źlana 60. st. 1, 3, 4. i 5, ─Źlana 61. stav 3, ─Źlana 62. st.

1, 2, 5, 6. i 8, ─Źlana 63. stav 3, ─Źlana 64, ─Źlana 65. stav 2, stav 3. ta─Źke

b), v) i i), ─Źlana 66, ─Źlana 71. st. 3. i 4, ─Źlana 72. st. 5, 6. i 7, ─Źlana 73.

st. 1. i 2, ─Źlana 74. st. 2. i 5, ─Źlana 75, ─Źlana 77. st. 2, 3. i 5, ─Źlana 79,

─Źlana 80. stav 2, ─Źlana 81. stav 2, ─Źlana 82. st. 2, 3, 7. i 8, ─Źlana 84,

─Źlana 85. st. 1. i 2, ─Źlana 88. stav 1. ta─Źka g), ─Źlana 89. st. 1, 2, 6. i 10,

─Źlana 90. stav 2, ─Źlana 92. st. 1. i 3, ─Źlana 95. stav 1, ─Źlana 97. st. 1. i 2,

─Źlana 98, ─Źlana 101. stav 1. ta─Źke g), ─Ĺ) i j), ─Źlana 102. stav 1. ta─Źke

d┼ż) i ┼í), ─Źlana 104. st. 1, 2, 3, 4. i 5. i ─Źlana 107. stav 3. ta─Źke z) i i) Zakona o ┼íumama Republike Srpske (ÔÇ×Slu┼żbeni glasnik Republike SrpskeÔÇť br. 75/08, 60/13 i 70/20) u dijelu koji glasi ÔÇ×u svojini RepublikeÔÇť nisu u skladu sa ─Źl. I/1, III/3.b) i IV/4.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Nala┼że se Narodnoj skup┼ítini Republike Srpske da, u skladu sa ─Źlanom 61. stav (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, najkasnije u roku od ┼íest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke

uskladi odredbe ─Źlana 3, ─Źlana 4. stav 1, ─Źlana 5. stav 2. ta─Źka ─Ĺ) i stav

3, ─Źlana 18. st. 1. i 2, ─Źlana 22. st. 1. i 2, ─Źlana 23. stav 1, ─Źlana 24. stav

1, ─Źlana 28. stav 2, ─Źl. 31. i 33, ─Źlana 34. stav 1. ta─Źka l) i st. 2. i 3, ─Źl.

35. i 36, ─Źlana 37. stav 2, ─Źlana 46. stav 3, ─Źlana 47. stav 5, ─Źlana 48.

stav 2, ─Źlana 49, ─Źlana 50. stav 2, ─Źlana 51. stav 3, ─Źlana 52. stav 1,

─Źlana 54. stav 1, ─Źlana 55. stav 1, ─Źlana 57. stav 1, ─Źlana 58. stav 2,

─Źlana 60. st. 1, 3, 4. i 5, ─Źlana 61. stav 3, ─Źlana 62. st. 1, 2, 5, 6. i 8,

─Źlana 63. stav 3, ─Źlana 64, ─Źlana 65. stav 2, stav 3. ta─Źke b), v) i i),

─Źlana 66, ─Źlana 71. st. 3. i 4, ─Źlana 72. st. 5, 6. i 7, ─Źlana 73. st. 1. i 2,

─Źlana 74. st. 2. i 5, ─Źlana 75, ─Źlana 77. st. 2, 3. i 5, ─Źlana 79, ─Źlana 80.

stav 2, ─Źlana 81. stav 2, ─Źlana 82. st. 2, 3, 7. i 8, ─Źlana 84, ─Źlana 85. st.

1. i 2, ─Źlana 88. stav 1. ta─Źka g), ─Źlana 89. st. 1, 2, 6. i 10, ─Źlana 90.

stav 2, ─Źlana 92. st. 1. i 3, ─Źlana 95. stav 1, ─Źlana 97. st. 1. i 2, ─Źlana 98, ─Źlana 101. stav 1. ta─Źke g), ─Ĺ) i j), ─Źlana 102. stav 1. ta─Źke d┼ż) i ┼í), ─Źlana 104. st. 1, 2, 3, 4. i 5. i ─Źlana 107. stav 3. ta─Źke z) i i) Zakona o ┼íumama Republike Srpske (ÔÇ×Slu┼żbeni glasnik Republike SrpskeÔÇť br. 75/08, 60/13 i 70/20) u dijelu koji glasi ÔÇ×u svojini RepublikeÔÇť sa ─Źl. I/1, III/3.b) i IV/4.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Nala┼że se Narodnoj skup┼ítini Republike Srpske da, u skladu sa ─Źlanom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, najkasnije u roku od tri mjeseca od isteka roka iz prethodnog stava obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama preduzetim s ciljem izvr┼íenja ove odluke.

Odluku objaviti u ÔÇ×Slu┼żbenom glasniku Bosne i HercegovineÔÇť,

ÔÇ×Slu┼żbenim novinama Federacije Bosne i HercegovineÔÇť, ÔÇ×Slu┼żbenom glasniku Republike SrpskeÔÇť i ÔÇ×Slu┼żbenom glasniku Distrikta Br─Źko Bosne i HercegovineÔÇť.

OBRAZLO┼ŻENJE

 

I. Uvod

1. Mihnet Oki─ç, D┼żemaludin ┼áabanovi─ç, Muris ─îirki─ç, Samir Ba─çevac, Alija Tabakovi─ç, Faruk ─Éozi─ç i Ahmet ─îirki─ç, sedam delegata Vije─ça naroda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: podnosioci zahtjeva), podnijeli su 26. februara 2021. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o ┼íumama Republike Srpske (ÔÇ×Slu┼żbeni glasnik Republike SrpskeÔÇť br. 75/08, 60/13 i 70/20; u daljnjem tekstu: osporeni zakon).

2. Istovremeno su podnosioci zahtjeva zatra┼żili da Ustavni sud donese odluku o privremenoj mjeri kojom bi zabranio primjenu osporenog zakona do dono┼íenja kona─Źne odluke Ustavnog suda o navedenom zahtjevu.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu ─Źlana 23. Pravila Ustavnog suda, od Narodne skup┼ítine Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Narodna skup┼ítina) zatra┼żeno je 5. marta 2021. godine da dostavi odgovor za zahtjev.

4. Narodna skupština je dostavila odgovor 24. juna 2021. godine.

III. Zahtjev

a) Navodi iz zahtjeva

5. Podnosioci zahtjeva smatraju da osporeni zakon kr┼íi odredbe ─Źlana I/1, ─Źlana I/2, ─Źlana III/3.b) i ─Źlana IV/4.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te ─Źlana 2. Aneksa II Ustava Bosne i Hercegovine. Istaknuto je da i pored jasnih zabrana da se pitanje dr┼żavne imovine rje┼íava jednostrano, te jasnog stava Ustavnog suda iz predmeta br. U 1/11, U 8/19 i U 9/19 da je to pitanje u isklju─Źivoj nadle┼żnosti Bosne i Hercegovine, Narodna skup┼ítina je donijela osporeni zakon kojim je, kako smatraju podnosioci zahtjeva, jednostrano rije┼íila pitanje dijela dr┼żavne imovine BiH.

6. Odredbe osporenog zakona, kako je dalje navedeno, primjenjuju se na sve ┼íume i ┼íumsko zemlji┼íte bez obzira na oblik svojine. Prema ─Źlanu 2. osporenog zakona, ┼íume i ┼íumsko zemlji┼íte su prirodna dobra od op─çeg interesa i u┼żivaju posebnu brigu i za┼ítitu Republike Srpske. Podnosioci

zahtjeva su istakli da pored niza odluka Ustavnog suda (br. U 1/11, U 8/19 i U 9/19) prema kojima je dr┼żavna imovina svojina dr┼żave BiH, Narodna skup┼ítina je ─Źlanom 3. osporenog zakona propisala da su ┼íume i ┼íumsko zemlji┼íte na teritoriji RS u svojini Republike Srpske i drugih pravnih i fizi─Źkih lica. Istaknuto je da ┼íume i ┼íumsko zemlji┼íte u svojini pravnih i fizi─Źkih lica ─Źine manji dio tog javnog dobra. Podnosioci zahtjeva smatraju da je ─Źlan 3. osporenog zakona suprotan navedenim odredbama Ustava BiH jer je njime Republika Srpska neustavno dodijelila pravo svojine na ┼íumama i ┼íumskom zemlji┼ítu entitetu RS. Prema mi┼íljenju podnosilaca zahtjeva, neustavno dodijeljeno pravo svojine na ┼íumama i ┼íumskom zemlji┼ítu bilo je osnov za daljnje definiranje raspolaganja i upravljanja ┼íumama i ┼íumskim zemlji┼ítem, kako je to ura─Ĺeno u ostalim odredbama osporenog zakona. Podnosioci zahtjeva smatraju da su u suprotnosti s Ustavom BiH navedene odredbe osporenog zakona u kojima je regulirano pravo raspolaganja ┼íumama i ┼íumskim zemlji┼ítem ÔÇ×u svojini RepublikeÔÇť (rije─Źi ÔÇ×u svojini RepublikeÔÇť u zahtjevu su ozna─Źene boldiranim tekstom). Zbog toga je cjelokupan zakon protivustavan te ga stoga u cjelini osporavaju.

7. U odnosu na dr┼żavnu imovinu, podnosioci zahtjeva ukazuju na Zakon o pretvorbi dru┼ítvene imovine u dr┼żavnu imovinu iz 1994. godine; Odluku Ustavnog suda broj U 1/11 od 13. jula 2012. godine i stavove iz te odluke o kontinuitetu dr┼żave BiH i dr┼żavne imovine; Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja dr┼żavnom imovinom BiH i dva entitetska zakona kojima se zabranjuje raspolaganje dr┼żavnom imovinom na podru─Źju entiteta. Podnosioci zahtjeva su naveli da i pored toga ┼íto je pitanje dr┼żavne imovine pitanje koje je primarno u nadle┼żnosti dr┼żave BiH, entitet Republika Srpska ga je poku┼íao rije┼íiti jednostrano i protivno Ustavu BiH, donose─çi Zakon o statusu dr┼żavne imovine koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske i pod zabranom je raspolaganja, a kojim je bilo odre─Ĺeno da se radi o imovini u svojini Republike Srpske (o ─Źemu je Ustavni sud donio Odluku broj U 1/11). Podnosioci zahtjeva navode da se sli─Źno radi i s osporenim zakonom.

8. Podnosioci zahtjeva su dalje naveli da je Zakonom o pretvorbi dru┼ítvene svojine koji je 1994. godine donijela RBiH utvr─Ĺeno da danom stupanja na snagu tog zakona RBiH postaje nosilac prava svojine na imovini u dru┼ítvenoj svojini, kako je i propisano ─Źlanom 1. tog zakona. Nadalje, podnosioci zahtjeva su istakli da je BiH zaklju─Źila Sporazum o pitanjima sukcesije izme─Ĺu BiH, Republike Hrvatske, Republike Makedonije, Republike Slovenije i Savezne Republike Jugoslavije (zaklju─Źen u Be─Źu 29. juna 2001. godine, a odlukom Predsjedni┼ítva BiH ratificiran 28. novembra 2001. godine). Prema ─Źlanu 2. Aneksa A na Sporazum o sukcesiji, ÔÇ×nepokretna imovina biv┼íe SFRJ koja se nalazi na teritoriji biv┼íe SFRJ pripast ─çe dr┼żavama nasljednicama na ─Źijoj se teritoriji ta imovina nalaziÔÇť. Podnosioci zahtjeva smatraju da Sporazum o sukcesiji nedvojbeno pokazuje da je

dr┼żava BiH titular svojine na nepokretnoj imovini biv┼íe SFRJ koja se raspadom biv┼íe SFRJ nalazila na teritoriji BiH. Bosna i Hercegovina je kao subjekt me─Ĺunarodnog prava i potpisnica tog multilateralnog sporazuma (Sporazuma o sukcesiji), koji su ratificirali njeni nadle┼żni organi i tijela, du┼żna po┼ítovati taj sporazum.

9. U odnosu na Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja dr┼żavnom imovinom Bosne i Hercegovine i na dva entitetska zakona kojima se zabranjuje raspolaganje dr┼żavnom imovinom na podru─Źju Federacije BiH, odnosno RS, a koje je svojom odlukom proglasio visoki predstavnik u BiH, istaknuto je da su navedeni zakoni jo┼í uvijek na snazi s obzirom na to da nije donesen zakon o dr┼żavnoj imovini na nivou BiH. Dalje je navedeno da je ─Źlanom 1. st. (1) i (2) Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja dr┼żavnom imovinom BiH utvr─Ĺeno koja se nepokretna imovina smatra dr┼żavnom imovinom BiH.

10. Podnosioci zahtjeva isti─Źu da kontinuitet dr┼żave BiH kako je propisan ─Źlanom I/1. Ustava BiH u konkretnom slu─Źaju podrazumijeva kontinuitet prava dr┼żave BiH da regulira pitanje dr┼żavne imovine koja joj je pripadala po osnovu prava raspolaganja, upravljanja ili kori┼ítenja. Pod tom imovinom, kako smatraju podnosioci zahtjeva, svakako se mogu smatrati ┼íume i ┼íumsko zemlji┼íte koje osporeni zakon progla┼íava op─çim dobrom u svojini RS. Navedena imovina predstavlja dio imovine koja je Sporazumom o sukcesiji dodijeljena dr┼żavi BiH, a za koju je Ustavni sud svojom odlukom broj U 1/11 utvrdio da mo┼że biti predmet raspolaganja, prije svega, zakonima na nivou BiH. Stoga, kako su istakli podnosioci zahtjeva, jednostrano rje┼íenje koje je uspostavljeno osporenim zakonom predstavlja kr┼íenje ─Źlana I/1. Ustava BiH.

11. Istaknuto je da Sporazum o sukcesiji (─Źl. 1. i 2. Aneksa A) nedvojbeno pokazuje da je dr┼żava BiH titular svojine na dr┼żavnoj imovini. Ranije je Ustavni sud u Odluci broj U 1/11 definirao pojam
ÔÇ×dr┼żavna imovinaÔÇť, te je utvrdio da ona po svojoj prirodi prioritetno slu┼żi svim ljudima u dr┼żavi i predstavlja odraz dr┼żavnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH. Prema mi┼íljenju podnosilaca zahtjeva, i pored toga ┼íto je o─Źito da ┼íume i ┼íumsko zemlji┼íte iz osporenog zakona predstavljaju dio dr┼żavne imovine koji je Sporazumom o sukcesiji postao imovina dr┼żave BiH, osporenim zakonom je propisano da su po sili zakona op─çe dobro u svojini Republike Srpske. Na taj na─Źin je dr┼żavi BiH oduzeto pravo da izvr┼íava svoje me─Ĺunarodne obaveze propisane ─Źlanom III/3.b) Ustava BiH.

12. Podnosioci zahtjeva su naveli da osporeni zakon kr┼íi i ─Źlan IV/4.e) Ustava BiH kojim se Parlamentarnoj skup┼ítini BiH daje nadle┼żnost u ostalim pitanjima koja su potrebna za provo─Ĺenje du┼żnosti dr┼żave. Naveli su da je dr┼żavna imovina pitanje u isklju─Źivoj nadle┼żnosti dr┼żave BiH i

njenih organa, ┼íto se mo┼że vidjeti iz niza zakona koje je svojom odlukom proglasio visoki predstavnik u BiH: Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja dr┼żavnom imovinom BiH, te dva entitetska zakona kojima se zabranjuje raspolaganje dr┼żavnom imovinom na podru─Źju Federacije BiH, odnosno RS.

13. Tako─Ĺer, podnosioci zahtjeva navode da je jo┼í uvijek na pravnoj snazi Zakon o ┼íumama Republike Bosne i Hercegovine iz 1993. godine, koji je Predsjedni┼ítvo Republike BiH 4. oktobra 1993. godine najprije donijelo kao Uredbu sa zakonskom snagom o ┼íumama (ÔÇ×Slu┼żbeni list Republike BiHÔÇť broj 23/93), koja je kao zakon potvr─Ĺena Zakonom o potvr─Ĺivanju uredbi sa zakonskom snagom (ÔÇ×Slu┼żbeni list Republike BiHÔÇť broj 13/94). Imaju─çi u vidu ustavno na─Źelo vladavine prava iz ─Źlana I/2. Ustava BiH i kontinuitet propisa iz ─Źlana 2. Aneksa II Ustava BiH, podnosioci zahtjeva navode da je Zakon o ┼íumama Republike BiH iz 1993. godine jo┼í uvijek dio pravnog sistema BiH jer nakon stupanja na snagu Ustava BiH ÔÇ×nadle┼żni organ vlasti BiHÔÇť nije donio nikakvu odluku kojom bi se na druga─Źiji na─Źin odredilo gospodarenje ┼íumama i ┼íumskim zemlji┼ítem na teritoriji BiH, niti je, prema mi┼íljenju podnosilaca zahtjeva, navedeni zakon u suprotnosti s Ustavom BiH. Podnosioci zahtjeva smatraju da su vlasti entiteta RS donose─çi osporeni zakon dovele u pitanje primjenu navedenog Zakona o ┼íumama Republike BiH, a time i do kr┼íenja ─Źlana I/2. Ustava BiH i ─Źlana 2. Aneksa II Ustava BiH.

14. Podnosioci zahtjeva su predlo┼żili da Ustavni sud donese odluku kojom usvaja zahtjev za ocjenu ustavnosti osporenog zakona i utvrdi da osporeni zakon nije u saglasnosti sa ─Źlanom I/1, I/2, III/3.b), te ─Źlanom IV/4.e) Ustava BiH i ─Źlanom 2. Aneksa II Ustava BiH, te da prestaje va┼żiti narednog dana od dana objavljivanja odluke u ÔÇ×Slu┼żbenom glasniku BiHÔÇť.

15. Podnosioci zahtjeva su predlo┼żili da Ustavni sud radi spre─Źavanja ┼ítetnih posljedica koje bi osporeni zakon mogao proizvesti donese privremenu mjeru kojom se zabranjuje primjena osporenog zakona do dono┼íenja kona─Źne odluke Ustavnog suda. Pobijanim odredbama, kako je navedeno, omogu─çilo bi se knji┼żenje, odnosno upis u zemlji┼íne knjige u korist entiteta Republika Srpska dr┼żavne imovine koja se nalazi na teritoriji tog entiteta i pod zabranom je raspolaganja. To bi organima entiteta Republika Srpska omogu─çilo raspolaganje tom imovinom i ┼íteta koja bi proiza┼íla iz toga te┼íko bi se mogla otkloniti. Tako─Ĺer, ote┼żao bi se proces rje┼íavanja pitanja dr┼żavne imovine, koji je od veoma bitnog zna─Źaja za daljnje razgovore s Evropskom komisijom u procesu apliciranja Bosne i Hercegovine za stjecanje kandidatskog statusa za prijem u Evropsku uniju.

b) Odgovor na zahtjev

16. Narodna skup┼ítina je u odgovoru na zahtjev prije svega osporila ovla┼ítenje podnosiocima zahtjeva za pokretanje postupka, u smislu ─Źlana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine jer Vije─çe naroda RS ne predstavlja jedan poseban dom Narodne skup┼ítine, a ┼íto proizlazi iz ─Źlana 69. stav 2. Ustava RS. Stoga je jasno, kako je navela, da Vije─çe naroda koje posjeduje restriktivnu nadle┼żnost predstavlja jedno posebno tijelo za za┼ítitu vitalnog nacionalnog interesa bilo kojeg od konstitutivnih naroda, a ne drugi dom Narodne skup┼ítine RS.

17. Prema mi┼íljenju Narodne skup┼ítine, navedeni zahtjev nije osnovan, te ga stoga Ustavni sud treba odbiti, kao i zahtjev za dono┼íenje privremene mjere. U prilog navedenom je istaknuto da je Amandmanom XXXII na ─Źlan 68. ta─Źka 6. Ustava Republike Srpske propisano da Republika, izme─Ĺu ostalog, ure─Ĺuje i osigurava svojinske i obligacione odnose i za┼ítitu svih oblika svojine, dok je ta─Źkom 8. istog ─Źlana propisano da Republika ure─Ĺuje osnovne ciljeve i pravce privrednog, nau─Źnog, tehnolo┼íkog, demografskog i socijalnog razvoja, razvoja poljoprivrede, sela itd. Pored toga, ─Źlanom 59. stav 2. Ustava Republike Srpske propisano je da se zakonom ure─Ĺuje za┼ítita, kori┼ítenje, unapre─Ĺivanje i upravljanje dobrima od op─çeg interesa, a u skladu sa ─Źlanom 64. Ustava, Republika, izme─Ĺu ostalog, ┼ítiti i podsti─Źe racionalno kori┼ítenje prirodnih bogatstava s ciljem za┼ítite i pobolj┼íanja kvaliteta ┼żivota i za┼ítite i obnove sredine u op─çem interesu. Dalje je istaknuto da iz navedenih odredbi Ustava Republike Srpske, a koje su i ustavni osnov za dono┼íenje predmetnog zakona, jasno proizlazi da Republika Srpska ima nadle┼żnost za dono┼íenje Zakona o ┼íumama, odnosno ima nadle┼żnost da regulira sva pitanja koja su od zna─Źaja za ┼íume i ┼íumsko zemlji┼íte kao dobra od op─çeg interesa, pa i pitanje svojine na ┼íumama i ┼íumskom zemlji┼ítu.

 

18. Nadalje, Narodna skup┼ítina navodi da je neosnovan stav podnosilaca zahtjeva da je osporeni zakon neustavan jer regulira pitanja upravljanja i gazdovanja ┼íumama i ┼íumskim zemlji┼ítem kao dijelom dr┼żavne imovine, a da je pitanje dr┼żavne imovine u isklju─Źivoj nadle┼żnosti dr┼żave BiH i njenih organa. Istaknuto je da se Zakonom o ┼íumama ure─Ĺuju pitanja od zna─Źaja za ┼íume kao dobro od op─çeg interesa radi unapre─Ĺenja i odr┼żivog kori┼ítenja ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta, ali i razvoja ┼íumarstva u Republici Srpskoj. Dakle, osporenim zakonom se na cjelovit na─Źin ure─Ĺuje oblast ┼íuma u Republici Srpskoj i njegove odredbe se primjenjuju na sve ┼íume bez obzira na oblik svojine. Taj zakon se podjednako primjenjuje i na ┼íume i ┼íumsko zemlji┼íte u svojini fizi─Źkih i pravnih lica, zbog ─Źega nisu ta─Źni navodi podnosilaca zahtjeva da se tim zakonom regulira raspolaganje dr┼żavnom imovinom.

19. Narodna skup┼ítina je posebno neprihvatljivim istakla tuma─Źenje podnosilaca zahtjeva samog pojma ÔÇ×dr┼żavna imovinaÔÇť. Naime, pozivaju─çi se na obrazlo┼żenje pojedinih odluka Ustavnog suda BiH (U 1/11, U 8/19 i U 9/19) podnosioci zahtjeva donose zaklju─Źak da su ┼íume i ┼íumsko zemlji┼íte

javno dobro, a time i dio dr┼żavne imovine ─Źije je reguliranje u nadle┼żnosti institucija BiH. Takvo shvatanje je suprotno i odlukama Ustavnog suda na koje se podnosioci zahtjeva pozivaju jer se i u Odluci broj U 1/11 govori o imovini ─Źiji je titular BiH, ali se ne vr┼íi poistovje─çivanje javnog dobra i dr┼żavne imovine, odnosno ni u ovoj, a ni u drugim odlukama se ne navodi da je Bosna i Hercegovina titular svih javnih dobara, niti da sva javna dobra predstavljaju dr┼żavnu imovinu. Tako ne┼íto ne proizlazi ni iz Ustava BiH, niti iz bilo kojeg drugog pravnog akta ili me─Ĺunarodne konvencije. Narodna skup┼ítina je dalje istakla da podnosioci zahtjeva navode i da je ranijim odlukama Ustavnog suda, i to prije svega Odlukom broj U 1/11, utvr─Ĺeno da isklju─Źivu nadle┼żnost da regulira dr┼żavnu imovinu ima BiH, ali ─Źak se ni u toj odluci, a ni u drugima ne konstatira i ne pretpostavlja da to podrazumijeva isklju─Źivu nadle┼żnost Bosne i Hercegovine da ure─Ĺuje oblast ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta. To je razumljivo jer bi takav zaklju─Źak bio suprotan Ustavu BiH.

20. Naime, kako je dalje navedeno, oblast ┼íumarstva nije predvi─Ĺena ─Źlanom III/1. Ustava BiH kao isklju─Źiva nadle┼żnost institucija BiH, ┼íto nesporno proizlazi iz njegovog teksta. ─îak ukoliko se uzme i stav Ustavnog suda da isklju─Źive nadle┼żnosti BiH nisu iscrpljene listom iz ─Źlana III/1. Ustava BiH, ve─ç da se mora uzeti u obzir cijeli tekst Ustava BiH, i dalje oblast ┼íuma ostaje van isklju─Źive nadle┼żnosti institucija BiH, osim ako se entiteti o tome nisu sporazumjeli u smislu ─Źlana III/5.a) Ustava BiH. Me─Ĺutim, kako ne postoji saglasnost entiteta o tom pitanju, odnosno ne postoji saglasnost da institucije BiH preuzmu isklju─Źivu nadle┼żnost za reguliranje ┼íuma, ne postoje ni uvjeti da na osnovu ─Źlana III/5.a) Ustava BiH uspostave dodatne nadle┼żnosti institucija BiH.

21. Prema mi┼íljenju Narodne skup┼ítine, bez osnova su navodi podnosilaca zahtjeva da su osporenim zakonom povrije─Ĺeni ─Źl. I/1, I/2, III/3.b) i IV/4.e) Ustava BiH.

22. U odnosu na ─Źlan I/1. Ustava BiH, Narodna skup┼ítina je istakla da se navedenim ─Źlanom striktno propisuje kontinuitet me─Ĺunarodnopravnog subjektiviteta BiH, koji za posljedicu nema pravni kontinuitet imovine, odnosno kontinuitet svojine na ┼íumama i ┼íumskom zemlji┼ítu. Dio navedene odredbe ÔÇ×sa unutra┼ínjom strukturom modificiranom ovim ustavomÔÇť zapravo zna─Źi da pravni kontinuitet ne isklju─Źuje unutra┼ínju strukturu koja je modificirana i definirana Ustavom BiH. Drugim rije─Źima, kako je dalje navedeno, kontinuitet dr┼żavne imovine mo┼że postojati samo uz po┼ítovanje unutra┼ínje strukture izmijenjene Ustavom BiH, koji jasno utvr─Ĺuje razgrani─Źenje nadle┼żnosti izme─Ĺu institucija BiH i entiteta, te se i prilikom reguliranja pitanja ┼íuma mora po┼ítovati unutra┼ínja struktura i podjela nadle┼żnosti u skladu s Ustavom BiH, koji nadle┼żnost za reguliranje ovog pitanja nesumnjivo daje entitetima. Istaknuto je da su ─Źlanom III/3.a) Ustava BiH regulirane rezidualne nadle┼żnosti entiteta pa je tako propisano da sve dr┼żavne funkcije i ovla┼ítenja koja nisu izri─Źito dodijeljena institucijama BiH pripadaju entitetima.

23. U odnosu na ─Źlan I/2. Ustava BiH, Narodna skup┼ítina je navela da su u potpunosti neosnovani navodi podnosilaca zahtjeva da Narodna skup┼ítina nema ustavni osnov za pravno reguliranje pitanja upravljanja i gazdovanja ┼íumama i ┼íumskim zemlji┼ítem kao dijelom dr┼żavne imovine jer se radi o materiji koja je ve─ç regulirana Zakonom o ┼íumama na dr┼żavnom nivou (zakon Republike BiH koji je 1993. godine donesen kao uredba i koji je potvr─Ĺen uredbom sa zakonskom snagom 1994. godine). Naime, nadle┼żnosti za reguliranje pojedinih pitanja, pa i pitanja upravljanja i gazdovanja ┼íumama, propisane su Ustavom BiH, iz kojeg proizlazi da se radi o pitanju u isklju─Źivoj nadle┼żnosti entiteta. Shodno navedenom, prema mi┼íljenju Narodne skup┼ítine, nisu osnovani ni navodi da se osporenim Zakonom o ┼íumama kr┼íe odredbe ─Źlana 1/2. Ustava BiH kojim su utvr─Ĺena demokratska na─Źela, tako da je Bosna i Hercegovina demokratska dr┼żava koja funkcionira u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora. Dalje je navedeno da se podnosioci zahtjeva pozivaju na ustavno na─Źelo kontinuiteta propisa iz ─Źlana 2. Aneksa II, te da je u skladu s tim Zakon o ┼íumama Republike BiH i dalje na snazi i da postoji obaveza svih ni┼żih organa, pa i zakonodavca u Republici Srpskoj, da po┼ítuju i da se pridr┼żavaju navedenog zakona. Narodna skup┼ítina je istakla da je Zakon o ┼íumama Republike BiH suprotan osnovnim na─Źelima na kojima po─Źiva Ustav BiH, to jest na─Źelu konsenzusa konstitutivnih naroda koji nije postojao pa da bi se ovo pitanje reguliralo na dr┼żavnom nivou, niti u pogledu samog teksta zakona. Da ovaj zakon nije na snazi i da se nakon dono┼íenja Ustava BiH nije primjenjivao, kako je istakla Narodna skup┼ítina, jasno ukazuje i ─Źinjenica da postoji ve─çi broj zakona na svim nivoima vlasti u BiH koji reguliraju pitanje ┼íuma. Tako je u Federaciji BiH Zakon o ┼íumama donesen 2002. godine, u Distriktu Br─Źko je na snazi Zakon o ┼íumama Distrikta Br─Źko BiH iz 2010. godine, a tako─Ĺer zakoni o ┼íumama postoje i na kantonalnom nivou u Federaciji BiH. U Republici Srpskoj je na snazi osporeni zakon iz 2008. godine kojim je prestao da va┼żi Zakon o ┼íumama RS iz 1994. godine (ÔÇ×Slu┼żbeni glasnik Republike SrpskeÔÇť broj 13/94). Prema tome, nije ni postojala obaveza da neki organ u BiH utvr─Ĺuje da Zakon o ┼íumama RBiH nije na snazi jer samim stupanjem na snagu Ustava BiH, s kojim je u suprotnosti, ovaj zakon ipso jure vi┼íe nije na snazi. Osim toga, Zakon o ┼íumama Republike BiH ni prakti─Źno nije primjenjiv jer po tom zakonu nadle┼żnosti pripadaju organima koji su nakon dono┼íenja Ustava BiH prestali da postoje.

24. U odnosu na ─Źlan III/3.b) Ustava BiH, kojim je propisano da ─çe se entiteti i sve njihove administrativne jedinice u potpunosti pridr┼żavati tog ustava, kojim se stavljaju van snage zakonske odredbe BiH i ustavne i zakonske odredbe entiteta koje mu nisu saglasne, kao i odluka institucija BiH, suprotno navodima podnosilaca zahtjeva, da se osporenim zakonom kr┼íi navedena odredba Ustava BiH, Narodna skup┼ítina smatra da je osporeni zakon donesen na osnovu ovla┼ítenja koje je

sadr┼żano u Ustavu Republike Srpske, koji je u saglasnosti s Ustavom BiH. Istaknuto je da Ustav Republike Srpske u Amandmanu XXXII na ─Źlan 68. ta─Źka 6. daje ovla┼ítenje Republici da ure─Ĺuje i osigurava svojinske odnose, te da vr┼íi za┼ítitu svih oblika svojine. Osporeni zakon, prema mi┼íljenju Narodne skup┼ítine, proizlazi i iz Ustava BiH koji u ─Źlanu III/1. taksativno nabraja pitanja koja su u nadle┼żnosti institucija BiH, a me─Ĺu kojima nisu pitanja ┼íuma, istovremeno propisuju─çi u ─Źlanu III/3.a) da sve vladine funkcije i ovla┼ítenja koja ovim ustavom nisu izri─Źito povjerena institucijama BiH pripadaju entitetima.

25. Prema mi┼íljenju Narodne skup┼ítine, nisu osnovani ni navodi da je osporenim zakonom povrije─Ĺen i ─Źlan IV/4.e) Ustava BiH prema kojem je Parlamentarna skup┼ítina BiH nadle┼żna za ostala pitanja koja su potrebna da se provedu njene du┼żnosti ili koja su joj dodijeljena zajedni─Źkim sporazumom entiteta. Suprotno navodima podnosilaca zahtjeva, Narodna skup┼ítina smatra da se prilikom tuma─Źenja osporenog zakona on mora dovesti u vezu sa ─Źlanom III/1. kojim se nabrajaju pitanja, a koja su u nadle┼żnosti institucija BiH i me─Ĺu koja ne spadaju pitanja koja se ti─Źu svojine na ┼íumama i ┼íumskom zemlji┼ítu.

26. Ostali navodi podnosilaca zahtjeva kojima se poziva na Sporazum o pitanjima sukcesije izme─Ĺu biv┼íih jugoslavenskih republika, prema mi┼íljenju Narodne skup┼ítine, bespredmetni su i ni na koji na─Źin ne mogu biti od zna─Źaja za utvr─Ĺivanje ustavnosti osporenog zakona.

27. Imaju─çi u vidu navedeno, Narodna skup┼ítina smatra da osporenim zakonom nisu povrije─Ĺene odredbe ─Źl. I/1, I/2, III/3.b) i IV/4.e) Ustava BiH, zbog ─Źega je predlo┼żila da Ustavni sud odbije zahtjev.

IV. Relevantni propisi

28. Ustav Bosne i Hercegovine

─îlan I

Bosna i Hercegovina

1. Kontinuitet

Republika Bosna i Hercegovina, ─Źije je zvani─Źno ime od sada ÔÇ×Bosna i HercegovinaÔÇŁ, nastavlja svoje pravno postojanje po me─Ĺunarodnom pravu kao dr┼żava, sa unutra┼ínjom strukturom modificiranom ovim Ustavom, i sa postoje─çim me─Ĺunarodno priznatim granicama.

2. Demokratska na─Źela

Bosna i Hercegovina je demokratska dr┼żava koja funkcioni┼íe u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.

─îlan III

Nadle┼żnosti i odnosi izme─Ĺu institucija Bosne i Hercegovine i entiteta

3. Pravni poredak i nadle┼żnosti institucija

a) Sve vladine funkcije i ovla┼ítenja koja nisu ovim Ustavom izri─Źito povjerena institucijama Bosne i Hercegovine pripadaju entitetima.

b) Entiteti i sve njihove administrativne jedinice ─çe se u potpunosti pridr┼żavati ovog Ustava, kojim se stavljaju van snage zakonske odredbe Bosne i Hercegovine i ustavne i zakonske odredbe entiteta koje mu nisu saglasne, kao i odluka institucija Bosne i Hercegovine. Op┼íta na─Źela me─Ĺunarodnog prava su sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta.

Član IV Parlamentarna skupština
4. Ovlaštenja

Parlamentarna skup┼ítina je nadle┼żna za:

e) Ostala pitanja koja su potrebna da se provedu njene du┼żnosti, ili koja su joj dodijeljena zajedni─Źkim sporazumom entiteta.

Aneks II Prelazne odredbe
2. Kontinuitet pravnih propisa

Svi zakoni, propisi i sudski poslovnici, koji su na snazi na teritoriji Bosne i Hercegovine u trenutku kada Ustav stupi na snagu, osta─çe na snazi u onoj mjeri u kojoj nisu u suprotnosti sa Ustavom dok druga─Źije ne odredi nadle┼żni organ vlasti Bosne i Hercegovine.

29. Zakon o ┼íumama (ÔÇ×Slu┼żbeni glasnik Republike SrpskeÔÇť br. 75/08, 60/13 i 70/20). Za potrebe ove odluke koristi se neslu┼żbeni pre─Źi┼í─çeni tekst sa─Źinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

─îlan 1.

(1) Ovim zakonom ure─Ĺuju se politika i planiranje, upravljanje i gazdovanje ┼íumama i ┼íumskim zemlji┼ítem, za┼ítita ┼íuma, finansiranje i vrijednost ┼íuma, katastar ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta i informacioni sistem u ┼íumarstvu, imovinsko- pravni odnosi, kao i druga pitanja od zna─Źaja za ┼íumu i ┼íumsko zemlji┼íte radi unapre─Ĺivanja i odr┼żivog kori┼ítenja ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta i razvoja ┼íumarstva.

(2) Odredbe ovog zakona primjenjuju se na sve šume i šumsko zemljište, bez obzira na oblik svojine.

─îlan 2.

(1) ┼áume i ┼íumsko zemlji┼íte su prirodna dobra od op─çeg interesa i u┼żivaju posebnu brigu i za┼ítitu Republike Srpske (u daljem tekstu: Republika).

(2) Pravo kori┼ítenja ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta mo┼że se ograni─Źiti kada je to u op─çem interesu.

─îlan 3.

(1) ┼áume i ┼íumsko zemlji┼íte na teritoriji Republike su u svojini Republike i drugih pravnih i fizi─Źkih lica.

(2) Ukupna povr┼íina ┼íuma u svojini Republike ne mo┼że se smanjivati, osim u posebnim slu─Źajevima iz ─Źlana 42. ovog zakona.

(3) ┼áume i ┼íumsko zemlji┼íte u svojini Republike ne mogu se otu─Ĺivati, osim u slu─Źaju komasacije i u slu─Źajevima utvr─Ĺenim ovim zakonom.

─îlan 4. st. (1) i (2) i stav (3) ta─Źka a)

(1) Šumama i šumskim zemljištem u svojini Republike upravlja i gazduje Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (u daljem tekstu: Ministarstvo).

(2) ┼áumama i ┼íumskim zemlji┼ítem gazduje se u skladu sa kriterijima i principima odr┼żivoga gazdovanja.

(3) Kriteriji za odr┼żivo gazdovanje ┼íumom su:

a) odr┼żavanje i pobolj┼íanje ┼íumskih ekosistema i njihov doprinos globalnom ciklusu ugljika,

─îlan 5. stav (1), stav (2) ta─Ź. a) do ─Ĺ) i stav (3)

(1) Djelatnosti od op─çeg interesa su prou─Źavanje kroz istra┼żivanje, uzgoj, za┼ítita, planiranje, gazdovanje, odr┼żavanje i unapre─Ĺivanje ┼íuma.

(2) Op─çi interes iz stava 1. ovog ─Źlana ostvaruje se:

a) o─Źuvanjem i unapre─Ĺivanjem postoje─çih ┼íuma i pove─çanjem povr┼íina pod ┼íumama,

b) zaštitom šuma i šumskih zemljišta,

v) o─Źuvanjem i unapre─Ĺivanjem op─çekorisnih funkcija ┼íuma,

g) povećanjem doprinosa sektora šumarstva ukupnom društveno-ekonomskom razvoju Republike, optimalnom proizvodnjom drveta i nedrvnih proizvoda i drugih vrijednosti šuma,

d) izradom strate┼íkih dokumenata i planova za podru─Źje Republike, ─Ĺ) o─Źuvanjem vlasni┼ítva nad postoje─çim ┼íumama u svojini Republike,
(3) Vlada Republike Srpske (u daljem tekstu: Vlada) kontrolira ostvarivanje op─çega interesa u ┼íumama u svojini Republike kroz djelatnost Ministarstva i realiziranje zaklju─Źenog Ugovora sa Javnim preduze─çem ┼íumarstva.

─îlan 9. stav (1)

(1) Narodna skupština Republike Srpske donosi Strategiju razvoja šumarstva, koja predstavlja osnovu za izradu Šumarskog programa Republike.

[ÔÇŽ]

─îlan 10. st. (1) i (2)

(1) ┼áumarski program Republike je osnovni dokument kojim se predvi─Ĺa u─Źesni─Źki, sveobuhvatan, me─Ĺusektorski i trajan proces planiranja, provo─Ĺenja, pra─çenja i vrednovanja ┼íumarske politike sa ciljem postizanja odr┼żivog gazdovanja ┼íumama svih oblika svojine, zajedno sa akcionim planom za njegovo provo─Ĺenje.

(2) ┼áumarski program Republike usvaja Narodna skup┼ítina Republike Srpske i izra─Ĺuje se za period od 20 godina.

─îlan 18. st. (1) i (2)

(1) Osnovi se donose za šume u svojini Republike i za šume u privatnoj svojini.

(2) Za ┼íume jednog ┼íumskoprivrednog podru─Źja u svojini Republike donosi se jedan Osnov.

─îlan 22. st. (1) i (2)

(1) Javno preduze─çe ┼íumarstva du┼żno je najmanje 60 dana prije isteka va┼żenja Osnova za ┼íume u svojini Republike, a op─çina za ┼íume u privatnoj svojini, dostaviti izra─Ĺen Osnov Ministarstvu.

(2) Ministarstvo je du┼żno u roku od 30 dana od prijema Osnova za ┼íume u svojini Republike dostaviti Osnov na mi┼íljenje op─çini za ─Źiju teritoriju se radi Osnov.

─îlan 23. stav (1)

(1) Javno preduze─çe ┼íumarstva du┼żno je izra─Ĺivati ┼íumskoprivredne osnove za ┼íume u svojini Republike.

─îlan 24. stav (1)

(1) Realiziranje Osnova za ┼íume u svojini Republike vr┼íi se na osnovu izvo─Ĺa─Źkih projekata.

─îlan 28. stav (2)

(2) Godišnji plan gazdovanja šumama u svojini Republike mora biti u skladu sa Osnovima.

─îlan 29. stav (3)

(3) Uvjete korištenja ostalih šumskih proizvoda u šumama u svojini Republike propisuje ministar.

III - UPRAVLJANJE I GAZDOVANJE ŠUMAMA

1. Upravljanje i gazdovanje šumama u svojini Republike

─îlan 31.

(1) Upravljanje i gazdovanje šumama i šumskim zemljištem u svojini Republike je djelatnost od općeg interesa.

(2) Ministarstvo vr┼íi kontrolu i pra─çenje izvr┼íenih radova Javnog preduze─ça ┼íumarstva i pravi godi┼ínju analizu aktivnosti, sa ocjenom rada i prijedlogom mjera u pogledu daljeg kori┼ítenja ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike, uklju─Źuju─çi i obavezu odr┼żavanja.

─îlan 33.

(1) Dio poslova gazdovanja ┼íumama i ┼íumskim zemlji┼ítem (kori┼ítenje ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike, uklju─Źuju─çi i obavezu odr┼żavanja), Javno preduze─çe ┼íumarstva ÔÇť┼áume Republike SrpskeÔÇŁ a.d. obavlja na osnovu posebnog ugovora koji zaklju─Źuje sa Ministarstvom uz prethodnu saglasnost Vlade.

(2) Javno preduze─çe ┼íumarstva ÔÇť┼áume Republike SrpskeÔÇŁ a.d. (u daljem tekstu: korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike) dio poslova gazdovanja ┼íumama i ┼íumskim zemlji┼ítem u svojini Republike koje su u sastavu ┼íumskoprivrednih podru─Źja i podru─Źja kr┼ía obavlja preko organizacionih dijelova koje ono osniva i koji su u njegovom sastavu.

─îlan 34. stav (1) ta─Źka l), stav (2) i stav (3) ta─Źka a)

(1) Korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike du┼żan je obavljati poslove kori┼ítenja ┼íuma i ┼íumskoga zemlji┼íta u svojini Republike, uklju─Źuju─çi i obavezu njihovoga odr┼żavanja kao dio poslova gazdovanja ┼íumama i ┼íumskim zemlji┼ítem, i to:

l) ─Źuvanje i odr┼żavanje grani─Źnih oznaka izme─Ĺu ┼íuma u svojini Republike i ┼íuma u privatnoj svojini,

(2) Korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike du┼żan je obavljanjem poslova kori┼ítenja ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike uklju─Źuju─çi i obavezu odr┼żavanja, o─Źuvati i uve─çati vrijednost ┼íuma i kori┼ítenjem ┼íuma, ┼íumskog zemlji┼íta i drugih potencijala ┼íuma i sveukupnog prostora i sadr┼żaja u okviru ┼íuma, osigurati uvjete za dalji razvoj i ostvarivanje op─çekorisnih funkcija ┼íuma i ostvariti najbolji ekonomski efekat u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima, kao i svoje planove i aktivnosti uskladiti sa planovima i aktivnostima drugih korisnika prirodnih dobara koji obavljaju privrednu djelatnost u okviru istoga podru─Źja.

(3) U skladu sa stavom 2. ovog ─Źlana, korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike tako─Ĺer je du┼żan po┼ítuju─çi principe iz stava 2. ovog ─Źlana:

a) osigurati ekonomsku funkciju šuma osiguranjem trajnosti prinosa od drveta i ostalih proizvoda i funkcija šuma,

─îlan 35. ta─Źka a)

Korisnik šuma i šumskog zemljišta u svojini Republike ima pravo integralnog korištenja šuma i šumskog zemljišta u svojini Republike radi sticanja dobiti, što prvenstveno obuhvata:

a) proizvodnju i promet ┼íumskih drvnih sortimenata, [ÔÇŽ]

─îlan 36.

(1) Vlada na prijedlog Ministarstva mo┼że korisniku ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike privremeno ograni─Źiti ili oduzeti poslove kori┼ítenja ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike uklju─Źuju─çi i obavezu odr┼żavanja na dijelu ili cijeloj povr┼íini ukoliko on ove poslove ne obavlja u skladu sa ovim zakonom i ugovorom, dok ne izvr┼íi nalo┼żene mjere i ne uskladi svoje aktivnosti sa va┼że─çim zakonskim propisima.

(2) Privremeno ograni─Źeni ili oduzeti poslovi kori┼ítenja ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike uklju─Źuju─çi i obavezu odr┼żavanja detaljnije ─çe se regulirati ugovorom izme─Ĺu Ministarstva i korisnika ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike.

─îlan 37. stav (2)

(2) Radi unapre─Ĺivanja stanja izvo─Ĺenja radova u ┼íumama i provo─Ĺenja mjera odr┼żivog gazdovanja ┼íumama u svojini Republike mogu se organizirati udru┼żenja izvo─Ĺa─Źa radova u ┼íumama.

─îlan 46. stav (3)

(3) Izuzetno od stava 1. ovog ─Źlana, utvr─Ĺivanje prioritetnih op─çekorisnih funkcija ┼íuma, ako su te ┼íume ili njeni dijelovi manji od 20 hektara, vr┼íi Ministarstvo, po prethodno pribavljenom mi┼íljenju vlasnika privatnih ┼íuma ili korisnika ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike, kao i pravnog lica koje obavlja stru─Źne poslove u ┼íumama u privatnoj svojini i lokalne zajednice.

─îlan 47. stav (5)

(5) Ukoliko se ne osiguraju sredstva iz stava 4. ovog ─Źlana, korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike, odnosno vlasnik ┼íume nije du┼żan provoditi mjere utvr─Ĺene aktom iz stava 1. ovog ─Źlana.

─îlan 48. stav (2)

(2) Korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike odgovoran je za pra─çenje zdravstvenog stanja ┼íuma putem Izvje┼ítajno-prognozne slu┼żbe u njenom sastavu i o tome obavje┼ítava Ministarstvo i javnost.

─îlan 49.

Korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike du┼żan je po┼íumljavati po┼żari┼íta, povr┼íine na kojima nije uspjelo podmla─Ĺivanje i po┼íumljavanje, kao i povr┼íine na kojima je izvr┼íeno pusto┼íenje (bespravna ─Źista sje─Źa), kr─Źenje ┼íuma ili bespravna sje─Źa rijetkih vrsta drve─ça, u roku koji ne mo┼że biti du┼żi od dvije godine.

─îlan 50. stav (2)

(2) Vlasnik ┼íuma i korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike du┼żni su pratiti uticaj bioti─Źkih i abioti─Źkih ─Źinilaca na zdravstveno stanje ┼íuma i pravovremeno preduzimati mjere za za┼ítitu ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u skladu sa stavom 1. ovog ─Źlana.

─îlan 51. stav (3)

(3) Ukoliko vlasnici ┼íuma i korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike ne provedu aktivnosti iz st. 1. i 2. ovog ─Źlana, inspektor za ┼íumarstvo i lovstvo ─çe narediti njihovo izvo─Ĺenje o tro┼íku vlasnika ┼íuma ili korisnika ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike.

─îlan 52. stav (1)

(1) Vlasnici ┼íuma i korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike obavezni su obavje┼ítavati Ministarstvo o pojavi ┼íteto─Źina i nastaloj ┼íteti u ┼íumi i na ┼íumskom zemlji┼ítu.

─îlan 54. stav (1)

(1) U vanrednim situacijama, kada je neophodno, ministar propisuje preduzimanje odgovaraju─çih mjera za┼ítite ┼íuma koje trebaju provesti nadle┼żne institucije, vlasnici ┼íuma i korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike.

─îlan 55. stav (1)

(1) Vlasnici ┼íuma i korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike obavezni su donijeti plan za┼ítite ┼íuma od po┼żara.

─îlan 57. stav (1)

(1) Fizi─Źka i pravna lica koja nanesu ┼ítetu ┼íumi obavezna su nadoknaditi nastalu ┼ítetu vlasniku ┼íuma ili korisniku ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike prema ┼íumsko-od┼ítetnom cjenovniku, koji se primjenjuje za sve ┼íume bez obzira na oblik svojine.

─îlan 58. stav (2)

(2) Vlasnici ┼íuma i korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike obavezni su spre─Źavati radnje iz stava 1. ovog ─Źlana, kao i izvr┼íiti ─Źi┼í─çenje sme─ça, uz pravo pune nadoknade tro┼íkova od pravnih ili fizi─Źkih lica koja su izvr┼íila njegovo odlaganje ili na osnovu odluke, odnosno rje┼íenja nadle┼żnog organa uprave uz nadoknadu tro┼íkova.

─îlan 60. stav (1), stav (4) ta─Źka a) i stav (5)

(1) Gra─Ĺani imaju slobodan pristup ┼íumi u svojini Republike u svrhu u┼żivanja, odmora i rekreacije uz vlastitu odgovornost za svoju sigurnost.

(4) Pravo boravka i slobodnog kretanja u ┼íumi Ministarstvo, vlasnik ┼íuma ili korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike mo┼że ograni─Źiti ili zabraniti ukoliko bez dobivene dozvole posjetioci:

a) postavljaju privremene objekte, šatore i osnivaju kampove,

(5) Korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike i vlasnici ┼íuma imaju pravo nadoknade ┼ítete na ┼íumi, zemlji┼ítu i infrastrukturnim objektima, u─Źinjenoj od pravnih ili fizi─Źkih lica, u slu─Źaju nepo┼ítovanja zabrane iz stava 4. ovog ─Źlana.

─îlan 61. stav (3)

(3) Posjetiocima je zabranjeno tokom boravka u ┼íumi nanositi ┼ítetu vegetaciji, uznemiravati divlje ┼żivotinje i o┼íte─çivati ili uni┼ítavati njihova stani┼íta, zemlji┼íte i ┼íumsku prostirku, kao i uznemiravati i ometati vlasnike ┼íuma ili korisnika ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike u ostvarenju svojih prava u vezi sa ┼íumama.

─îlan 62. stav (1), stav (2) ta─Źka a) i st. (5), (6) i (8)

(1) Paša u šumama u svojini Republike nije dozvoljena.

(2) Ako ne postoji opasnost od ugro┼żavanja funkcija ┼íume, uklju─Źuju─çi biodiverzitet, korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike mo┼że izdati dozvolu za pa┼íu, odnosno ┼żirenje, osim za pa┼íu i brst koza, u slu─Źajevima:

a) kada je visina drve─ça takva da im stoka ne mo┼że nanositi ┼ítetu,

(5) Korisnik šume i šumskog zemljišta u svojini Republike ima pravo naplate pašarine po cjenovniku.

(6) Uvjete pod kojima mo┼że da se vr┼íi pa┼ía, odnosno ┼żirenje (vrijeme pa┼íe, odnosno ┼żirenja, vrstu stoke, broj grla, visinu nadoknade i sl.) utvr─Ĺuje korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike.

(8) Puteve za progon stoke na pa┼íu i ┼żirenje u ┼íumama i pa┼íu na ┼íumskim zemlji┼ítima i pojila odre─Ĺuje i obilje┼żava korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike.

─îlan 63. stav (3)

(3) Korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike kao korisnik lovi┼íta i ostali korisnici lovi┼íta du┼żni su provoditi pra─çenje ┼ítete nastale od divlja─Źi u ┼íumi.

─îlan 64.

(1) Za┼ítitu ┼íuma od protivpravnog prisvajanja, kori┼ítenja, uni┼ítavanja i drugih nezakonitih radnji (odlaganja otpadnih i otrovnih ┼ítetnih materija, zaga─Ĺivanje ┼íuma, uni┼ítavanje grani─Źnih znakova i oznaka i drugo) osiguravaju vlasnici ┼íuma, odnosno korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike.

(2) U skladu sa stavom 1. ovog ─Źlana, vlasnici ┼íuma i korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike du┼żni su osigurati neposredno ─Źuvanje ┼íuma.

(3) Poslove ─Źuvanja ┼íuma u svojini Republike mo┼że obavljati radnik sa najmanje srednjom stru─Źnom spremom ┼íumarskog smjera - ┼íumarski tehni─Źar (u daljem tekstu: ─Źuvar ┼íuma), kao i lica koja ovlasti korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike, a koja ispunjavaju i druge uvjete odre─Ĺene posebnim propisima.

─îlan 65. stav (2), stav (3) ta─Źke b), v) i i)

(2) ─îuvar ┼íuma i ovla┼íteno lice korisnika ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike ima pravo, uz pokazivanje slu┼żbene legitimacije, zahtijevati od zate─Źenog lica u vr┼íenju prekr┼íaja ka┼żnjivog po ovom zakonu ili krivi─Źnih djela koja se odnose na ┼íume ili za koja postoji osnovana sumnja da su izvr┼íila takva djela, osobna dokumenta radi utvr─Ĺivanja njihovog identiteta.

(3) ─îuvar ┼íuma je ovla┼íteno slu┼żbeno lice i ima prava i obaveze :

b) ─Źuvati grani─Źne znake od uni┼ítavanja i bespravnoga kori┼ítenja ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike,

v) u slu─Źaju samovlasnog zauzimanja ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike, kao i o izvr┼íenim nezakonitim radnjama u ┼íumama drugih pravnih i fizi─Źkih lica, preduzimati odgovaraju─çe mjere u skladu sa ovim zakonom i pravovremeno izvje┼ítavati odgovaraju─çe slu┼żbe,

i) preko ovla┼ítenih lica korisnika ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike zatra┼żiti asistenciju Ministarstva unutra┼ínjih poslova ukoliko je sprije─Źen od izvr┼íioca protivpravne radnje u obavljanju poslova ─Źuvanja ┼íuma.

─îlan 66.

(1) Odr┼żavanje sjemenskih objekata, osim sjemenskih objekata za proizvodnju sjemena poznatog porijekla, vr┼íi korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike na na─Źin kojim se osigurava maksimalna proizvodnja kvalitetnog ┼íumskog sjemena i omogu─çava lak┼íe branje, odnosno sakupljanje sjemena.

(2) Mjere gazdovanja polaznim materijalom za proizvodnju ┼íumskog sjemena propisuju se planskim dokumentima koje izra─Ĺuje korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike, a odobrava Ministarstvo.

─îlan 71. st. (3) i (4)

(3) Izrada drvnih sortimenata u šumama u svojini Republike vrši se po principima maksimalnog iskorištenja uz primjenu standarda.

(4) Drvni sortimenti izra─Ĺuju se nakon prethodnog obilje┼żavanja mjesta prereza od stru─Źnog lica ┼íumarske struke IV stepena (razmjera─Źa) kojega anga┼żuje korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike ili vlasnik ┼íume.

─îlan 72. st. (5), (6) i (7)

(5) Nadle┼żni inspekcijski organ kao i ovla┼íteno lice korisnika ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike ima pravo oduzeti drvo ako je stavljeno u promet suprotno odredbi iz st. 1, 2. i 4. ovog ─Źlana.

(6) Nadzor nad prometom drveta obavljaju ovla┼ítena lica korisnika ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike, ─Źuvari ┼íuma, inspekcija za ┼íumarstvo i lovstvo i tr┼żi┼ína inspekcija.

(7) ┼Żigosanje posje─Źenog drveta i izdavanje otpremnog iskaza vr┼íe lica koje je ovlastio korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike, a ┼żigosanje posje─Źenog drveta i izdavanje otpremnog iskaza za drvo iz ┼íuma u privatnoj svojini vr┼íi ovla┼íteni predstavnik izvr┼íioca stru─Źno-tehni─Źkih poslova.

─îlan 73. st. (1) i (2)

(1) Vlasnici ┼íuma, odnosno korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike du┼żni su sve radove u gazdovanju ┼íumama organizirati i izvr┼íavati u vrijeme i na na─Źin kojim se osigurava odr┼żavanje i uspostava ┼íumskoga reda.

(2) Ako se uspostavljeni ┼íumski red promijeni, vlasnik ┼íuma, odnosno korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike du┼żan je na propisan na─Źin uspostaviti ┼íumski red najkasnije u roku od 30 dana.

─îlan 74. st. (2) i (5)

(2) Komisiju za tehni─Źki prijem formira korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike.

(5) Ako se prilikom tehni─Źkog prijema utvrdi da radovi nisu uspje┼íno i kvalitetno izvedeni prema izvo─Ĺa─Źkom projektu, korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike du┼żan je utvr─Ĺene nedostatke otkloniti u roku koji odredi komisija iz stava 2. ovog ─Źlana, a najdalje u roku od dvije godine.

─îlan 75.

Vlasnik, odnosno posjednik odre─Ĺene parcele obavezan je omogu─çiti nesmetan prolaz preko sopstvenog posjeda korisniku ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike i vlasniku ┼íume bez pristupnog puta, radi neometanog obavljanja djelatnosti na gazdovanju ┼íumama, a vlasnik, odnosno posjednik ima pravo na nadoknadu za prolaz i pri─Źinjenu ┼ítetu.

─îlan 77. st. (2), (3) i (5)

(2) Korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike ima pravo kori┼ítenja ostalih ┼íumskih proizvoda, uz nadoknadu od 3% prodajne cijene proizvoda koju izdvaja na poseban ra─Źun korisnika ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike, a koju je obavezan usmjeriti za revitalizaciju ostalih ┼íumskih proizvoda na lokalitete sa kojih oni poti─Źu.

(3) Za ┼íumskoprivredna podru─Źja na kojima korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike ne vr┼íi sakupljanje ostalih ┼íumskih proizvoda raspisuje se javni konkurs.

(5) Nadoknada iz stava 4. ovog ─Źlana upla─çuje se na poseban ra─Źun korisnika ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike do 5. u mjesecu za prethodni mjesec i koristi se isklju─Źivo za revitalizaciju ostalih ┼íumskih proizvoda na lokalitetima sa kojih oni poti─Źu.

─îlan 79.

Za izgradnju i stavljanje u pogon ─çumurana, kre─Źana, pilana, pogona za preradu drveta, industrijskih pogona i drugih postrojenja u ┼íumi, kao i na udaljenosti do 100 metara od ruba ┼íume za ┼íume u svojini Republike, potrebna je saglasnost Ministarstva i korisnika ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike, a za ┼íume u privatnoj svojini saglasnost organa jedinice lokalne samouprave.

─îlan 80. stav (2)

(2) Vlasnici ┼íuma i korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike mogu zahtijevati od drugih pravnih ili fizi─Źkih lica koja imaju korist od infrastrukture da u─Źestvuju u tro┼íkovima njene izgradnje i odr┼żavanja srazmjerno koristi koju imaju.

─îlan 81. stav (2)

(2) Planiranje, izgradnju i odr┼żavanje puteva u funkciji gazdovanja ┼íumama vr┼íi korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike u skladu sa planskom dokumentacijom na koju je saglasnost dalo Ministarstvo.

─îlan 82. st. (2), (3), (7) i (8)

(2) Korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike du┼żan je odr┼żavati ┼íumske puteve.

(3) Izuzetno od stava 1. ovog ─Źlana, ┼íumske puteve mogu koristiti i druga pravna lica i gra─Ĺani pod uvjetima koje utvrde korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike i organ jedinice lokalne samouprave za puteve ─Źiju su izgradnju finansirali.

(7) Organi jedinica lokalne samouprave i korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike ─çe u saradnji sa organom nadle┼żnim za saobra─çaj i Ministarstvom unutra┼ínjih poslova postaviti i odr┼żavati znakove na ┼íumskim putevima i pratiti saobra─çaj u skladu sa odredbama ovog ─Źlana, a u slu─Źajevima gdje znakovi na putu i nadzor nisu dovoljni, mogu se koristiti rampe.

(8) ┼áteta na ┼íumskim putevima u─Źinjena od tre─çih lica mora se nadoknaditi korisniku ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike na osnovu od┼ítetnoga cjenovnika, koji on donosi.

─îlan 84.

(1) Korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike du┼żan je pod istim tr┼żi┼ínim uvjetima osigurati neophodan minimum ┼íumskih drvnih sortimenata lokalnim preduze─çima za mehani─Źku preradu drveta sa podru─Źja sa kojeg ti sortimenti poti─Źu, radi podsticanja lokalnog preduzetni┼ítva i podupiranja razvoja sela i zavi─Źaja.

(2) Osiguravanje neophodnog minimuma ┼íumskih drvnih sortimenata iz stava 1. ovog ─Źlana utvr─Ĺuje korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike na osnovu kriterija koje odlukom propisuje Vlada, a koji uzimaju u obzir zna─Źaj lokalnih privrednih subjekata za mehani─Źku preradu drveta, za tu lokalnu zajednicu.

─îlan 85. st. (1) i (2)

(1) Korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike i vlasnici ┼íuma putem izvr┼íioca stru─Źno-tehni─Źkih poslova obavezni su na propisan na─Źin voditi i a┼żurirati katastar ┼íuma i ┼íumskih zemlji┼íta i o nastalim promjenama izvje┼ítavati Ministarstvo najkasnije do 31. marta za prethodnu godinu.

(2) Ministarstvo objedinjuje katastar korisnika ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike i vlasnika ┼íuma iz stava 1. ovog ─Źlana.

─îlan 88. ta─Źka g) Sredstva iz ─Źlana 87. stav 1. ovog zakona osiguravaju se iz:
g) nadoknade za zakup ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike i nadoknade za izuzimanje zemlji┼íta iz ┼íumske proizvodnje iz ─Źlana 92. ovog zakona,

─îlan 89. st. (1), (2), (6) i (10)

(1) Naknade za kori┼ítenje ┼íume i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike (sredstva za prostu reprodukciju) izdvajaju se iz ostvarenog ukupnog prihoda korisnika ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike, s tim da izdvojena sredstva ne mogu biti manja od 10% vrijednosti prodatih ┼íumskih sortimenata utvr─Ĺenoj po cijenama u ┼íumi na panju, po cjenovniku korisnika ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike.

(2) Nadoknada iz stava 1. ovog ─Źlana upla─çuje se na poseban ra─Źun korisnika ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike mjese─Źno i koristi se u okviru ┼íumskoprivrednog podru─Źja, odnosno ┼íumskog gazdinstva na kome su ostvarena.

(6) Korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike du┼żan je da pla─ça nadoknadu za razvoj nerazvijenih dijelova op─çine sa koje poti─Źu prodati sortimenti u iznosu od 10% finansijskih sredstava ostvarenih prodajom ┼íumskih drvnih sortimenata utvr─Ĺenih po cjenovniku, po cijenama franko kamionski put.

(10) Nadoknadu iz stava 6. korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike pla─ça kvartalno do 5. u mjesecu za prethodni kvartal. Korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike nije du┼żan uplatiti ova sredstva ukoliko jedinica lokalne samouprave nije usvojila godi┼ínji plan o utro┼íku namjenskih sredstava.

─îlan 90. stav (2)

(2) Osnovicu za obra─Źun nadoknade za obavljanje poslova od op─çeg interesa u ┼íumama u privatnoj svojini u iznosu od 10% ─Źini tr┼żi┼ína vrijednost neto posje─Źene drvne mase utvr─Ĺena na mjestu utovara u transportno sredstvo (franko kamionski put) po cjenovniku korisnika ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike.

─îlan 92. st. (1) i (3)

(1) Korisnik zakupa du┼żan je pla─çati nadoknadu za zakup ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike na ra─Źun javnih prihoda Republike.

(3) Prikupljena sredstva po osnovu zakupa šumskog zemljišta koristit će se za kupovinu i podizanje novih šuma u svojini Republike.

─îlan 95. stav (1) ta─Źka a)

(1) Nadoknada za unapre─Ĺivanje op─çekorisnih funkcija ┼íuma (pro┼íirena reprodukcija) koristi se za finansiranje izrade i realizaciju ┼áumarskog programa Republike Srpske, Strategije razvoja ┼íumarstva Republike Srpske, Dugoro─Źnog programa gazdovanja podru─Źjem kr┼ía, finansiranje gazdovanja ┼íumama i ┼íumskim zemlji┼ítem na podru─Źju kr┼ía, za obavljanje aktivnosti Savjeta za ┼íumarstvo Republike Srpske, uspostavljanje i odr┼żavanje informacionog sistema u ┼íumarstvu, uspostavljanje i odr┼żavanje katastra ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta, finansiranje utvr─Ĺivanja granica ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike, izradu i provo─Ĺenje inventure ┼íuma na velikim povr┼íinama, podr┼íku za┼íti─çenim podru─Źjima kroz unapre─Ĺivanje i razvoj socijalnih funkcija ┼íuma i realizaciju projekata unapre─Ĺivanja ┼íuma u svim oblicima svojine ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta, kao i za:

a) podizanje novih šuma,

─îlan 97. st. (1) i (2)

(1) Zabranjena je prodaja i drugi na─Źini otu─Ĺivanja ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike.

(2) Ministarstvo mo┼że dio ┼íume i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike u kojoj se ne mo┼że organizirati racionalno gazdovanje (manja izolovana ┼íuma, enklava ili poluenklava) zamijeniti sa vlasnicima ─Źije se ┼íume nalaze izolirane, odnosno kao enklave ili poluenklave u kompleksu ┼íuma u svojini Republike, uz saglasnost Vlade.

─îlan 98.

(1) Šume u svojini Republike ne mogu se davati u zakup.

(2) ┼áumsko zemlji┼íte u svojini Republike mo┼że se dati u zakup do njegovog privo─Ĺenja namjeni utvr─Ĺenoj planskim dokumentima i pod uvjetima utvr─Ĺenim u ovom zakonu.

(3) ┼áumsko zemlji┼íte u svojini Republike dato u zakup ne mo┼że se koristiti za izgradnju trajnih objekata, osim u posebnim slu─Źajevima od op─çeg interesa, a na osnovu odluke Vlade.

(4) Davanje u zakup šumskog zemljišta u svojini Republike vrši Ministarstvo uz saglasnost korisnika šuma i šumskog zemljišta u svojini Republike.

(5) Uvjete i na─Źin davanja u zakup ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike propisuje ministar.

─îlan 101. stav (1) ta─Źke g), ─Ĺ) i j)

(1) Nov─Źanom kaznom od 5.000 KM do 15.000 KM kaznit ─çe se za prekr┼íaj privredno dru┼ítvo ili drugo pravno lice ako:

g) realizaciju osnova za ┼íume u svojini Republike vr┼íi bez izvo─Ĺa─Źkog projekta u skladu sa ─Źlanom 24. stav 1. ovog zakona,

─Ĺ) ne obavlja poslove kori┼ítenja ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike, uklju─Źuju─çi i obavezu odr┼żavanja u skladu sa ─Źlanom 34. ovog zakona,

j) ne pla─ça naknadu za kori┼ítenje ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike, kao i naknadu za razvoj op─çine u skladu sa ─Źlanom 89. ovog zakona,

─îlan 102. stav (1) ta─Źke d┼ż) i ┼í)

(1) Nov─Źanom kaznom od 3.000,00 do 9.000,00 KM kaznit ─çe se za prekr┼íaj preduze─çe ili drugo pravno lice ako:

d┼ż) prodaje i na drugi na─Źin otu─Ĺuje ┼íumu i ┼íumsko zemlji┼íte u svojini Republike u suprotnosti sa odredbama ─Źlana 97. stav 1. ovog zakona i

┼í) gradi trajne objekte na ┼íumskom zemlji┼ítu u svojini Republike dato u zakup, suprotno odredbama ─Źlana 98. stav 3. ovog zakona.

─îlan 104.

(1) Granice ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike moraju biti utvr─Ĺene i obilje┼żene.

(2) Neutvr─Ĺene granice ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike utvrdit ─çe se u roku od deset godina od dana stupanja na snagu ovog zakona, a na osnovu godi┼ínjeg programa, koji donosi korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike, uz saglasnost Ministarstva.

(3) Sredstva za utvr─Ĺivanje i obilje┼żavanje granica ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike osiguravaju se iz sredstava posebnih namjena za ┼íume i sredstava korisnika ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike, u visini utvr─Ĺenoj programom iz stava 2. ovog ─Źlana.

(4) Granice ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike utvr─Ĺuju se rje┼íenjem nadle┼żne podru─Źne jedinice Republi─Źke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, a na zahtjev korisnika ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike ili nosioca prava svojine na privatnoj ┼íumi.

(5) Poslove obilje┼żavanja granica ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike i odr┼żavanje grani─Źnih znakova du┼żan je da vr┼íi korisnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike.

─îlan 107. stav (3) ta─Źke z) i i)

(3) U roku od devet mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona ministar ─çe donijeti:

z) Pravilnik o uvjetima i na─Źinu zamjene ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike i

i) Pravilnik o uvjetima i na─Źinu davanja u zakup ┼íumskog zemlji┼íta u svojini Republike.

[ÔÇŽ]

V. Dopustivost

30. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je po┼íao od odredaba ─Źlana VI/3.a) Ustava Bosne Hercegovine.

31. ─îlan VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

a) Ustavni sud je jedini nadle┼żan da odlu─Źuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu izme─Ĺu dva entiteta, ili izme─Ĺu Bosne i Hercegovine i

jednog ili oba entiteta, te izme─Ĺu institucija Bosne i Hercegovine, uklju─Źuju─çi ali ne ograni─Źavaju─çi se na to:

- Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom dr┼żavom u skladu sa ovim Ustavom, uklju─Źuju─çi i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.

- Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.

Sporove mo┼że pokrenuti ─Źlan Predsjedni┼ítva, predsjedavaju─çi Vije─ça ministara, predsjedavaju─çi, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skup┼ítine; jedna ─Źetvrtina ─Źlanova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skup┼ítine, ili jedna ─Źetvrtina ─Źlanova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.

32. Zahtjev za ocjenu ustavnosti podnijelo je sedam delegata Vije─ça naroda Republike Srpske, koje ukupno broji 28 delegata, ┼íto ─Źini ┬╝ ─Źlanova bilo kojeg zakonodavnog organa entiteta, ┼íto zna─Źi da je, suprotno tvrdnjama Narodne skup┼ítine, zahtjev podnio ovla┼íteni subjekt, u smislu ─Źlana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj U 7/10 od 26. novembra 2010. godine, ta─Źka 21, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda https://advokat-prnjavorac.com ).

33. Imaju─çi u vidu odredbe ─Źlana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i ─Źlana 19. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da je predmetni zahtjev dopustiv zato ┼íto ga je podnio ovla┼íteni subjekt i da ne postoji nijedan formalni razlog iz ─Źlana 19. stav (1) Pravila Ustavnog suda zbog kojeg zahtjev nije dopustiv.

VI. Meritum

34. Podnosioci zahtjeva tvrde da osporeni zakon nije saglasan sa ─Źl. I/1, I/2, III/3.b) i IV/4.e) Ustava BiH i ─Źlanom 2. Aneksa II Ustava BiH. Su┼ítina navoda iz zahtjeva je u tome da podnosioci zahtjeva tvrde da je navedeni zakon neustavan zato ┼íto u gotovo cijelom tekstu (osim ─Źlanova 1. i 2) taj zakon propisuje da su ┼íume i ┼íumsko zemlji┼íte u svojini Republike Srpske, osim ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta koji su u svojini drugih fizi─Źkih i pravnih lica, ┼íto je, prema mi┼íljenju podnosilaca zahtjeva, suprotno relevantnoj praksi Ustavnog suda prema kojoj o toj vrsti svojine mora prvo odlu─Źiti zakonodavac na dr┼żavnom nivou.

35. Ustavni sud zapa┼ża da je ─Źlanom 1. osporenog zakona propisano da se tim zakonom ure─Ĺuju politika i planiranje, upravljanje i gazdovanje ┼íumama i ┼íumskim zemlji┼ítem, za┼ítita ┼íuma,

finansiranje i vrijednost ┼íuma, katastar ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta i informacioni sistem u ┼íumarstvu, imovinskopravni odnosi, kao i druga pitanja od zna─Źaja za ┼íumu i ┼íumsko zemlji┼íte radi unapre─Ĺivanja i odr┼żivog kori┼ítenja ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta i razvoja ┼íumarstva. ─îlanom 2. osporenog zakona propisano je da su ┼íume i ┼íumsko zemlji┼íte prirodna dobra od op─çeg interesa i da u┼żivaju posebnu brigu i za┼ítitu Republike Srpske. ─îlanom 3. propisano je da su ┼íume i ┼íumsko zemlji┼íte na teritoriji Republike Srpske u svojini Republike i drugih pravnih i fizi─Źkih lica, pa se onda dosljedno u cijelom tekstu zakona navodi ÔÇ×u svojini RepublikeÔÇť kada se misli na ┼íume i ┼íumsko zemlji┼íte koji nisu u svojini drugih fizi─Źkih i pravnih lica.

36. U vezi s dosada┼ínjom praksom koja se odnosi na pitanja dr┼żavne imovine, Ustavni sud isti─Źe da je u Odluci broj U 1/11 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj U 1/11 od 13. jula 2012. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda) ispitivao da li je Republika Srpska imala ustavnu nadle┼żnost da donese Zakon o statusu dr┼żavne imovine koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske i pod zabranom je raspolaganja. Me─Ĺutim, u toj odluci Ustavni sud je objasnio ┼íta se smatra pod pojmom ÔÇ×dr┼żavna imovinaÔÇť. Tako je u ta─Źki 62. navedeno:
ÔÇ×Dr┼żavna imovina, iako je to oblik svojine koji je po svojoj strukturi sli─Źan gra─Ĺanskopravnoj privatnoj svojini, predstavlja poseban pravni koncept, te, iz tog razloga, u┼żiva poseban status. Dr┼żavna imovina je karakteristi─Źna po javnopravnoj prirodi odnosa subjekata i kori┼ítenja te imovine, kao i njezinog titulara. Ona obuhvata, s jedne strane, pokretne i nepokretne stvari koje su u rukama javne vlasti i koje joj slu┼że radi vr┼íenja te vlasti, s druge strane, ona mo┼że obuhvatiti 'javno dobro' (morska voda i morsko dno, rije─Źna voda i rije─Źna korita, jezera, planine i druga prirodna bogatstva, javna saobra─çajna mre┼ża, saobra─çajna infrastruktura itd.). Ono, po svojoj prirodi, prioritetno slu┼żi svim ljudima u dr┼żavi. Kao takvo, 'javno dobro' mo┼że biti izuzeto iz pravnog prometa (res extra commercium) zbog svog zna─Źaja jer je to jedini na─Źin da bude sa─Źuvano i za┼íti─çenoÔÇť.

37. Osim toga, u ta─Źki 77. Odluke broj U 1/11, Ustavni sud je naglasio da je predmet reguliranja spornog zakona koji se ispituje ÔÇ×nepokretna imovina koja je pripala Bosni i Hercegovini na osnovu me─Ĺunarodnog Sporazuma o pitanjima sukcesijeÔÇť i ÔÇ×nepokretna imovina na kojoj je pravo raspolaganja i upravljanja imala biv┼ía SRBiHÔÇť. Me─Ĺutim, u nastavku obrazlo┼żenja (vidi ta─Źku 82) Ustavni sud je dodatno pojasnio da se pod pojmom ÔÇ×dr┼żavna imovinaÔÇť ne mogu smatrati samo nekretnine u smislu zgrada i ostalog, te je dalje naglasio: ÔÇ×Ustavni sud ponavlja kako dr┼żavna imovina ima poseban status. Ona obuhvata, s jedne strane, pokretne i nepokretne stvari koje su u rukama javne vlasti i koje joj slu┼że radi vr┼íenja te vlasti. S druge strane, dr┼żavna imovina mo┼że obuhvatiti javno dobro, koje po svojoj prirodi prioritetno slu┼żi svim ljudima u dr┼żavi (teku─ça voda,

za┼ítita klimatskih uvjeta ┼żivota, za┼ítita drugih prirodnih resursa kao ┼íto su ┼íume, nu┼żna dr┼żavna infrastrukturna mre┼ża u smislu Aneksa 9 Op─çeg okvirnog sporazuma za mir u BiH itd.). Takva imovina predstavlja odraz dr┼żavnosti, njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH. Tako─Ĺer, ne mo┼że se zanemariti interes BiH da zadr┼żi 'javno dobro' kao dio dr┼żavne imovine koja slu┼żi svim gra─Ĺanima BiH, koje nije nu┼żno da bi se djelotvorno izvr┼íavala specifi─Źna nadle┼żnost odre─Ĺenog administrativno-teritorijalnog nivoa u dr┼żavi. Osim toga, ova imovina mo┼że slu┼żiti i kao 'drugi na─Źin finansiranja tro┼íkova potrebnih za izvr┼íavanje nadle┼żnosti institucija BiH i me─Ĺunarodnih obaveza BiH' u smislu ─Źlana IV/4.b) u vezi sa ─Źlanom VIII/3. Ustava BiHÔÇť.

38. Iz citirane prakse Ustavnog suda proizlazi da se ┼íume kao javna dobra smatraju dr┼żavnom imovinom. Ustavni sud je ranije u Odluci broj U 1/11 zauzeo stav da ┼íume ulaze u okvir dr┼żavne imovine (teku─ça voda, za┼ítita klimatskih uvjeta ┼żivota, za┼ítita drugih prirodnih resursa kao ┼íto su ┼íume, nu┼żna dr┼żavna infrastrukturna mre┼ża u smislu Aneksa 9 Op─çeg okvirnog sporazuma za mir u BiH itd., kako je to navedeno u citiranim ta─Źkama 62. i 82. u Odluci broj U 1/11). Ustavni sud u konkretnom slu─Źaju smatra da su ÔÇ×┼íume i ┼íumsko zemlji┼íteÔÇť ÔÇ×u svojini RepublikeÔÇť, kako je propisano osporenim ─Źlanovima zakona, obuhva─çeni pojmom dr┼żavne imovine kako je to navedeno u relevantnom dijelu Odluke broj U 1/11.

39. U pogledu ustavne nadle┼żnosti Republike Srpske da regulira pravni status ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta kao svoju svojinu, Ustavni sud isti─Źe da je u Odluci broj U 1/11 istakao da ÔÇ×ne mo┼że podr┼żati stav Narodne skup┼ítine RS da ovo pitanje automatski spada u tzv. rezidualne nadle┼żnosti entitet├óÔÇť (op. cit. U 1/11, ta─Źka 80). U vezi s tim, Ustavni sud je ukazao da, pored toga ┼íto ─Źlan III/1. Ustava BiH sadr┼żi taksativni katalog nadle┼żnosti institucija BiH, nadle┼żnost institucija BiH utvr─Ĺena je i u drugim odredbama Ustava BiH. Ustavni sud je zaklju─Źio sljede─çe: ÔÇ×(ÔÇŽ) u smislu ─Źlana I/1. Ustava BiH, BiH ima pravo nastaviti da regulira 'dr┼żavnu imovinu' ─Źiji je ona titular, zna─Źi sva pitanja koja su povezana s pojmom 'dr┼żavna imovina' kako u gra─Ĺanskopravnom tako i u javnopravnom smislu. Takav zaklju─Źak je jedini mogu─çi logi─Źki i materijalni sadr┼żaj pojma 'identiteta i kontinuiteta' iz citirane odredbe. Dalje, Ustavni sud ponavlja da je, iako svaki nivo vlasti u┼żiva ustavnu autonomiju, entitetska ustavna nadle┼żnost podre─Ĺena obavezi da mora biti u skladu s
Ustavom BiH i 'odlukama institucija BiH'. To jasno proizlazi iz odredbi ─Źlana III/3.b) Ustava BiH. Osim toga, pravo dr┼żave BiH da regulira pitanje dr┼żavne imovine proizlazi i iz odredbe ─Źlana IV/4.e) Ustava BiH. Naime, ako se imaju u vidu prethodni zaklju─Źci, prvenstveno da dr┼żava BiH ima pravo nastaviti da regulira dr┼żavnu imovinu, odnosno da je titular dr┼żavne imovine, a da odredbe ─Źlana IV/4.e) Ustava BiH propisuju nadle┼żnost Parlamentarne skup┼ítine u ostalim pitanjima koja su potrebna za provo─Ĺenje du┼żnosti dr┼żave, a da dr┼żavna imovina reflektira

dr┼żavnost, suverenitet i teritorijalni integritet BiH, nedvojbeno je da navedena odredba daje ovla┼ítenja dr┼żavi BiH, odnosno Parlamentarnoj skup┼ítini da regulira pitanje dr┼żavne imovine. Prema tome, ovdje se radi o isklju─Źivoj nadle┼żnosti BiH koja proizlazi iz ─Źl. I/1, III/3.b) i IV/4.e) Ustava BiHÔÇť (op. cit. U 1/11, ta─Źka 80).

40. Kako je osporenim ─Źlanovima propisano da su ┼íume i ┼íumsko zemlji┼íte ÔÇ×u svojini RepublikeÔÇť, oni su na taj na─Źin pravno evidentirani kao imovina Republike Srpske i dodijeljeni su Republici Srpskoj. Prethodno je obrazlo┼żeno da dr┼żavna imovina (imovina dr┼żave BiH) obuhvata
(i) ┼íume i ┼íumsko zemlji┼íte. Stoga, Ustavni sud mora zaklju─Źiti da osporene odredbe Zakona o ┼íumama nisu u skladu sa ─Źl. I/1, III/3.b) i IV/4.e) Ustava BiH.

41. Kad je rije─Ź o navodima iz odgovora na zahtjev da se ovaj zakon odnosi i na ┼íume i ┼íumska zemlji┼íta koji su u svojini drugih fizi─Źkih i pravnih lica, Ustavni sud nagla┼íava da s nadle┼żno┼í─çu Republike Srpske nad ┼íumama u svojini drugih lica ne vidi problem u smislu uskla─Ĺenosti s Ustavom BiH. Osnovni problem kod osporenog zakona je, kao ┼íto je navedeno, evidentiranje Republike Srpske kao vlasnika ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta (koji nisu u svojini drugih fizi─Źkih i pravnih lica) za koje Ustavni sud smatra da su dr┼żavna imovina (imovina dr┼żave BiH) dok se na dr┼żavnom nivou ne odlu─Źi druga─Źije.

42. Ustavni sud isti─Źe da je na pravnoj snazi Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja dr┼żavnom imovinom (ÔÇ×Slu┼żbeni glasnik Bosne i HercegovineÔÇť br. 18/05 i 29/06, 85/06, 32/07, 41/07, 74/07, 99/07 i 58/08), koji je donio visoki predstavnik za BiH, te da je ─Źlanom 4. Zakona propisano da zabrana raspolaganja dr┼żavnom imovinom ostaje na snazi do stupanja na snagu zakona kojim se ure─Ĺuje provo─Ĺenje kriterija koji ─çe se primjenjivati za utvr─Ĺivanje imovine koja je u svojini BiH, Federacije BiH, Republike Srpske i Distrikta Br─Źko BiH i utvr─Ĺuju prava svojine i upravljanja dr┼żavnom imovinom, ili dok visoki predstavnik druga─Źije ne odlu─Źi. ─îinjenica da zakon o dr┼żavnoj imovini jo┼í uvijek nije donesen, prema ocjeni Ustavnog suda, ne zna─Źi da entiteti mogu svojim zakonima regulirati pitanje svojine na dr┼żavnoj imovini koja jo┼í uvijek nije definirana na nivou BiH. Tako─Ĺer, Ustavni sud ponavlja da odluka u ovom predmetu ne prejudicira pitanje budu─çeg zakonskog reguliranja pitanja dr┼żavne imovine, pa tako i ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta od BiH, Republike Srpske, Federacije BiH i Distrikta Br─Źko BiH.

43. Imaju─çi u vidu navedeno, Ustavni sud je odlu─Źio Narodnoj skup┼ítini ostaviti rok od ┼íest mjeseci u kojem joj je nalo┼żio da osporene odredbe zakona uskladi s Ustavom BiH. Ustavni sud je svjestan da o svim ┼íumama koje nisu u svojini pravnih i fizi─Źkih lica mora neko da brine i upravlja zbog zna─Źaja ┼íuma kao javnog dobra i prirodnog bogatstva koje je od op─çeg interesa. Nesporno je

da Republika Srpska treba obavljati aktivnosti u pogledu gazdovanja i za┼ítite ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta kako je to utvr─Ĺeno ─Źl. 1. i 2. Zakona o ┼íumama, ali ne mo┼że zakonom propisivati da su ┼íume i ┼íumsko zemlji┼íte u njenoj svojini dok se na dr┼żavnom nivou ne utvrdi koja sve dr┼żavna imovina, odnosno javna dobra i prirodna bogatstva predstavljaju imovinu BiH, a koja imovinu entiteta. Imaju─çi u vidu strukturu samog Zakona o ┼íumama, Ustavni sud zapa┼ża da se u slu─Źaju ukidanja svih osporenih odredaba Zakona za koje je utvrdio da nisu u skladu s Ustavom BiH po zakonu ne bi moglo postupati, ┼íto bi imalo za posljedicu da se o navedenim prirodnim dobrima ne bi moglo brinuti. Stoga, cijene─çi zna─Źaj zakona i pitanja koja regulira, Ustavni sud je zaklju─Źio da je potrebno Narodnoj skup┼ítini ostaviti rok za usagla┼íavanje osporenih odredaba zakona s Ustavom BiH u kojem ─çe Narodna skup┼ítina otkloniti utvr─Ĺene povrede Ustava BiH na na─Źin koji sama odabere.

44. Imaju─çi u vidu navedeno, Ustavni sud zaklju─Źuje da osporene odredbe Zakona o ┼íumama nisu u skladu sa ─Źl. I/1, III/3.b) i IV/4.e) Ustava Bosne i Hercegovine zato ┼íto se pitanja koja se odnose na utvr─Ĺivanje svojinskog statusa dr┼żavne imovine, kao i nadle┼żnost u vezi s tim izme─Ĺu dr┼żavnih i entitetskih organa trebaju regulirati zakonom koji ─çe biti donesen na dr┼żavnom nivou jer su ta pitanja, prema navedenim odredbama Ustava BiH, u isklju─Źivoj nadle┼żnosti dr┼żave BiH.

Ostali navodi

45. Budu─çi da je utvrdio da osporene odredbe Zakona o ┼íumama nisu u skladu sa ─Źl. I/1, III/3.b) i IV/4.e) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode podnosilaca zahtjeva da su prekr┼íene odredbe ─Źlana I/2. i ─Źlana 2. Aneksa II Ustava BiH.

46. Na kraju, Ustavni sud ponovo nagla┼íava da pitanje dr┼żavne imovine nije rije┼íeno jo┼í od dana stupanja na snagu Ustava BiH, tj. od 14. decembra 1995. godine. Stoga, postoji istinska nu┼żnost, a i pozitivna obaveza da BiH to pitanje rije┼íi ┼íto je prije mogu─çe (op. cit. U 1/11, ta─Źka 84).

VII. Zaklju─Źak

47. Ustavni sud zaklju─Źuje da osporene odredbe Zakona o ┼íumama nisu u skladu sa ─Źl. I/1, III/3.b) i IV/4.e) Ustava Bosne i Hercegovine zato ┼íto se pitanja koja se odnose na utvr─Ĺivanje svojinskog statusa dr┼żavne imovine, kao i nadle┼żnost u vezi s tim izme─Ĺu dr┼żavnih i entitetskih organa trebaju regulirati zakonom koji ─çe biti donesen na dr┼żavnom nivou jer su ta pitanja, prema navedenim odredbama Ustava BiH, u isklju─Źivoj nadle┼żnosti dr┼żave BiH.

48. Na osnovu ─Źlana 59. st. (1) i (2) i ─Źlana 61. stav (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu─Źio kao u dispozitivu ove odluke.

49. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati prijedlog podnosilaca zahtjeva za donošenje privremene mjere.

50. U smislu ─Źlana 43. Pravila Ustavnog suda, aneks ove odluke ─Źini izdvojeno mi┼íljenje sudije Zlatka M. Kne┼żevi─ça suprotno odluci, a potpredsjednik Miodrag Simovi─ç je dao izjavu o neslaganju s odlukom ve─çine.

51. Prema ─Źlanu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona─Źne i obavezuju─çe.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadi─ç

Izdvojeno mi┼íljenje sudije Zlatka M. Kne┼żevi─ça suprotno donesenoj odluci u predmetu broj U-4/21

 

Ad I

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je na plenarnoj sjednici donio odluku u predmetu broj U 4/21 kojom je proglasio neustavnim odredbe Zakona o šumama Republike Srpske (kako je navedeno u dispozitivu odluke).
U su┼ítini, Ustavni sud je proglasio neustavnim sve odredbe kojima se Republika Srpska titulira kao vlasnik (u svojini) ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta u Republici Srpskoj, a ostavio je na snazi odredbe kojima vlasnici (u svojini) ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta mogu biti pravna i fizi─Źka lica.
Na┼żalost, uz po┼ítovanje stavova ostalih kolegica i kolega, nisam se mogao slo┼żiti s njihovim

ve─çinskim stavom zbog sljede─çih razloga. Ad II
Iz razloga cjelishodnosti, u ovom izdvojenom mi┼íljenju ne─çu ponavljati svoje od ranije poznate stavove o odredbama Ustava Bosne i Hercegovine; reguliranju nadle┼żnosti izme─Ĺu dr┼żave i entiteta; ustavnoj autonomnosti entiteta kada je rije─Ź o reguliranju imovinskih odnosa; pravu i obavezi i dr┼żavnog i entitetskog nivoa da se pridr┼żavaju podjele nadle┼żnosti; potvrdi u vi┼íe odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o ustavnoj uskla─Ĺenosti Ustava Republike Srpske s odredbama Ustava Bosne i Hercegovine; o potrebi da Ustavni sud tuma─Źi, a ne kreira odredbe Ustava Bosne i Hercegovine; o nu┼żnosti da se Ustavni sud distancira od doktrine konstitucionalizma kada je suprotna izri─Źitim ustavnim odredbama; o nagla┼íavanju da je Ustavni sud ustavni korektiv, a ne ustavni kreator.
Svakako da je moje izdvojeno mi┼íljenje u predmetu broj U 1/11, a ve─çina se u ovoj odluci naslanja na ve─çinsko mi┼íljenje iz tog predmeta, dovoljno da uka┼że na tendencije koje su mi neprihvatljive u zadatku tuma─Źenja Ustava, pa se mo┼że smatrati da ovaj op─çi, uvodni dio iz predmeta broj U 1/11 (mog izdvojenog mi┼íljenja) ─Źini sastavni element izdvojenog mi┼íljenja u predmetu broj U 4/21. Stoga ga ne─çu ponavljati, ali ga nagla┼íavam.
Ad III

Me─Ĺutim, ve─çinska odluka u ovom predmetu ide mnogo dalje od stavova iz predmeta broj U 1/11, pa moram naglasiti klju─Źne razloge za neprihvatanje donesene odluke.
Naime, uz svu opasnost pojednostavljivanja, ali u namjeri da u ovom tekstu ne prenosim kompletno obrazlo┼żenje odluke (koje je na raspolaganju), za mene se odluka ve─çine svodi na tri sporna pitanja (pored ve─ç navedenih op─çih stavova u Ad II).

To su:

- poistovje─çivanje javnog dobra i dr┼żavne imovine;

- pitanje ozbiljnog naru┼íavanja ustavnog sistema Bosne i Hercegovine u smislu toleriranja, pa ─Źak i nagla┼íavanja razli─Źitih zakonskih rje┼íenja o istom pitanju (┼íumama), sve do prihvatanja diskriminiraju─çeg statusa jedne ustavne kategorije (Republike Srpske u odnosu na drugi entitet i Distrikt Br─Źko Bosne i Hercegovine), ┼íto je notorno u suprotnosti s ustavnim na─Źelom vladavine prava;
- ve─çinski stav kojim se Ustavni sud postavlja kao nadre─Ĺeni Parlamentu Bosne i Hercegovine jer je iz kategorije negativnog zakonodavca (┼íto na┼í Ustav propisuje kao nadle┼żnost Ustavnog suda) prekora─Źio u kategoriju pozitivnog zakonodavca prije dono┼íenja zakona. Da pojasnim, nadle┼żnost Ustavnog suda je da u odnosu na donesene zakone cijeni da li je pojedina odredba ili cijeli zakon u skladu s Ustavom, a ne da u situaciji kada zakon nije donesen nala┼że Parlamentu ┼íta mora biti u zakonu ili ┼íta ne smije biti u zakonu (kako je u konkretnom slu─Źaju).

Ad IIIa

Kada je rije─Ź o poistovje─çivanju javnog dobra i dr┼żavne imovine, nejasno je ─Źime se u odluci i obrazlo┼żenju odluke vodila ve─çina kada je tako odlu─Źila. Naime, javna dobra jo┼í od francuske pravne ┼íkole koja ih je uvela u pravo predstavljaju posebne kategorije koje se smatraju op─çim dobrom, koja dr┼żavna organizacija u naj┼íirem smislu rije─Źi mo┼że ograni─Źiti u kori┼ítenju, raspolaganju ili u na┼íim terminima gazdovanju, ali koja mogu imati vlasnika ako ispunjavaju uvjete koje je jo┼í rimsko pravo uvelo, a do dan-danas slu┼żi kao osnova svojinskog prava. Naravno da postoje javna dobra na kojima ni u kojem slu─Źaju ne mo┼że postojati svojina, kao na primjer zrak, ali se na izvedenici (prostiranju radio i televizijskih talasa i telekomunikacionog niskofrekventnog sistema) mo┼że urediti gazdovanje sve do svojine. O tome, bez posebnog osvrta, govore zakoni o telekomunikacijama, nacionalnim frekvencijama, te me─Ĺunarodni sporazumi o me─Ĺusobnom kori┼ítenju ili ograni─Źenjima.
Me─Ĺutim, javno dobro nigdje nije poistovje─çeno sa samo jednom kategorijom imovine ÔÇô u konkretnom slu─Źaju dr┼żavnom imovinom. Ako se u nekim drugim odlukama moglo tvrditi, mada uz vrlo nategnuta tuma─Źenja, da je dr┼żavna svojina ono ┼íto je sporazumima o sukcesiji s ostalim ─Źlanicama biv┼íe savezne dr┼żave, a bilo je titulirano kao imovina savezne dr┼żave ili njenih institucija, pripalo Bosni i Hercegovini kao sukcesoru ili da je dio te imovine odlukama Ustavom predvi─Ĺenog organa (Predsjedni┼ítva Bosne i Hercegovine u dijelu vojne imovine ste─Źene sukcesijom od biv┼íe savezne vojske), ovdje ne postoji ni taj nategnuti argument. Pozivanje na posredni utjecaj zakona koje je donio OHR je lo┼í argument jer bi se moglo u─çi u raspravu ustavnosti

takvih zakona i ┼íta zna─Źi ÔÇ×obavezuju─çe odluke i mjereÔÇť u ustavnom poretku Bosne i Hercegovine. Jo┼í je slabije snage argument kojim se poziva na odluke donesene u ratnom stanju 1993. godine jer je u sukobu s izri─Źitom ustavnom odredbom ┼íta je s propisima donesenim u ratnom periodu, a koji su u suprotnosti s novom ustavnom organizacijom (modificiranom ovim Ustavom), tako da bi se ─Źak moglo re─çi da je, u su┼ítini, kontraargument. Paradoks ove odluke je u tome ┼íto su u obrazlo┼żenju paragrafi suprotstavljeni jedan drugom pa je nejasno ┼íta je kona─Źno obrazlo┼żenje.
Ve─ç sam naveo da sada ne─çu detaljno obrazlagati ustavnu diobu vlasti i nadle┼żnosti, ali ne mogu ne primijetiti da se u ovoj odluci radi o autoplagiranju, gdje se na osnovu ranije donesene odluke zasniva nova odluka, a da ni jedna ni druga nemaju ne samo ─Źvrsto ve─ç uop─çe ustavno upori┼íte jer ne postoji ustavna odredba koja daje za pravo takvom odlu─Źenju.
Kad pogledamo dispozitiv odluke dolazimo do paradoksalnog zaklju─Źka da ustavna kategorija (entitet Republika Srpska) ne mo┼że biti titular jedne nekretnine (┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta), a svi drugi mogu. Mogu pravna lica, mogu fizi─Źka lica, a proizlazi da mo┼że i Bosna i Hercegovina, ali samo Republika Srpska ne mo┼że. Radi se o suvi┼íe ozbiljnom pitanju da bih sebi dopustio banaliziranje ovog stava, ali mi se name─çe pitanje A ┼íta ako neko pravno ili fizi─Źko lice pokloni ┼íume (┼íumu kao katastarsku jedinicu) Republici Srpskoj? Kako ─çe se to knji┼żiti u katastru? Da li smiju uop─çe da knji┼że u korist Republike Srpske, odnosno da li notari smiju uop─çe da sa─Źine takav ugovor? I da idemo dalje mo┼żemo zaklju─Źiti da je ovaj oblik nove nacionalizacije s entitetskog nivoa na dr┼żavni nivo diskriminatoran jer nema op─çi karakter, jer pak opstaje svojina pravnih i fizi─Źkih lica, a onda mo┼żemo re─çi i da pravna lica koja su u svojini Republike Srpske (javna preduze─ça) mogu biti vlasnici ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta!
Ove napomene samo govore kakvo je sve mogu─çe tuma─Źenje jedne nesretne odluke koja je suprotstavila me─Ĺusobno institute javnog dobra i dr┼żavne svojine i slijepo se vodila svojim stavom. AD IIIb
Kada govorim o ru┼íenju vladavine prava i diskriminatornom stavu, dovoljno je letimi─Źno ponoviti navode iz obrazlo┼żenja prema kojim je Distrikt Br─Źko BiH vlasnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta na svom podru─Źju, a najve─çi paradoks je federalni propis o ┼íumama i ┼íumskom zemlji┼ítu u kojem se, parafrazirano, govori da su ┼íume i ┼íumsko zemlji┼íte dr┼żavna imovina ─Źiji je vlasnik Federacija BiH! O kantonalnim propisima iz ove oblasti nemam namjeru da govorim jer se ne radi o istim ustavnim kategorijama.
Dakle, mi imamo ne samo neuskla─Ĺene ve─ç i suprotstavljene zakonske sisteme koji, ovaj put, nisu zbog gre┼íke zakonodavca, ve─ç zbog reakcije Ustavnog suda koji tvrdoglavo brani svoj stav da mo┼że da odlu─Źuje samo na osnovu podnesenog zahtjeva za ocjenu ustavnosti, a pre┼íu─çuje i ne ┼żeli da vidi da jednostranim odlu─Źenjem ru┼íi vladavinu prava i ustavnu ravnote┼żu jednakosti ustavnih kategorija

(u ovom slu─Źaju entiteta). Pogotovo jer je ustavno na─Źelo, iznad normativnog dijela, vladavina prava, a ovakvim odlu─Źenjem se ono ru┼íi. Da je kojim slu─Źajem Ustavni sud svojom odlukom odlu─Źio jednako prema svim ustavnim kategorijama upravo zbog za┼ítite ustavnog na─Źela vladavine prava, moglo bi se re─çi da je odluka izi┼íla iz ovla┼ítenja ustavne diobe nadle┼żnosti izme─Ĺu ustavnih kategorija, ali je pravi─Źno negativna prema svima u Bosni i Hercegovini. Ovako se, na┼żalost, svi mi u Ustavnom sudu kli┼żemo ka nepriznavanju na┼íih odluka, dajemo za pravo tvrdnjama o nepravednom postupanju i ┼íta ve─ç ne ─Źini negativni odium prema Ustavnom sudu.
I na to sve, nakon odluke kojom progla┼íavamo Republiku Srpsku nevlasnikom, name─çemo obavezu Republici Srpskoj da time gazduje, brine se, ┼ítiti, uzgaja i ┼íta sve ve─ç nije predvi─Ĺeno u obavezama iz Zakona o ┼íumama i ┼íumskom zemlji┼ítu. I ta obaveza je trajnog karaktera dok Parlament Bosne i Hercegovine ne donese zakon o dr┼żavnoj imovini. Ne recimo zakon o ┼íumama Bosne i Hercegovine (jer je o─Źito i ve─çini jasno da takvo ovla┼ítenje ne postoji u Ustavu Bosne i Hercegovine), ┼íto bi bilo logi─Źno ako se ve─ç ovim putem tako duboko zagazilo.
Ponavljam, najve─çi problem u ovoj odluci je me─Ĺusobna suprotstavljenost stavova u obrazlo┼żenju, pri ─Źemu je samo jasno da po ovom stavu ve─çine, ustvari, ne postoji jedinstven, pa ─Źak ni zajedni─Źki ustavni sistem Bosne i Hercegovine, ve─ç parcijalan, zavisan od podnesenih zahtjeva ili stavova ovla┼ítenih podnosilaca zahtjeva.
AD IIIv

I na kraju, o tendencijama izlaska iz ustavne zone negativnog zakonodavca ka neustavnoj zoni pozitivnog zakonodavca.
Ustavni sud ima vrlo jasne nadle┼żnosti po Ustavu. I s punim pravom insistira da odluke provode svi koji su du┼żni da ih provode, te da ih svi po┼ítuju. To je su┼ítina ustavnog korektiva, odnosno tuma─Źa Ustava. Ali to, tako─Ĺer, zna─Źi da Ustavni sud, kada je rije─Ź o ocjeni ustavnosti zakona, ne smije unaprijed da nalo┼żi zakonodavcu kako treba da glasi budu─çi zakonski tekst. To je notorna premisa demokratskog dru┼ítva po kojem se suverenitet nalazi u rukama naroda, gra─Ĺanina, bira─Źa, a ─Źiju volju predstavljaju demokratski izabrani predstavnici.
Postoje ustavni sistemi u kojima Ustavni sud ima ovla┼ítenje da utvrdi prethodno mi┼íljenje na dostavljeni tekst prijedloga zakona, opet od zakonodavnog tijela odre─Ĺene demokratije. U teoriji ustavnog prava i to ovla┼ítenje je izuzetno sporno tako da takvi ustavni sistemi imaju mehanizme ograni─Źenja, pa ─Źak i odre─Ĺene oblike pregovaranja prije kona─Źnog stava. Me─Ĺutim, bez obzira na djelimi─Źne iskorake iz klasi─Źnog polo┼żaja negativnog zakonodavca, nigdje u demokratskim sistemima ne postoji ovla┼ítenje ustavnog suda da bude pozitivni zakonodavac, odnosno da ka┼że zakonodavcu kako odre─Ĺena zakonska norma ili zakon treba da glasi. Upravo iz su┼ítinskih

demokratskih razloga zakonodavac donosi zakone, a ustavni korektiv odlu─Źuje jednom ili vi┼íe puta da li je odre─Ĺena norma u skladu s ustavom.
U konkretnom slu─Źaju, ova odluka prekora─Źuje tu granicu i nala┼że zakonodavcu ┼íta ne smije da bude u budu─çem zakonu. Dakle, zakonodavcu ka┼że trebate donijeti zakon o dr┼żavnoj imovini, a u tom zakonu ne smijete predvidjeti da vlasnik ┼íuma i ┼íumskog zemlji┼íta bude na bilo koji na─Źin Republika Srpska (i nekih drugih nekretnina ┼íto proistje─Źe iz drugih odluka, ali nisu predmet ove analize). Ili ka┼że predstavnicima u zakonodavnom tijelu iz Republike Srpske da mogu donijeti samo zakon kojim Republika Srpska ne mo┼że biti titular svojine na ┼íumama i ┼íumskom zemlji┼ítu (da se zadr┼żimo samo na ovom pitanju). Pretpostavljam da ne moram da govorim o takvoj mogu─çnosti, a do tada ÔÇô do vrlo, vrlo daleke budu─çnosti ako ─çe takav zakon uop─çe postojati ÔÇô u Bosni i Hercegovini ─çe vladati pravni haos, razli─Źita zakonska rje┼íenja i sve u korist naru┼íavanja vladavine prava.
Da se, recimo, reklo da su navedene odredbe zakona u odluci neustavne, ali zbog nepostojanja zakona na nivou Bosne i Hercegovine i sli─Źnih ili istovjetnih rje┼íenja u druge dvije ustavne kategorije Ustavni sud ih ostavlja na snazi do dono┼íenja zakona ili zbog za┼ítite vladavine prava, makar i neustavnim normama, zakonodavac bi pred sobom imao zadatak da ujedna─Źi cijeli zakonski sistem u ovoj oblasti i ne bi postojala neravnote┼ża unutar sistema. Ovakvom odlukom niti je postignut cilj ocjene ustavnosti, niti je oja─Źana Bosna i Hercegovina kao ustavni sistem, niti je Ustavni sud postupio kao ustavni korektiv.
Ve─ç, na┼żalost, sve suprotno.

Iz ovih, a i nekih drugih razloga koje sam detaljno iznosio na plenarnoj sjednici, nisam mogao da prihvatim predlo┼żenu odluku i glasao sam protiv.

 

 

 

Google
Google ocjene na osnovu dva profila
5.0 ⭐ ⭐ ⭐ ⭐ ⭐
Bazirano na osnovu: 959 recenzija